Dodaci prehrani u trudnoći

U trudnoći se događaju brojne fiziološke promjene, pa neadekvatna prehrana ili pothranjenost mogu dovesti do deficita mikronutrijenata i raznih kompikacija. Mikronutrijenti (vitamini i minerali) su tvari koje unosimo hranom, a djeluju kao katalizatori te imaju važnu ulogu u u nizu metaboličkih procesa. Makronutrijenti (ugljikohidrati, masti i bjelančevine) osiguravaju energiju i esencijalne nutrijente potrebne za rast i održavanje osnovnih funkcija. Načelo pravilne prehrane prvenstveno se odnosi na unos nužno potrebnih hranjivih tvari: ugljikohidrata, masti i bjelančevina u pravilnim omjerima, te adekvatan unos vode.
Potreba za energijom i hranjivim tvarima povećana je zbog rasta majčinog tkiva i tkiva fetusa. Kod žena s idealnom tjelesnom masom, energetske potrebe su neznatno povećane, jer se tijelo prilagođava povećanim energetskim potrebama smanjenjem fizičke aktivnosti i usporavanjem metabolizma.
Tijekom trudnoće povećavaju se potrebe za većinom mikronutrijenata, posebno folnom kiselinom, vitaminom B12, kalcijem, željezom, cinkom i magnezijem. U trudnoći je metabolizam majke izmijenjen zbog hormona koji posreduju u usmjeravanju hranjivih tvari u posteljicu i mliječne žlijezde, te u  prijenosu hranjivih tvari za razvoj djeteta. Promjene u bubrežnoj funkciji povezane su s izlučivanjem mokraćom u vodi topljivih vitamina (npr. folne kiseline).¹
Iako su stavovi stručnjaka o prenatalnoj suplementaciji podijeljeni, studije govore da multivitaminski pripravci tijekom trudnoće mogu utjecati na prevenciju mnogih bolesti kod potomaka. Žene koje su svakodnevno uzimale multivitaminske dodatke u trudnoći i oko vremena začeća rodile su u prosjeku pola kilograma težu djecu, za razliku od trudnica koje nisu koristile takve dodatke, kažu stručnjaci sa Sveučilišta Harvard.²
Najvažniji nutrijenti su folna kiselina, B12, kalcij, magnezij, željezo, omega-3 masne kiseline te probiotici.

Folna kiselina

Tijekom trudnoće folna kiselina (vitamin B9) najvažniji je vitamin iz B skupine. Osnovna uloga folne kiseline je sinteza nukleinskih i nekih drugih aminokiselina, važna je u fazi brzog rasta i diobe stanica, a sudjeluje i u stvaranju crvenih krvnih stanica. Njezin nedostatak, izazvan siromašnom prehranom i smanjenom količinom folata pohranjenog u jetri, može dovesti do megaloblastične anemije. Potrebe za folnom kiselinom u trudnoći su povećane i iznose 600-700 mikrograma na dan. Apsorpcija folne kiseline odvija se uz pomoć enzima u sluznici duodenuma i jejunuma. Apsorbirani folati prenose se u tkiva i vežu za proteine, a veće količine pohranjuju se u jetri. Folati se izlučuju urinom i stolicom, a eliminacija je veća u slučaju uzimanja većih doza.
Žene u reproduktivnoj dobi imaju posebno izražene potrebe za folnom kiselinom. Njen adekvatan unos neposredno prije začeća i u prvom tromjesečju trudnoće štiti od oštećenja neuralne cijevi koje može rezultirati malformacijama kralježnice, lubanje i mozga. Rizik od defekta znatno se smanjuje uzimanjem folne kiselina hranom - namirnicama obogaćenim folnom kiselinom ili u obliku dodataka prehrani.³
O dodatnom unosu folne kiseline posebno moraju voditi računa žene koje su koristile kontracepcijske pilule, jer one često smanjuju njezinu razinu u tijelu.⁴  Folna kiselina štiti fetus i kod majki koje se bore s bolešću, uzimaju lijekove, ili puše tijekom trudnoće.^5,6,7
Kod dojenčadi i djece nedostatak folne kiseline može usporiti ukupnu stopu rasta, a kod odraslih određeni tip anemije može biti posljedica dugoročnog manjka folne kiseline.
Barem je jedna studija povezala niski prehrambenim unos folata s visokim razinama homocisteina u krvi. Homocistein je aminokiselina koja se normalno nalazi u krvi, ali njegove povišene razine povezane su s koronarnom bolesti srca i komplikacijama u trudnoći kao što je preeklampsija. Korištenje dodataka folne kiseline i konzumiranje namirnica bogatih folnom kiselinom pokazali su se učinkovitom strategijom za smanjenje koncentracije homocisteina.⁸
Uzimanje dodataka folne kiseline prije i za vrijeme trudnoće može smanjiti i rizik od srčanih mana djece.⁹
Folna kiselina povećava lipolizu u adipocitima i može imati ulogu u prevenciji pretilosti i dijabetesa tipa 2. Može smanjiti nakupljanje kolesterola u jetri i krvi, što je povezano s njenom ulogom u inkorporaciji kolesterola u žučnu kiselinu. Dokazi upućuju na to da dodaci folne kiseline povećavaju prizvodnju i tok žučne kiseline.¹¹
Nađeno je da folna kiselina utječe na koncentracije adrenalina i serotonina unutar mozga, a to može biti uzrok što ima sposobnost djelovati kao antidepresiv.¹²
Studija koja je obuhvatila 8083 ispitanika ispitala je odnos između serumske razine folata, atopijskih biljega i astme. Pokazala je da su povećane razine folata povezane sa smanjenim rizikom od astme. Smanjena razina folata kod trudnica tijekom kasne trudnoće povezana je s povećanim rizikom od astme i poremećajem respiratornih funkcija kod djece.¹³
Odgovarajući unos folne kiseline može smanjiti rizik od razvoja bubrežnih bolesti djece ili poremećaja kao što je mikroalbuminurija.¹⁴
Trenutno, suplementacije folata i folne kiseline preporuča se svim ženama u reproduktivnoj dobi, a dodavanje folne kiseline nakon tog vremena može biti prekasno za eventualno sprječavanje oštećenja neuralne cijevi.
Prednosti uzimanja dodataka folne kiseline nakon prvog tromjesečja trudnoće je manje,  međutim, prema zaključcima objavljenim u European Journal of Obstetrics & Gynecology visoke doze folne kiseline tijekom trudnoće, a posebno u trećem tromjesječju, mogu smanjiti rizik od preranog rođenja od oko 7%.¹⁵
Namirnice koje sadrže visoke količine folne kiseline su špinat, šparoga, repa, suhi i svježi grah, grašak, leća, jetra, pekarski kvasac, sjemenke suncokreta... Neki proizvodi sa žitaricama sadrže i do 25% od 100% preporučene (RDA) vrijednosti. U umjerenim količinama folnu kiselinu sadrže i sok od naranče, sok od ananasa, grejp, dinja, brokula, prokulica, kukuruz, sok od rajčice. Korisno je podsjetiti da je folna kiselina osjetljiva na visoke temperature i UV, te da je topiva u vodi.
Na tržištu postoje mnogi dodaci prehrani s folnom kiselinom, najčešće u obliku tableta. Oni ne bi trebali sadržavati manje od 400 mikrograma folne kisline.
Rizik od toksičnosti uzimanjem dodataka folne kiseline relativno je nizak. To je vitamin topiv u vodi koji se izlučuje urinom. Međutim, postoje neki dokazi o postojanju interakcije lijekova protiv konvulzija i visokih doza folne kiseline.¹⁰
Korištenje dodataka folne kiseline ne smije prelaziti 1000 mikrograma na dan, jer ona utječe na apsorpciju vitamina B12 te bi posljedica mogla biti pomanjkanje tog vitamina. Folna kiselina može ispraviti posljedice anemije uzrokovane manjkom vitamina B12, ali nažalost neće ispraviti promjene u živčanom sustavu koje nastaju kao posljedica manjka tog vitamina

Vitamin B12 (cijanokobalamin)

B12 je vitamin topiv u vodi, neophodan za rast i i prehranu svih stanica, za normalnu eritropoezu te za održavanje funkcije mijelinskih ovojnica živaca. Sudjeluje i u sintezi proteina. Zajedno s folnom kiselinom sudjeluje u sintezi DNK i razdiobi kromosoma. Vitamin B12 sintetiziraju bakterije u kolonu, no tamo se ne može resorbirati, pa ga je potrebno u organizam unijeti hranom. Višak vitamina B12 pohranjuje se u jetri, a izlučuje putem žuči. Nakon velikih peroralnih doza značajne se količine nepromijenjenog vitamina izlučuju urinom.
Nedostatak vitamina B12 je rijedak, a javlja se najčešće kod vegetarijanaca. Blagi nedostatak tog vitamina uobičajen je tijekom trudnoće i nije opasan. Njegovu količinu u organizmu dodatno smanjuje pušenje. Međutim, veći nedostaci mogu imati ozbiljne posljedice za trudnicu i za razvoj djeteta. Posljedice njegovog nedostatka u prehrani su megaloblastična anemija i neurološka oštećenja.
Koncentracija vitamina B12 u serumu pada tijekom trudnoće, a zatim se povećava tijekom prvih tjedana nakon poroda. Tijekom trudnoće aktivno se prenosi do fetusa koji ga koristi za razvoj i stvaranje vlastitih zaliha. Novorođenče ima prilikom rođenja znatno višu razinu vitamina B12 u serumu od majki. (Fetalni zahtjevi za tim vitaminom procijenjeni su na oko 0,3 g na dan.)¹⁸
Preporučena dnevna doza je 1 mikrogram, što je uobičajeno prisutno u svakodnevnoj prehrani. RDA za trudnice je 2,6 mikrograma na dan.
Njegovi prirodni izvori su riba, plodovi mora, žumanjak, mlijeko i fermentirani sirevi.¹⁷ Vitamin B12 može se uzimati samostalno ili u kombinacijama s drugim vitaminima i mineralima. U dodacima prehrani vitamin B12 je najčešće prisutan kao cijanokobalamin, oblik koji tijelo lako pretvara u aktivne oblke methylcobalamin i 5-deoxyadenosylcobalamin. ¹⁹  Postojeći dokazi upućuju na to da nema razlika između oblika s obzirom na apsorpciju, ili na bioraspoloživost. No, sposobnost tijela da apsorbira vitamin B12 iz dodataka prehrani u velikoj je mjeri ograničen kapacitetom „unutrašnjeg faktora" (intrinsic factor).²⁰

Kalcij

Kalcij sudjeluje u mnogim vitalnim procesima u organizmu - u izgradnji kostiju i zuba, u diobi i rastu stanica te mišićnim kontrakcijama. Nedovoljan unos kalcija hranom, njegova smanjena apsorpcija te nedostatak vitamina D i njegovih metabolita izazivaju hipokalcijemiju (vrijednost izvanstaničnog kalcija ispod 1,5 mmola/L) – stanje u kojemu organizam troši zalihe kalcija iz kostiju.
Metabolizam kalcija značajno je promijenjen tijekom reproduktivnog razdoblja, trudnoće i laktacije, a gustoća kostiju može se smanjiti i do 3-10% u razdoblju od nekoliko mjeseci kod zdravih žena. Primarni uzrok tog poremećaja je potreba za kalcijem kod mineralizacije kostura fetusa. Fetus i posteljica aktivno pumpaju kalcij iz majčine cirkulacije. Ta potreba doseže vrhunac u posljednjem tromjesječju kada se pojačano deponira u kostur ploda.²¹
Crijevna apsorpcija kalcija povećana je tijekom trudnoće, što je značajna stavka u ispitivanjima metabolizma kalcija u to doba, a povećana je da bi odgovorila na potrebe fetusa za kalcijem, povećanjem ukupnih razina 1,25-dihidroksi vitamina D. Ukupne fiziološke promjene u metabolizmu kalcija koje se javljaju tijekom trudnoće i dojenja, vjerojatno su dovoljne za fetalni rast kostiju kod žena koje unose dovoljne količine kalcija. Zato trudnice koje uzimaju dovoljno kalcija putem mlijeka i mliječnih proizvoda ne trebaju unositi dodatke tog minerala. Pretpostavlja se da izuzetno nizak unos kalcija može narušiti homeostazu kalcija majke i fetusa, ali još nema dovoljno kliničkih podataka o tome.
No, podaci govore da žene uglavnom unose oko 75% preporučenog dnevnog unosa. Zato je važno u trudnoći uzimati 2-3 mliječna obroka (0,5l mlijeka osigurava 600 mg) na dan. Kod žena s intolerancijom na laktozu ili proteine kravljeg mlijeka, može doći do nedostatak tog minerala.
Dvanaest međunarodnih studija na 15.528 žena pokazalo je da je učestalost preeklampsije kod žena čiji je unos kalcija bio adekvatan tijekom trudnoće, bila niska. Nisu zabilježeni štetni učinci sumplementacije kalcijem, a nije bilo ni uvjerljivih dokaza o prednosti suplementacije kod žena koje su uzimale dovoljne količine putem hrane. Pretpostavlja se da pravilan unos kalcija pomaže u prevenciji hipokalcijemije i preeklampsije, te prijevremenog poroda.
Preporučena dnevna doza kalcija je 800 mg/dan, a u trudnoći 1000-1500 mg/dan.²⁰  Ukoliko ga trudnica prehranom ne unosi dovoljno, poželjno je da uzima i dodatni kalcij (približno 600 mg).
Prirodni izvori kalcija su: sir, jogurt, mlijeko, špinat, soja, zob, brokula, bademi, naranče, sezam, orah, kupus...

Magnezij

Magnezij pomaže u izgradnji kostiju i zuba, regulira inzulin i razinu glukoze u krvi te podržava funkciju određenih enzima. Oko 60% ukupnog sadržaja magnezija nalazi se u kostima, 35% u skeletnom i srčanom mišiću, a ostatak u jetri, bubrezima i mozgu, pa i u eritrocitima.
Pravilna i uravnotežena prehrana u pravilu može zadovoljiti potrebe za magnezijem. Prisutan je u morskoj vodi, mineralnim izvorima i zelenom pigmentu u biljkama. No, umjetno gnojenje dovodi do osiromašenja sadržaja magnezija u tlu, posredno i u biljkama, pa zbog toga postoji opasnost od preniskog unosa magnezija putem hrane.
Znaci pomanjkanja magnezija su mučnina, povraćanje, gubitak apetita, umor, nesanica, trzanje mišića, nepravilnosti u radu srca te slabost.
Preporučeni svakodnevni unos magnezija za trudnice iznosi 300 mg na dan. Prehrana bogata mastima, šećerom i rafiniranim žitaricama može smanjiti koncentracije magnezija. U prenatalnim dodacima prehrani magnezij je obično prisutan u količini do 100 mg, no nema puno podataka o njegovoj bioraspoloživosti u tim dodacima. Budući da se postupno resorbira, a njegov višak izlučuje stolicom ili mokraćom, previsok unos ne bi trebao biti štetan kod osoba s pravilnom funkcijom bubrega.
Literatura pruža dokaze da manjak magnezija u trudnoći može biti ključan za hipertenziju, prijevremeni porod, intrauterini zastoj rasta, te grčeve mišića.²⁴
Nekoliko faktora utječe na apsorpciju magnezija u crijevu. Visok unos masnoća može razrijediti nutritivnu gustoću magnezija u prehrani te na taj način smanjijiti njegovu apsorpciju. Također, prehrana bogata vlaknima i fitinskom kiselinom može omesti apsorpciju magnezija. Na sreću, namirnice koje sadrže vlakna i fitinsku kiselinu obično sadrže i veće količine magnezija. Jedna je studija na skupini trudnica dovela do zaključka da su žene s najviše grčeva mišića u trbuhu imale niži unos magnezija, a visok unos kalcija i fosfora. Budući da su i kalcij i fosfor često zajedno prisutni u namirnicama, nije potpuno razjašnjeno koji od njih ometa apsorpciju magnezija.²⁵ S obzirom da 1 l mlijeka osigurava 1200 mg kalcija, 980 mg fosfora i 120 mg magnezija, preporučuju se 2 - 2 i 1/2 šalice mlijeka na dan, u kombinaciji s prenatalnim dodatkom prehrani te uravnoteženom prehranom. To bi trebalo osigurati pravilan omjer kalcija, magnezija i fosfora.
Kalcij i magnezij djeluju sinergistički te imaju važnu ulogu u prevenciji hipertenzije u trudnoći. Njihov pravilan omjer (magnezij : kalcij = 1:2) važan je za održavanje ravnoteže, jer magnezij opušta mišiće, a kalcij ih stimulira. Takva koordinacija bitna je za održavanje trudnoće, jer ako je razina magnezija preniska, dolazi do kontrakcija maternice.
Studija objavljena u International Journal of Obstetrics and Gynaecology u kolovozu 2007. govori o utjecaju kalcija i magnezija tijekom trudnoće. Ispitivan je utjecaj dodataka magnezija na razvoj hipoksično-ishemijske encefalopatije (smanjenje kisika u tkivima i mozgu). Trudnice su primale dodatak magnezija u količini od 128 mg na dan, ili placebo u trajanju od četiri tjedna. Nalazi pokazuju da suplementacija magnezija nije imala utjecaj na tijek trudnoće i razvoj ploda, ali je bilo manje slučajeva perinatalne hipoksije tijekom poroda. Bilo je i znatno manje slučajeva u nepravilnosti srčanog ritma fetusa.²²
Žene kod kojih ne postoji nedostatak magnezija ili kalcija trebaju biti oprezne pri uzimanju dodatnih nadopuna.²³

Vitamin D

Vitamin D održava homeostazu i konstantnu koncentraciju kalcija i fosfata u organizmu, te je nužan za normalan rast i mineralizaciju kostiju i zuba. Ukoliko je apsorpcija kalcija nedovoljna, vitamin D povećava mobilizaciju kalcija i fosfata iz kostiju i smanjuje njihovo izlučivanje bubrezima. Hipovitaminoza se rijetko javlja kod odraslih, a uvjetovana je nedovoljnim izlaganjem kože sunčevom svjetlu, nedostatnim unosom, poremećenom apsorpcijom vitamina D u crijevu, ili uslijed povećanih potreba (trudnoća, dojenje). To je češće kod žena koje su imale nekoliko trudnoća za redom, jer one češće imaju i manjak kalcija.¹⁷
Adekvatan unos vitamina D u trudnoći, posebno tijekom zimskih mjeseci, povezan je s dugotrajnim smanjenjem rizika od prijeloma kostiju i osteoporoznih promjena kod potomaka. Studije dokazuju da status vitamina D u trudnoći korelira s koštano-mineralnim sastavom kod djece u dobi od 9 godina. Postnatalna suplementacija vitaminom D nije nažalost u slučajevima hipovitaminoze dovoljna da popravi učinjenu štetu u koštanoj masi, koja se manifestira niskom koštanom masom i izmijenjenim koštanim metabolizmom.
Studija u Sjevernoj Irskoj pokazala je da mnoge majke ne uzimaju dovoljno vitamina D čak i u slučaju suplementacije u okviru preporučenih doza (British Journal of Nutrition Vol. No. 102, str. 876-881). Preporučeni dnevni unos vitamina D je 5 mikrograma, a za trudnice 10 mikrograma.³⁸
Glavni izvor prirodnog vitamina D su riblje ulje, riblje meso, a ima ga i u mlijeku, žutanjku, kvascu, jetri.

Cink

To je mineral potreban za funkcioniranje više od 300 različitih enzima, što znači da igra važnu ulogu u velikom broju tjelesnih aktivnosti. Neke od tih aktivnosti su kritične u vrijeme trudnoće, jer su uključene u razvoj fetusa i rast novorođenčadi.
Podaci govore da se u svjetskim razmjerima prosječno unosi 20% premalo cinka. Njegov nedostatak može rezultirati prijevremenim porodom, uzrokovati smanjeni rast i poremećaje psihomotornog razvoja. Također, može utjecati i na imunološki odgovor smanjenjem razvoja T limfocita.
Svakodnevna potreba za cinkom tijekom trudnoće je 15 miligrama. Niske  koncentracije mogu biti posljedice pemalog unosa, niske prehrambene bioraspoloživosti, ili vrlo visoke količine željeza u trudnoći. I veće količine folne kiseline mogu utjecati na apsorpciju cinka te tako uzrokovati manjak tog minerala. Zato je važno držati se preporučenih dnevnih doza.
Studija na 1300 trudnica koje su bile podijeljene u dvije grupe dala je uvid u utjecaj odabranih nutrijenata u vrijeme trudnoće i mjesec dana nakon poroda. Jedna skupina dobivala je 15 mg cinka, 60 mg željeza i 250 mikrograma folne kiseline. Druga skupina uzimala je proizvod bez cinka. Skupina  koja je uzimala cink imala je dojenčad sa znatno većom mjerom prosječnog rasta, koji je počeo u četvrtom mjesecu i trajao do prve godine života. Studija podržava činjenicu da čak i blagi nedostatak cinka može ometati rast.²⁶
Prirodni izvori cinka su cjelovite žitarice, zob, grah, grašak, sjemenke bundeve i češnjak.

Željezo

Željezo je dio mnogih enzima, a najvažnija mu je funkcija prijenos kisika do svake stanice ljudskog organizma. Manjak željeza česta je pojava, a nastaje zbog nedostatnog unosa hranom, smanjene apsorpcije, gubitka uslijed krvarenja ili zbog povećanih potreba.
Ako su potrebe organizma za željezom male, a pričuve velike, sva će se količina apsorbiranog željeza prevesti u feritin, te će se na taj način spriječiti prevelika apsorpcija željeza. Nasuprot tome, ako su pričuve male, a potrebe velike, sva količina apsorbiranog željeza ulazi u plazmu gdje se veže na transferin koji prenosi željezo.²⁰ Slučajevi trovanja željezom su rijetki, a javljaju se pri uzimanju velikih doza.
Potrebe za željezom u trudnoći povećane su, i to sa 14 mg prije trudnoće na 27-30 mg/dan tijekom trudnoće. Iako zbog izostanka menstruacije potrebe u prvom tromjesječju nisu znatno povećane, nakon toga stalno rastu zbog povećanja mase crvenih krvnih stanica i prijenosa sve veće količine željeza za rast fetusa i strukturu posteljice. U  prvom tromjesječju potrebe su povećane za 0,8 mg/dan, u drugom tromjesječju između 4 do 5 mg, a u trećem tromjesječju za 6 mg. U skladu s povećanjem potreba, mijenja se i apsorpcija željeza -  u prvom tromjesječju je manja, a nakon toga slijedi njezin progresivni porast. Željezo se gubi i krvarenjem pri porodu. Povećane potrebe u pravilu su kompenzirane gubitkom menstruacije i spomenutom poboljšanom apsorpcijom. No, to ovisi i o zalihama na početku trudnoće i količini apsorbiranog željeza tijekom trudnoće, a podaci govore da žene često ulaze u trudnoću s niskim zalihama željeza, pa fiziološka adaptacija često nije dostatna. Naime, činjenica je da je nedostatak željeza u trudnoći preduvjet za razvoj anemije,²⁷ te da povećava rizik od prijevremenog porođaja i niske tjelesne mase novorođenčadi.
Naročito treba voditi računa o unosu željeza u drugom i trećem tromjesječju. Zato je važno jesti obroke koji sadrže velike količine bioraspoloživog željeza kao što su meso, perad, riba te namirnice koje sadrže visoku koncentraciju askorbinske kiseline. Apsorpcija željeza je obično 3-4 mg na dan. Kada su osnovna hrana žitarice, a unos mesa ograničen, znatno je niža količina željeza koja se apsorbira, jer se radi o namirnicama s niskom razinom bioraspoloživog željeza. ²⁸ Apsorpciju željeza smanjuju i fitati, vlakna, kalcij i tanin iz čaja (tj. stvaraju teško topljive komplekse), a vitamin C i fruktoza je olakšavaju (reduciraju trovalentni oblik željeza u dvovalentni fero oblik koji se bolje apsorbira).
Preporuke za upotrebu prenatalnih dodataka željeza treba uzeti u obzir u kontekstu onoga što se zna o zahtjevima za željezom i njegovoj ravnoteži u različitim fazama trudnoće. Većina dodatnih zahtjeva javlja se u drugoj polovici trudnoće. Dodaci željeza naširoko se koriste u razvijenim zemljama gdje se daju zajedno s 250-400 mikrograma folne kiseline. Prenatalna nadopuna željeza nije obavezna u mnogim razvijenim zemljama, a preporučena je suplementacija niskim dozama u vrijednosti do 30 mg/dan. Svjetska zdravstvena organizacija preporučila je 1989. godine univerzalnu dopunu od 60 mg/dan u populacijama gdje je uobičajena gestacijska anemija.³⁰ U razvijenim zemljama većina žena ulazi u trudnoću s normalnim koncentracijama hemoglobina i promjenjivim količinama pohranjenog željeza. Nasuprot tome, veliki broj žena u zemljama u razvoju anemične su već i na početku trudnoće. U SAD je više od 30% žena još uvijek anemično tijekom trećeg tromjesječja trudnoće.
Količina kojom žena reproduktivne dobi može zadovoljiti svoje potrebe za željezom u trudnoći, procijenjen je na temelju studija. U njima se potrebna količina željeza izračunavala mjerenjem serumske koncentracije feritina i drugih hematoloških indeksa. ²⁹

Omega-3 masne kiseline

Novija istraživanja pokazuju da veći unos esencijalnih omega-3 masnih kiselina može imati brojne dobrobiti za zdravlje. Mozak akumulira velike količine tih masnih kiselina tijekom prve godine života. DHA je važna za razvoj i funkciju mozga i zdravlje retine oka poboljšanjem centralnog vida. Nađeno je da je novorođenčad majki s višom razinom dokozaheksaenske kiseline (DHA) pokazivala veću sposobnost pažnje do druge godine života od njihovih vršnjaka.
Studije iz Švedske, objavljene u Acta Paediatrica, pokazuju da riblje ulje bogato omegom-3 smanjuje razvoj alergija na hranu i ekcema. Naime, njihova je pojava bila oko 16% manja u usporedbi s placebom kod novorođenčadi čije su majke primale dodatak ribljeg ulja tijekom trudnoće i u prvim mjesecima dojenja. Studije pokazuju da suplementacija omega-3 tijekom trudnoće i dojenja može smanjiti rizik od razvoja alergijske senzibilizacije na hranu tijekom prve godine života.
Znanstvenici su predložili nekoliko mogućih mehanizma. DHA i EPA mogu izazvati promjene u fluidnosti membrane imunološke stanice i smanjiti razinu arahidonske kiseline. Inhibicijom metabolizma arahidonske kiseline stvara se manje upalnih eikosanoida što može biti povezano s nižim alergijskim reakcijama kod djece. ³²
Sve veći popis studija podupire potencijalne zdravstvene koristi omega-3, osobito EPA (eikozapentaenske kiseline) i DHA (dokozaheksaenske masne kiseline) naročito u zaštiti od kardiovaskularnih bolesti.
U dodacima prehrani kao glavni izvor omega-3 koristi se riblje ulje. Da bi se iz njega uklonili mogući toksini i da proizvod bude potpuno siguran, naročito za trudnice, riblje ulje treba proći proces destilacije.³¹

Probiotici

Sve veći broj dokaza upućuje na učinkovitost probiotika u liječenju bakterijske vaginoze i alergijskih reakcija. Podsjetimo da su probiotici živi mikroorganizmi koji, primijenjeni u odgovarajućim količinama, imaju pozitivan učinak na zdravlje domaćina.  Pozitivni učinci za urogenitalno zdravlje povezani su s L rhamnosus GR-1, L reuteri RC -14 (Chr Hansen) i Saccharomyces boulardii LYO.³³ Ti laktobacili također imaju ulogu u sprječavanju vaginalnih kolonizacija streptokoka grupe B, organizama koji mogu uzrokovati ozbiljne bolesti novorođenčadi. Određeni laktobacili mogu inhibirati rast i prianjanje streptokoka in vitro, a mogu li to učiniti in vivo, još nije poznato.³⁴
Jedno od  područja istraživanja je upotreba probiotika za sprječavanje alergijske reakcije. Studije pomoću L rhamnosus GG i B lactis BB12 pokazala su da se atopijski dermatitis, stanje koje izaziva jake kožne osipe kod novorođenčadi, može spriječiti u 50% slučajeva ako majka koristi probiotike tijekom trudnoće. To je vjerojatno povezano s  reprogramiranjem imunološkog sustava novorođenčeta.³⁵
Finski znanstvenici izvjestili su da probiotici smanjuju učestalost gestacijskog dijabetesa za 20%.
Luoto i suradnici proveli su studiju na 256 trudnica. One su bile podijeljene u kontrolnu skupinu i u skupinu kod koje je u planiranje prehrane bio uključen tim nutricionista. Žene koje su bile u skupini planirane prehrane, bile su dodatno podijeljene na skupinu koja je dobivala dodatke koji sadrže Lactobacillus rhamnosus GG (LGG) i Bifidobacterium lactis Bb12 ili placebo. Na kraju 24 mjesečne studije, istraživači su zamijetili smanjenu učestalost gestacijskog dijabetesa za 13% u skupini koja je uzimala probiotike. ³⁶
Uravnotežena prehrana majke za vrijeme trudnoće i laktacije, te briga za zdravu crijevnu mikrofloru imaju dugoročan utjecaj na zdravlje majke i bebe.

Tablica 1: Preporučeni dnevni unos vitamina i minerala (RDA, 2004.god.)

Literatura:

1. Hytten FE. Nutritional physiology during pregnancy. In: Campbell DM, Gillmer DG, eds. Nutrition in pregnancy. London: Royal College of Gynaecologists, 1983:1–18.
2. Ožujak 2010, Volume 20, Issue 3, Str 233-240 "Periconceptional Multivitamin korištenja i Infant rođenja težina nejednakosti" ; Autori: H. H. Burris, A.A. Mitchell, M.M. Werler
3. Shaw GM, Schaffer D, Velie EM, Morland K, Harris JA. Periconceptional vitamin use, dietary folate, and the occurrence of neural tube defects. Epidemiology 1995;6:219-26.
4. MA, Paulozzi LJ, Mathews TJ, Erickson JD, Wong LC. Impact of folic acid fortification on the US food supply on the occurrence of neural tube defects. J Am Med Assoc 2001;285:2981-6.
5. Folic acid supplements and risk of facial clefts: national population based case-control study. Wilcox AJ, Lie RT, Solvoll K, Taylor J, McConnaughey DR, Abyholm F, Vindenes H, Vollset SE, Drevon CA. BMJ. 2007 Mar 3;334(7591):464. Epub 2007 Jan 26. PMID: 17259187
6. Goh YI & Koren G (2008) "Folic acid in pregnancy and fetal outcomes", J. Obstet. Gynaecol. 28:3–13.
7. Folic acid: influence on the outcome of pregnancy, Scholl TO et al, American Journal of Clinical Nutrition, Vol. 71, No. 5, 1295S-1303s, May 2000
8. Lowering Trialists' Collaboration. Lowering blood homocysteine with folic acid based supplements. Meta-analysis of randomized trials. Br. Med. J 1998;316:894-8.
9. Bazzano LA. Am J Med Sci. 2009 Jul;338(1):48-9. Folic acid supplementation and cardiovascular disease: the state of the art.
10. Hathcock JN. Vitamins and minerals: Efficacy and safety. Am J Clin Nutr 1997;66:427-37.
11. Herbert V. Folic Acid. In: Shils M, Olson J, Shike M, Ross AC, ed. Nutrition in Health and Disease. Baltimore: Williams & Wilkins, 1999. Lam TY, Seto SW, Au AL, Poon CC, Li RW, Lam HY, Lau WS, Chan SW, Ngai SM, Leung GP, Lee SM, Tsui SK, Kwan YW. Exp Biol Med (Maywood). 2009 Sep;234(9):1047-55. Folic acid supplementation modifies beta-adrenoceptor-mediated in vitro lipolysis of obese/diabetic (+db/+db) mice.
12. Gaweesh S, Ewies AA. Med Hypotheses. 2009 Sep 29. Folic acid supplementation cures hot flushes in postmenopausal women
13. Matsui EC, Matsui WM The Journal of Allergy and Clinical Immunology Vol 123 Issue 6 Pg1253-1259 June 2009 High Serum Folate Levels are Associated with a Lower Risk of Atopy and Wheeze
14. Stewart CP, Christian P, Schulze KJ, Leclerq SC, West KP Jr, Khatry SK. J Nutr. 2009 Aug;139(8):1575-81. Antenatal micronutrient supplementation reduces metabolic syndrome in 6- to 8-year-old children in rural Nepal.
15. Source: European Journal of Obstetrics & Gynecology and Reproductive Biology; February 2010, Volume 148, Issue 2, Pages 135-140, “Possible association of folic acid supplementation during pregnancy with reduction of preterm birth: a population-based study”; Authors: A.E. Czeizel, E.H. Puho, Z. Langmar, N. Acs, F. Banhidy
16. Source: European Heart Journal; Published online ahead of print, doi: 10.1093/eurheartj/ehp479; "Protective effect of periconceptional folic acid supplements on the risk of congenital heart defects: a registry-based case-control study in the northern Netherlands"; Authors: Ingrid M. van Beynum, L. Kapusta, M.K. Bakker, M. den Heijer, H.J. Blom, H.E.K. de Walle
17. Vitamini i minerali, prof.dr.sc. Medić-Šarić; mr.ph I. Buhač
18. Edelstein T, Metz J. Correlation between vitamin B12 concentration in serum and muscle in late pregnancy. J Obstet Gynaecol Br Commonw 1969;76:5458.
19. Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin, Riboflavin, Niacin, Vitamin B6, Folate, Vitamin B12, Pantothenic Acid, Biotin, and Choline. Washington, DC: National Academy Press, 1998.
20. Carmel R. How I treat cobalamin (vitamin B12) deficiency. Blood.2008;112:2214-21.
21. Kovacs CS, Kronenberg HM. 1997 Maternal-fetal calcium and bone metabolism during pregnancy, puerperium and lactation. Endocr Rev. 18:832–872.
22. Harrison, S Fawcus, E Jordaan Magnesium supplementation and perinatal hypoxia: outcome of a parallel group randomised trial in pregnancy BJOG (OnlineEarly Articles). doi:10.1111/j.1471-0528.2007.01409.
23. GJ Hofmeyr, L Duley, A Atallah Dietary calcium supplementation for prevention of pre-eclampsia and related problems: a systematic review and commentary BJOG: (OnlineEarly Articles). doi:10.1111/j.1471-0528.2007.01389.
24. Altura, B.M.; Altura, B.T.; Carella, A.: Magnesium deficiency-induced spasms of umbilical vessels: relation to preeclampsia, hypertension, growth retardation. Science 221: 376-378 (1983).
25. Spencer, H.; Lesniak, M.; Gatza, C.A.; Kramer, L.; Norris, C.; Coffey, J.: Magnesium-calcium interrelationships in man; in Hemphill, Trace substances in environmental health, vol. 12, pp. 241-247 (1978).
26. Hess SY, King JC. Food Nutr Bull 2009 Mar; 30(1 Suppl): S60-78
27. Hallberg L, Rossander-Hultén L. Iron requirements in menstruating women. Am J Clin Nutr 1991;54:1047–58
28. Hallberg L, Hultén L. Iron requirements, iron balance and iron deficiency in menstruating and pregnant women. In: Hallberg L, Asp N-G, eds. Iron nutrition in health and disease. London: George Libbey, 1996:165–82.
29. Cook JD, Skikne BS, Lynch SR, Reusser ME. Estimates of iron sufficiency in the US population. Blood 1986;68:726–31
30. Kim I, Hungerford D, Yip R, Lyrkowski C, Trowbridge F. Pregnancy Nutrition Surveillance System, 1979–1990. MMWR Morb Mortal Wkly Rep 1992;41(S):25–41.
31. Izvor : http://EzineArticles.com/?expert=Jean_Helmet
32. Source: Acta Paediatrica; Published online ahead of print, doi: 10.1111/j.1651-2227.2009.01355.; “Fish oil supplementation in pregnancy and lactation may decrease the risk of infant allergy”
33. Reid G, Burton J, Hammond JA, Bruce AW. Nucleic acid based diagnosis of bacterial vaginosis and improved management using probiotic lactobacilli. J Med Food. pp. 223–228.
34. Velraeds MM, van der Belt-Gritter B, van der Mei HC, Reid G, Busscher HJ. Interference in initial adhesion of uropathogenic bacteria and yeasts to silicone rubber by a Lactobacillus acidophilus biosurfactant. J Med Microbiol. 1998;47:1081–1085
35. Kalliomaki M, Salminen S, Arvilommi H, Kero P, Koskinen P, Isolauri E. Probiotics in primary prevention of atopic disease: a randomised placebo-controlled trial. Lancet. 2001;357:1076–1079.
36.  Source: British Journal of Nutrition. Published online ahead of print, doi: 10.1017/S0007114509993898
37. Jameson S. Zinc status in pregnancy: the effect of zinc therapy on perinatal mortality,prematurity and placental ablation. Ann N Y Acad Sci 1993;678:178–92.[Medline]
38. Journal of Nutrition Volume 140, Pages 1574-1581“Postnatal vitamin D supplementation following maternal dietary vitamin D deficiency does not affect bone mass in weanling guinea pigs”; Authors: S.L. Finch, F. Rauch, H.A. Weiler