Gornji dišni putovi - uzročnici, simptomi i liječenje

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Renata Vrsalović, dr.med., specijalist pedijatrije, Klinika za pedijatriju, Klinička bolnica "Sestre milosrdnice"

Infektivne bolesti gornjih dišnih putova uobičajeno su blagog tijeka i dobre prognoze

Gornji dišni putovi - uzročnici, simptomi i liječenje

Akutne respiratorne infekcije najčešće su zarazne bolesti suvremenog svijeta. Respiratorne infekcije podrazumijevaju infekcije gornjih i donjih dišnih putova - od obične prehlade do upale pluća. Češće su infekcije gornjega dijela dišnoga sustava, koje su u pravilu i mnogo lakše od infekcija u donjem dijelu.

Virusi uzrokuju većinu infekcija gornjih dišnih putova. Među njima u prvom redu prednjače respiratorni virusi slabije virulencije (rinovirusi, koronavirusi, virus influence C, mnogi enterovirusi), a slijede ih neki herpes virusi (herpes simpleks virus, citomegalovirus, Epstein-Barrov virus) s oligosimptomatskom ili atipičnom slikom bolesti. Kod otpornijih pojedinaca i drugi respiratorni virusi izazivaju upale u gornjim dišnim putovima (adenovirusi, respiratrorni sincicijski virus, virus influence A i B, virusi parainfluence), kao i Mycoplasma pneumonije. Humani metapneumovirus je novije otkriveni uzročnik infekcija gornjih dišnih puteva. Beta hemolitički streptokok grupe A (BHS) uzrokuje 5% do 15% faringitisa.  Drugi rijeđi uzročnici bakterijskog faringitisa su beta hemolitički streptokok grupe C, Corynebacterium diphtheriae, Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia pneumoniae, Mycoplasma pneumoniae i herpes simplex virus. Bakterijske superinfekcije virusne akutne upale uha i sinusa najčešće uzrokuju Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhali. Manje od 10% akutnih traheobronhitisa je uzrokovano s Bordetella pertussis, B. parapertussis, M. Pneumoniae i C. pneumoniae.

Infektivne bolesti gornjih dišnih putova blagog su tijeka i dobre prognoze. Dijagnoza se obično postavlja samo na osnovi kliničkih simptoma i epidemioloških podataka kojima se bolest svrstava u neki klinički sindrom. Točna etiološka dijagnoza vrlo se teško i vrlo rijetko postavlja. To je neizvodivo zbog brojnosti različitih virusnih uzročnika i drugih objektivnih poteškoća (dugotrajnost postupka, visoki troškovi, nedostupnost laboratorija), pa se u svakodnevnom radu zadovoljavamo samo kliničkom dijagnozom. No, kada se sumnja na bakterijsku infekciju koja zahtijeva antibiotsko liječenje, klinička dijagnoza mora biti potkrijepljena laboratorijskim nalazom. To posebno dolazi do izražaja pri sumnji na streptokoknu infekciju ždrijela koju je samo na temelju kliničkih nalaza teško razlikovati od nebakterijskih upala. Razlikovanje uzročnika važno je zbog primjene antibiotika. Naime, zbog prevelike potrošnje antibiotika dolazi do razvoja otpornosti bakterija koja je razmjerna upravo njegovoj potrošnji.

Virusne infekcije dišnog sustava su najkontagioznije bolesti ljudi, jer se šire kapljičnim putem još u fazi latencije bolesti. Virusi se prenose s čovjeka na čovjeka kapljičnim putem, ali i izravnim dodirom te posredno preko ruku i predmeta. Kapljičnom putu prijenosa pogoduje i način života suvremenog čovjeka. Većina infekcija dišnog sustava javlja se tijekom jeseni i zime zbog slabije otpornosti sluznice, češćeg i bližeg međusobnog kontakta ljudi i slabog provjetravanja prostorija.
Odrasla osoba u prosjeku oboli 3 do 5 puta godišnje, djeca češće, 4 do 7 puta godišnje, a djeca s boravkom u dječjem vrtiću i do 10 puta na godinu. Suprotno narodnoj predaji, hladno vrijeme ne uzrokuje prehladu.

Obična prehlada

Obična je prehlada najčešća od svih virusnih infekcija gornjeg respiratornog trakta. Posebno je česta u hladnijim razdobljima godine, kao upravo sada. Uzrokuju je virusi (njih više od 200). Vrijeme inkubacije (između zaraze i pojave simptoma) je samo 1-3 dana. Simptomi su hunjavica, kihavica, začepljenost nosa i ušiju, te lagana grlobolja. Može se javiti i suženje očiju. Vrućice nema, a  drugi opći simptomi obično nisu izraženi. Kod nekih virusa mogu na početku bolesti biti izraženi osjećaj umora, bolovi u mišićima, glavobolja i tek neznatno povišena temperatura. Prehlada je najčešće blagog tijeka i uglavnom traje do tjedan dana. Duže trajanje upozorava na komplikacije (sekundarna bakterijska infekcija) ili se radi o alergiji. Incidencija je osobito velika kod male djece koja i desetak puta na godinu mogu manifestirati simptome prehlade.
Liječenje je isključivo simptomatsko: odmor i uzimanje dosta čaja - osnove su liječenja obične prehlade. Velike količine vitamina C i limunovog soka popularni je način liječenja čija korist nije znanstveno dokazana. Znanstveno je dokazano ljekovito djelovanje pileće juhe. Sastojci pileće juhe djeluju protuupalno tako što priječe kretanje neutrofila - stanica imunosnog sustava koje sudjeluju u upalnoj reakciji, ubrzavaju prolazak sluzi kroz nos, što ublažava začepljenost i smanjuje vrijeme koje virusi provode u dodiru sa sluznicom.
Dekongestivi (kapi za nos) i antihistaminici mogu imati određeno djelovanje u olakšavanju simptoma kao što su curenje iz nosa, crvenilo i suzenje očiju, međutim dekongestivna sredstva se ne smiju primjenjivati duže od 5 dana. Česta je uporaba analgetika i antipiretika, ali je dobrobit njihove primjene upitna, osim za obaranje povišene temperature koja kod obične prehlade u pravilu nije ni povišena. Antibiotici se ne primjenjuju u liječenju obične prehlade. Korištenje antibiotika "za svaki slučaj" neće spriječiti sekundarnu bakterijsku infekciju. Svakako se preporučuje izbjegavanje aktivnog i pasivnog pušenja, jer izloženost duhanskom dimu dodato iritira dišne puteve.

Febrilni respiratorni katar

To je klinički sindrom koji označava respiratornu bolest gornjeg dijela dišnog sustava s povišenom temperaturom i drugim općim i respiratornim simptomima, te mogućim bakterijskim komplikacijama. Uzročnici su razni respiratorni virusi. Najteže simptome kod male djece uzrokuje respiratorni sincicijski virus, a u starije djece i odraslih adenovirusi. Težina bolesti znatno ovisi o vrsti virusnog uzročnika, ali i o stanju sluznice dišnog sustava, te otpornosti organizma. Za razliku od obične prehlade, ta je bolest teža i mogu nastati komplikacije.
U ovaj sindrom ubraja se cijeli niz kliničkih entiteta kao što su eksudativni faringitis (virusna angina), akutna respiratorna bolest, faringokonjuktivalna groznica (upala ždrijela i spojnice oka), febrilni krup, bronhitis i bronhiolitis. Liječenje je samo simptomatsko – primjenjuju se sredstva za snižavanje temperature i ublažavanje respiratornih simptoma, a antibiotici samo pri pojavi sekundarnih bakterijskih komplikacija.

Gripa (influenca)

Gripa je zarazna bolest dišnog sustava, teškog, ali kratkotrajnog tijeka koju uzrokuje virus gripe. Uvijek se javlja epidemijski, a povremeno pandemijski (istodobno na nekoliko kontinenata). Epidemiološke značajke influence izravna su posljedica velike nestabilnosti antigena, koji su nosioci virulencije virusa. Sklonost varijacijama antigena, posebno virusa influence A, ima za posljedicu veću infektivnost zbog nedostatka specifičnih antitijela prema novim antigenim varijantama. Najčešće su epidemije uzrokovane virusom tipa A i javljaju se svake 2-3 godine, a pandemije svakih 10-15 godina. Većina epidemija gripe u 20. stoljeću je bilo uzrkovano virusom influence A. Vjeruje se da se u većini epidemija bolest prenosi sa školske djece na njihove obitelji. Osobe starije od 65 godina i one s komorbiditetom imaju najveći rizik teške kliničke slike gripe.
Prenosi se kapljičnim putem (kihanjem, kašljem, govorom), a širenju infekcije pogoduje neotpornost čovjeka prema virusu gripe, kratko vrijeme inkubacije (1-2 dana), otpornost virusa i suvremeni način života.
Počinje naglo s tzv. općim simptomima - povišena tjelesna temperatura, tresavica, malaksalost, glavobolja i bolovi u mišićima, kostima i zglobovima. Vrućica je obično 39-40°C i traje 5-7 dana ako nema komplikacija. Uglavnom je izražena i jaka glavobolja, bezvoljnost, pospanost, odbijanje hrane i tekućine. Nakon par dana počinju simptomi povezani s dišnim sustavom - pečenje u nosu, grlobolja, a ponekad i promuklost i bolovi u prsima. Kašalj je suh i nadražajan te se pojačava kako bolest odmiče. Javlja se jaka upala očne spojnice (konjunktivitis) koja se očituje suzenjem, osjetljivošću očiju na svjetlo te bolovima u oku - bolesnik ima osjećaj kao da mu je u očima pijesak.
Kod bolesnika s influencom često dolazi do komplikacija, pogotovo kod starijih osoba. Najčešća komplikacija je upala pluća uzrokovana istodobnom virusnom i bakterijskom upalom, na koju valja pomisliti kada se pojave ponovni porast temperature, otežano disanje i gnojni ili krvavi iskašljaj. Kod djece su sekundarne upale pluća znatno rjeđe nego kod odraslih i starijih osoba. Kod njih su najčešće komplikacije upala uha, upala sinusa i bronhitis.
S influencom se dovodi u vezu i Reyeov sindrom koji se pojavljuje kod djece, a klinički se očituje edemom mozga s teškim mentalnim poremećajem, hepatomegalijom s jakom masnom infiltracijom i degenerativnim promjenama u neuronima, bez znakova upale. Zapaženo je da se Reyeov sindrom javlja kod djece koja su u toku influence primala acetilsalicilnu kiselinu, pa se danas taj preparat ne preporučuje u simptomatskoj terapiji djece mlađe od 12 godina.
Liječenje oboljelih od influence najčešće je simptomatsko (mirovanje, dovoljne količine tekućine, lijekovi koji djeluju protiv bolova, protuupalno i snižavaju povišenu temperaturu), a etiološko liječenje u težim slučajevima influence, odnosno u rizičnim skupinama provodi se oseltamivirom ili zanamivirom. Svi teži i komplicirani slučajevi liječe se u bolnici. Važno je znati da se lijekovi protiv gripe, da bi imali učinak, moraju primjeniti u što kraćem roku, najbolje 24 sata od kontakta s uzročnikom. Antibiotici su potrebni jedino ako postoji dodatna bakterijska infekcija. Oboljeli bi se, ako je moguće, trebali izolirati i suzdržati od druženja sa zdravim osobama.
Cijepljenjem se može spriječiti bolest. Najučinkovitiji način zaštite protiv gripe je cijepljenje. Cijepiti se treba svake sezone (godine). Cijepljenje se provodi jednom dozom cjepiva u mišić nadlaktice, osim kod prethodno necijepljene djece predškolskog uzrasta koja prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) trebaju primiti dvije doze cjepiva u razmaku od mjesec dana. Dva tjedna nakon primjene cjepiva postiže se kod cijepljenih osoba zaštita protiv gripe. Cijepljenje je besplatno za ugrožene skupine stanovništva: kronične bolesnike, starije od 65. godina, zdravstvene radnike, ali se preporuča i za ostalo stanovništvo.

Angina ili faringitis

To je akutni upalni sindrom ždrijela (grla) koji uzrokuju različiti mikroorganizmi. Budući da se radi o upali ždrijela i krajnika (tonzila, mandula) upotrebljava se i naziv tonzilofaringitis. Angina se očituje lokalnom upalom ždrijela koju obično prati povišena temperatura i drugi opći simptomi. Obično se javlja u hladnijim mjesecima, te najčešće zahvaća djecu. Upalu grla znatno češće uzrokuju virusi, u prvom redu adenovirusi, respiratorni virusi (RSV, rinovirusi, virusi influence i parainfluence) i enterovirusi (Coxasackie A). Opći i lokalni simptomi slabije su izraženi. Da se radi o virusnoj angini govore nam simptomi kao što su konjunktivitis, šmrcanje i promuklost, kašalj te proljev. Nema specifičnog lijeka, a terapija je simptomatska. Primjenjuju se mirovanje i analgetici - antipiretici. Najčešće je  uzrokovana virusima, a od bakterijskih uzročnika najvažniji je beta-hemolitički streptokok grupe A (BHS-A).

Streptokokna angina

To je akutna upala ždrijela uzrokovana beta-hemolitičkim streptokokom iz grupe A. Djeca obolijevaju mnogo češće od odraslih, a najčešće školska djeca, i to češće u hladnijim mjesecima (zima, rano proljeće). Streptokok se od bolesnika ili kliconoše prenosi kapljičnim putem te izravnim ili posrednim dodirom. Odrasli bolest nerijetko dobivaju od djece, posebno u obiteljskim kontaktima. Preboljela bolest ne ostavlja trajnu imunost, pa se bolest može ponavljati više puta. Inkubacija bolesti je kratka, tek 1 do 3 dana, a počinje vrlo naglo, s povišenom temperaturom, glavoboljom i umorom te grloboljom s otežanim gutanjem i crvenim ždrijelom. Za streptokoknu anginu karakteristično je i povećanje limfnih čvorova na vratu.
Sa streptokoknom anginom povezuju se brojne komplikacije. One su prije bile mnogo češće, a danas se uz odgovarajuće liječenje antibioticima pojavljuju izuzetno rijetko. Među komplikacije ubrajamo peritonzilitis, peritonzilarni apsces, upalu uha i sinusa koji se pojavljuju u tijeku bolesti, te reumatsku vrućicu (upala zglobova i srčanog mišića) i glomerulonefritis (upalno oštećenje bubrega) koji se pojavljuju nekoliko tjedana iza streptokokne infekcije. Dijagnoza angine se temelji na kliničkom nalazu, a potvrđuje se mikrobiološki, dokazom streptokoka u brisu ždrijela. Kad god je to moguće, sumnju na streptokoknu infekciju treba potvrditi mikrobiološkim testiranjem kako bi se spriječili nepotrebna primjena antibiotika i razvoj rezistencije bakterija u fiziološkoj mikrobioti pacijenta i njegovog okoliša.
Važno ju je razlikovati od virusnih infekcija gornjeg dišnog sustava, budući da zahtjeva liječenje antibiotikom.U liječenju streptokokne angine lijek izbora je penicilin, a ako na njega postoji preosjetljivost, primjenjuju se makrolidi ili cefalosporinski antibiotici. Primjenom antibiotika ne skraćuje se samo tijek bolesti, nego se sprječavaju i liječe komplikacije, pa se zato streptokokna angina mora liječiti antibiotikom tijekom 10 dana (iako simptomi nestaju za 2 do 3 dana).

Simptomatsko liječenje

Kod svih bolesti dišnog sustava najvažnije je zaštititi njegovu sluznicu što podrazumijeva boravak na umjerenoj temperaturi, provjetravanje prostorija, vlaženje zraka, izbjegavanje izloženosti duhanskom dimu. Potrebno je uzimati veće količine tekućine (topli napitci) i mirovati.
Kod sekrecije ili začepljenosti nosa potrebno je vlažiti, ili ispirati sluznicu nosa fiziološkom otopinom, ili otopinom morske vode, a mogu se primjeniti i dekongestivi za nos. Važno je znati da se dekongestivne kapi za nos ne smiju primjenjivati dulje od 7 dana, jer mogu oštetiti sluznicu nosa.
U većini slučajeva akutne grlobolje dovoljno je simptomatsko liječenje i odmaranje. Prvi lijek izbora u simptomatskoj terapiji je analgoantipiretik paracetamol. U simptomatskoj terapiji se mogu primijeniti i nesteroidni protuupalni lijekovi (engl. non-steroidal anti-inflammatory drugs, NSAID). Acetilsalicilna kiselina (ASK) se može primijeniti kod odraslih, ali ne i kod djece mlađe od 12 godina. Grgljanje slane vode (1/4 kuhinjske žlice otopljene u 2 dcl vode), čaja od kadulje ili antiseptične tekućine (heksetidin) može se preporučiti odraslim bolesnicima. Također se bolesnicima mogu preporučiti pastile koje sadrže lokalne anestetike i medicinski bomboni s biljnim ekstraktima s antimikrobnim učinkom.
Kod febriliteta i bolova primjenjuju se fizikalne mjere antipireze (oblozi, tuširanje) i antipiretici (paracetamol, ibuprofen, kod odraslih bolesnika i acetilsalicilna kiselina).
Za neproduktivni (suhi) kašalj primjenjuju se antitusici, sredstva koja smiruju kašalj, a za produktivni (vlažni) kašalj sekretolitici i mukolitici, sredstva koja razrjeđuju bronhalnu sluz kako bi se ona mogla iskašljati.
Kod infekcija respiratornog trakta mogu se primjenjivati i neki od preparata koji djeluju na jačanje otpornosti organizma. Iako nemaju klinički dokazani učinak, oni kod većine osoba smanjuju trajanje bolesti i intenzitet simptoma: C vitamin, razni vitaminsko-mineralni nadomjestci, cink, preparati ehinaceje, propolisa, matične mliječi i slično. Izbor ovisi o dobi i stanju organizma, te o eventualnim kontraindikacijama.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner