Celijakija – nepodnošljivost organizma na gluten

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Lea Pollak, dipl.ing.

Jedini lijek za celijakiju je bezglutenska dijeta, koje se oboljeli moraju strogo pridržavati. Novim smjernicama EU zakonodavstva konačno se rješava problem dopuštenih količina glutena u bezglutenskim proizvodima.

Celijakija – nepodnošljivost organizma na gluten

Celijakija je bolest probavnog sustava. Uzrok oboljenja je trajna nepodnošljivost na protein glutena koji se nalazi u pšenici (pšenični prolamin i glutenin), ječmu (hordein), raži (sekalin) i eventualno zobi (avenin). Istraživanja su pokazala da oboljeli nisu osjetljivi na ostale žitarice, rižu i kukuruz, budući da one ne sadrže toksične prolaminske frakcije.
Kada je tolerancija na gluten ograničena, tijelo stvara antitijela – znači stvara svoje molekule, anti-gliadin antitijela, koja napadaju molekule glutena. Na taj način dolazi do oštećenja sluznice tankog crijeva i uništenja crijevnih resica, zvanih villi. Posljedica je malapsorpcija, odnosno otežana i smanjena apsorpcija hranjivih tvari.

Simptomi celijakije

Kliničke manifestacije celijakije vrlo su različite. Razlozi toj raznolikosti su nepoznati, ali mogu ovisiti o dobi i imunološkom statusu pojedinca, količini i vremenskoj izloženosti organizma glutenu, te stanju gastrointestinalnog trakta.
Same kliničke manifestacije bolesti mogu se podijeliti u gastrointestinalne (tzv. klasične) i negastrointestinalne.
Gastrointestinalne kliničke manifestacije se obično javljaju kod djece od 4 do 24 mjeseca starosti, a negastrointestinalne se javljaju u vidu simptoma kod starije djece i odraslih osoba.
Osobe s kliničkim manifestacijama, odnosno sa simptomatskom celijakijom su u manjini u odnosu na ukupni broj oboljelih. Nažalost, većinu čine osobe s „tihom" celijakijom, koje imaju pozitivne serološke testove i oštećenu sluznicu tankog crijeva, a sve bez nutritivne deficijencije.
Pojava prvih simptoma bolesti je različita, i ovisi da li se javlja kod djece ili kod odraslih osoba.

Simptomi celijakije kod djece

Prvi simptomi javljaju se kod djece nekoliko mjeseci nakon uvođenja žitarica u prehranu dojenčadi. Stanje oboljele djece od celijakije u odnosu na zdravu djecu je u svijetu prosječno 1:100, a kreće se u rasponu od 1:80 do 1:300.

Neki od uobičajenih simptoma bolesti su:

  •  kronični proljev, odnosno kašaste, ali ne vodenaste, obilne i svijetle
  • stolice, čiji je rezultat pothranjeno dijete u dobi od 1-2 godine;
  • bolovi i nadutost u trbuhu;
  • gubitak apetita;
  • nerazjašnjena slabokrvnost – zbog nedostatka željeza (tzv.
  • sideropenijska anemija) ili sam nedostatak željeza koji još nije doveo do
  • slabokrvnosti (tzv. sideropenija) koja traje bez obzira na liječenje
  • kapima ili tabletama željeza. Uslijed kontinuiranog gubitka
  • mikroskopskih količina krvi stolicom iz oštećenog crijeva smanjuje se
  • apsorpcija željeza. Anemija se javlja kod 20-40% bolesnika s celijakijom
  • kao posljedica poremećaja apsorpcije željeza i folne kiseline, a ukoliko
  • bolest zahvaća ileum i vitamina B12;
  • učestalo povraćanje;
  • slabiji rast – uslijed značajno smanjenog lučenja hormona rasta.

Kod djece progresivna, ubrzana malapsorpcija nutrijenata može dovesti do zastoja u rastu, razvitku i do znakova neurološke usporenosti.

Simptomi celijakije kod odraslih

Međutim, godinama je već  poznato  da klinička slika celijakije može kod starije djece i odraslih biti potpuno drugačija. Bolest se općenito češće manifestira monosimptomatski ili u blažem obliku. Negastrointestinalne kliničke manifestacije su raznolike i češće su rezultat dugotrajne malapsorpcije koja dovodi do rekurentnih abdominalnih bolova, dispepsije, recidivirajućeg povraćanja, nedostatka željeza (anemije), anoreksije, opstipacije, neplodnosti i osteoporoze ili osteopenije. Svaka od navedenih manifestacija može biti sama za sebe jedini gastrointestinalni simptom celijakije. Većina autora smatra da kod nejasnog povišenja aminotransferaza (kod 10-20% bolesnika) i recidivirajućih pankreatitisa, također treba posumnjati u celijakiju.

Tihi oblik celijakije obilježen je nedostatkom ili blagim simptomima i nalazom parcijalne ili subtotalne atrofije sluznice tankog crijeva; otkriva se obično probirom populacije ili aktivnim traženjem bolesti u skupinama pod većim rizikom za razvoj bolesti, npr. kod dijabetičara ili članova obitelji bolesnika. Manjina takvih bolesnika ima gastrointestinalne simptome, a većinom se radi o bolesti manjeg intenziteta, često povezanoj sa smanjenim osjećajem psihofizičkog zdravlja.

Dakle, kod odraslih pacijenata, prvi simptomi mogu biti prikriveni s drugim bolestima, odnosno njihovim simptomima, kao na primjer:

  •  bolovi u kostima, krhkost kostiju – čak 40% bolesnika pati od
  • osteopenije (blaži poremećaj gustoće kostiju), a kod 20% javlja se
  • osteoporoza (teži poremećaj);
  • neurološki oblici bolesti – dolazi do epilepsije, cerebralne ataksije,
  • polineuropatije i teške miastenije;
  •  smetnje reprodukcije – neplodnost ili učestali spontani pobačaji;
  • kožna celijakija (herpetiformni dermatitis) – javljaju se sitni mjehurići na
  • koži laktova, koljena i bedara;
  • - oštećenje zubne cakline;
  • zadnjih 20 godina poznato je da bolesnici sa celijakijom češće oboljevaju
  • od nekih malignih bolesti. Tako je npr. maligni limfom crijeva 40 puta
  • učestaliji, a karcinom ždrijela i jednjaka 10-12 puta češći kod neliječenih
  • osoba sa celijakijom.

Bezglutenska dijeta

Jedini lijek za oboljele od celijakije je bezglutenska dijeta koje se moraju pridržavati cijeli život. Celijakija je neizlječiva bolest, čiji se simptomi mogu povući samo uz dosljedno provođenje bezglutenske dijete. Oboljeli mogu konzumirati dozvoljene namirnice u koje ulaze prirodno bezglutenske namirnice i specijalne bezglutenske dijetetske namirnice namijenjene upravo ovoj populaciji. Uvjetno prikladne namirnice su jednostavne industrijske prerađevine bez dodataka, namirnice za široku potrošnju s oznakom „ne sadrži gluten", te analizirane namirnice.

Budući da deklariranje glutena na proizvodima nije zakonom propisano, konkretna pomoć oboljelim od celijakije je analiziranje količine glutena u namirnicama ili grupama namirnica.

Prvi i najveći problem predstavljaju sami bezglutenski proizvodi. Zahvaljujući zdravoj konkurenciji, na tržištu je sve više notificiranih (odobrenih od Ministarstva zdravstva) bezglutenskih proizvoda čija se količina glutena periodički provjerava, a i sve je više domaćih proizvođača. Samom pojavom veće količine proizvoda i njihovom raznovrsnošću, cijene se uravnotežuju i proizvodi postaju dostupniji oboljelima. Čak i kod bezglutenskih proizvoda može doći do kontaminacije glutenom, a neki oboljeli pogrešno smatraju kako bezglutenski proizvodi uopće ne sadrže  gluten. Time se dolazi do problema legislative, edukacije i krajnje informiranosti pacijenta. Prema istraživanjima Zakardasa i suradnika, prehrambeni status oboljelih od celijakije ovisi o više čimbenika kao što su: utjecaj bezglutenske dijete na svakog oboljelog pojedinačno, kvaliteta informiranja o bezglutenskoj dijeti, kvaliteta življenja, osjetljivost na gluten.

Zakonodavstvo

Hrana bez glutena namijenjena je prehrani osoba s intolerancijom na gluten, odnosno celijakijom. Definirano je da se radi o vrsti hrane proizvedenoj od žitarica i njihovih mješavina koje prirodno ne sadrže gluten ili od žitarica kao što su pšenica, raž, ječam i zob, iz kojih je gluten odstranjen tehnološkim postupkom.

Dugi niz godina trajala su usuglašavanja oko pojma glutena, usavršavanja analitičkih metoda određivanja te pokušaji rješavanja problema oko deklariranja. Brojne radne skupine pri Codex Alimenariusu  radile su još od 1981. godine i konačno 2008. godine usuglasile svoja stajališta. Zahvaljujući tome, Europska Komisija je izglasala Uredbu broj 41/2009 o sastavu i označavanju namirnica namijenjenih oboljelima od celijakije.
No, dok Uredba konačno nije izglasana, industrija je koristila vrijeme za proizvodnju „bezglutenskih" i njima sličnih proizvoda, a svaka je zemlja članica imala svoj sistem notifikacije i provjere količina glutena. Potrošač je bio sve zbunjeniji, jer se čak i na proizvodima koji po svom sastavu ne mogu sadržavati gluten nalazio navod „bez glutena".  Time se trebalo vjerovati proizvođačkoj specifikaciji, jedinom dokumentu koji ima navedenu količinu glutena, a u koju potrošač, odnosno oboljeli od celijakije nije imao uvida.

Novom Uredbom 41/2009 regulirane su količine glutena ovisno o porijeklu i vrsti pojedinih  bezglutenskih namirnica, te deklariranje glutena.

Konačno su se navodi o količini glutena promijenili i sada glase:
Gluten free (bez glutena) - količina glutena ne smije biti veća od 20 mg u kilogramu originalnog pakiranja proizvoda koji se prodaje.
Very low gluten (s niskom količinom glutena) - količina glutena ne smije biti veća od 100 mg u kilogramu originalnog pakiranja proizvoda koji se prodaje.

To su jedini navodi koji se smiju navoditi.

Nažalost, smatra se da će nova terminologija označavanja hrane namijenjene oboljelima od celijakije dovesti do nerazumijevanja i nepovjerenja kod te specifične skupine.

Ostaje nam vidjeti i nadati se da će navođenje podataka o količini glutena u bezglutenskim proizvodima biti odgovarajuće, a ne neki marketinški trik, jer je i sama Europa uvidjela da kontrola količina glutena u hrani treba biti češća i ozbiljnija, budući da je hrana doista jedini lijek oboljelima od celijakije.

Literatura:

  1. COMMISSION REGULATION (EC) No 41/2009 of 20 January 2009 concerning the composition and labelling of foodstuffs suitable for people intolerant to gluten
  2. FARRELL RJ. KELLY CP. Celiac sprue. N Engl J Med 2002; 346: 180-8.
  3. CATASSI C i sur. A prospective, double-blind, placebo-controlled trial to establish a safe gluten threshold for patients with celiac disease. American Journal of Clinical Nutrition 2007;85 (1): 160-6.
  4. ZARKADAS M i sur. The impact of a gluten-free diet on adults with Coeliac disease: results of a national survey, J Hum Nutr Dietet 2006; 19: 41–9.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner