Vitamini B skupine – uloga, važnost i preporučene količine

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Sandra Hrg, dipl.ing.

Vitamine B skupine organizam ne može sintetizirati, pa ih je potrebno unositi svakodnevno, jer su pojedinačno i zajedno odgovorni za brojne odgovorne zadatke u organizmu

Vitamini B skupine – uloga, važnost i preporučene količine

Kompleks vitamina B je zbirka od osam u vodi topivih vitamina (B1, B2, B3, B6, folna kiselina, B12, pantotenska kiselina i biotin) koji se u prirodi nalaze zajedno. Svaki od njih ima određene zadatke, a zajednička im je odgovornost stvaranje energije iz ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Vitamini B skupine djeluju zajedno u svrhu poboljšanja metabolizma, imunološkog i živčanog sustava, čuvaju kožu i mišiće, potiču rast i podjelu stanica te imaju mnoge druge pozitivne učinke na zdravlje organizma.  Organizam ih ne može sintetizirati, pa ih je potrebno unositi svakodnevno.  Nedostatak jednog ili više od njih negativno djeluje na metabolizam, a naposljetku i na zdravlje. Suvremen način obrade namirnica znatno narušava njihovu ravnotežu i odgovoran je za mnoge degenerativne pojave. Najbolji prirodni izvor kompleksa B vitamina je pivski kvasac.
Iako se uravnoteženom prehranom koja uključuje svakodnevno konzumiranje voća, povrća i žitarica organizmu mogu osigurati dovoljne količine vitamina B skupine, za određene tegobe mogu se koristiti i nadomjesci. Suplementacija vitaminima B skupine koristi se kod nespecifičnih kožnih bolesti, neuroloških bolesti ili nekih pojava koje mogu upućivati na nedostatak zbog nedovoljnog unosa hranom, a to su npr. lomljivi nokti i ispadanje kose. Vitamini B1, B6 i B12 indicirani su kod bolesti živčanog sustava. Nacional Academy of Science (NAS) preporučuje odraslima iznad 50-e godine života uzimanje dodataka vitamina B ili konzumaciju namirnica obogaćenih tim vitaminima.
Vitamini B skupine topivi su u vodi tako da se previsok unos uglavnom izlučuje mokraćom, ali to ne pruža sigurnost kod uzimanja previsokih doza. Moguće nuspojave kod visokog unosa su giht, visoka razina šećera u krvi, kožni problemi. Predoziranje može dovesti do srčanih problema i problema s jetrom. Prilikom korištenja lijekova svakako je, prije uzimanja dodataka, zbog moguće interakcije s nekim sastojcima lijekova nužna konzultacija s liječnikom.
Specifične preporuke za svaki vitamina B skupine ovise o dobi, spolu i drugim faktorima (kao što su trudnoća i dojenje). Povećane količine preporučuju se najčešće kod trudnoće i dojenja, gastrektomije, crijevnih bolesti, malapsorpcijskog sindroma, gastritisa, dugotrajnog stresa i infekcija, alkoholizma, te starijim osobama.

