Kognitivne funkcije mozga

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Bojana Bakić, dipl.ing.

Metabolički najaktivniji organ, mozak troši 20-30% svakodnevne energetske potrebe organizma odraslog čovjeka u stanju mirovanja, a energetske potrebe mozga novorođenčeta su preko 70!

Kognitivne funkcije mozga

Prvi pisani dokument o mozgu prijepis je vrlo sistematične dokumentacije raznih ozljeda iz razdoblja od oko 3000 g. pr. Krista, te je vrijedna ostavština drevne egipatske civilizacije medicinskoj znanosti. Oko 1200 godina kasnije Hipokrat uvodi čovječanstvo u novu dimenziju spoznaje o mozgu kao središtu emocija, percepcije i razuma. U današnjem svijetu, kompleksnost i sofisticiranost njegove morfologije i funkcioniranja fascinantna je problematika kojom se bave multidisciplinarni znanstveni krugovi. Razvijajući i potvrđujući teorije i spoznaje o svojem postanku, suočavamo se s činjenicom da u potpunosti ne razumijemo to što jesmo, ili jednostavno da je mozak za nas još uvijek veliki misterij.

Građa mozga

Morfološki gledano, mozak je dio središnjeg živčanog sustava (CNS) specijaliziranog za prikupljanje, distribuciju, pohranjivanje i procesuiranje informacija. Sastoji se od velikog mozga (cerebrum), malog mozga (cerebellum) i moždanog debla (truncus cerebri). Smješten je u šupljini lubanje, obavijen trima moždanim ovojnicama (tvrdom, paučinastom i mekom) te pluta u oko 150 ml cerebrospinalnog likvora. Prosječna masa mozga odrasle osobe teži oko 2% njene ukupne tjelesne težine. Prosječni volumen mozga kod žena iznosi 1130 cm3, a kod muškaraca1260 cm3, s mogućim individualnim varijacijama.Embrionalni razvoj mozga počinje formiranjem moždanih mjehurića iz  neuralne cijevi.

Veliki mozak podijeljen je na lijevu i desnu moždanu hemisferu (polutku) povezanu komisuralnim snopovima (žuljevito tijelo). U središtu se nalaze bazalni gangliji, moždane komore i mali međumozak (diencefalon) kao izravni nastavak moždanog debla. Svaka moždana polutka podijeljena je na četiri režnja: čeoni (frontalni), tjemeni (parijetalni), zatiljni (okcipitalni) i sljepoočni (temporalni). Mozak prekriva tanak sloj tzv. sive tvari moždane kore (neuroni, glija stanice i kapilare), a unutrašnjost ispunjava bijela tvar (mijelizirana živčana vlakna). Naborana struktura površine moždane kore sa žljebićima i pukotinama tvori vijuge, režnjeve i režnjiće. Laminarna organizacija staničnih slojeva moždane kore i njegova velika ukupna površina (oko 2500 cm2) omogućuju razvoj velikog broja živčanih stanica (170 milijardi stanica).

Različiti dijelovi korteksa imaju i različite uloge (što je vidljivo iz varijabilnosti staničnih struktura, varijabilnosti staničnih slojeva i debljinu korteksa). Pomoću njega percipiramo okolinu, razmišljamo, govorimo, memoriramo, socijaliziramo se i obavljamo složene mehaničke radnje. Tijekom životnog ciklusa moždano tkivo mijenja strukturu i način funkcioniranja putem interakcije s okolinom.

Živčane stanice

Neuroni i glija stanice osnovne su stanične jedinice živčanog sustava. Glija stanice usmjeravaju razvoj neurona, održavaju njihov metabolizam, izgrađuju mijelin, reguliraju homeostazu ekstracelularne tekućine moždanog tkiva, sudjeluju u imunološkom odgovoru CNS-a i stvaraju barijeru oko kapilara, sprječavajući ulaz štetnih tvari u mozak. Uloga neurona je prijenos informacija. Njih 99% smješteno je u središnjem živčanom sustavu. Oblik, veličina i biokemijska struktura neurona ovise o njihovim specifičnim funkcijama. Međusobno komuniciraju preko električnih ili kemijskih sinapsi. Električne sinapse prenose živčane impulse transportom iona i malih molekula kroz kanale između dviju stanica u neposrednoj blizini. Tim se načinom informacije vrlo brzo prenose u oba smjera.

U CNS-u glavni se prijenos informacija odvija preko jednosmjernih, sporijih kemijskih sinapsi. Uslijed akcijskog potencijala presinaptičkog neurona  oslobađaju se neurotransmiteri ili neuromodulatori te vezuju na receptore postsinaptičkog neurona (ionotropni ili metabotropni) uzrokujući promjene u njegovoj funkciji (propusnost membrane uzrokovana je otvaranjem ionskih kanala ili promjenama u metabolizmu neurona). Postsinaptički receptori određuju brzinu i trajanje prijenosa informacija. Na moždanu funkciju utječu promjene u strukturi neurona, promjene u intenzitetu, frekvenciji i načinu međuneuronskih komunikacija u prostoru i vremenu.

Neurotransmiteri

Neurotransmiteri su signalne molekule koje uzrokuju ekscitaciju ili inhibiciju u međuneuronskoj komunikaciji. Osnovni su: acetilkolin, biogeni amini (dopamin, epinefrin, norepinefrin, serotonin), aminokiseline (gama-aminomaslačna kiselina (GABA), glutamat i glicin) i neuropeptidi (vazopresin, somatostatin, endorfin, neurotenzin, kolecistokinin, oksitocin...).

Biogeni amini

Katekolamini (dopamin, epinefrin i norepinefrin) se biosintetiziraju iz L-aminokiseline tirozina u presinaptičkim neuronima, pretežno smještenim u moždanom deblu i hipotalamusu (mogućnost njihovog prisustva i u drugim dijelovima CNS). Dopamin se biosintetizira u citoplazmi, a norepinefrin iz skladišnog dopamina u vezikulama. Epinefrin nastaje metilacijom norepinefrina (S-adenozilmetionin donor metilne grupe). Utječu na otpuštanje hormona, kretanje, krvni tlak, raspoloženje, reakcije, motivaciju i svjesnost. Dopamina ima najviše u bazalnim ganglijima. Norepinefrin može djelovati ekscitacijski ili inhibicijski, dok dopamin i epinefrin imaju inhibicijski učinak. Norepinefrin kao neurotransmiter je 1946. otkrio švedski biolog Ulf von Euler, a dopamin kao neurotransmiter njegov kolega Arvid Carsson 1950. godine.

Serotonin (5-hidroksitriptamin) - esencijalna L-aminokiselina triptofan prekursor je serotoninu. U mozgu se sintetizira u presinaptičkim neuronima Raphe jezgrama i putuje serotoninskim putevima po čitavom CNS-u. Serotonin je neuromodulator koji djeluje na raspoloženje, bol, motoričke funkcije i san. CNS sadrži 1-2% ukupnog tjelesnog serotonina. Njegovu ulogu neurotransmitera kod kralježnjaka otkrila je 1952. godine Betty Twarog.

L-aminokiseline

Glutamat (glutaminska kiselina) je sveprisutni neurotransmiter brze ekscitacije u gotovo cijelom CNS-u. Sintetizira se iz molekule Krebsovog ciklusa alfa-keto glutarata. Piramidalni neuroni moždane kore koriste ga kao osnovni neurotransmiter. Jedan je od najkompleksnijih receptora postsinaptičkih neurona korteksa N-metil-d-aspartat (NMDA). Aktivan je u procesu učenja, memoriranja i u razvoju živčanog sustava. Sudjeluje u procesu dugoročne potencijacije. Aktivnost mu se regulira naponom i neurotransmiterom glutamatom. Dušik (II) oksid (NO) može preuzeti ulogu neuromodulatora kada glutamat stimulira NMDA. Ima ulogu povratnog glasnika.

GABA je neurotransmiter brze inhibicije. Koristi ga većina interneurona moždane kore. On se sintetizira iz glutaminske kiseline uz kofaktor piridoksal fosfat i katabolizira se nazad u Krebsov ciklus. Čuva mozak od prevelike ekscitacije.

Neuropeptidi su neuromodulatori čija uloga još nije dovoljno istražena. Mogu djelovati i kao kotransmiteri, stimulirajući membranu pre- i postsinaptičkih neurona za aktivnu ulogu „klasičnih" neurotransmitera. Poznati su njihovi receptori na koje se vezuju određene droge i opijati.

Acetilkolin

Acetilkolin je najvažniji neurotransmiter mozga s ekscitacijskim učinkom. Sintetizira se iz kolina i acetil-koenzima A. Prvi ga je izolirao njemački biolog Otto Loewi 1921. godine. Vezuje se na dvije vrste receptora (nikotinske  i muskarinske receptore). Nikotinski receptori neurona u mozgu igraju veliku ulogu u kogitivnim funkcijama. Muskarinski receptori prisutni su u mozgu i na spojevima neurona koji aktiviraju neke žlijezde i organe (npr. srce). Kod Alzheimerove bolesti dolazi do degeneracije u neuronima koji sintetiziraju acetilkolin.

Masti

Mozak je najmasniji organ u zdravom ljudskom organizmu. Najintenzivnije se razvija tijekom embrionalnog razvoja. Pri rođenju mozak zdravog djeteta prosječno teži oko 70% prosječne težine mozga odrasle zdrave osobe. Tijekom prve godine života progresivno nastavlja rasti, a negdje oko 5.-6. godine skoro je potpuno razvijen.

Na lipide otpada 50%-60% suhe tvari mozga odrasle osobe. U sivoj tvari  najzastupljenije su omega-3 masne kiseline - dokozaheksaenska kiselina (DHA), a u bijeloj tvari omega-6 masne kiseline, arahidonska kiselina. Mononezasićena masna kiselina - oleinska kiselina je najzastupljenija u mijelinskoj strukturi. Akumulacija omega-3 i omega-6 masnih kiselina u mozgu ovisi o njihovom adekvatnom omjeru te vrsti i količini masti unesene u organizam. Japan je zemlja s niskim stupnjem neurodegenerativnih oboljenja, pa između ostalog i niskim stupnjem problema s demencijom. Tamo, naime, konzumiraju polinezasićene masne kiseline u omjeru 2-4:1 (omega-6:omega-3).

Kako vrsta masnoće koju konzumiramo direktno utječe na strukturu staničnih membrana, fleksibilne polinezasićene masne kiseline omega-3 omogućuju i bolji protok hranjivih tvari i kisika do mozga, brže odstranjivanje štetnih tvari iz mozga, te efikasniju neuronsku aktivnost.

Trudnice i dojilje trebaju radi razvoja djetetovog mozga posebno paziti na sastav i količinu prehrambenih masnoća. U studiji na 280 zdravih dobrovoljaca starosti 35-45 g. ispitivao se utjecaj omega-3 masnih kiselina (alfa-linolenske kiseline, eikozapentaenske kiseline (EPA) i dokozaheksaenske kiseline) na kogitivne funkcije (neverbalno razumijevanje, radna memorija, mentalna fleksibilnost i vokabular). Jedino je DHA dokazala pozitivnu korelaciju. U studiji na 154 djece u dobi od 11 godina proučavala se povezanost neurobihevioralnog i neuropsihološkog razvoja djece i majki, s njihovom prehranom bogatom DHA. Djeca s visokom koncetracijom DHA u krvi i krvi iz pupčanih vrpci majki pokazala su bolje rezultate na testiranju. Epidemiološke studije suplementacije DHA u terapiji Alzheimerove bolesti pokazale su efikasnost samo u pojedinim specifičnim slučajevima.

Energetske potrebe mozga

Mozak je metabolički najaktivniji organ. On troši 20-30% svakodnevne energetske potrebe organizma odraslog čovjeka u stanju mirovanja. Energetske potrebe mozga novorođenčeta su preko 70%. Pola energetskih potreba mozga troše neuroni. Osnovni izvor energije je glukoza. Transport metabolita do mozga odvija se preko krvno-moždane barijere. Glukoza transportni proteini (GLUT1 i GLUT3) su glavni prijenosnici glukoze kroz barijeru i moždane stanice. Njihov kapacitet je oko 1,4 mol/min/g mozga. Za oslobađanje potrebne energije aerobnim metabolizmom glukoze mozak troši 20-25% kisika. Metabolizmom glukoze nastaje i acetil- CoA potreban za biosintezu neurotransmitera acetilkolina. Za normalno razvijanje i rad mozga, razina glukoze u krvi tijekom dana treba biti u granicama normale, jer mu je kapacitet skladištenja glukoze ograničen (većinom u astrocitima). Zato se savjetuje konzumiranje više manjih dnevnih obroka.

Najadekvatniji izvor složenih ugljikohidrata su namirnice biljnog porijekla. Kod izbora namirnica treba voditi računa o količini i brzini probavljivosti ugljikohidrata. Neadekvatan doručak (konzumacija pretežno monosaharida, trans-masnih kiselina i previše soli) kao i preskakanje doručka, upućuje u jednoj novijoj studiji na slabe radne sposobnosti, sklonost ozljedama i pojačani stres. U periodima hipoglikemije mozak koristi ketonska tijela (nastala metabolizmom masti) kao izvor energije. Novija istraživanja usmjerene su na ispitivanje produkta anaerobne razgradnje glukoze (laktata) kao izvora energije za mozak.

Aminokiseline

Proteine unesene prehranom mozak koristi u vidu metabolita - aminokiselina. One krvožilnim sustavom stižu do krvno-moždane barijere gdje se transportiraju uz pomoć specifičnih nosača. Nosači velikih neutralnih aminokiselina (LNAA) prenose neutralne aminokiseline, ovisno o njihovoj pojedinačnoj koncentraciji u mozgu i bioraspoloživosti iz gastrointestinalnog trakta, uz stalnu međusobnu kompeticiju za nosač. Najbolji primjer je triptofan - prekursor serotonina. Ako je prehrana pretežno proteinskog karaktera, nosači su izloženi stalnoj kompeticiji što uzrokuje smanjenu količinu triptofana u mozgu, dok prehrana koja uključuje ugljikohidrate, osim goriva, omogućava i bolju dostupnost nosača triptofanu.

Transport esencijalnih aminokiselina usmjeren je prema mozgu gdje se one biosintetiziraju i/ili metaboliziraju. Transport neesencijalnih aminokiselina usmjeren je k ostatku organizma, jer su neke od njih ekcitacijski neurotransmiteri (glutamat). Osim tog mehanizma, mozak se štiti od pretjerane ekscitacije i uz pomoć stanica glija. One uklanjaju glutamat iz ekstracelularne tekućine oko neurona i prevode ga u inertan oblik glutamin. U prehrani treba obratiti pažnju na esencijalne aminokiseline i aminokiseline koje su prekursori neurotransmitera, ili neurotransmiteri (fenilalanin, histidin tirozin, triptofan, glutamat, aspartat i glicin).

Poremećaji u metabolizmu stanica mogu dovesti do pretjeranog nakupljanja beta-amiloidnih peptida (karakterističnih plakova za Alzheimerovu bolest). Hiperfosforilacija u gradivnoj jedinici aksona proteina tau razgrađuje mikrotubule, uzrokujući nakupljanje hiperfosforiliranih oblika proteina tau i drugih proteina u stanici. Posljedica su otežani transport duž aksona i smetnje u sinaptičkoj funkciji što se reflektira na kogitivne funkcije mozga.

 

Kako očuvati i poboljšati kognitivne funkcije

Jureći maratonom svakodnevnih obaveza, često nesvjesno ispitujemo granice svojih kognitivnih sposobnosti. Suočeni s kraćim ili dužim epizodama zaboravljanja, dekoncentracije, neorganiziranosti i mentalne odsutnosti razmišljamo i o stilu života. Svima se savjetuju aerobne aktivnosti i uravnotežena prehrana mediteranskog tipa, uz poticanje aktivnosti kognitivnih funkcija (učenje, čitanje, druženje, putovanje, enigmatika i dr.). I određeni mikronutrijenti i biljni dodaci prehrani pokazuju pozitivan učinak na kognitivne sposobnosti.

Folna kiselina i vitamin B12 potiču biosintezu NO (stimuliraju regeneraciju kofaktora biosinteze endogenog tetrahidrobiopterina), inhibiraju intracelularnu produkciju superoksida, povećavaju koncentraciju acetil-kolina i omega-3 nezasićenih masnih kiselina u mozgu i imaju indirektno protuupalno djelovanje. Jedna od hipoteza slabljenja kognitivnih funkcija vezuje se na poznate reakcije metiliranja metionina sa S-adenozilmetionin do homocisteina (metabolički ovisnim o folnoj kiselini i vitaminu B12). Deficit vitamina uzrokuje akumuliranje homocisteina koji ima toksičan učinak na neurovaskularni endotel, ometa neurotransmisiju glutamata i indirektno inhibira reakcije transmetilacije u mozgu.

Tiamin, riboflavin i niacin sudjeluju u biosintezi acetil-CoA, uz pantotensku kiselinu kao sastavni dio koenzima A.

Antioksidansi sprječavaju peroksidaciju masti, formiranje slobodnih radikala, fragmentaciju DNK, mitohondrijsku disfunkciju, oksidaciju proteina, reduciraju apoptozu, neurotoksičnost (npr. uzrokovanu nakupljanjem beta amiloidnih plakova - Alzheimerova bolest) te odumiranje neurona.

Vitamin E je jaki antioksidans odgovoran za stabilnost staničnih membrana živčanog tkiva. Snižene koncentracije u membrani utječu na njegovo prooksidacijsko djelovanje. Nezaobilazna je njegova uloga u biosintezi EPA i poticanju endotelnih stanica na produkciju prostaciklina (snažan vazodilatator i inhibitor agregacije trombocita).

Neupitna je uloga askorbinske kiseline u biosintezi neurotransmitera katekolamina, regeneraciji tokoferola i sprječavanju oksidacije folne kiseline.

Kod starijih osoba visoka je prelevancija deficita vitamina D. Oko 40% Europljana i Amerikanaca bilježi pomanjkanje tog vitamina u starijoj dobi. U prospektivnoj populacijskoj studiji praćen je utjecaj koncentracije 25-hidroksivitamina D u organizmu na  slabljenje kognitivnih funkcija starijih osoba (65 godina) u periodu od 1998.-2006. godine. Ta studija je potvrdila prijašnja manja klinička i opsežna populacijska istraživanja o utjecaju deficita vitamina D na značajno smanjenje kognitivnih funkcije mozga starijih osoba.

Cink ima strukturnu i funkcionalnu ulogu u mozgu. Sastavni je dio metaloproteina neurona i glija. Modulira prijenos signala kroz kemijske sinapse aktivirane otpuštanjem glutamata. U projektu Zincage u pet država EU (Francuska, Grčka, Italija, Njemačka, Poljska) pratio se utjecaj cinka i kognitivnih funkcija, raspoloženja i reakcije na stres starijih osoba (60-84 g.) podijeljenih u 4 grupe. Utvrđeno je da deficit cinka utječe na smanjene kognitivne sposobnosti, raspoloženje i stres, bez obzira na godine.

Kolin i fosfatidilkolin - prekursor neurotransmitera acetilkolina koji se sintetizira u placenti i kolinergičnim neuronima. Sastavni je dio lipidne strukture staničnih membrana kao donor metilne grupe u obliku fosfatidilkolina (lecitin) i N-acilsfingozin estera fosfatidilkolina (sfingomijelina). U jetri ima ulogu donora metilne grupe pri razgradnji homocisteina do metionina. Majčino mlijeko je izrazito bogato kolinom koji je važan za intenzivan razvoj mozga novorođenčeta. Brojne epidemiološke studije potvrdile su dobrobiti dojenja za kognitivni razvoj mozga.

Fosfatidilserin je najzastupljeniji fosfolipid u mozgu (oko 15% ukupnih fosfolipida). Utječe na prijenos signala, izlučivanje neurotransmitera i međuneuronsku komunikaciju. Kliničke, dvostruko-slijepe placebo kontrolne studije pokazuju njegov pozitivan učinak na kognitivne funkcije osoba s manjim smetnjama. Zbog korištenja fosfatidilserina ekstrahiranog iz goveđeg korteksa (mogućnost kontaminacije prionima prijenosne spongiformne encefalopatije) istražuju se novi izvori (soja i morski organizmi).

Ginko, Ginkgo bilobae - ekstrakt lišća već se nekoliko stoljeća koristi diljem svijeta. U nekim dijelovima Europe koristi se kao nootropik kod starijih osoba. Aktivne komponente su terpeni: seskviterpeni (bilobalid), diterpeni (ginkgolidi A,B,C i J i flavonoidi glikozidi. Djeluje na cirkulaciju mijenjajući viskoznost krvi, na sisteme neurotransmisije (npr. inhibirajući monoamin oksidazu A), sprječava hipoksiju, te djeluje kao antioksidans.
Treba biti oprezan kod ljudi koji su na raznim terapijama zbog interakcije s lijekovima (npr. antikoagulanti, lijekovi koji djeluju na neurološki sustav, antikonvulzivi) ili zato što djeluje na razgradnju nekih lijekova u jetri.

Matičnjak, Melissa officinalis je biljka u kojoj većina aktivnih tvari spada u grupu monoterpena i seskviterpena (npr. neral, 6-metil 5-hepte-2-on,1,8 cineol...). Njezino djelovanje ima antioksidacijski učinak i usmjereno je na određene neurotransmiterske enzime i receptore (npr. acetilkolinesterazu). Već se 2 stoljeća koristi kao mnemonik i psihotropni anksiolitik. U nekoliko studija je dokazano njeno pozitivno djelovanje na kognitivne funkcije, ali su potrebna daljnja opsežnija istraživanja.

Kadulja, Salvia officinalis i Salvia lavandulaefolia - povijest korištenja kadulje kod problema sa slabijim kognitivnim sposobnostima datira iz stare Grčke. Prednost S.lavandulaefolie je ta što sadrži vrlo malo monoterpena tujona - antagonista GABA-a receptora. Ostale aktivne komponente su polifenoli i monoterpeni (npr. 1,8 cineol). Mnoge studije potvrđuju njeno pozitivno djelovanje na pamćenje, radnu memoriju, pažnju/reakciju i raspoloženje.

Ginseng, Panax ginseng je jedan do najčešće korištenih ekstrakta iz obitelji Araliaceae. Korijen sadrži preko 40 aktivnih terpenskih saponina ginsenozida poznatog neuroprotektivnog i kardiovaskularnog djelovanja, kao i neuro-endokrino modularnog svojstva na staničnom nivou. U kliničkoj studiji objavljenoj u časopisu Alzheimer Disease & Associated Disorders 2008., praćeno je poboljšanje određenih kognitivnih funkcija osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti tijekom 12 tjedana terapije. Tijekom idućih 12 tjedana, nakon prestanka terapije, funkcije su slabile. U preliminarnoj studiji objavljenoj prošle godine u časopisu Psychopharmacology ispitivalo se djelovanje različitih doza Američkog ginsenga (Panax quinquefolius,  ima različit profil ginsenozida) na radnu memoriju. Iako pozitivni rezultati upućuju na daljnja istraživanja, utvrđena je povezanost profila aktivnih komponenti s vrstom ginsenga.

Literatura:

  1. Lindsay Allen, Andrew Prentice Encyclopedia of Human Nutrition (Second Edition) 2005 Elsevier Ltd
  2. Arthur J. Vander, James Sherman , Dorothy S. Luciano , Eric P. Widmaier, Hershel Raff , Hershal Strang Human Physiology: The Mechanisms of Body Function 2003
  3. Richards M, Hardy R, Kuh D, Wadsworth ME. Birth weight and cognitive function in the British 1946 birth cohort: longitudinal population based study. BMJ. 2001 Jan 27;322(7280):199–203
  4. Maria Paile-Hyvärinen, Katri Räikkönen, Eero Kajantie, David Darby, Hilkka Ylihärsilä, Minna K. Salonen, Clive Osmond, Johan G. Eriksson Impact of glucose metabolism and birth size on cognitive performance in elderly subjects Diabetes Research and Clinical Practice, Volume 83, Issue 3, March 2009, Pages 379-386
  5. Katherine Chaplin and Andrew P. Smith Article: Breakfast and Snacks: Associations with Cognitive Failures, Minor Injuries, Accidents and Stress Nutrients 2011, 3(5), 515-528
  6. Muldoon MF, Ryan CM, Sheu L, Yao JK, Conklin SM, Manuck SB. Serum phospholipid docosahexaenonic acid is associated with cognitive functioning during middle adulthood.
    J of Nutr. 2010; 140: 848-853.
  7. Boucher O, Burden MJ, Muckle G, Saint-Amour D, Ayotte P, Dewailly E, Nelson CA, Jacobson SW, Jacobson JL.Neurophysiologic and neurobehavioral evidence of beneficial effects of prenatal omega-3 fatty acid intake on memory function at school age Am J Clin Nutr. 2011 May;93(5):1025-37
  8. Cederholm, Tommya; Palmblad, JanbAre omega-3 fatty acids options for prevention and treatment of cognitive decline and dementia? Current Opinion in Clinical Nutrition & Metabolic Care: March 2010 - Volume 13 - Issue 2 - p 150–155
  9. Das UN: Folic acid and polyunsaturated fatty acids improve cognitive function and prevent depression, dementia, and Alzheimer's disease – but how and why? Prostaglandins Leukot Essent Fatty Acids 2008, 78:11-19.
  10. Fiorella Marcellini, Cinzia Giuli, Roberta Papa, Cristina Gagliardi, George Dedoussis, George Herbein, Tamas Fulop, Daniela Monti, Lothar Rink, Jolanta Jajte and Eugenio Mocchegian Zinc status, psychological and nutritional assessment in old people recruited in five European countries: Zincage study.  Biogerontology 7(5-6):339-45 (2006)
    Lewellyn DJ, Lang IA, Langa KM, Muniz-Terrera G, Phillips CL, Cherubini A, Ferrucci L, Melzer D.Vitamin D and risk of cognitive decline in elderly persons. Arch Intern Med. 2010 Jul 12;170(13):1135-41.
    Vakhapova V, Richter Y, Cohen T, Herzog Y, Korczyn AD. Safety of phosphatidylserine containing omega-3 fatty acids in non-demented elderly: a double-blind placebo-controlled trial followed by an open-label extension.BMC Neurol. 2011 Jun 28;11:79.
  11. Andrew Scholey, Anastasia Ossoukhova, Lauren Owen, Alvin Ibarra, Andrew Pipingas, Kan He, Marc Roller and Con Stough Effects of American ginseng (Panax quinquefolius) on neurocognitive function: an acute, randomised, double-blind, placebo-controlled, crossover study Psychopharmacology Volume 212, Number 3, 345-356.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner