ZLATNICA (Solidago virgaurea L., Asteraceae)

Za zlatnicu kažemo da je tihi „prijatelj“ bubrega i šteta što danas samo medvjetku („uvin čaj“) povezujemo s urogenitalnim sustavom. Vrijeme je da ispravimo ne samo tu nepravdu, nego da zlatnicu promotrimo suvremenim očima i nađemo njeno puno mjesto u medicini.

Botanički podaci i kemijski sastav

Zlatnica je zeljasta trajnica razgranjena samo u gornjem dijelu i visoka do 120 cm. Stabljika i listovi su kratko dlakavi do gotovo goli. Listovi su izmjenični, široko do usko suličasti, grubo pilasti do gotovo cijelog ruba. Donji su listovi uglavnom suženi u okriljenu peteljku, a gornji su sjedeći. Cvjetovi su žuti. Glavice su građene od jezičastih i cjevastih cvjetova, združene u gustu vršnu metlicu. Zlatnica raste u umjerenim područjima Europe, Azije, sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike. U fitoterapiji se koristi nadzemni dio biljke koji se bere tijekom cvatnje i pažljivo suši. 

Zlatnica je tipična flavonoidna droga. Sadrži oko 1,4% flavonoida, uglavnom heterozide kemferola i kvercetola. Glavni spojevi su rutozid (oko 0,8%) i nikotiflorin (kemferol-3-O-rutinozid). U manjoj mjeri sadrži i heterozide izoramnetola i ramnetola. Za razliku od vrsta Solidago gigantea i S. canadensis ne sadrži kvercitrozid što se iskorištava i u identifikaciji droge. Triterpenski saponozidi su tipa olean-12-ena i ima ih 0,2-0,3%. Aglikon je poligalna kiselina, a opisano je više od 30 različitih spojeva virgaureasaponina i solidagosaponina. Karakteristični su 3,28-bidezmozidi s vezanim nerazgranjenim šećerima. Šećeri vezani na poziciju 28 acilirani su organskim kiselinama malih molekulskih masa (krotonična, octena, β-hidroksimaslačna kiselina). Prisutni su i 3,16,28 tridezmozidi i 16,28 bidezmozidi. Omjeri tih saponozida razlikuju se ovisno o podvrstama asiatica i virgaurea, ali se obje podvrste koriste u medicinske svrhe neovisno o toj razlici. Fenolskih heterozida bude od 0,2-1%, a dominira leiokarpozid (0,08-0,48%), diglukozid salicilnog alkohola i benzojeve kiseline i virgaureozid A, diglukozid salikoil-saligenina. Ti fenolni glikozidi prisutni su samo u vrsti S. virgaurea. Zlatnica sadrži i diterpene, cis-sklerodane butenolidne strukture, nazvane solidagolaktoni – oni su prisutni u malim količinama samo u podvrsti asiatica. Sadrži i derivate kavene kiseline (klorogeninska i neoklorogeninska kiselina) i tanine. Eterično ulje vjerojatno nije odgovorno za ljekovito djelovanje, premda ga droga sadrži u 0,12-0,5%, s γ-kadinenom kao glavnom sastavnicom.

Zahtjevi za kvalitetom

Zahtjevi za kvalitetom sukladni su normi Europske farmakopeje Ph. Eur. 01/2013: 1893 Solidaginis virgaureae herba. Provodi se makroskopska i mikroskopska identifikacija. Identifikacija tankoslojnom kromatografijom izvodi se uz klorogeničnu kiselinu, rutin i kvercitrin kao poredbene tvari. Kvercitrin služi kao spoj kojim ispitujemo moguću kontaminaciju vrstama S. gigantea i S. canadensis. U slučaju narančaste fluorescencije na Rf kvercitrina možemo posumnjati da je došlo do takve kontaminacije. Srećom, te druge vrste nisu toksične i koriste se za sličnu indikaciju, no treba imati na umu da upravo vrsta S. virgaurea ima svoju ESCOP monografiju i da se dominantno  koristi u ljekovite svrhe.

Droga smije sadržavati najviše 5% smeđih dijelova, najviše 5% stranih tvari, gubitak sušenjem može biti najviše 12,0%, a ukupni pepeo najviše 8,0%.

Indikacije, ekstrakti i doza

Prema ESCOP-u¹, zlatnica se koristi za irigaciju urinarnog sustava, pogotovo u slučajevima upale i bubrežnih kamenaca, te kao adjuvantno liječenje bakterijskih infekcija urinarnog sustava.

Uobičajena doza iznosi 3-4 g suhe droge koja se spravlja kao infuz u cca. 200 ml vode, te se svježe spravljena koristi 3-4 puta na dan. Dječje doze su sljedeće:

• djeca 1-4 g.: 1-2 g suhe droge na dan
• djeca 4-10 g.: 2-5 g suhe droge na dan
• djeca 10-16 g.: 4-8 g suhe droge na dan

razdijeljene u 3-4 doze.

Osim kao infuz, koristi se kao suhi ekstrakt u suhim oralnim oblicima. Tada doze moraju biti ekvivalentne preporučenoj dozi suhe droge. Suhi ekstrakt se rijetko standardizira (katkad na flavonoide), ali se uglavnom definira omjer suhog ekstrakta u odnosu na suhu drogu kako bi bila dobar vodič kliničarima.

Za razliku od medvjetke, zlatnica nema većih ograničenja u primjeni, osim što treba biti oprezan kod pacijenata s edemom izazvanim težim bubrežnim ili srčanim bolestima. Nema podataka o uporabi u trudnoći i tijekom dojenja, pa ju ne treba koristiti bez upute liječnika.

Treba imati na umu da zlatnica nije snažna uroantiseptična biljka poput medvjetke, već je prije svega diuretična i protuupalna biljka. Stoga je ona, za razliku od medvjetke, uglavnom adjuvantna terapija uroantiseptičnim biljkama ili antibioticima kako bi se olakšali simptomi uroinfekcije. Isto tako, koristi se određeni vremenski period nakon primjene medvjetke ili antibiotika kako bi se zbog protuupalnog i diuretičkog djelovanja do kraja povukli simptomi, te djelovalo preventivno i spriječilo ponavljanje iste bolesti. Trajanje primjene ovisi o procjeni, ali najčešće iznosi 2-4 tjedna.

Kao irigacijska terapija urolitijaze koristi se kao samostalna terapija upravo zbog već spomenutih učinaka. Tada se primjenjuje, već prema procjena medicinskog djelatnika, i više mjeseci.

Primjena zlatnice uglavnom počiva na tradicionalnoj uporabi, premda su o njoj kod navedenih indikacija objavljene i dvije kliničke studije^2,3.

Mehanizam djelovanja

Više je skupina autora ispitivalo diuretički učinak zlatnice kao tradicionalne diuretičke biljke. Kod štakora, zlatnica povećava diurezu za 57-88%, a smanjuje izlučivanje natrija i kalija preko noći, te povećava izlučivanje kalcija. Odgovrni spoj je vjerojatno leiokarpozid⁴. Leikarpozid djeluje protuupalno i analgetski što opravdava uporabu zlatnice kao adjuvantne terapije. Zanimljivo je da virgaureosaponin A in vitro povećava lučenje tumor nekrozirajućeg faktora α, no nije jasno je li to tako i kod čovjeka⁵. Međutim, takav profil djelovanja prilično je u skladu s prihvaćenom idejom da se radi o imunomodulatornoj, a ne samo protuupalnoj biljci. Zanimljivo je da nekoliko studija govori u prilog tome da zlatnica odlično djeluje protiv gljivica⁶. Noviji radovi pokazuju da djeluje na formiranje biofilma, te tranziciju u hife gljivica roda Canidida⁷.

Literatura: 

1. ESCOP Monograph, Solidaginis virgaureae herba
2. Laszig R., Smiszek;R, Stammwitz U, Henneicke-von Zepelin H-H, Akcetin Z. Klinische Anwendungsbeobachtungen zur Wirksamkeit und Sicherheit bei Monographie-konformem Einsatz eines Goldruten-extrakt-Präparates, Drogenreport 1999 12:38-40
3. Schmitt M. Echte Goldrute normaliesiert die Reizblase. Effective und nebenwirkungsarme Behandlung abakterieller Cystiden. TW Urologie Nephrologie, 1996; 8:133-135.
4. Chodera A, Dabrowska K, Sloderbach A, Skrzypczak L, Budzianowski J. [Effect of flavonoid fractions of Solidago virgaurea L on diuresis and levels of electrolytes]. Acta Pol Pharm. 1991;48(5-6):35-7.
5. Plohmann B, Bader G, Hiller K, Franz G. Immunomodulatory and antitumoral effects of triterpenoid saponins. Pharmazie. 1997 Dec;52(12):953-7.
6. Bader G, Binder K, Hiller K, Ziegler-Böhme H.  [The antifungal action of triterpene saponins of Solidago virgaurea L]. Pharmazie. 1987 Feb;42(2):140.
7. Chevalier M, Medioni E, Prêcheur I. Inhibition of Candida albicans yeast-hyphal transition and biofilm formation by Solidago virgaureawater extracts. J Med Microbiol. 2012 Jul;61(Pt 7):1016-22