Vitamin B1, tiamin

Tiamin pirofosfat, aktivni oblik tiamina, kofaktor je nekoliko enzima uključenih u metabolizam aminokiselina razgranatih lanaca, a bitnu ulogu ima u mijeni ugljikohidrata. Organizam koji hranom unosi veće količine ugljikohidrata treba i veće količine tiamina, jer on posreduje pri oksidativnoj dekarboksilaciji intermedijalnog spoja (alfa-ketoglutarne kiseline) u metabolizmu UH. Posebno je važan za funkciju srca i kardiovaskularnog sustava, mozga i živčanog sustava, jer sudjeluje u prijenosu živčanih impulsa kroz organizam. Tiamin poboljšava cirkulaciju, potreban je za mišićni tonus crijeva, želuca i srca, štiti od depresije, stresa i anksioznosti.
Vitamin B1 predstavlja energiju za mozak te utječe na kognitivne aktivnosti mozga. Ispitivanja na školarcima pokazuju da dodatne količine vitamina B1 mogu povećati sposobnosti kod djece s teškoćama u učenju do 25%.(2) Djeluje i kao antioksidans, štiti organizam od negativnih učinka starenja, konzumiranja alkohola i pušenja. Može poboljšati toleranciju na glukozu kod dijabetičara. Koncentracija vitamina B1 znatno je niža kod osoba koje pate od glaukoma nego kod zdravog oka.
Nedostatak B1 može uzrokovati oticanje i grčeve u nogama, mišićnu slabost, umor, psihoze te oštećenja živaca. Zbog deficita tiamina glukoza se u središnjem živčanom sustavu iskorištava 50-60% manje. Bogati izvori vitamina B1 su jetra, srce, bubrezi, jaja, zeleno lisnato povrće, orasi, mahunarke, bobičasto voće, pšenične klice. Nalazi se i u većini neobrađenih žitarica.
Više od 50% tiamina u sirovoj hrani bit će uništeno kuhanjem. Biološku vrijednost tiamina  mogu umanjiti i enzimi u hrani npr. tiaminaza (sirova riba i školjke) ili tzv. anti-tiaminazni faktori iz kave i čaja. Resorpciju vitamina B1 smanjuje i nedostatak folata. I prehranom bogatom šećerom, rafiniranim žitaricama i obrađenim brašnom organizam izlažemo riziku nedostatka vitamina B1. Potrebe su povećane kod sportaša, u trudnoći i tijekom dojenja, te u starosti (vitamini se sporije metaboliziraju).(1)
Zalihe vitamina B u organizmu moraju biti uravnotežene, jer su neka ispitivanja pokazala da u protivnom može doći do slabljenja imunološkog sustava. Neobično visoka doza folne kiseline i vitamina B12 nađena je kod djece sklone tipičnim bolestima imunološkog sustava. Pritom se terapija vitaminom B1 pokazala korisnom.(3)

Vitamin B2, riboflavin

Riboflavin sudjeluje u stvaranju energije iz ugljikohidrata, masti i proteina. Potreban je za formiranje crvenih krvnih stanica i disanje, proizvodnju antitijela, za reguliranje ljudskog rasta i reprodukcije. Bitan je za zdravu kožu, nokte, rast kose i opće dobro zdravlje, uključujući i reguliranje aktivnosti štitnjače. Sudjeluje u konverziji triptofana u niacin.
Hipovitaminoza je rijetko zamijećena, uzrokuje ju nedovoljan unos hranom, a  najvažniji klinički znak je upala i pucanje kože u kutovima usana (keiloza). Očituje se i pojavom kožnih čireva, masne kože, i kose, pucanjem noktiju, problemima s vezivnim tkivom, čestim grloboljama. Javljaju se i problemi s vidom, krvave oči koje peku i svrbe...
Do gubitka tog vitamina može doći izlaganjem suncu i toplinskom obradom namirnica. Budući da izloženost svjetlu uništava riboflavin, namirnice koje ga sadrže ne bi smjele biti pohranjene u staklene posude koje su izložene svjetlu. Bogati izvori su mliječni proizvodi, brokula, špinat, mahunarke, jaja, orašasti proizvodi, a žitarice se često obogaćuju tim vitaminom.
Jedna studija istražila je utjecaj vitamina B2 na učestalost i intenzitet napada migrene kod 23 osobe u dobi od 20-65 godina starosti. Svaki sudionik dobivao je 400 mg riboflavina na dan tijekom tri mjeseca. Vodio se dnevnik napadaja, trajanje i intenzitet glavobolje. Broj migrena smanjio se za pola, isto tako i trajanje, ali je intenzitet glavobolje ostao nepromijenjen. Ispitanici su tijekom terapije riboflavinom uzimali manje lijekova, pa se B2 smatra učinkovitom terapijom za prevenciju migrene.(4)
Riboflavin zajedno s niacinom povoljno djeluje na zaštitu oka, naročito od sunčevih zraka. Postoje dokazi o usporavanju razvoja staračke katarakte i općenito o zaštiti vida. B2 pomaže oslobađanju glutationa koji štiti leću oka od oštećenja.(5)
Riboflavin se najčešće nudi u pripravcima s ostalim vitaminima B skupine, iako se može uzimati i pojedinačno. U tim pripravcima riboflavin se najbolje apsorbira ako se uzima između obroka.

Vitamin B3, niacin

Niacin sudjeluje u sintezi živčanog sustava i stanica kože, funkciji probavnog sustava i živaca. Organizam ga može sintetizirati iz triptofana ako ima dovoljno željeza, vitamina B2 i B6. Niacin je iznimno važan za dobivanje energije iz glukoze, jer se iskorištava u glikolitičkom ili u fosfoglukonatnom putu razgradnje glukoze. Znači, ako nema niacina, stanice ostaju bez energije. Bitan je i za sintezu hormona kortizona, tiroksina i inzulina.
Najčešći simptomi deficita niacina javljaju se na koži, probavnom i živčanom sustavu. Nedostatak nikotinske kiseline dovodi do pelagre. To je bolest u kojoj dolazi do promjena na koži koja je izloženija svjetlu (ljuštenje, svrbež), na mukoznoj sluznici, u probavnom traktu (dijareja) te u središnjem živčanom sustavu (demencija). Javlja se često kod osoba čija je prehrana siromašna proteinima, a to su najčešće kronični alkoholičari.
Izvori niacina su mliječni proizvodi, jaja, perad, mahunarke i orašasti proizvodi. Kao terapija se koristi kod bolesti krvožilnog sustava i migrene.  Niacin ima povoljan učinak na krvne žile, omogućuje bolji protok krvi u svim dijelovima tijela. Dobri rezultati pokazali su se i kod liječenja visoke razine LDL kolesterola i triglicerida, te niske razine HDL kolestrola.(6) Međutim, kod takvih terapija potreban je nadzor liječnika, jer visoke doze niacina povezane su s oštećenjima jetre i povišenom razinom homocisteina u krvi, što je pak povezano s povećanim rizikom od srčanih bolesti.
Neke preliminarne studije upućuju na terapijski utjecaj vitamina B3, niacinamida kod osteoartritisa i reumatoidnog artritisa, jer povećava pokretljivost zglobova i snagu mišića, te pomaže u obnovi hrskavice.
Vitamin B3 igra važnu ulogu u formaciji koenzima nikotinamid adenin dinukleotida (NAD) koji predstavlja supstrat za enzim uključen u obnovu oštećene molekule DNA. Prema provedenim ispitivanjima povećan unos niacina prehranom može zaštititi DNA od oštećenja kod ljudi izloženih ionizirajućem zračenju, npr. pilota. (British Journal of Nutrition)

Pantotenska kiselina

Pantotenska kiselina je jedan od rijetkih vitamina B skupine koji nije osjetljiv na povišenu temperaturu. Sastavni je dio koenzima A koji sudjeluje u brojnim enzimatskim reakcijama, a osobito je važan u početnim procesima Krebsovog ciklusa kada se iz glukoze stvara energija. Naziva se još i antistresnim vitaminom, jer zajedno s vitaminom C osigurava pravilnu funkciju nadbubrežne žlijezde.
Pri normalnoj prehrani ne dolazi do hipovitaminoze, jer je taj vitamin vrlo rasprostranjen u prirodi. Bogati izvori su meso, mahunarke, jaja, voće i povrće. Unosom u tijelo dolazi u sastav koenzima A, pa se može naći u svim organima. Zato je bitan čimbenik u izmjeni tvari i održanju tjelesne mase.
Pantotenska se kiselina pokazala uspješnom u liječenju neuropatije kod dijabetesa, poboljšanju mentalnih sposobnosti, te u preveneciji artritisa i alergija. Osobe s reumatoidnim artritisom imaju niže razine vitamina B5 u krvi. Studijom u kojoj je oboljelima dozirano 2000 mg/dan kalcij pantotenata, pokazano je kako su oni imali slabije izražene simptome, naročito jutarnju ukočenost i bol.(7)
Komercijalno je dostupna kao dekspantenol (u kremama i mastima) za liječenje suhe kože, pelenskog osipa, ekcema, uboda...

