Biljke kao pomoć kod poremećaja venske cirkulacije

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Jasminka Papić, dipl.ing.

U prevenciju i olakšavanja tegoba najpoznatiji i najispitivaniji su divlji kesten i oštrolisna veprina, ali farmakološku aktivnost posjeduju i sastavnice drugih biljaka poput gotu kole, vinove loze, hamamelisa i žutog kokotca. Neosporna pomoć su i bioflavonoidi te neka eterična ulja.

Biljke kao pomoć kod poremećaja venske cirkulacije

Zdravo i neometano kolanje krvi organizmom predstavlja ključ života. Ono omogućuje prijenos kisika i hranjivih tvari svim tkivima te tako hrani sve tjelesne stanice i omogućuju im da se oslobode od otpadnih proizvoda. Uravnoteženi cirkulacijski mrežni sustav podrazumijeva i optimalno funkcioniranje cjelokupnog organizma, dok bilo koji poremećaj uzrokuje različite zdravstvene tegobe.
Najčešći poremećaji javljaju se u venskoj cirkulaciji, a dolaskom toplijih dana njihovi simptomi postaju sve izraženiji. Čimbenici rizika pojave i razvoja bolesti su osim naslijeđa i mnogi drugi, poput povećane tjelesne mase, nedovoljnog kretanja, nepravilne prehrane, mikroklimatskih uvjeta, radnih uvjeta, trudnoće i uzimanja oralnih kontraceptiva. Pojava edema najčešće je prvi vidljiv simptom poremećaja venske cirkulacije, a često ga prate umor te bolovi i grčevi u ekstremitetima. Nažalost, ti simptomi najčešće se zanemaruju kao i činjenica da se s vremenom pojačavaju.
Prvi korak na putu održavanja cirkulacijskog sustava zdravim je zdrav životni stil i otklanjanje štetnih navika. Kod pojave prvih znakova poremećaja nužno je poduzeti i odgovarajuće korake u zaustavljanju njegovog napredovanja.
Jedan od načina prevencije i olakšavanja tegoba koje se javljaju kao posljedica poremećaja venske cirkulacije je primjena pripavaka različitog ljekovitog bilja. Među mnogim biljnim vrstama najpoznatiji i najispitivaniji su divlji kesten i oštrolisna veprina, koji imaju i slične mehanizme djelovanja. Farmakološku aktivnost posjeduju i sastavnice drugih biljaka poput gotu kole, vinove loze, hamamelisa i žutog kokotca, a neosporna pomoć su i bioflavonoidi iz raznih izvora kao i neka eterična ulja.

 

Divlji kesten

Aesculus hippocastanum L. iz porodice Hippocastanaceae je visoko i raskošno drvo koje ukrašava brojne ulice i trgove, a poznat je i kao biljka izuzetnih ljekovitih svojstava. Njegove su sjemenke od davnine imale široku primjenu kao stočna hrana, zimska hrana za divljač ili kao sirovina za dobivanje škroba. Povijest divljeg kestena kao farmakološkog pripravka znatno je kraća od velikog broja poznatog ljekovitog bilja i seže u relativno blisku prošlost (sredina 19. stoljeća). Usprkos tome vrlo brzo je prepoznato njegovo izraženo ljekovito djelovanje. Najpoznatiji je po svojoj vazoprotektivnoj aktivnosti zbog koje se primjenjuje u liječenju i olakšavanju tegoba izazvanih poremećajima venske cirkulacije.
Ljekoviti dijelovi divljeg kestena koji se koriste su: prvenstveno plodovi, odnosno sjemenke (Semen hippocastani), zatim  list (Folium hippocastani) i kora mladih grančica (Cortex hippocastani), a ponekad i cvijet (Flos hippocastani).
Djelatne tvari - divlji kesten odlikuje bogat kemijski satav. Brojni organski spojevi pripadaju različitim skupinama biološki aktivnih tvari. Najvžniji su:

  •     escin: mješavina triterpenskih saponinskih glikozida
  •     kumarinski glikozidi: eskulin, fraksin, skopolin
  •     flavonski derivati: kvercetin, kemferol, astragalin, izokvercetin, rutin, leukocijanidin

Pri tome pojedine biološki aktivne tvari dominiraju u različiti biljnim organima: escin u sjemenkama, flavonoidi u listu i cvijetu, a kumarini i katehinske trijeslovine u kori. Sinergističkom djelovanju sjemenki divljeg kestena pridonose i proantocijanidi koji se, uz manji udio triterpenskih saponinskih glikozida, nalaze u smeđoj ovojnici sjemenki.
Osim glavnih djelatnih sastavnica, divlji kesten sadrži i brojne druge supstancije: alantoin, adenin, adenozin, gvanin, kolin, šećer, škrob, ulje i fitosterole.
Najopsežnija znanstvena istraživanja provode se na escinu koji je odgovoran za vazoprotektivno djelovanje sjemenki divljeg kestena. Ta kompleksna smjesa raznih triterpenskih saponina djeluje:

  •  antiedematozno
  • antieksudativno
  • protuupalno
  • venotonično
  • adstringentno i vazokonstriktorno.

Escin ima izraženo djelovanje na stijenke kapilara: normalizira vaskularnu permeabilnost, pojačava otpornost kapilara i reducira istjecanje tekućine kroz njihove stijenke. Djeluje i na smanjenje broja i promjera intracelularnih pora koje omogućavaju prolaz vode i u njoj otopljenih tvari kroz membranu. Brojnim in vitro i in vivo pokusima dokazana mu je i protuupalna aktivnost u početnoj fazi eksudativne inflamacije te učinak povećanja tonusa vena. Zbog spomenutih svojstava, escin ima vrlo pozitivno djelovanje na vene i kapilare, a njegova aktivnost dolazi do izražaja u liječenju simptoma kronične venske insuficijencije (kao što su varikozne vene), posttraumatskog i postoperativnog oticanja nogu, grčeva u listovima i posttrombotskog sindroma.

Pripravci s divljim kestenom - većina gotovih pripravaka sadrži vodeno-alkoholni suhi ekstrakt sjemenki divljeg kestena. Kako je za uspjeh terapije ključan udio escina, pozitivni terapijski rezultati mogu se očekivati samo od proizvoda pouzdanog sastava i poznate koncentracije escina. Stoga je najsigurnije uzimati one koji sadrže ekstrakt standardiziran na udio escina, a to je obično oko 20%.

Pripravci mogu biti u obliku gelova za topičku primjenu (obično sadrže oko 1% escina), kapsula, dražeja ili tableta. Preporučena doza kod peroralne primjene iznosi 50 do 150 mg escina dva puta na dan.

 

Bodljikava veprina

Ruscus aculeatus L. je višegodišnji vazda zeleni grm iz porodice Ruscaceae (ranije spadao u Liliaceae) rasprostranjen na području Sredozemlja i zapadne Europe. U Hrvatskoj raste u primorskom, rjeđe u kopnenom dijelu zemlje, od obalnog do gorskog pojasa.

Bodljikava veprina ima svojstva i djelovanje slično sjemenkama divljeg kestena. Kao droga se upotrebljavaju osušeni dijelovi podanka s visećim djelovima korijena (Rusci aculeati radix). Za farmakološku aktivnost najvažniji su:

  • smjesa steroidnih saponina (4–6%): ruscin, ruskogenin (oko 0,12%), ruskozid, neoruskogenin
  • flavonoidi

Sastavnice bodljikave veprine sinergistički djeluju na tonus venoznih žila, poboljšavaju vensku cirkulaciju i limfni tok te smanjuju oštećenja kapilara i nastajanje edema. Njezini pripravci se primjenjuju kod bolesti krvnih žila s tegobama kao što su bol, osjećaj težine, noćni grčevi u listovima, svrbež i otekline, te u slučaju hemoroida.

Primjenjuje se peroralno i lokalno, a najčešće u obliku gotovih pripravaka (kapsule, tablete) sa suhim ekstraktom. Preporučena dnevna doza iznosi 40 g droge, odnosno 150 mg ekstrakta, standardiziranog na 9–11 mg ruskogenina.

 

Gotu kola

Centella asiatica (L) Urban iz porodice Apiaceae, nježna je biljka povijuša, malenih okruglih listova, bijelih ili ružićastih cvjetova. Potječe iz jugoistočne Azije gdje se koristi i kao hrana i kao ljekovita biljka. Dio je tradicije drevne medicine istočnoazijskih zemalja i sve popularniji dodatak prehrani ili sastojak kozmetičkih proizvoda. Pripisuju joj se brojna djelovanja (antistresno, antianksiozno, antioksidacijsko, diuretičko, imunomodulatorno) i učinci (potiče regeneraciju kože i zacjeljivanje rana, osigurava bolji metabolizam, revitalizira živce, poboljšava oksigenaciju tkiva i organa). Kliničkim studijama dokazano je svojstvo poticanja protoka krvi, poboljšanje cirkulacija krvi u mozgu i u nogama te njezina nedvojbena djelotvornost pri kroničnoj slabosti vena.

Za ljekovite pripravke upotrebljava se osušena zelen koja sadrži različite biološki aktivne tvari. Najvažnije su triterpenske kiseline azijatična i madekazična, te njihovi derivati - triterpenski glikozidni esteri aziatikozidi i madekazozidi.

Specifičan sastav gotu kole važan je i za ostvarivanje venotoničnog učinka zbog kojeg se koristi u pripravcima za olakšavanje tegoba vaskularnog sustava. Ukupna triterpenska frakcija ekstrakta smanjuje sadržaj uronske kiseline i koncentraciju beta-glukuronidaze, beta N-acetilglukozaminidaze i arilsulfataze u vezivnom tkivu i staničnoj stijenci krvnih žila, čime direktno utječe na sprječavanje procesa nastanka venskih varikoziteta odnosno umanjenje tegoba kod varikoza koje već postoje.

Oblici i doziranje - zelen gotu kole primjenjuje se izvana u obliku gotovih pripravaka (mast, tinktura) ili u obliku pripravaka za peroralnu uporabu. U terapijske svrhe upotrebljava se ekstrakt gotu kole koji je standardiziran na udio aziatikozida (10%). Preporučene dnevne doze (peroralna primjena) iznose 50 do 200 mg, ovisno o tome s čime se još kombinira ekstrakt gotu kole.

 

Vinova loza

Vitis vinifera L. iz porodice Vitaceae je grmasta penjačica koja se pomoću vitica penje oko čvrstog potpornja sa stabljikom dugom do 30 m. Jedna je od najstarijih mediteranskih kultura koja se uzgaja zbog visoke nutritivne vrijednosti ploda, ali i zbog pozitivnih učinaka na zdravlje koje imaju različiti pripravci pojedinih dijelova biljke. U narodnoj medicini posebno je poznato korištenje listova loze u liječenju i olakšavanju tegoba različitih bolesti kože, jetre, krvnih žila. Koristi se i za ublažavanje probavnih problema.
List vinove loze sadrži veliki broj biološki aktivnih tvari. Njegovi pozitivni učinci povezuju se s bioaktivnim polifenolnim spojevima (fenolne kiseline i njihovi derivati, antocijani, flavan-3-oli, tanini (proantocijanidini) koji pojačavaju tonus vena i kapilara, jačaju njihove stijenke i reguliraju permeabilnost. Imaju izraženo antioksidativno djelovanje.
List vinove loze najčešće se koristi nakon sušenja u obliku standardiziranog ekstrakta. Prema francuskoj farmakopeji, suhi list mora sadržavati najmanje 4% ukupnih polifenola i 0,2% antocijanina. Preporučena doza ovisi o koncentraciji polifenolnih spojeva u ekstraktu.

 

Hamamelis

Hammamelis virginiana L. iz porodice Hamammelidaceae je grm nalik na stablo koji može narasti do 10 m. Rasprostranjeno je u istočnom dijelu sjeverne Amerike, a ponegdje se uzgaja i u Europi. U fitoterapiji se koriste osušeni listovi (Hamamelidis folium) i kora (Hamamelidis kortex). Suhi ekstrakt lista iznimno je bogat trijeslovinama i flavonoidima, a sadrži i organske kiseline i eterična ulja. Zahvaljujući svom sastavu, ima dobro protuupalno, analgetsko, adstringentno i flebotoničko djelovanje, zbog kojih se preporučuje u svim poremećajima venske cirkulacije (proširene vene, hemoroidi, upale vena i sl.).

 

Kokotac (žuti kokotac)

Melilotus officinalis (L.) Lam, pripada porodici Fabaceae. To je višegodišnja zeljasta biljka, vrlo razgranatih grana. Ljekoviti pripravci spravljaju se od svježih ili osušenih listova i grana u cvatu.

Droga sadrži eterično ulje sa slobodnim kumarinom, dihidrokumarin melilotin (0,2%) i melilotnu kiselinu (ester kumarinske kiseline) te flavonoide, trijeslovine, kolin i smole. Djeluje antiflogistički, sprječava nastanak edema i potiče cirkulaciju krvi i limfe. Primjenjuje se u priprvcima za olakšavanje tegoba koje su posljedica slabog rada vena, kao što su noćni grčevi u listovima, otežale noge, svrbež i otekline nogu. Koristi se i kao pomoć pri liječenju upala krvnih žila, nakon tromboze, kod hemoroida i zastoja limfe.

 

Bioflavonoidi

Fitoterapija nam u liječenju proširenih vena omogućuje i primjenu jedne posebne skupine spojeva iz biljaka. To su bioflavonoidi.
Flavonoidi su velika skupina biljnih pigmenata. Do sada ih je izolirano oko 800, a svima je zajednička osnova stuktura od 15 ugljikovih atoma. Međusobno se razlikuju po stupnju oksidacije, po rasporedu hidroksilnih (-OH) i metoksilnih (-OCH3) skupina, te po vezanim molekulama šećera. Mnoga istraživanja flavonoida govore o njihovim mogućim ulogama u organizmu. Imaju različita djelovanja koja su posljedica njihovih različitih kemijskih struktura. Za sada je pouzdano dokazano da neki od njih mogu pozitivno utjecati na oštećenu funkciju kapilara i vena. Zbog tog su svojstva flavonoide naranče i rutina u starijoj literaturi ponekad ubrajali u vitamine poznate pod nazivom vitamin P (permeabilnost). Danas je taj naziv napušten i zamijenjen izrazom – bioflavonoidi.
Bioflavonoidi su danas izuzetno popularna skupina spojeva uz koju se povezuju i brojna farmakološka djelovanja. Stoga su i predmet intenzivnih istraživanja i kliničkih studija u kojima se navodi mogućnost njihovog antitrombotičkog svojstva, korisnog u liječenju flebitisa i drugih poremećaja zgrušavanja. Pokazano je i da su brojni bioflavonoidi supstancije protuupalnog i izraženog antioksidativnog djelovanja koje je važno u sprječavaju oštećenja stanica slobodnim radikalima, nusproduktima oksidativnog metabolizma.
Iz te skupine spojeva danas se u terapiji proširenih vena i hemoroida najviše upotrebljavaju dva spoja – rutin (rutozid) i hesperidin.

Rutin sadrži heljda (Fagopyrum esculentum Moench), rutvica (Ruta graveolens L.), cvijet crne bazge (Sambucus nigra L.) i neke druge biljke.

Heljda je najznačajniji izvor za dobivanje rutina koji se koristi sam ili u kombinaciji s drugim tvarima kao dodatak prehrani. On pospiješuje učvršćivanje stijenki kapilara i vena, povećanju njihove elastičnosti te sprječava i ublažava stvaranje popucalih kapilara na koži listova i bedara. Može se naći i u obliku kreme i emulzije.

Hesperidin se nalazi u bijelom (albedo) sloju usplođa citrusa. U komercijalne svrhe najviše se ekstrahira iz nezrelih plodova posebne vrste malene naranče koja se uzgaja u Španjolskoj, Sjevernoj Africi i Kini. Smatra se da hesperidin pojačava funkciju i djelovanje vitamina C.
Iz hesperidina se dobiva i njegov djelomice hidrogenirani sintetski derivat diosmin koji se u lijekovima i ljekovitim pripravcima koristi u skupini vazoprotektora i ima znanstveno utemeljen mehanizam djelovanja. Diosmin pojačava tonus vena i smanjuje širinu vena, slabost venskih stijenki i sprječava ili ublažava napredovanje kroničnih venskih bolesti. Potiče limfnu drenažu i smanjuje propusnost i lomljivost kapilara, štiteći ih pritom od oštećenja. U komercijalnim pripravcima diosmin uvijek sadržava 10% raznih drugih bioflavonoida, ponajviše hesperidina i nikada ne postoji kao kemijski potpuno čista supstancija.

 

Eterična ulja

Za olakšavanje tegoba uzrokovanih poremećajima venske cirkulacije koristi se i više vrsta eteričnih ulja. Odabiru se prema specifičnim svojstvima, a najbolji učinci se postižu miješanjem nekoliko eteričnih ulja i sinergističkim djelovanjem njihovih sastavnica. Mogu se spravljati kao mješavine eteričnih ulja u biljnim uljima ili gelovima, ili se dodavati pripravcima koji sadrže biljne ekstrakte. U uljnim mješavinama izabiru se eterična ulja koja djeluju kao:

  • venotonici
  • limfotonici
  • spazmolitici
  • analgetici.

Iako su mogućnosti izbora relativno velike, najčešči izbor su eterična ulja: čempresa (Cupressus sempervirens L.), tršlje (Pistacia lentiscus L.), virđinijskog cedra (Juniperus virginiana L.), limuna (Citrus limon (L.) Burm.) i smilja (Helichrysum italicum L.).

 

Literatura

  1. Leung,A.Y.; Foster,S.,Consultants,; (1996) Encyclopedia of Common Natural  Ingridients Used in Food; Drugs and Cosmetics, Second Edition, A. Wiley - Interscience Publication, John Wiley Sons, INC., New York, USA, 293-294.
  2. Grdinić v., Kremer D. Ljekovito bilje i ljekovite droge: farmakoterapijski, botanički i farmaceutski podaci, Hrvatska ljekarnička komora, 2009.
  3. W. Schafner, Barbara Häfelfinger, Beat Ernst, 1999. Ljekovito bilje – kompendij, Leo-commerce, Rijeka
  4. Pahlow, M. Velika knjiga ljekovitog bilja. Cankarjeva založba, Ljubljana; Zagreb (1989).
  5. Toplak Galle, K. Hrvatsko ljekovito bilje. Mozaik knjiga, Zagreb, (2001).
  6. Blumenthal M, ed. The Complete German Commission E Monographs: Therapeutic Guide to Herbal Medicines. Trans. S. Klein. Boston, MA: American Botanical Council, 1998.
  7. Martindale W. Martindale the Extra Pharmacopoeia. Pharmaceutical Press, 1999.
  8. MacKay  D. Hemorrhoids and varicose veins: a review of treatment options, Altern Med Rev, 6, 2,  2001, 126-40.
  9. WHO Monographs on selected medicinal plants, vol. 1, World Health Organization Geneva, 1999.
  10. Stanić G., Juršić G., Brkić D. HPLC Analysis of Esculin and Fraxin in Horse-Chestnut Bark (Aesculus hippocastanum L.) CROATICA CHEMICA ACTA,  72, 4,1999, 827-834.
  11. Arpaia M.,R, Fen-one R, Amitrano, M, Nappo C, Leonardo G.del Guercio R. Effects of Centella asiatica extract on mucopolysaccharide metabolism in subjects with varicose veins,Int J Clin Pharmacol Res, 10,  1990229, 33.
  12. Kirn Y.,N,  Park Y.,S., Kirn H.,K. et al. Enhancement of the attachment on microcarriers and tPA production by fibroblast cells in a serum-free medium by the addition of the extracts of Centeila asiatica. Cytotechnology;13, 3, 1993, 221-6.
  13. Generalić, I., Ljubenkov  I., Skroza D. Miloš M., Boban M., Katalinić V. Lišće Vitis vinifera L. kao bogat izvor stilbena XXI. Hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera; Knjiga sažetaka ; Trogir, 19.-22. Travnja 2009.
  14. Handbook of Essential Oils: Science, Technology, and Applications Edited by K. Husnu Can Baser, Gerhard Buchbauer  CRC Press  CRC Press; 1 edition 2010.



 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner