Proteini sirutke za starije aktivne osobe

Izvor: Nutrients

U usporedbi s mlađim osobama, osobe starije životne dobi sklonije su većim oštećenjima mišića tijekom vježbanja. To ih može spriječiti u vođenju aktivnog načina života i ubrzati sarkopeniju (degeneracija mišića izazvana starenjem). Svakodnevni unos proteina važan je čimbenik za oporavak mišića. Unatoč tome, više od 50% tjelesno aktivnih starijih osoba ne doseže preporučeni unos proteina od 1,2 g/kg/dan, a sve veći broj pojedinaca iz ekoloških razloga izbjegava proizvode životinjskog podrijetla.   

Studije u kojima su sudjelovale mlade odrasle osobe pokazale su da i unos biljnih proteina, usporedno s proteinima sirutke, dovodi do povećanja mišićne mase nakon treninga otpora. Međutim, postavilo se pitanje može li i kod starijih osoba unos biljnih proteina smanjiti oštećenje mišića izazvanih vježbanjem?

Nedavna randomizirana, dvostrukolijepa studija, imala je za cilj procijeniti učinak uzimanja proteina graška u obliku dodatka prehrani u odnosu na proteine sirutke, na povećanje markera mišićnog oštećenja kod starijih osoba nakon vježbanja. Autori su pretpostavili da bi dodatak proteina graška mogao smanjiti oštećenje mišića, nakon vježbe izdržljivog hodanja. U istraživanju je sudjelovalo 47 sudionika u dobi od 60 godina i više, koji su nasumično raspoređeni u skupinu koja je uzimala proteine sirutke, proteine graška ili placebo. Vježbanje se sastojalo od hodanja, od 20-30 km po vlastitom izboru, kako bi se izazvalo oštećenje mišića. Dodaci proteina graška ili sirutke, uzimali su se dva puta na dan (12,5 g suhog praha ujutro i navečer) i to na dan vježbanja, te tri dana nakon toga.

Rezultati su otkrili da proteini graška nisu ublažili oštećenja mišića, dok je protein sirutke snizio razine serumske kreatin kinaze. Kreatin kinaza je enzim ključan u energetskom opskrbljivanju mišića, srca i živčanog tkiva. Kao moguće objašnjenje takvih rezultata, autori navode da je jedan od najvažnijih čimbenika za sintezu proteina leucin, a proteini biljnog podrijetla ga relativno malo sadrže u usporedbi s proteinima životinjskog podrijetla. Osim toga, starije osobe slabije reagiraju na podražaj niskih doza aminokiselina. Tako su ispitanici koji su uzimali proteine sirutke imali znatno veći sadržaj leucina (1.150 mg) u odnosu na one koji su uzimali proteine graška (900 mg). Razlika od 250 mg leucina između tih dodataka, možda je pridonijela značajnom smanjenu razine kreatin kinaze. Stoga bi obećavajuća strategija za ograničavanje oštećenje mišića izazvanih vježbanjem mogla biti obogaćivanje proteina biljnog podrijetla leucinom, kao što je to utvrđeno uzimanjem dodataka proteina sirutke.

Ti su rezultati kontradiktorni prethodnim studijima, u kojima su se koristili drugi proteini biljnog podrijetla kao što su zob i soja, budući da je u usporedbi s placebo skupinom utvrđeno oslabljeno povećanje razine serumske kreatin kinaze izazvano vježbanjem. Potencijalna objašnjenja za te različite rezultate, osim razlike u izvoru biljnih proteina, mogu biti i veća doza proteina koja je korištena (42 g/dan u odnosu na 25 g/dan) te mlađa dob sudionika (<40 godina naspram >60 godina). Zato je potrebno kod starijih osoba dodatno istražiti učinke dugotrajnog uzimanja biljnih proteina kod oštećenja mišića izazvanog vježbanjem.