Vitamin B6, piridoksin

Vitamin B6 vjerojatno je najvažniji iz te skupine u vidu imunološke podrške. Nekoliko studija ukazuje na smanjenu funkciju imunoloških stanica kod niske razine tog vitamina. Piridoksin, piridoksal i piridoksamin u jetri prelaze u piridoksal fosfat i piridoksamin fosfat. Osnovna mu je funkcija metabolizam amnokiselina što omogućuje njihovu sintezu i apsorpciju, a sudjeluje i u sintezi eritrocita, antitijela i održavanju imunološkog sustava. Kofaktor je pri transaminaciji, reakciji koja je važna kada neku aminokiselinu treba sintetizirazi iz neproteinskih metabolita, pa su potrebe za piridoksinom veće kada se hranom unose veće količine proteina. Pomaže pravilnoj funkciji mozga, jer sudjeluje u prijenosu signala s jedne živčane stanice na drugu. Vitamin B6 sudjeluje i u prevođenju triptofana u niacin. Takvo stvaranje niacina primjer je endogenog sinteze vitamina (dva su primjera endogenog stvaranja vitamina: ovog navedenog te sinteza vitamina D3 pod utjecajem UV zračenja).
Piridoksina ima u biljnom i životinjskom tkivu, osobito u jetri i bubrezima, zatim suhom voću, bananama, špinatu, u kvascu, ribi, soji, jajima, mlijeku... Može se reći da ga ima posvuda. Nedostatak vitamina B6 vrlo je rijedak. Javlja se kod primjene nekih lijekova, ili vezano za nedostatak nekih drugih vitamina B-kompleksa. Manjak se javlja i kod prehrane bogate aditivima, osobito glutamata. Znatno se uništava preradom namirnica. Simptomi nedostatka očituju se na koži i u središnjem živčanom sustavu. Ovaj vitamin ima relativno nisku toksičnost.
Nedostatak vitamina B6 povezan je s aterosklerozom i koronarnim srčanim bolestima, jer kao koenzim sudjeluje u enzimatskoj reakciji pretvorbe homocisteina u cistacionin, pa time sprječava njegovo nakupljanje.(8) Pozitivno djelovanje vitamina B6 pokazalo se i kao pomoć kod depresivnih stanja, jer sudjeluje u proizvodnji serotonina. Visoke razine estrogena (npr. prije menstruacije)  mogu blokorati aktivnost vitamina B6 te ubrzati metabolizam triptofana, pa time smanjiti količinu triptofana za sintezu serotonina. Tu je presudna lančana reakcija - za stvaranje serotonina potreban je triptofan, a za stvaranje te aminokiseline potreban je vitamin B6. Nekoliko studija potvrdilo je i smanjenje jutarnjih mučnina tijekom trudnoće.
Vitamin B6 pokazao je pozitivne učinke kod reumatoidnog artritisa smanjenjem razine upalnih spojeva. U jednoj studiji jedna je grupa pacijenata svakodnevno uzimala samo folnu kiselinu, a druga kombinaciju folne kiseline i vitamina B6 u visokoj dozi (100 mg) tijekom 12 tjedana. Značajno smanjenje interleukina-6 (IL-6) i TNF-alfa primijećeno je samo u grupi pacijenata s reumatoidnim artritisom koji su primali vitamin B6 uz folnu kiselinu.(9)

Folna kiselina

Folna kiselina važna je za održavanje fizičkog i mentalnog zdravlja. Njezina razina ovisi o vanjskim izvorima, a u uskoj je vezi s vitaminima B12 i B6. Otkrivena je 1941. godine u lišću špinata. Iako nije antioksidans, utječe na antioksidativni kapacitet antioksidansa.
Najvažnija uloga folne kiseline je sinteza DNK, a ne i RNK, po čemu se razlikuje od B12, te stvaranje crvenih krvnih stnica. Osobito je važna tijekom perioda ubrzanog dijeljenja stanica i rasta, a to je definitivno period djetinjstva i trudnoće. Apsorpcija se odvija pomoću enzima u sluznici duodenuma kada dolazi do metaboličkih promjena i stvaranja aktivnih oblika. Organizam stvara zalihu folne kiseline u jetri za više mjeseci, pa se nedostatak često primjećuje relativno kasno. Nedostatak može nastati uslijed siromašne prehrane i smanjenja folata pohranjenog u jetri. Kao posljedica nedostatka javlja se megaloblastična anemija, manji broj povećanih eritrocita koji slabije transportiraju kisik. Do nedostatka može doći kao posljedica uzimanja nekih lijekova, kod bolesti probavnog sustava i kao posljedica operativnih zahvata na probavnom sustavu.
Glavni prehrambeni izvori su prije svega zeleno lisnato povrće, a zatim mahunarke, citrusi, integralne žitarice i meso.
Postoji izravna veza između folata i bolesti srca, jer folna kiselina zajedno s B6 i B12, pomaže tijelu u eliminaciji homocisteina iz krvi, odnosno pretvorbi homocisteina u metionin ili cistein. Folna kiselina utječe i na bolju moždanu cirkulaciju. Jedna je studija pokazala da ljudi s niskim razinama folne kiseline, za razliku od osoba s odgovarajućim razinama,  imaju suženje vratnih žila.
Potreban je oprez kod uzimanja folne kiseline. Količina ne bi smijela biti veća od 1000 mg zbog interakcije s vitaminom B12 i opasnosti od smanjena njegove koncentracije. To je osobito važno u starijoj dobi kada je razina vitamina B12 smanjena.(10)

Vitamin B12, cijanokobalamin

Brojne su metaboličke funkcije vitamina B12. Kao i folna kiselina prijeko je potreban sastojak prehrane. Koenzim je u sintezi DNA i RNA. Vitamin B12 važan je za održavanje funkcije mijelinskih ovojnica živaca, staničnu mitozu, te sudjeluje u procesu sinteze proteina. Jedini je vitamin koji sintetiziraju isključivo mikroorganizmi (hidroksikobalamin je oblik vitamina B12 koji proizvode bakterije, a zatim promijenjen u cijanokobalamin). Za razliku od ostalih vitamina B skupine, nije nađen u povrću, iako ga mogu sintetizirati bakterije na korijenju biljaka.
Izvori vitamina B12 su plodovi mora, riba, žutanjak, mlijeko i sirevi. Kuhanjem se minimalno gubi. Iako je njegov nedostatak rijedak, često se javlja kod vegetarijanaca koji ne kozumiraju ribu ni mliječne proizvode. Njegove su pričuve u organizmu velike, pa se pri nedovoljnom unosu hranom simptomi manjka očituju nakon 10-tak godina. S obzirom da se vitamin B12 oslobađa u želucu i dvanaesniku te veže u kompleks sa želučanim „unutarnjim faktorom", njegov je nedostatak najčešće posljedica nedovoljne sekrecije „unutarnjeg faktora" uslijed oštećenja epitelnih stanica želuca (gastritis, gastrektomija). Stoga se često koristi kao terapija nakon uklanjanja dijela ili cijelog želuca, ili pak crijeva, kako bi se osigurale adekvatne razine tog vitamina u krvi. Hipovitaminoza uzrokuje hematološke, probavne i neurološke poremećaje. Oblik megaloblastične anemije - perniciozna anemija, povezana je s nedostatkom „unutarnjeg faktora", odnosno vitamina B12. Kod uzimanja dodataka cijanokobalamina tijekom liječenja megaloblastične anemije može doći do pada kalija, pa je potreban oprez.
B12 je pokazao i terapijske učinke u prevenciji ateroskleroze, srčanog i moždanog udara. Naime, on regulira razinu homocisteina u organizmu, koja se kod zdravog čovjeka dalje razgrađuje. No, pod nekim okolnostima dolazi do poremećaja u metabolizmu homocisteina što se smatra glavnim uzrokom otvrdnuća krvnih žila. Neka istraživanja potvrdila su da terapija vitaminom B6 i B12 te folnom kiselinom zaustavlja razvijanje naslaga na žilama, ali i utječe na njihovo smanjenje.
Vegetarijanci i vegani imaju sniženu koncentraciju vitamina B12 u serumu (što kolerira s razinom homocisteina u plazmi) i omega-3 masnih kiselina u membranama fosfolipida, što povećava rizik od razvoja ateroskleroze i svih posljedica koje ona donosi. Stoga se predlaže, naročito veganima, povećan unos tih nutrijenata.(11)
Vitamin B12 često se koristi u dodacima prehrani, u kombinaciji s drugim vitaminima B skupine.

Biotin

Biotin je važan sastavni dio enzima u tijelu, a bitan je za metaboličke funkcije glukoneogenezu, lipogenezu i biosintezu masnih kiselina. Hipovitaminoza nije poznata, jer se  biotin stvara u crijevima pod utjecajem crijevne flore. Samo u slučajevima teškog oštećenja crijevne flore može doći do razvoja nedostatka biotina. On se očituje kroz dermatitis, bolove u mišićima, anoreksiju, blagu anemiju.
Biotin može pomoći u slučajevima gastrektomije i seboroičnog dermatitisa kod male djece. Ne razgrađuje se kuhanjem, a pivski kvasac, iznutrice, piletina, kruh, riba, žumanjak, banane, gljive i neke vrste povrća kao što su cvjetača i mrkva, predstavljaju dobar izvor biotina. Povećana bakterijska sinteza u crijevu povećava mu djelotvornost, a uporaba antibiotika smanjuje.
Postoje neki dokazi da se gubitak kose može smanjiti peroralnim uzimanjem kombinacije biotina i cinka. A, kombinacija biotina i kroma smanjuje razinu šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2 koji se slabo kontrolira lijekovima.(12)

Kolini i inozitol

Identificirani su kao dio vitamina B kompleksa, iako nisu vitamini, a fiziološke uloge su im slične (metabolizam lipida). Kolin je sastavni dio lecitina koji se nalazi u bjelanjku jajeta, povrću i životinjskim masnoćama, a nedostaci nisu potvrđeni, jer se nadoknađuje egzogeno (iz hrane) i endogeno (putem metabolizma). Fitinska kiselina u cjelovitim žitaricama prirodni je oblik inozitola, a ima ga u povrću i životinjskoj hrani. Velika koncentracija inozitola nalazi se u mlijeku dojilja.

Zaključak

U posljednjih nekoliko desetljeća počela su istraživanja o mogućoj ulozi nekih vitamina B u sprječavanju raka. Ti ograničeni podaci dolaze uglavnom iz istraživanja na životinjama i opažanja epidemioloških studija, a ne iz kontroliranih kliničkih ispitivanja, pa ih treba tumačiti s oprezom. Postoje dokazi, izvedeni iz promatranja epidemioloških studija, da je povećan unos folne kiseline i vitamina B6 povezan s nižim rizikom od raka debelog crijeva.
Učinjeno je samo nekoliko randomiziranih kliničkih ispitivanja sa suplementacijom vitaminima B skupine. Većina tih studija pokazala je da dodaci ne smanjuju rizik od pojave raka. Neki stručnjaci čak upozoravaju da neki vitamini B skupine kao što su tiamin i folna kiselina, uzeti u visokim dozama, mogu olakšati rast tumora, no ni za to ne postoji dovoljno dokaza. U ovom trenutku može se s obzirom na studije kod velikih skupina ljudi sa sigurnošću reći da osobe čija je prehrana bogata povrćem i voćem, a siromašna životinjskim masnoćama, imaju niži rizik od razvoja karcinoma.
Sve novije studije govore o povezanonosti koncentracije homocisteina u plazmi i statusa vitamina B skupine, budući da su oni kofaktori enzima uključenih u metabolizam homocisteina. Znanstvenici upravo tu pronalaze jednu od mogućnosti u odgađanju Alzheimerove bolesti redukcijom atrofije mozga i sporijim razvojem demencije. Studija na 168 pacijenata tijekom dvije godine, u kojoj su oni primali dodatak vitamina B skupine, pokazala je da su imali u prosjeku 30% manje promjena na mozgu.(13)
Podaci iz studija govore da je kod 52% pacijenata koji se žale na depresiju  nađena povišena razina homocisteina u plazmi. Prema istraživanju objavljenom u American Journal of Clinical Nutrition, povećanjem unosa vitamina B6 za 10 mg/dan te povećanjem unosa vitamina B12 za 10 µg/dan smanjen je razvoj simptoma depresije za 2%. Osim što inhibira akumulaciju homocisteina, navodi se da je vitamin B12 uključen u sintezu monoamina od kojih neki djeluju kao neurotransmiteri.
Uzimanje pojedinačnih vitamina iz B skupine može kroz duži vremenski period rezultirati neravnotežom svih vitamina B skupine u organizmu. Zato se većini pacijenata preporučuje uzimanje kompleks B vitamina. Na taj način RDA za pojedine vitamine iz te skupine neće biti veći od 100%, pa im se omogućuje optimalno djelovanje na organizam, s obzirom da se njihove funkcije međusobno nadopunjuju.(14) Kod dijabetesa, gihta, problema s jetrom, nakon čira na želucu te u slučaju uzimanja drugih lijekova, prije uzimanja vitamina B kompleksa, preporučuje se i savjetovanje i s liječnikom.

Tablica 1 –Dnevni unos vitamina i minerala namijenjen zdravim odraslim osobama, Prilog IV, Pravilnik o dodacima prehrani (NN 46/2011)

 

Najveći dopušteni dnevni unos

Preporučeni dnevni unos

B1 (tiamin)

4 mg

1,1 mg

B2 (riboflavin)

4 mg

1,4 mg

B3 (niacin)

35 mg

16 mg

B6 (piridoksin)

6 mg

1,4 mg

Folna kiselina

600 µg

200 µg

B12 (cijanokobalamin)

9 µg

2,5 µg

Pantotenska kiselina

15 mg

6 mg

Biotin

100 µg

50 µg

Literatura:

  1. Nichols, H., et al., Journal of the American College of Nutrition, 1994; 10(1): 57-61.
  2.  Harrell, R., Effect of Added Thiamin on Learning, 1973; New York: AMS Press
  3.  Source; Journal of Agricultural and food chemistry, Volume 59, Issue 3, pages 777-784N
  4.  European Journal of Neurology (2004;11:475-7)
  5.  Cumming RG, Mitchell P, Smith W. Diet and cataract: the Blue Mountains Eye Study.Ophthalmology. 2000;107(3):450-456.
  6.  McKenny J. New perspectives on the use of niacin in the treatment of lipid disorders. Arch Intern Med; 2004;164:697-705.
  7.  General Practitioner Research Group. Calcium pantothenate in arthritic conditions. A report from the General Practitioner Research Group. Practitioner. 1980;224(1340):208-211
  8.  Vermeulen EGJ, Stehouwer CDA, Twisk JWR, et al.  Effect of homocystein-lowering treatment with folic acid plus vitamin B6 on progression of subclinical atherosclerosis: a randomized, placebo-controlled trial. Lancet.  2000; 355:517-522.
  9.  European Journal of Clinical Nutrition „Vitamin B6 supplementation improves pro-inflammatory responses in patients with rheumatoid arthritis
  10.  Institute of Medicine.  Food and Nutrition Board.  Dietary Reference Intakes: Thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin, and choline.  National Academy Press.  Washington, DC, 1998.
  11.  Source; Journal of Agricultural and food chemistry, Volume 59, Issue 3, pages 777-784N
  12.  Albarracin C, Fuqua B, Evans JL, Goldfine ID. Chromium picolinate and biotin combination improves glucose metabolism in treated, uncontrolled overweight to obese patients with type 2 diabetes. Diabetes Metab Res Rev 2008;24:41-51.
  13.  Nutraingredients.com Vitamin B may prevent Alzheimer's
  14.  www.cancer.org/Treatment/.../HerbsVitaminsandMinerals/vitamin-b-compl

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner