Magnezij

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Gordana Talić, mag.pharm.

Mnogo je članaka i znanstvenih radova o ulogama magnezija u ljudskom tijelu, a stalno se dolazi i do novih saznanja... Donosimo sistematizaciju  činjenica o tom važnom mineralu

Magnezij

Magnezij je 1808. otkrio sir Humphrey Davy, a ime je dobio po grčkom gradu Magnesia gdje su otkrivene velike količine magnezijevog karbonata.

To je metal koji pripada skupini zemnoalkalijskih metala, zajedno s berilijem, kalcijem, stroncijem, barijem i radijem. Redni (atomski) broj mu je 12, a njegova atomska masa iznosi 24,3050. Srebrnastog je sjaja, srednje tvrdoće, postojan je na sobnoj temperaturi, topiv u kiselinama. Koristi se kao reduktivno sredstvo zbog velikog afiniteta prema kisiku.

Vrlo je rasprostranjen u prirodi. Njegov maseni udio u Zemljinoj kori je 2,1%. Pojavljuje se samo u spojevima od kojih su najvažniji dolomit (CaCO3*MgCO3), magnezit (MgCO3), karnalit (MgCl2*KCl*6H2O), zatim brucit (Mg(OH)2) i kizerit (MgSO4*H2O), te epsomit (MgSO4*7H2O) poznat još i kao gorka sol.

Kao elementarna tvar, magnezij se uglavnom dobiva elektrolizom bezvodnog magnezij-klorida. Velike količine magnezija u obliku Mg2+ iona nalaze se i u morskoj vodi.

Najbogatiji izvori magnezija u hrani su zeleno lisnato povrće, kava, čaj, kakao, soja i sojino brašno, bademi, kvasac, kikiriki i cjelovite žitarice.

Magnezij je vrlo zastupljen i u ljudskom tijelu. U njemu ima ukupno oko 25 grama magnezija što ga svrstava na četvrto mjesto po zastupljenosti. Od toga je više od 60% pohranjeno u kostima, oko 27% nalazimo u mišićima, 6 do 7% u drugim stanicama tijela, a manje od 1% čini ekstracelularni magnezij.

Apsorpcija i eliminacija

Magnezij se apsorbira u tankom crijevu, i to u distalnom jejunumu i ileumu. Dva su mehanizma koja omogućuju unos u tijelo: aktivni prijenos nosačima karakterističan za unos manjih količina magnezija i difuzija kod većih količina unešenog nutrijenta. Od ukupnog magnezija unešenog peroralno, apsorbira se 40-60%, a zanimljivo je opaziti da je apsorpcija veća što je količina unešenog magnezija manja. Na primjer pri unosu 36 mg magnezija apsorbira se 65%, a pri unosu od 973 g samo 11%.

Na smanjenu apsorpciju magnezija utječu fitati, vlakna, masnoće, oksalna kiselina, kalij, željezo, fosfor, mangan i alkohol. Apsorpciju magnezija povećavaju vitamin D i laktoza.

U vitaminskim pripravcima magnezija na tržištu, magnezij se pojavljuje u različitim oblicima. Organski oblici magnezija kao što su npr. magnezijev citrat, magnezijev aspartat i magnezijev fumarat puno se bolje apsorbiraju u tijelu nego anorganski oblici kao što su magnezijev oksid i magnezijev hidroksid. Ti se anorganski oblici magnezija zato koriste u liječenju kao laksativi, ali je moguće kemijskim procesima povećati njihovu bioraspoloživost u skladu s organskim solima magnezija.

Iz tijela se magnezij uglavnom izlučuje urinom, a manje količine stolicom.

Uloga i mehanizmi djelovanja

Najistaknutije uloge magnezija u ljudskom tijelu su sudjelovanje u mišićnoj kontrakciji, prijenos živčanih impulsa, mineralizacija kostiju te stvaranje i prijenos energije. Zatim, sudjelovanje u različitim enzimatskim sustavima (Krebsov ciklus, sinteza proteina, masti, metabolizam glukoze); regulacija izlučivanja PTH (paratireoidnog hormona) o čemu ovisi metabolizam kalcija u tijelu; sinteza DNA i RNA; te koagulacija krvi.

Da bi kontrakcija skeletnih mišića mogla otpočeti, potrebno je povezivanje miozinskih i aktinskih niti inhibicijom troponina, a da bi se to dogodilo, potreban je kalcij koji se veže za troponin C. Budući da se magnezij također natječe u vezanju za molekulu troponina s kalcijem, on može inhibirati taj mehanizam kontrakcije.

Kod kontrakcije glatkih mišića, kalcij uzrokuje otpuštanje acetil-kolina te započinjanje procesa, dok magnezij djeluje inhibicijski što je možda značajno napomenuti u liječenju astme i hipertenzije. Magnezij sprječava i nakupljanje kalcija u mekim tkivima, npr. bubrezima ili krvnim žilama čime smanjuje mogućnost razvoja bubrežnih kamenaca i ateroskleroze. U procesima koagulacije krvi kalcij i magnezij su antagonisti, tj. magnezij inhibira proces.

Osim korelacije s kalcijem, magnezij se nalazi i u korelaciji s kalijem.
U nedostatku magnezija razvija se hipokalijemija, naime, Na-K ATP-aza koja određuje prijenos kalija i natrija ovisna je o magneziju, te pri njegovom manjku dolazi da gubitka kalija u stanici i nakupljanja natrija što se očituje poremećajem električne aktivnosti, npr. srčanog mišića. Najčešći oblici aritmija u hipomagnezemiji i time hipokalijemiji su izvanredne ventrikularne kontrakcije,ventrikularna tahikardija i fibrilacija.
Nedostatak magnezija očituje se i povećanom živčanom podražljivošću.
Injektiranjem tog minerala liječnici su uočili njegov relaksirajući učinak na živčana vlakna. Naime, jedna od njegovih najranijih primjena bila je indukcija u u san. Zanimljivo je reći da i životinje u stanju hibernacije imaju vrlo veliku količinu magnezija u tijelu.

Poznato je da je polovina ukupne količine magnezija smještena u kostima, i to veći dio (70%) u kristalnoj strukturi povezan s kalcijem i fosforom, a manji dio (30%) u amorfnoj formi na površini kosti. Taj magnezij predstavlja izmjenjivi magnezij koji omogućuje održavanje njegove serumske razine.

Magnezij i ostali minerali su i aktivatori enzima od kojih se neki nalaze uglavnom u kosti, npr. alkalna fosfataza i pirofosfataza. U molekuli ATP-a magnezij se veže za fosfat dajući kompleksu stabilnost i pomažući u njegovu prijenosu i pretvorbi u staničnim procesima stvaranja energije.

Interakcije

  • Cink, ovisno o dozi, djeluje sinergistički i antagonistički. Doze veće od 25 mg smanjuju apsorpciju, a manje povećavaju.
  • Željezo smanjuje apsorpciju.
  • Kalcij  i fosfor smanjuju apsorpciju.
  • Vitamin B6 povisuje bioraspoloživost magnezija.
  • Upotreba tiazidskih diuretika može dovesti do hipomagneziemije, dok upotreba diuretika koji štede kalij može dovesti do hipermagneziemije.
  • Primjena magnezija kod bolesnika koji koriste glikozide digitalisa može dovesti do smanjenja koncentracije glikozida u plazmi.
  • Interferira s neomicinom, cikloserinom, eritromicinom, sulfonamidima, tetraciklinima, penicilinima, florokinolonima, bifosfonatima, klorpromazinom.

Stoga, ukoliko se magnezij dodatno konzumira, preporuča se uzimati ga odvojeno od lijeka, s razmakom od barem 2 sata. Također se preporuča izbjegavati uzimanje s ostalim mineralima, osim ako nisu kemijski stabilizirani tako da međusobno ne interferiraju.

Deficit

Nedostatak magnezija ili poremećaj u homeostazi magnezija nastaje zbog neurednog načina života (stres, alkohol), unošenjem prerađene hrane osiromašene magnezijem, te zbog prisutnosti nekih bolesti u organizmu. To su bolesti probavnog sustava, stanja koja su popraćena povećanim izlučivanjem magnezija bubregom te endokrine i metaboličke bolesti.
Bolesti probavnog sustava s povraćanjem, proljevom, crijevnim ili žučnim fistulama dovode do gubitka magnezija.

Što se funkcije bubrega tiče, oni reguliraju količinu magnezija u tijelu, a reapsorpcija kroz bubreg razmjerna je protoku krvi kroz bubreg i izlučivanju natrija i kalcija. Tako se povećano izlučivanje pojavljuje prilikom davanja dugotrajnih infuzija, zbog osmotičke diureze prilikom glikozurije u dijabetesu, u hiperkalcemiji, metaboličkoj acidozi, kroničnoj bubrežnoj bolesti i pri uzimanju određenih lijekova što je prethodno navedeno.

Endokrine i metaboličke bolesti kod kojih manjka magnezij su dijabetes, nedostatak fosfata, primarna hiperparatireoza, hipoparatireoza, primarni aldosteronizam i sindrom „gladnih kostiju". Disbalans serumskog magnezija povlači i disbalans kalcija, kalija i kalcitriola. Kako su koncentracije PTH koji regulira homeostazu kalcija varijabilne, uglavnom kao posljedica deficita magnezija javlja se njegov manjak što rezultira niskom koncentracijom kalcija u serumu. Koncentracija kalcitriola, pak, ovisi o PTH čiji deficit kroz različite mehanizme dovodi do resorpcije kosti.

Simptomi deficita uključuju tremor, slabost mišića, razdražljivost, nervozu, depresiju, halucinacije, teško gutanje, mučninu, povraćanje. Može doći i do pojačanog zgrušavanja krvi, srčanih artimija zbog neuromuskularne hiperpodražljivosti, osteoporoze.

Toksičnost

Unos magnezija iz prehrambenih izvora teško može izazvati toksične učinke. Uzimanje preparata magnezija radi laksativnog učinka, npr. MgSO4 može dovesti do proljeva i dehidracije bez drugih štetnih nuspojava.

Rizična skupina su jedino osobe s oslabljenom renalnom funkcijom kod kojih dnevni unos ne bi smio biti veći od 350 mg, i to pod liječničkom kontrolom.

Početni simptomi trovanja magnezijem uključuju proljev, mučninu, povraćanje, hipotenziju, bradikardiju i, ukoliko se na vrijeme ne smanji razina u tijelu, može doći do poremećaja u disanju, kome i zatajenja rada srca.

Preporučene RDA doze

Potrebe za unosom magnezija variraju o dobi, zdravstvenom stanju organizma i posebnim potrebama organizma, pa je preporučena eurpske vrijednost 375 mg/dan.

Primjena u prevenciji i liječenju bolesti

Upotreba magnezija kao dodatka prehrani mijenja se i nadopunjuje s novim saznanjima o njegovim ulogama u tijelu. Trenutno se na našem tržištu uglavnom preporučuje kod mišićnih spazama trudnica i sportaša, starijoj populaciji, osobama koje ga nedovoljno unose prehranom, kod dismenoreje, zatim za bolju funkciju srčanog mišića, kao „anti-stresni" mineral jer sudjeluje u raznim metaboličkim procesima stvaranja energije, te kod migrene.

Medicinska upotreba magnezija odnosi se uglavnom na njegov laksativni učinak koji u preparatima antacida poništava opstipirajuće djelovanje drugog minerala. Na primjer - kombinacije Mg(OH)2 i MgSO4 sa solima aluminija i kalcija. Izrazit laksativni učinak gorke soli koristi se za pripremu organizma prije različitih dijagnostičkih pretraga probavnog sustava. U bolničkom je liječenju primjena magnezija različito indicirana. MgSO4 se intravenozno ili intramuskularno koristi kod hipomagneziemije kod jakih proljeva, stome i fistula probavnog trakta, brze ventrikulske tahikardije, te u liječenju eklampsije i preeklampsije.

Nova znanstvena istraživanja upućuju i na moguću upotrebu u prevenciji i liječenju bolesti s kojima ga prije nismo povezivali, pa se tako razmatra u prevenciji i liječenju:

-astme - inhibira kontrakciju glatke mišićne muskulature što dovodi do bolje plućne ventilacije u blagoj i srednje teškoj astmi;

  • - mineralizacije kostiju – jer uzimanje tijekom adolescencije, ključnog razdoblja za formiranje kostiju povećava gustoću kostiju i smanjuje rizik od osteoporoze;
  • - hipertenzije i prevencije moždanog udara – jer ima sposobnost da smanji visoki krvni tlak;
  • - dijabetesa - jer vjerojatno sudjeluje u regulaciji metabolizma glukoze, no mehanizam djelovanja nije sa sigurnošću utvrđen;
  • - bubrežnih kamenaca - čini se da sprječava stvaranje kalcijevog oksalata i kalcijevog fosfata, dvaju tvari odgovornih za nastanak bubrežnih kamenaca;
  • - metaboličkog sindroma - suplementacija magnezijem smanjuje mogućnost njegovog nastanka;
  • - moguće je razmotriti i njegovu primjenu u poboljšavanju pamćenja, jer dovodeći do promjena u sinapsama pojačava prijenos signala neuronima.

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner