Sunčanje s oprezom

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica teksta: Melita Petrović, mag.pharm.

Unatoč javnim kampanjama o opasnostima pretjeranog sunčanja, broj oboljelih od raka kože je u porastu. Zato treba stalno upozoravati da je utjecaj sunca kumulativan, pa se posljedice prekomjernog sunčanja u djetinstvu i mladosti odražavaju tek u starijoj dobi.

Sunčanje s oprezom

Nakon dugih mjeseci tmurnih i hladnih zimskih dana, svi smo jedva dočekali blagodati lijepa i sunčana vremena. Sunce je oduvijek pojam svjetlosti, topline i života. Ono ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja, vitalnosti i dobrog raspoloženja. No, posljednjeg desetljeća zdravstveni stručnjaci upozoravaju i na opasnosti od pretjeranog izlaganja sunčevom zračenju.

Ultraljubičasto zračenje

Najveći dio sunčevog spektra sastoji se od toplinskog (infracrvenog) i svjetlosnog (vidljivog) zračenja koje čovjek može zamijetiti svojim osjetilima - toplinu kožom, a svijetlost očima. Mali dio (samo 10%) spektra otpada na  ultraljubičasto zračenje (UV) koje ne možemo zapaziti svojim osjetilima, no može nam uzrokovati probleme ako mu se izlažemo prekomjerno i bez zaštite. Spektar UV zračenja obuhvaća valne dužine od 100-400 nm. Ovisno o valnim dužinama, razlikujemo tri vrste UV zračenja  koja imaju različite energije zračenja Sunca koje dolazi do površine Zemlje, a ovisno o tome i različite utjecaje na ljudski organizam. Ultraljubičasto zračenje C (UVC), valne dužine 200-290 nm, nema značajniju ulogu, jer ga skoro u potpunosti apsorbira ozonski sloj Zemlje. Kako znanstvenici upozoravaju na oštećenje ozonskog sloja (tzv. ozonske rupe), moguće je da će i taj dio UV zračenja u budućnosti predstavljati problem. Za štetno djelovanje sunčevog zračenja na ljudsku kožu odgovorna su ultraljubičasta zračenja tipa A i B.
UVB zračenje kratke valne dužine (290-320 nm) je zračenje visoke energije, uzrokuje jaku fototoksičnost, ali ne prodire u dublje slojeve kože. Odgovorno je za pigmentaciju kože, pa pri jačem izlaganju može uzrokovati crvenilo (eritem) na koži i opekotine. Dugotrajnim izlaganjem izaziva prerano starenje kože te može uzrokovati i rak kože.
UVA zračenje (valne dužine 320-400 nm) konstantno je kroz cijelu godinu, stvara neposrednu pigmentaciju kože povećanom produkcijom melanina. To zračenje prodire u dublje slojeve kože i, iako je niske energije, može uzrokovati oštećenja koja se kumuliraju, pa je moguć razvoj karcinoma kože u kasnijoj fazi života.
Intenzitet UV zračenja, a time i njegove negativne posljedice, ovise o nizu faktora kao što su godišnje doba, doba dana, oblačnost i čistoća zraka te geografski položaj i nadmorska visina. UVB zračenje je znatno slabije zimi, ujutro i kasnije popodne te po oblačnom vremenu, a najjače je ljeti u podne. UVA zrake prodiru (za razliku od UBV zraka) kroz staklo i kroz oblake. A tijekom zime blizina snijega ili vode povećava opasnost zbog reflektirajućeg zračenja. Sve je to dobro znati kako bi se poduzele odgovarajuće preventivne mjere za zaštitu od sunca.

Koristi i opasnosti od sunca

Zbog porasta broja oboljelih od raka kože u cijelom svijetu, posljednjih godina među zdravstvenim stručnjacima prevladava mišljenje da je sunčanje štetno, te da ozonske rupe još pojačavaju intenzitet sunčevog zračenja. Na sve se načine pokušava senzibilizirati javnost na opasnosti od sunčanja. Postavlja se pitanje da li se opasnosti od sunčanja preuveličavaju, a koristi umanjuju? Sunce ima važnu ulogu u normalnom odvijanju funkcija u organizmu i pridonosi dobrom raspoloženju, a tretman UV zračenjem (fototerapija) još se ponekad koristi kod nekih bolesti, kada pacijent ne reagira na druge metode liječenja (primjerice kod rahitisa, psorijaze, vitiliga, lupusa). No, većinom se smatra da je jedini pozitivni učinak sunčevih zraka na organizam poticanje sinteze D vitamina u koži. Vitamin D pospješuje apsorpciju kalcija i fosfata i neophodan je za normalan rast i mineralizaciju kosti. Prema WHO, za stvaranje D vitamina dovoljno je izlaganje UV zračenju od samo 5-15 minuta, dva puta na tjedan. Osim toga, danas se taj vitamin uglavnom nadoknađuje hranom i suplementima.
Rizici od UV zračenja najčešći su na koži, očima (katarakta), a novija istraživanja pokazuju i da slabi imuloški sustav. Koža, kao naš najveći i najizloženiji organ, najosjetljivija je na sunce. Koža ljudi bijele rase ima malo pigmentnih zrnaca koja prizvode posebne stanice u koži - melanocite. Starenjem njihov broj progresivno opada, a i koža se stanjuje, pa je prirodna zaštita nedostatna. Pretjeranim izlaganjem kože suncu potiče se stvaranje slobodnih radikala. Oni vidljivo oštećuju tkivo kože, pa se već kratkotrajnim izlaganjem mogu očitovati pojave opekotina ili alergije.
Oko 20% ljudi pati od alergije na sunce. Ta se alergija pojavljuje naglo, već prvog dana jačeg izlaganja suncu, kao sitni čvorići ili mjehurići, uz svrbež. Za taj oblik preosjetljivosti odgovorne su UVA zrake, pa se za preventivu preporučuju zaštitne kreme koje sadrže UVA filtre. Za ublažavanje alergije koriste se lokalni kortikosteroidi i sistemski antihistaminici, ali oni nisu djelotvorni u preventivi. Najučinkovitija preventiva je fototerapija (postupno izlaganje malim dozama UVA i/ili UVB zraka) 4-6 tjedana prije očekivanog izlaganja suncu, pod kontrolom specijalista dermatologa.
Važno je napomenuti da i neki lijekovi mogu imati fototoksično ili fotoalergijsko djelovanje. Bilo da djeluju sustavno ili se primjenjuju lokalno, mogu uzrokovati fotosenzibilnu reakciju, tj. neugodne nuspojave na koži koje nastaju kod dulje izloženosti sunčevim zrakama.  Fototoksična reakcija, ili pak fotoalergija, mogu nastati i kao reakcija kože na neke sastojke u sredstvima za zaštitu od sunca, ili u kozmetičkim proizvodima (dezodoransima, parfemima). U kremama za zaštitu od sunca za to su odgovorni organski filtri, dok anorganski kao cinkov oksid ili titan dioksid, ne izazivaju fotoalergijsku reakciju. Najčešći fotoalergeni sastojci u  zaštitnim kremama su PABA i njeni derivati. Mogu se pojaviti simptomi u obliku osipa na koži, poput urtikarije, ili kao osip u obliku mjehurićastih izbočina, ljuštenja kože i jakog svrbeža. Lijekovi koji mogu izazvati fotosenzibilne reakcije uglavnom su oni koji i inače mogu izazvati  nuspojave na koži, koje se pod djelovanjem sunčanih zraka mogu i pogoršati; primjerice, neki nesteroidni antireumatici, sulfonamidi i tetraciklinski antibiotici, kinolonski antibiotici (ciprofloksacin), peroralni kontraceptivi, neki peroralni antidijabetici (derivarati sulfonilureje),  tiazidski diuretici (klorotiazid),  triciklički antidepresivi, antiaritmik amiodaron, pa čak i neki biljni lijekovi (gospina trava). Potencijalna fotosenzibilna reakcija na navedene lijekove neće se pojaviti kod svih korisnika, a takva reakcija ne mora se ni ponoviti. Zaštitna sredstva za sunčanje ne pomažu kod fotoosjetljivosti uzrokovane lijekovima, a treba samo izbjegavatie sunčanje. Ukoliko se reakcija pojavi, liječenje se provodi peroralno antihistaminicima i lokalno kortikosteroidnim mastima.

Štetna djelovanja sunca

Pretjerano izlaganje suncu (ili na umjetan način, u solarijima) obično ima za cilj preplanuli ten. No, dugogodišnje i neumjereno izlaganje suncu, osim tog kratkotrajnog, upitno estetskog cilja, ima dokazano štetne  posljedice. Rane posljedice su sunčane opekotine (solarni dermatitis) koje nastaju nakon neposrednog intenzivnog izlaganja suncu u vrijeme najjačeg zračenja (između 10 i 15 sati u ljetnom periodu). Razvoj opekotina prvenstveno ovisi o tipu kože, trajanju izlaganja suncu i eventualnoj refleksiji zračenja preko vode, snijega ili pijeska. Osim lokalne reakcije na koži, u težim slučajevima mogu se pojaviti i opći simptomi kao što su povišena tjelesna temperatura, glavobolja, mučnina i povraćanje. Liječenje se provodi hladnim oblozima, neutralnim kremama, eventualno kortikosteroidnim pripravcima u obliku losiona ili kreme te peroralno antipiretikom.
Zbog različitih oštećenja na razini DNK, od neumjerenog sunčanja mogu nastati dugotrajne posljedice od kojih je najblaže prijevremeno starenje, tzv. fotostarenje. Genetski faktori određuju biološko strenje, a negativni utjecaj UV zračenja može ga ubrzati. UVA i UVB zrake prodiru u kožu i oštećuju strukturu kolagena i elastičnih vlakana, uzrokujući gubitak njene gipkosti i elastičnosti te sposobnosti vezanja vlage, a posljedice su suha koža, bore i neumjerena pigmentacija. Najteža posljedica dugotrajnog kumulativnog izlaganja UV zračenja su zloćudne promjene - prekanceroze i karcinomi kože. Dokazana je povezanost učinka UV zračenja s nastankom najopasnije vrste kožnog raka – malignim melanomom, osobito u osoba svijetlije puti s brojnim pigmentiranim lezijama. Unatoč javnim kampanjama, usmjerenim na edukaciju stanovništva o opasnostima pretjeranog sunčanja, broj oboljelih od raka kože je u porastu. Zbog toga treba često naglašavati i upozoravati naročito na činjenicu da je utjecaj sunca na ljudski organizam kumulativan, pa se posljedice prekomjernog sunčanja u djetinstvu i mladosti odražavaju tek u starijoj dobi.

Zaštita kože od UV zračenja

Svjesnost od opasnosti nikako ne znači da se treba odreći užitaka ljeta, no oprez je svakako potreban. Najvažnije je pridržavati se preventivnih mjera, izbjegavati izlaganje suncu u razdoblju od 10 do 16 sati, nositi zaštitnu odjeću, pokrivalo za glavu i zaštine naočala, a posebno obratiti pažnju na zaštitu djece (djecu mlađu od 6 mjeseci najbolje je ne izlagati suncu), ne zaboraviti da hlad i oblaci ne štite i da UVA zrake djeluju tijekom cijele godine.
UV index - za sprečavanje štetnog sunčevog zračenja korisno je i praćenje podatka o UV indeksu koji objavljuju mediji u sklopu meteorološkog izvještaja. UV indeks standardiziran od SZO i Svjetske meteorološke organizacije,  označava količinu UV zračenja u sredini ljeta, u podne. Stupanj opasnosti označava se jačinom od 0 (minimalna opasnost) do 10 (vrlo visoka). Poznavanje tog podatka omogućava planiranje aktivnosti na otvorenom, bez izlaganja suncu kada je visok UV indeks.
Sredstava sa zaštitnim faktorom - u programu zaštite svakako je važna upotreba sredstava sa zaštitnim faktorom. Većina sredstava učinkovito štiti protiv UVB zraka, a noviji preparati i od UVA.  Treba odabrati najprikladniji preparat s obzirom na tip kože i koristititi ga svakodnevno i ispravno. Kako bi se postigao odgovarajući zaštitni faktor na koži, sredstva se moraju nanositi u dovoljno debelom sloju (cca. 2 mg/cm2, ili 35 ml na cijelo tijelo). U protivnom će zaštitni faktor na koži biti niži od navedenog na proizvodu. Sredstva se nanose na kožu 30 minuta prije izlaganja suncu, premazivanje je potrebno ponavljati svaka dva sata, odnosno nakon svakog kupanja, te nakon brisanja ručnikom i znojenja.
Dodaci prehrani - zaštita kože može se započeti i 4 do 6 tjedana prije sunčanja. Preporučuje se unos namirnica koje sadrže beta-karoten (dinja, marelica, lubenica, špinat, rajčica). Brojne studije dokazuju da unos nutrijenata može zaštititi kožu od oštećenja. Dodaci prehrani s beta-karotenom, te vitaminima A, C i E te selenom mogu neutralizirati akutne i kronične manifestacije oštećenja kože od sunčanja. Vrlo djelotvoran antioksidans (jači od beta-karotena i E-vitamina) je astaksantin, prirodni karotenoidni pigment iz algi, kojega je dobro uzimati 4 do 12 tjedana prije sunčanja u dozi 4 do 10 mg. Astaksantin je i dobra zaštita od alergije.
Provođenjem zaštitnih mjera, upotrabom sredstava za sunčanje sa zaštitnim faktorom te pripremom za sunčanje prikladnim dodatkom prehrani, možemo uživati u blagodatima ljeta, bez velike opasnosti za zdravlje kože.

Literatura:

  1. www.medicinenet.com/sun-sensitive_drugs
  2. Oremović.L. Fotoprotekcija danas, predavanje, DernaCON 2009.
  3. www.fda.gov/Radiation-EmittingProduct/Tanning/ucm
  4. www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/000831.htm
  5. www.epa.gov/radtown/sun-exposure.html
  6. www.epa.gov/sunwise/actionsteps.html

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner