Najčešće gastrointestinalne tegobe

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Melita Petrović, mag.pharm.

Pacijenti u ljekarni često se žale na žgaravicu, bol u gornjem dijelu abdomena, nadimanje, podrigivanje i vraćanje sadržaja hrane iz jednjaka

Najčešće gastrointestinalne tegobe

Problemi u gastroenterolškom području vrlo su čest razlog odlaska liječniku, a još češće bolesnici za svoje želučane probleme traže pomoć u ljekarni. Probleme uglavnom opisuju kao žgaravicu, bol u gornjem dijelu abdomena, nadimanje, podrigivanje i vraćanje sadržaja hrane iz jednjaka (regurgitacija), a rjeđi i opasniji su simptomi kao što su gubitak apetita, mučnina, povraćanje, tamna stolica ili krv u stolici.
Uvriježenim terminom žgaravica bolesnici opisuju osjećaj žarenja, goruću retrosternalnu bol nastalu zbog izlaganja sluznice jednjaka solnoj kiselini.  Skup opisanih simptoma može označiti postojanje neke bolesti: peptički ulkus, bolest gastroezofagalnog refluksa (GERB) ili sindrom iritabilnog crijeva, te upalnu bolest crijeva ili karcinom gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta ili crijeva.

 

GERB

GERB obuhvaća patološke refluksne promjene na sluznici jednjaka, od upalnih promjena do karcinoma. Faktori rizika za nastanak GERB-a su pretilost, starija dob, pušenje, stres, oštećenje sluznice lijekovima,  posebice često korištenim nesteroidnim protuupalnim lijekovima i acetilsalicilnom kiselinom.
Bolest nastaje kao posljedica prisustva kiselog želučanog sadržaja u jednjaku koji uzrokuje upalu sluznice jednjaka. Dolazi do slabosti mišića donjeg ezofagalnog sfinktera (u obliku prstena okružuje jednjak), pa kada on nije zatvoren kiselina se vraća u jednjak i uzrokuje tipične simptome – žgaravicu i regurgitaciju, a ponekad i neke atipične kao što su npr. bol u prsima, promuklost, kronični kašalj, čak i eroziju zuba. Dugotrajno ponavljanje simptoma može uzrokovati eroziju i ulkuse na sluznici jednjaka, te posljedično opasne bolesti - Barrettov ezofagus ili karcinom jednjaka. No, većina pacijenata nema erozije ezofagusa, 70% bolesnika s GERB-om ima neerozivnu refluksnu bolest.
Kako pomoći bolesnicima s GERB-om? Prije svega savjetom o nekoliko nemedikamentoznih mjera koje mogu pomoći. Kod pretilih bolesnika to je redukcija težine, zatim prestanak pušenja, izbjegavanje neke hrane (agrumi, gazirana pića, masna hrana, čokolada, kava, alkohol, jaki začini...). Treba jesti polako i opušteno, manje obroke, dobro prožvakati, izbjegavati ležanje iza jela, ili ležati na podignutom uzglavlju. Također je uputno izbjegavati usku odjeću, kasnovečernje obroke i stres.

 

Peptički ulkus

Peptički ulkus je naziv za čir ili vrijed, tj. ograničeno oštećenje sluznice u djelovima pobavnog sustava gdje postoji želučana kiselina, a to je obično u želucu ili dvanaestniku.
Svrha terapije ulkusne bolesti je eliminirati simptome, ubrzati cijeljenje ulkusa i sprječiti recidive. Preporučuju se opće dijetetske mjere kao i kod GERB-a, no to neće biti dovoljno. Uobičajeno je uzimanje antacida, a u slučaju terapijskog neuspjeha primjenjuju se inhibitori sekrecije želučane kiseline – antagonisti H2-receptora, odnosno inhibitori protonske crpke (IPP).

 

Helicobacter pylori

Do otkrića bakterije Helicobacter pylori prije tridesetak godina smatralo se da su nepravilna prehrana, stres i loše životne navike glavni uzroci peptičkog ulkusa. Bolesnici su se liječili različitim lijekovima koji su samo ublažavali simptome, ali nisu dovodili do izlječenja. Danas se zna da su gotovo svi ulkusi dvanaestnika, te većina želučanih ulkusa koji nisu povezani s uzimanjem NSAR uzrokovani upravo infekcijom s Helicobacter pylori.
Način prijenosa te bakterije nije još do kraja istražen, no statistički podaci pokazuju da će se kod 90-100% bolesnika razviti gastritis (upala želućane sluznice), kod 20% ulkus, a kod 1% rak želuca.
Dijagnostički postupci za otkrivanje infekcije bakterijom Helicobacter pylori mogu biti invazivni – tijekom endoskopskog pregleda (gastroskopije) uz ciljano uzimanje uzoraka, ili s nekoliko vrsta neinvazivnih metoda – najčešće ureja izdisajnim testom, a rjeđe pregledom krvi ili sline, ili pak pregledom stolice. O izboru dijagnostičlog postupka liječnik će odlučiti ovisno o intenzitetu simptoma i dobi bolesnika.
Danas se stručnjaci razilaze u pitanjima, je li potrebno tražiti infekciju bakterijom Helicobacter pylori u svim slučajevima kada se bolesnik žali na simptome. No, specijalistička gastroenterološka obrada i endoskopski pregled jednjaka i želuca preporučuju se pacijenatima starijim od 45 godina, te svima koji imaju „alarmantne" simptome, bez obzira na dob. Pod „alarmantnim" simptomima podrazumijevaju se jaki bolovi, znaci krvarenja (povraćanje, crna stolica), anemija, jako povraćanje, nagli gubitak težine, otežano i bolno gutanje hrane...
U slučaju pozitivnog nalaza, liječnik će donijeti odluku o potrebi liječenja kao i o izboru lijekova. Europske preporuke za liječenje su za sve osobe s ulkusom, pozitivne na Helicobacter pylori, a posebno one koje su iz tih ulkusa krvarile, te za one kod kojih je nađen kronični gastritis teškog stupnja zbog moguće opasnosti od malignih promjena.
Eradikacija Helicobacter pylori bakterije provodi se inhibicijom sekrecije želučane kiseline u kombinaciji s antibioticima. Preporuka Europske radne grupe za Helicobacter pylori, koju je (malo modificiranu) prihvatila i Hrvatska, je trojna terapija. Sastoji se od jakog protusekretornog lijeka (IPP) i dva antibiotika, tijekom sedam dana. IPP se uzima dva puta na dan, a od antibiotika se kombiniraju amoksicilin s makrolidnim antibiotikom (klaritromicin ili azitromicin), ili amoksicilin s metronidazolom, ili pak metronidazol s makrolidnim antibiotikom.

 

Funkcionalna  dispepsija

Kod problema u probavnom sustavu često se događa da liječnik ne može ustanoviti organsku bolest, a tegobe ipak postoje. Ljudi se žale na bol u žličici, osjećaj težine u želucu nakon jela, osjećaj „pečenja" u želucu..., a sve bez znakova organske bolesti. Takvi pacijenti često imaju čak i uredan endoskopski nalaz. Ako su tegobe trajne ili se učestalo ponavljaju , govorimo o tzv. funkcionalnoj dispepsiji. Iako u njenoj podlozi nisu organski uzroci, postoje promjene u funkciji probavnog sustava kao što su poremećaj motiliteta (pokretljivosti, pa je ona usporena ili ubrzana), pojačano lučenje želučane kiseline, povećana osjetljivost gastrointestinalnog trakta, a utjecaj mogu imati i psihološki čimbenici.
Kako pomoći pacijentu s funkcionalnom dispepsijom? Prije svega, važan je odnos povjerenja između pacijenta i zdravstvenog stručnjaka, liječnika ili ljekarnika, kako bi se izbjegle suvišne i opetovane, često mučne pretrage. U razgovoru s pacijentom treba mu dati do znanja da simptomi nisu izmišljeni, pružiti mu psihološku potporu, jer stres, anksioznost i depresija pogoršavaju simptome dispepsije. Svakako ga treba upozoriti na obavezan odlazak liječniku u slučaju da se pojave alarmantni simptomi.  Pacijenta treba educirati o dijetnim mjerama i ostalim mjerama nemedikamentozne terapije, te mu za početak preporučiti neki bezreceptni preparat.
Potrebno je upitati i o terapiji koju pacijent eventualno provodi, jer dugotrajna primjena nekih lijekova može biti uzrok dispepsiji. To su prije svega NSAR, željezo, ACE-inhibitori, neki antibiotici (makrolidi), metronidazol, teofilin, digitalis, kalij, estrogeni, ASK... Ukoliko je  moguće, u dogovoru s liječnikom eventualno promjeniti terapiju ili korigirati dozu, ili uvesti IPP u svrhu smanjenja nuspojava lijekova.

 

Lijekovi

U liječenju bolesti gastrointestinalnog sustava postoje brojne terapijske mogućnosti. U ATK skupini A02 – lijekovi za poremećaje kiselosti su: A02A - antacidi, i A02B antagonisti H-2 receptora i inhibitori protonske pumpe. A03 skupina je lijekova za funkcionalne gastrointestinalne poremećaje – spazmolitici i antikolinergici koji se danas upotrebljavaju uglavnom u terapiji bolesti crijeva.
Antacidi su najstarija grupa lijekova koji se još uvijek primjenjuju kod liječenja niza bolesti probavnog sustava, a prvenstveno za ublažavanje simptoma dispepsije, GERB-a, te ulkusne bolesti želuca i dvanaestnika.
Djeluju simptomatski, neutraliziraju želučanu kiselinu i inhibiraju peptičku aktivnost. To su spojevi s aluminijem, kalcijem i magnezijem, uglavnom kombiniranog sastava, a razlikuju se u brzini i duljini djelovanja.
Kod nas su u OTC statusu registrirani: kombinacija aluminij-hidroksida s magnezij-karbonatom i magnezij-hidroksidom, kombinacija kalcij-karbonata s magnezij-karbonatom, te hidrotalcit. Aluminij-hidroksid spada među najjače antacide, no može imati nuspojavu hipofosfatemiju koja se očituje kao mišična slabost. Može izazvati opstipaciju, pa se zato kombinira s antacidima koji imaju laksativno djelovanje (magnezij). Kalcij-karbonat se mora oprezno uzimati kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije zbog moguće hiperkalcemije i alkaloze.
Antacidi mogu biti korisni za povremeno i kratkotrajno uzimanje, no njihova upotreba u dugotrajnoj terapiji i kod izraženijh simptoma nije dostatna. Uzima se velik broj tableta (4-6 puta na dan, 1-2 tablete), jedan sat nakon obroka te pred spavanje. Antacidi ulaze u interakcije sa mnogim lijekovima (antiepileptici, neki antibiotici, bisfosfonati...) tako što im smanjuju apsorpciju, pa korisnika treba upozoriti da se uzimaju sa 1-2 sata razmaka.
Antagonisti H2-receptora vrlo su se često propisivali u liječenju ulkusne bolesti i drugih poremećaja kiselosti, no zbog njihove neuspješnosti na recidive ulkusa, danas se sve više zamjenjuju s IPP. Inhibiraju izlučivanje želučane kiseline i tako ubrzavaju cijeljnje ulkusa. Ne smiju se propisivati trudnicama, a oprez je potreban kod smanjene bubrežne funkcije. Uzrokuju cijeli niz nuspojava, različitih, ovisno o vrsti (cimetidin, ranitin ili famotidin), no one su samo rijetko težeg stupnja. Cimetidin jedini iz te skupine lijekova značajno inhibira mikrosomalne enzime jetre (citokrom P450), no on se više ne propisuje. Ranitidin i famotidin nemaju klinički važne interakcije. Ranitidina ima na našem tržištu u više jačina i pakovanja, ovisno o proizvođaču registriranih u OTC ili R statusu .

Inhibitori protonske pumpe (IPP) su moćni lijekovi koji svojim mehanizmom djelovanja dovode do gotovo potpunog prestanka lučenja želučane kiseline. Postoje manje razlike u metabolizmu i interakcijama s drugim lijekovima kod proizvoda iz te grupe: omeprazol, pantoprazol, lanzoprazol i esomeprazol. Propisuju ih liječnici kod ulkusa, dispepsije, GERB-a, preventivno za zaštitu kod terapije NSAR, a imaju i posebno mjestu u eradikaciji Helicobacter pylori. Među stručnjacima ima različitih mišljenja o opravdanosti terapije u nejasnim indikacijama, te u velikom udjelu IPP u potrošnji lijekova.
Slijedeći svjetske trendove i kod nas je od nedavno dostupan pantoprazol od 20 mg kao OTC lijek za terapijsku indikaciju kratkotrajno liječenje simptoma refluksa u odraslih. Preporučeno doziranje je jednom na dan, od jednog do 14 dana. Iako je lijek BR statusa, korisniku svakako treba pojasniti način i svrhu uzimanja, te da se ne uzima profilaktički i upozoriti ga da se obrati liječniku ako se simptomi ne povuku nakon 14 dana.

 

Zaključak

Kao pomoć u samoliječenju tegoba gastrointestinalnog sustava, na koje se ljudi često žale, u ljekarni pacijentu možemo dati savjete, ponuditi mu nešto iz OTC asortimana, ili ga uputiti liječniku ako iz razgovora zaključimo sa se radi o ozbiljnim simptomima.
Pacijenata koji se žali na žgaravicu, nadutost, vraćanje sadržaja u jednjak i na bol, a koji je već primjenio neki od bezreceptnih lijekova (antacid, H2-inhibitor ili IPP) bez znakova poboljšanja tijekom 14 dana, također treba uputiti liječniku.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner