Zašto je dobra priprema ključna za kvalitetu gastroenteroloških pretraga

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autor teksta: Ivan Lerotić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. gastroenterologije

Za sve gastroenterološke pretrage izuzetno je važna adekvatna priprema. Što ljekarnici mogu savjetovati pacijentima prilikom priprema za te pretrage?

Zašto je dobra priprema ključna za kvalitetu gastroenteroloških pretraga

 

Gastroenterologija je veliko područje medicine koje obuhvaća niz organa i organskih sustava – jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko i debelo crijevo, gušteraču, jetru, žučne vodove i niz krvnih žila. Klinička slika koja se javlja kod bolesti pojedinih gastrointestinalnih organa može biti vrlo različita, a kliničke slike različitih bolesti mogu se preklapati. Zbog toga je razvijen čitav niz dijagnostičkih pretraga koje pomažu u dijagnostici gastrointestinalnih bolesti, a konačni cilj je pravovremena pomoć pacijentu na temelju postavljene dijagnoze.

Za sve gastroenterološke pretrage izuzetno je važna adekvatna priprema. Tri  najčešće pretrage su ultrazvuk trbuha, ezofagogastroduodenoskopija  i kolonoskopija.

 

Ultrazvuk trbuha

Ultrazvuk trbuha je najčešće korištena gastroenterološka pretraga. Široko je dostupna, jednostavna i jeftina, a radi se uz krevet bolesnika.  

Ultrazvučnim aparatom moguće je promatrati različite abdominalne strukture koje su u složenim anatomskim odnosima, a ispred njih se nalaze želudac i crijevne vijuge koje mogu biti ispunjene zrakom. Upravo zrak u probavnoj cijevi i činjenica da ultrazvučni valovi ne prolaze kroz zrak, najveća su zapreka adekvatnoj vizualizaciji različitih abdominalnih struktura i njihovoj kvalitetnoj analizi.

Da bi se taj zrak uklonio iznimno je važna priprema pacijenta za ultrazvučni pregled. 

Standardna priprema počinje dan prije dogovorenog termina pregleda. Dan prije pretrage bolesnik ne bi trebao jesti hranu koja fermentira i nadima, poput mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća. Na sam dan pretrage bolesnik bi morao biti natašte, pa se pretraga najčešće planira u jutarnjim satima. Ako se bolesnik za pretragu ne pripremi adekvatno ili je unatoč takvoj dijeti u lumenu želuca i crijeva zaostalo dosta zraka, kvalliteta ultrazvučnog pregleda neće biti optimalna i postoji rizik da se ne detektiraju određeni patološki nalazi.

Upravo zbog toga od koristi je dodatna priprema bolesnika primjenom simetikona koji će učinkovito eliminirati zrak iz probavne cijevi.

 

Simetikon

Simetikon se odavno koristi u slučajevima ingestije različitih supstancija koje se pjene (u pravilu različiti deterdženti) što rezultira stvaranjem obilnog pjenušavog sadržaja u želucu koji se podiže uz jednjak do dišnih puteva s potencijalnim razvojem opasne aspiracije. Tim pacijentima simetikon se davao da bi pjena nestala, i to praktički trenutno.

Kasnije se simetikon počeo koristiti kod različitih bolesti kod kojih je simptom nadimanje, ali i u pripremi za različite dijagnostičke pretrage kojima smeta zrak iz crijeva, da bi se eliminirao zrak iz želuca i crijeva.

Mehanizam djelovanja simetikona

Nakupljanje plinova u probavnom sustavu obično nastaje zbog stvaranja malih mjehurića plina u obliku pjene, koji se nalaze u smjesi hrane i sluzi. Simetikon smanjuje površinsku napetost mjehurića plina što dovodi do njihovog spajanja i nastanka većih mjehura. Veći mjehuri lakše se mogu odvojiti od hrane i eliminirati iz crijeva apsorpcijom ili peristaltikom.

Karakteristike simetikona:

-          isključivo fizikalno i lokalno djelovanje u probavnoj cijevi

-          nema apsorpcije, prolazi nepromijenjen kroz crijeva

-          nema interakcije s lijekovima

-          izvrsna podnošljivost.

Simetikon trenutno postoji na tržištu postoji u obliku različitih preparata – kapsula od 40 mg ili 140 mg, granula od 125 mg i kapi u bočici od 40 ml koje su posebno prikladne za primjenu kod djece kao priprema za UZV pregled. Simetikon u obliku kapi vrlo je koristan i kod pacijenata koji se hrane putem nazogastrične sonde ili perkutane endoskopske gastro-stome.

Kod pripreme za ultrazvučni pregled, simetikon se daje dan ranije u dvije doze i na dan pretrage ujutro. Dan prije pregleda daje se 240-280 mg simetikona podijeljeno u dvije doze, a na dan pretrage ujutro uzima se dodatnih 80-140 mg. Takva će primjena za rezultat imati bolje pripremljenog pacijenta kod kojeg će se ultrazuvčno bolje vidjeti sve strukture u abdomenu koje liječnika zanimaju, bez smetnji što su posljedica zraka u probavnoj cijevi.

 

Ezofagogastroduodenoskopija

Druga najčešća pretraga u gastroenterologiji je ezofagogastroduodenoskopija - endoskopski pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika, kod kojeg se fleksibilnim aparatom promjera od oko 1 cm s kamerom na vrhu, vizualno pregledava sluznica navedenih organa.

Dan prije gastroskopije nije potrebno provoditi nikakvu posebnu pripremu, ali je nužno da bolesnik na dan pretrage bude natašte dok se pretraga ne obavi. Unatoč tome što su bolesnici natašte, tijekom te pretrage u želucu i dvanaesniku, često nailazimo na žuto-zelenkasti pjenušavi sadržaj koji otežava vizualizaciju sluznice, a pogotovo mogu promaknuti sitne promjene na sluznici.

Zato i kod gastroskopije simetikon ima svoju primjenu, ali u tom slučaju nije ga potrebno davati dan ranije, nego nekoliko minuta, tj. neposredno prije pretrage, što može omogućiti ljepši prikaz sluznice.

 

Kolonoskopija

Treća najčešća pretraga u gastroenterologiji  je kolonoskopija. Priprema za nju je najizazovnija, jer se pregledava debelo crijevo koje je inače nečisto i ispunjeno stolicom. O važnosti kolonoskopije uvijek se govori u kontekstu kolorektalnog karcinoma čiji nastanak se može spriječiti ako se na vrijeme otkriju premaligne lezije, ali i uspješno liječiti ukoliko se karcinom otkrije u ranoj fazi.

U Hrvatskoj problem predstavlja trend porasta incidencije, ali i mortaliteta od kolorektalnog karcinoma, jer se karcinom otkriva prekasno, u već uznapredovalim fazama.

Kolonoskopija danas predstavlja zlatni standard u dijagnostici polipa kao predmalignih lezija i kolorektalnog karcinoma, a cilj kolonoskopije i našeg Nacionalnog programa prevencije kolorektalnog karcinoma je detekcija predmalignih lezija, odnosno polipa, te detekcija kolorektalnog karcinoma u njegovoj ranoj fazi.

Kvaliteta kolonoskopije od presudne je važnosti i definirana je nizom mjerljivih parametara. Treba težiti tome da svaka kolonoskopija bude totalna, što znači da se debelo crijevo pregleda cijelom duljinom. Uz to je jako bitno da crijevo bude čisto kako bi se sva sluznica mogla dobro vidjeti.  

Parametri kvalitete u kolonoskopiji su:

-          adekvatna čistoća crijeva

-          stopa intubacije cekuma, stopa detekcije adenoma / polipa

-          vrijeme izvlačenja kolonoskopa i stupanj komplikacija.

Pritom je ključni parametar adekvatno očišćeno crijevo.

Kod prve kolonoskopije ne detektira se čak 25% polipa. Posebno je zabrinjavajuće da 8% kolorektalnih karcinoma nastane unutar tri godine od uredne kolonoskopije. To u pravilu nisu karcinomi koji su nastali unutar te tri godine, već su to neoplazme koje nisu uočene tijekom ranije kolonoskopije. Uzrok je vrlo često slaba priprema crijeva i posljedično lošija kvaliteta kolonoskopije.

U sklopu priprema za kolonoskopiju bolesnicima se preporuča da tjedan dana prije pretrage iz prehrane isključe voće s košticama (uključujući i ono sa sasvim sitnim košticama poput kivija, grožđa ili lubenica), povrće s tvrdom korom ili s kožicom (npr. paprika i rajčica), lisnato povrće te kruh i peciva sa sjemenkama. Dan prije pretrage za ručak se teoretski može pojesti lagana hrana, ali bi bilo najbolje tog dana, nakon doručka, ne jesti ništa.

Današnji standard u čišćenju crijeva prije kolonoskopije je čišćenje osmotskim laksativom polietilen glikolom (PEG).

Čišćenjem podijeljenom dozom PEG-a, kod kojeg se prva doza uzima večer prije, a druga na dan pretrage ujutro, postiže se znatno bolji učinak nego ako se obje doze uzmu dan prije kolonoskopije.

Prvu litru pripremljene otopine (prema uputi u pakiranju) potrebno je uzeti večer prije pretrage, popiti je brzo (unutar 20 minuta) i odmah nakon toga nastaviti s uzimanjem 1-1,5 litre bistre tekućine, i to u kratkom vremenu, jer će tako uzeta tekućina pomoći ispiranju crijeva iznutra.

Druga litra pripremljene otopine uzima se ujutro na dan pregleda, a idealno bi bilo 4 sata prije početka pretrage. Nakon toga treba još popiti oko jednu litru bistre tekućine. Unutar dva sata prije početka pretrage više se ništa ne uzima na usta.

Zbog lošije provedene pripreme za kolonoskopiju u crijevima često zaostaju veće količine tekućine ili stolice, a posebno veliki problem predstavlja i zaostali pjenušavi sadržaj koji potpuno onemogućava vidljivost stijenke crijeva. Često se događa da se pjena koju se pokušava isprati i aspirirati samo još više pjeni. Ta pjena, jednako kao i pjena u želucu koja može ometati gastroskopiju, ili zrak koji onemogućava UZV pregled, može se eliminirati upotrebom simetikona, a doziranje kod kolonoskopije isto je kao i kod ultrazvučnog pregleda.

 

Zaključak

Kvaliteta liječenja gastroenteroloških bolesnika ovisi o kvaliteti dijagnostičke obrade. Dobra priprema bolesnika ključna je za kvalitetnu i pouzdanu dijagnostičku obradu.

Zrak i pjena u probavnom sustavu značajno otežavaju dijagnostičke postupke i znatno smanjuju kvalitetu UZV pregleda, gastroskopije i kolonoskopije, a učinkovito se mogu eliminirati uzimanjem simetikona, uz ostalu odgovarajuću pripremu bolesnika.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner
Banner