Antioksidansi

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Sandra Hrg, dipl.ing.

Za održavanje homeostaze, antioksidativni kapaciteti moraju se kontinuirano regenerirati, jer se u suprotnom javlja oksidativni stres što rezultira patofiziološkim promjenama. Još uvijek nije poznato da li je oksidativni stres uzrok ili posljedica bolesti.

Antioksidansi

 Tijekom protekla tri desetljeća prikupljeno je dovoljno dokaza koji povezuju vitamine, minerale i ostale hranjive tvari sa zaštitnim učinkom na zdravlje organizma i na njegovo starenje. Znanstvene spoznaje upućuju na to da antioksidansi utječu na smanjenje rizika od kroničnih bolesti, karcinoma i kardiovaskularnih poremećaja. Prirodno se javljaju u voću i povrću te cijelovitim žitaricamakoji su i glavni izvor za ljudski organizam.
Organizam se uz pomoć vlastitih sustava obrane može boriti protiv oksidativnog oštećenja, ali pretjerana izloženost zagađenom zraku, suncu te prirodni procesi starenja razlog su povećanih potreba za antioksidansima.
Prvi mogući mehanizmi djelovanja antioksidansa istraženi su na osnovi pretpostavke da je tvar s anitioksidativnim potencijalom ona koja sama po sebi lako oksidira.1 Glavna karakteristika antioksidansa je prevencija oštećenja stanica stupanjem u reakciju sa slobodnim radikalima da bi ih stabilizirali i dezaktivirali. Antioksidansi doniraju elektron slobodnim radikalima, pa oni više nemaju potrebu napadati stanicu. Tako se zaustavlja lančana reakcija oksidacije.
Visoko reaktivne kisikove vrste i slobodni radikali u biološkim sustavima potječu iz različitih izvora. Kada su slobodni radikali kao što su superoksid-anion, peroksil-radikal, radikal dušičnog oksida te reaktivne vrste kisika (vodikov peroksid i hipoklorna kiselina) prisutni u višku, oni mogu oksidirati nukleinske kiseline, proteine, lipide te inicirati degenerativne bolesti. Međutim, oni istovremeno pomažu u metabolizmu oksidirajući ugljikohidrate, masti i bjelančevine, stvarajući toplinu i energiju. Zato se funkcija sustava antioksidansa ne sastoji u tome da se oksidans u potpunosti ukloni nego ga se drži na optimalnoj razini.2
Antioksidansi se svrstavaju u dvije velike skupine, ovisno o tome jesu li topljivi u vodi ili u mastima. Oni topivi u vodi (askorbinska kiselina) reagiraju s oksidansima u citosolu stanica i krvne plazme, a oni topivi u lipidima (vitamin E, karotenoidi, koenzim Q10) štite stanične membrane od peroksidacije lipida. Organizam sadrži složenu mrežu antioksidativnih metabolita i enzima koji zajednički sprječavaju oksidacijsko oštećenje staničnih komponenti, DNA, proteina i lipida.
Stanična zaštita od reaktivnih oksidansa u aerobnom metabolizmu organizirana je u tri razine, i to kao prevencija, hvatanje slobodnih radikala i popravak štete.
Tri najsnažnija enzimska sustava obrane prisutna u organizmu u širokom rasponu koncentracija u tjelesnim tekućinama i tkivima, su superoksid-dismutaza (SOD), katalaza (CAT) i glutation-peroksidaza(GSHPx).3 Važnost interakcije između različitih antioksidansa je vrlo složeno pitanje, jer različiti metaboliti i enzimski sustavi imaju sinergistično djelovanje i ovisni su jedni o drugima. Djelovanje jednog antioksidansa može ovisiti o pravilnoj funkciji ostalih članova sustava4. A enzimi (SOD, CAT, GSHPx) ne mogu obavljati svoju funkciju bez prisustva antioksidansa koje unosimo putem hrane.


Oksidativni stres

Kisik je esencijalan za život - sudjeluje u biokemijskim reakcijama staničnog disanja, omogućuje oksidaciju hranjivih tvari te stvaranje energije u obliku energetskih molekula ATP-a. Kisik je ujedno i vrlo reaktivna molekula koja može štetiti organizmu proizvodnjom reaktivnih kisikovih vrsta.5
Slobodni radikali nastaju svake sekunde kao posljedica uobičajenih biokemijskih procesa, metaboliziranja hrane (endogeni izvori) i putem egzogenih izvora kao što su dim cigareta, onečišćenje okoliša, virusi, infekcije, nepravilna prehrana... No, ukoliko dođe do njihove prevelike produkcije narušena je ravnoteža oksidans - antioksidans.
Slobodni radikal je molekula kojoj u atomu nedostaje najmanje jedan elektron, pa postaje vrlo nestabilna te u lančanim reakcijama oduzima elektrone od susjednih molekula koje također postaju slobodni radikali. Najštetniji su superoksid radikal (reaktivni oblik kisika) i hidroksil radikal koji razara građevne elemente DNA, lipide i proteine. Najopasnijim se smatra oštećenje bioloških struktura DNA koje uzrokuju mutacije što za posljedicu ima nepovratnu promjenu genetičke upute za sintezu proteina. Dolazi do mnogih degenerativnih oboljenja. Oksidacijom lipida u staničnoj membrani dolazi do povećanja propusnosti membrane. Postoji nekoliko mehanizama oksidacije proteina. Oksidansi cijepaju peptidni lanac, pa dolazi do oksidacije aminokiselina (cistein i metionin su najviše podložne) uz stvaranje dodatnih reaktivnih vrsta.
Za održavanje homeostaze postoji potreba za kontinuiranom regeneracijom antioksidativnih kapaciteta, jer se u suprotnom javlja oksidativni stres što rezultira patofiziološkim promjenama. Oksidativni stres je stanje prekomjernog stvaranja slobodnih radikala, odnosno gubitak ravnoteže stvaranja i razgradnje slobodnih radikala. Još uvijek nije poznato da li je oksidativni stres uzrok ili posljedica bolesti.

Većina stanica u našem organozmu sposobna je tolerirati blagi oblik neravnoteže prooksidansa/ antioksidansa ukoliko unosimo dovoljno antioksidacijskih nutrijenata iz hrane. To je potvrda povezanosti adekvatnog odgovora organizma na oksidativni stres i razlog za uvrštavanje voća i povrća u svakodnevnu prehranu.
Neke studije upućuju na zaštitno djelovanje glutationa u sprečavanju komplikacija (upale pluća) uzrokovanih virusom gripe. Sinteza enzima glutation-peroksidaze u organizmnu uvjetovana je  prisustvom koenzima, aminokiseline cisteina koje naše tijelo crpi iz hrane.30 Stoga se preporučuje tijekom zimskih mjeseci uvrstiti u prehranu namirnice bogate sumporom kao što su bijeli i crveni luk, kupus, brokula, orašasti plodovi i zob.
Potrebe za antioksidansima posebno su izražene tijekom bolesti i kod intenzivne fizičke aktivnosti. Naime, potrošnja kisika za vrijeme vježbanja povećava se 10-20 puta, pa postoji opasnost od narušavanja zaštitnog kapaciteta antioksidativnog sustava. No, kod uzimanja antioksidansa u obliku dodataka prehrani potreban je oprez, jer previsok unos može biti štetan.27

Vitamin C

Vitamin C je glavni, u vodi topiv antioksidans. Uz antioksidativna ima i antiaterogena te antikancerogena svojstva, djelujući kao imunomodulator. Vitamin C je elektron-donor te može smanjiti aktivnost oksidansa koji reagiraju s tri kategorije biomolekula, tj. s mastima, proteinima i s DNA. Može reagirati i s tvarima koje nisu radikali, ali su vrlo reaktivne kao što je nitrozamin, te ima mogućnost regenerirati druge antioksidanse kao npr. vitamin E. Tako npr. alfa-tokoferol radikal nastaje interakcijom egzogenih oksidansa i alfa-tokoferola (vitamin E) u membrani lipoproteina niske gustoće (LDL). Alfa-tokoferol radikal će uz pomoć askorbata biti reduciran natrag u alfa-tokoferol.6
Postoji povezanost između unosa askorbinske kiseline i rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti, jer ona štiti LDL kolesterol od oksidativnih oštećenja. LDL u interakciji s reaktivnim vrstama kisika rezultira lipidnom peroksidacijom. Jednom formirani lipidni peroksidi mogu u reakciji s kisikom stvoriti visoko reaktivni peroksil radikal. Vitamin C smanjuje migraciju reaktivnih vrsta kisika, te inhibira nastavak lipidne peroksidacije.7
Epidemiološke studije na muškarcima i ženama u Finskoj povezale su visok unos vitamina C sa smanjenim rizikom od koronarnih bolesti kod žena, ali ne i muškaraca.8 Rezultati nedavne studije pokazuju da 3 g smanjuje stvaranje slobodnih radikala i oksidaciju LDL kolesterola kod pušača. Druge studije upućuju na zaštitno djelovanje vitamina C smanjenjem proizvodnje kancerogenih nitrozamina koji nastaju iz nitrita u namirnicama. Koncentracija vitamina C može također biti niska kod bolesnika s infarktom miokarda te akutnim pankreatitisom. Međutim, nije jasno da li niska koncentacija vitamina C pridonosi nastanku bolesti, ili je samo povezana sa stanjem uslijed bolesti.
L-askorbinska kiselina štiti kožu od štetnog utjecaja sunčevog svjetla, jer neutralizira reaktivne spojeve kisika koji nastaju pod utjecajem UVA i UVB zraka prije nego oštete stanicu. Jedini je antioksidans koji stimulira sintezu kolagena. Ubrzava proces oporavka upalnih procesa na koži povezanih s UV zračenjem kao što su dermatoze i fototraume, pa čak i kada je primjenjen nakon izlaganja suncu.9
U  želučanom je soku zdravih ispitanika koncentracija vitamina C oko tri puta veća nego u plazmi. Nizak sadržaj u želučanom soku imaju bolesnici s gastritisom, inficirani Helicobacter pylori, i oni čije je stanje povezano s rakom želuca. Vitamin C može „ugasiti" reaktivne kisikove metabolite u želucu ili dvanaesniku te spriječiti nastanak dušikovih nitrozamina koji su mutageni. Iako visoki unos vitamina C korelira sa smanjenim rizikom od raka želuca, mehanizam nije još do kraja razjašnjen.10

Dodatna koncentracija željeza u plazmi bez askorbinske kiseline rezultira lipidnom peroksidacijom, a askorbinska kiselina inhibira oksidaciju lipida u željezom opterećenoj plazmi.11
Jedna studija istražila je promjene ukupnog antioksidativnog kapaciteta (TAC) i sadržaja vitamina C tijekom skladištenja povrća. Mjerenje je provedeno na gornjem dijelu zelenih šparoga (50% bogatiji C vitaminom od donjeg dijela) na dan žetve i tijekom skladištenja u PVC vrećici, na 1°C, za jedan, dva i tri tjedna. Sadržaj vitamina C smanjen je najviše u prvom tjednu čuvanja (40%), a sljedeća dva tjedna gubitak je manji. TAC koji je dvostuko viši u gornjem dijelu biljke, pao je samo 15% nakon tjedan dana, a manje od 10 % nakon drugog tjedna.12
U posljednje vrijeme predmet rasprave je veza između previsokog unosa vitamina C i negativnih efekata. Međutim, to je mišljenje odbijeno na temelju dokaza, jer nema povezanosti između viška unosa askorbinske kiseline sa pro-oksidativnim efektima, viškom apsorpcije željeza ili bubrežnim kamenacima.
Uslijed oksidativnog stresa, razina askorbata u krvi manja je od 45 µmola/ l, u odnosu na normalan raspon od 61,4-8 µmola/l.13  Stručnjaci smatraju da ljudi ne konzumiraju dovoljno vitamina C, jer stres, pušenje, opekline i infekcije mogu iscrpiti rezerve askorbinske kiseline u organizmu. Posebno pušači često imaju niže prosječne razine vitamina C, pa im se preporuča viši dnevni unos.
Preporučeni dnevni unos vitamina C je 60 mg/dan. Pušačima se sugerira i do 125 mg/dan.14

Vitamin E

Vitamin E je u masti topiv antioksidans sa značajnom sposobnošću zaštite staničnih membrana od oštećenja reaktivnim vrstama kisika. Štiti ostale vitamine topive u mastima od oštećenja. Prirodni je antikoagulant i neophodan je za regeneraciju tkiva. Svi prirodni oblici vitamina E imaju slična antioksidativna svojstva, ali organizam preferira alfa-tokoferol.
Kao antioksidans održava integritet tkiva, štiti višestruko nezasićene masne kiseline u membranama stanica, štiti LDL kolesterol od oksidativnog oštećenja, štiti stanice od negativnog utjecaja zagađivača iz okoliša i UV zraka. Prema saznanjima i dosadašnjim ispitivanjima, čini se da preventivno djeluje na pojavu karcinoma, kardiovaskularnih oboljenja, ali i komplikacija dijabetesa.
Vitamin E je uključen u stanične membrane u kojima učinkovito inhibira peroksidaciju lipida. Brojne studije pokazuju da suplementacija vitaminom E može smanjiti mjeru lipidne peroksidacije kod ispitanika s oksidativnim stresom. Jedna od studija uključila je i osobe s hiperkolesterolemijom i dijabetesom. Međutim, kod zdravih ispitanika koji nisu bili izloženi oksidativnom stresu nije bilo učinka vitamina E na markere oksidativnog oštećenja.15
Dim cigarete je egzogeni izvor velikog broja reaktivnih vrsta kisika i dušika. U jednom ispitivanju se pokušalo utvrditi da li oksidativni stres kod pušača rezultira bržem in vivo nestanku alfa-tokoferola. Ispitivanje je provedeno među zdravim nepušačima i pušačima (>10 cigareta/dan) koji nisu primali suplemente vitamina E. Razina alfa-tokoferola bila je 13% niža kod pušača nego nepušača. Osim toga, pušači s najnižom koncentracijom askorbinske kiseline u plazmi imali su najbržu stopu smanjenja koncentracije alfa-tokoferola.16
Vitamin E povoljno djeluje na imunitet starijih osoba, te pomaže u sprečavanju makularne degeneracije i katarakte. Kod bolesnika s Alzheimerom odgađa poremećaj pamćenja djelovanjem na oksidativno oštećenje nastalo u mozgu.
Preporučeni svakodnevni unos vitamina E je 15 mg ili 22 IU u obliku alfa-tokoferola. Povećan unos višestruko nezasićenih masnih kiselina zahtjeva adekvatan unos vitamina E, kako bi zaštitio njihovu strukturu od oštećenja. Najčešće preporučena terapijska doza za odrasle je 400 do 800 IJ/dan. Međutim, iz nekih metaanaliza zaključeno je da su niske doze pokazale blagotvoran učinak, a vitamina E u višim dozama (400IU) ima i neželjene učinke. O tom pitanju potrebno je provesti detaljnije studije.17

Karotenoidi

Beta-karoten, kriptoksantin, alfa-karoten, zeaksnatin, lutein i likopen su pigmenati odgovorni za crvenu, narančastu, žutu i zelenu boju voća i povrća. Osobe koje u svakodnevnu prehranu uključuju namirnice bogate karotenoidima zdravije su i rjeđe obolijevaju od kroničnih bolesti. Naime, razina karotenoida u tkivu sisavaca povezana je s njihovim potencijalnim životnim vijekom. Drugim riječima, što je u tkivu više vrsta karotenoida, veći je prosječni životni vijek.
Za razliku od beta-karotena, većina karotenoida ne pretvara se u vitamin A.

Kako bi se istražili učinci povećanog unosa voća i povrća, 112 volontera (86% žena) bilo je podvrgnuto ciljanoj prehrani kroz tri mjeseca. Na početku studije te nakon 4, 8 i 12 tjedana određivana je razina prehrambenih antioksidansa i biomarkera oksidativnog oštećenja lipida i proteina. U usporedbi s referentnom skupinom pogotovo je unos voća nakon 3 mjeseca značajno poboljšao plazmatske razine luteina, zeaksantina, likopena, alfa- i beta-karotena, retinola i vitamina C. Biomarkeri oksidativnog stresa ostali su nepromijenjeni.

Karotenoidi mogu skladištenjem izgubiti neka svoja aktivna svojstva djelovanjem enzima i izloženosti svjetlu i kisiku. Dehidracija voća i povrća također dovodi do gubitka njihove biloške aktivnosti. S druge je strane zamrzavanjem održana stabilnost karotenoida.SlušajtePročitajte fonetski
Kombinacija beta-karotena, vitamina C, i vitamina E pokazala je poboljšanu funkciju pluća kod sportaša prekomjerno izloženih  zagađenom zraku.18 Karotenoidi štite i od foto-induciranih oštećenja tkiva.

Beta-karoten je prirodni, u masti topiv pigment koji se nalazi uglavnom u biljkama. Prekursor je vitamina A. Njegova apsorpcija i učinkovitost ovise o njegovu obliku i unosu masti i ulja, a odvija se pasivnom difuzijom u tankom crijevu. Jedna se molekula beta-karotena pomoću crijevnih enzima cijepa u dvije molekule vitamina A koji djeluje kao snažan antioksidans, podržavajući imunološki sustav. Postoje dokazi o pozitivnom utjecaju beta-karotena i luteina na aktivnost antioksidativnih enzima. Povećane razine beta-karotena u serumu povezane su sa smanjenim rizikom od srčanih bolesti, raka i katarakte. Beta-karoten pomaže stimulaciji proizvodnje sluzi u nosu, očima, plućima, grlu i crijevima, te štiti od virusa djelovanjem na imunološki sustav tako što podržava funkciju bijelih krvnih stanica.

Lutein je žućkasti pigment, također topljiv u mastima. Ima ga u špinatu, kelju, žumanjku jajeta... Znanstvene studije dokazale su odnos između unosa luteina i pigmentacije u oku. Naime, lutein prikuplja svjetlosne pigmente i na taj način štiti od toksičnog djelovanja UV zračenja i kisika. Prisutan je u središnjem dijelu mrežnice, makuli. Djelujući kao filter štiti makulu oka od potencijalno štetnog oblika UV zraka, pa se smatra da pomaže u prevenciji protiv makularne degeneracije.19 Nedavna je studija pokazala da odrasle osobe s visokim unosom luteina imaju 60% manje rizika od makularne degeneracije. Nema preporke za dnevni unos, ali količina od 6-10 mg/dan pokazala je pozitivan efekt.
Likopen je pigment crvene boje, istaknuti član karotenoida, topljiv u mastima. U većoj ga koncentraciji ima u rajčici (bioraspoloživost likopena je u termički obrađenoj rajčici četiri puta veća nego u sirovoj), lubenici, crvenoj paprici i u mikroorganizmima gdje prikuplja svjetlosne pigmente i štiti od toksičnih efekata kisika i zraka. Apsorbirani likopen akumulira se u jetri, nadbubrežnoj žlijezdi i testisima.
Istraživanja pokazuju inverznu korelaciju između konzumacije rajčice i rizika od raka. Specifični dokazi podupiru pomoć likopena kod raka prostate. U nedavnoj je studiji 15 muškaraca dobivalo 30 mg/dan likopena u intervencijskoj skupini, dok je 11 muškaraca u kontrolnoj skupini slijedilo preporuke 5 serviranja voća i povrća na dan. Rezultati su pokazali da je likopen usporio rast raka prostate. Koncentracija likopena u tkivu prostate bila je 47% viša u intervencijskoj grupi. Istraživanja u Europi došla su do statistički značajnih odnosa između visokog prehrambenog unosa likopena i smanjenog rizika od koronarne bolesti srca. Likopen također može potaknuti rad imunološkog sustava starijih osoba. U preliminarnim pokusima, 15 mg/dan likopena povećava prirodne stanice ubojice za gotovo 30% u samo 3 mjeseca. Likopen smanjuje utjecaj oksidativnog opterećenja i kod infekcije želuca bakterijom H. pylori.20

Selen

Selen je element u tragovima koji sudjeluje u obrani od štetnog utjecaja reaktivnih metabolita kisika. Sastavni je dio enzima glutation-peroksidaze. Antioksidativni učinci selena mogu se objasniti i njegovom ulogom u odgađanju oksidacije višestruko nezasićenih masnih kiselina i u ograničavanju oksidacije LDL-a čime smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Sudjeluje u očuvanju elastičnosti tkiva i smanjenju simptoma artritisa. Odgađa makularnu degeneraciju boreći se protiv slobodnih radikala koji mogu oštetiti leću oka i makule u središtu mrežnice.
U sinergiji s vitaminom E, na čiju resorpciju utječe, potiče rast i poboljšava funkcije stanica. Oba, i selen i vitamin E, stimuliraju stvaranje antitijela. Klinička studija u koju je bilo uključeno 1200 osoba koje su dobivale 200 mcg/dan selena na bazi kvasca, pokazale su za 4,5 godina 50% manju stopu smrtnosti od raka u usporedbi s placebo grupom. Visoke razine selena imaju zaštitni učinak od karcinoma debelog crijeva i pluća.21
Većina ljudi ne unosi dovoljno selena putem prehrane, ali su nedostaci  u razvijenim zemljama rijetki. Od deficita pate osobe oboljele od AIDS-a.
Naročito bogat prirodni izvor selena je brazilski oraščić, zatim tuna, bakalar, škampi, puretina, piletina, zob, smeđa riža, pšenične klice, sjemenke suncokreta. Razina selena u hrani ovisi o njegovoj koncentraciji u tlu.
RDA za selen za odraslu osobu je oko 55 mcg/dan, iako mnogi liječnici preporučuju i više. Suplementacija selenom je najčešće sigurna, no uzimanje više od 900 mcg/dan može biti opasno. Znakovi toksičnosti su depresija i nervoza.22

Cink

Cink je esencijalni mineral potreban za izvršenje velikog broja metaboličkih procesa u tijelu. Štiti od UV zračenja, smanjuje rizik od raka i kardiovaskularnih bolesti. Sva tkiva sadrže cink, a koncentriran je 5-6 puta više u epidermisu nego u dermisu. U obliku dvovalentnih iona pruža zaštitu kože od UV zraka. Bitan je sastavni dio više od 300 enzima, uključujući antioksidativne enzime superoksid dismutazu, kojima izravno utječe na stabilnost i aktivnost, štiteći njihove strukture od napada slobodnih radikala. Poznata su dva antioksidativna mehanizma cinka. Cinkovi ioni mogu zamijeniti redoks aktivne molekule na kritičnim mjestima stanične membrane i stabilizirati proteine koji inače mogu reagirati s vrlo nestabilnim mineralima, osobito bakrom i željezom u obliku slobodnih radikala.
Studija objavljena u Journal of Nutrition pokazala je pozitivan učinak cinka kod žena starih od 22-31 g. koje su uzimale 50 mg/dan željeza u obliku suplemenata (željezo je sklono oksidaciji u tijelu) tijekom 8 tjedana, a tijekom slijedećih 8 tjedana dobivale su, osim željeza, su i 25 mg/dan cinka u različito vrijeme. Tijekom razdoblja kada je bilo uključeno samo željezo, zalihe tog minerala su se povećale, ali isto tako i razina oksidativnog stresa u organizmu. Tijekom uzimanja kombinacije željeza i cinka, razina željeza bila je i dalje povećana, ali antioksidativno djelovanje cinka pomoglo je u smanjenju negativnih posljedica oksidacije željeza.23

Cink se u mozgu nalazi u većoj koncentraciji od bilo kojeg drugog minerala. Vjeruje se da djeluje na očuvanje tzv. moždane barijere čija se membrana sastoji od masnih kiselina posebno podložnih oksidativnom oštećenju, a time i riziku od degenerativnih promjena (Alzheimerova i Parkinsonova bolest). Nedostatak cinka kod laboratorijskih životinja pokazala je značajno smanjenu snagu moždane barijere. Tako je deficit cinka kod ljudi povezan s patološkim promjenama na mozgu.

Nedostaci cinka nisu uobičajeni u razvijenim zemljama, međutim pojavljuje se kod trudnica i djece u razvoju. Niska razina cinka ograničava prijenos željeza i vitamina A do ciljnih tkiva. Osiromašeno tlo, zagađivači okoliša i dijeta bogata ugljikohidratima znatno smanjuju količinu cinka u našem organizmu. Preporučeni unos je 15 mg/dan.

Koenzim Q10

Koenzim Q10 pripada skupini tvari koje se nazivaju ubikinoni. Ubikinoni su lipofilne u vodi netopive tvari uključene u transport elektrona u respiratornom lancu. Koenzim Q10 fiziološki je sastojak organizma koji se nesmetano proizvodi (uz potporu folne kiseline, vitamina B6 i B12) u svim tkivima i organima, a naročito u jetri. Uključen je u metabolizam te stvaranje ATP-a. Uglavnom je prisutan u reduciranom obliku. Snažan je antioksidans koji štiti lipidnu membranu, proteine i DNA. Često je bio uključen u studije ispitivanja bolesti krvih žila. Pomaže očuvanju vitamina E, te je korisna  pomoć kod kardiovaskularnih oboljenja. Sniženje koncentracije za oko 25 % dovodi do poremećeja u funkciji organizma. Najviše su pogođene stanice koje za svoj rad koriste velike količine metaboličke energije - stanice srčanog mišića i pluća.
Koenzim Q10 nalazi se prvenstveno u ribi (skuša, losos, srdela) i goveđem mesu te orasima, ali su koncentracije u hrani daleko manje od količine koju možemo dobiti putem dodataka.24 Toplinska obrada (prženje) smanjuje sadržaj koenzima Q10 za 14-32%.
Koenzim Q10 je treći najprodavaniji dodatak prehrani u SAD-u. Suplementacija je nužna kod nekih vrlo rijetkih bolesti mitohondrija i drugih metaboličkih poremećaja, kada ga organizam nije u stanju proizvesti.

Polifenoli

Polifenoli su grupa spojeva u vodi topivih biljnih pigmenata - flavonoida, katehina, resveratrola i antocijanidina. Poznato je oko 5000 vrsta flavonoida. Nalaze se u kori voća i povrća, bobičastom voću, čokoladi, vinu, zelenom i crnom čaju. Antioksidativni učinak flavonoida sastoji se u supresiji nastajanja reaktivnih vrsta kisika inhibicijom enzima i keliranjem elemenata u tragovima koji su uključeni u proces nastajanja slobodnih radikala.
Za razliku od vitamina C i E koji štite samo stanične membrane, flavanoidi i galokatehini imaju kao antioksidansi mnoge druge funkcije. No, da bi funkcionirali kao fiziološki antioksidansi, flavanoidi i galokatehini moraju biti prisutni na pravom mjestu u određenoj koncentraciji i u pravo vrijeme. Oko 80% flavanoida i katehina apsorbira se u crijevu, a metabolizira u jetri. Gruba slika distribucije flavanoida i katehina na životnjoskom modelu pokazuje da 20-40% ostaje u debelom crijevu, 80-60% ulazi u cirkulaciju i izlučuje se mokraćom, a približno 3% ulazi u stanice različitih organa (uglavnom gastointestinalnog trakta).29
Nova studija upućuje na potencijalnu ulogu polifenola u jačanju imuniteta. Njemački znanstvenici su u ispitivanje uključili 98 sudionika koji su imali simptome obične prehlade koja je započela u prethodna 24 sata. Sudionici koji su uzimali napitak bogat polifenolima 2 puta/dan tijekom 10 dana pokazali su značajano smanjenje težine simptoma i općeg osjećaja bolesti u odnosu na placebo skupinu.25
Piknogenol je flavonoid nađen u kori bora, koji se veže za kolagen i elastin te prevenira njihovo oštećenje slobodnim radikalima. Djeluje protuupalno te pomaže dilataciji krvnih žila. Nađeno je da ima jače antioksidacijsko djelovanje od vitamina E i C.
Zeleni čaj sadrži eterična ulja, vitamine i minerale, ali primarni sastojak antioksidativnog djelovanja je katehin. Utvrđene su njegove brojne antioksidacijske aktivnosti uključujući djelovanje protiv reaktivnih kisikovih vrsta, superoksida, hidroksil radikala. Djeluje kao inhibitor peroksidacije lipida i oksidacije lipoproteina niske gustoće (LDL). Od svih katehina u zelenom čaju čini se da EGCG (epigalokatehin) posjeduje najsnažnije antioksidativne sposobnosti, pretpostavlja se snažnije od askorbata i glutationa. Katehin i L-theanin mogu poboljšati funkciju T-stanica, a time i jačanje imunološkog sustava. Novija studija na životinjskom modelu potvrdila je da EGCG djeluje na smanjenje rizika od razvoja dijabetesa tipa 1. Pretpostavlja se da je konzumacija čaja djelovala na očuvanje funkcionalne B-stanične mase, te citoprotektivnog učinka EGCG na stanice gušterače.26 Zanimljivo je napomenuti da se visoke razine polifenolnih spojeva iz čaja mogu održati u tkivu učestalom konzumacijom čaja. Preporučuju se 2 šalice zelenog čaja na dan, što osigurava 240-320 mg polifenola.
Začini poput ružmarina, kadulje, klinčića i cimeta također sadrže fenolne grupe spojeva koje pokazuju snažne antiosidativne sposobnosti.

Tablica 1 - Antioksidativni kapacitet svježeg povrća, žitarica i mahunarki dobiven pomoću DPPH metode 28

Namirnica

Antioksidativni kapacitet TE/100 g

Crveni grah

11459

Grožđice

5900

Pšenično mekinje

4620

Crveno grožđe

1350

Crveni kupus

1000

Pšenično brašno (rafinirano)

600

Cvijet brokule

500

Špinat

500

Zeleno grožđe

400

Rajčica

300

Grašak

175

Zeleni kupus

150

Literatura:

  1. Moreau and Dufraisse, (1922) Comptes Rendus des Séances et Mémoires de la Société de Biologie, 86, 321
  2. Rhee SG (June 2006). "Cell signaling. H2O2, a necessary evil for cell signaling". Science (journal) 312 (5782): 1882–3. doi:10.1126/science.1130481
  3. Miller RA, Britigan BE (January 1997). "Role of oxidants in microbial pathophysiology". Clin. Microbiol. Rev. 10 (1): 1–18.
  4. Vertuani S, Angusti A, Manfredini S (2004). "The antioxidants and pro-antioxidants network: an overview". Curr Pharm Des 10 (14): 1677–94.
  5. Davies K (1995). "Oxidative stress: the paradox of aerobic life". Biochem Soc Symp 61: 1–31.
  6. Neuzil J, Thomas SR, Stocker R: Requirement for, promotion, or inhibition by alpha-tocopherol of radical-induced initiation of plasma lipoprotein lipid peroxidation.Free Radic Biol Med22 :57 –71,1997
  7. Morrow JD: The isoprostanes: their quantification as an index of oxidant stress status in vivo.Drug Metab Rev32 :377 –385,2000
  8. Knekt P, Reunanen A, Jarvinen R, Seppanen R, Heliovaara M, Aromaa A: Antioxidant vitamin intake and coronary mortality in a longitudinal population study. Am J Epidemiol 1994 , 139:1180-1189
  9. Halliwell and Gutteridge.Arch of Biochem&Biophys, 1990
  10. Byers T, Guerrero N: Epidemiologic evidence for vitamin C and vitamin E in cancer prevention.American Journal of Clinical Nutrition62 :1385S –1392S,1995
  11. Berger TM, Polidori MC, Dabhag A, Evans PJ, Halliwell B, Marrow JD, Roberts LJ, Frei B: Antioxidant activity of viamin C in iron-over loaded human plasma. J Biol Chem 1992 , 272:15656-15660
  12. Schorah, CJ; Downing, C; Piripitsi, A; Gallivan, L; Al-Hazaa, AH; Sanderson, MJ; Bodenham, A (1996). "Total vitamin C, ascorbic acid, and dehydroascorbic acid concentrations in plasma of critically ill patients.". The American journal of clinical nutrition 63 (5): 760–5
  13. Svirbely JL, Szent-Gyorgyi A: The chemical nature of vitamin C.
  14. Biochem J 1932 , 26865-870.
  15. Meagher EA, Barry OP, Lawson JA, Rokach J, FitzGerald GA. Effects of vitamin E on lipid peroxidation in healthy persons. Jama. 2001;285:1178–1182
  16. Bruno RS, Rainakrishnan R, Montine TJ, Bray TM, Traber MG. alpha-Tocopherol disappearance is faster in cigarette smokers and is inversely related to their ascorbic acid status. American Journal Of Clinical Nutrition. 2005;81:95–103
  17. Robertson, J., et al. "A possible role for vitamins C and E in cataract prevention." Am J Clin Nutr, suppl 53: 346S-51S, 1991.
  18. Tauler, P., et al., "Diet Supplementation with Vitamin E, Vitamin C, and Beta-Carotene Cocktail Enhances Basal Neutrophil Antioxidant Enzymes in Athletes," Pflgers Archiv: European Journal Of Physiology 443.5-6 (2002) : 791-7.
  19.  Malinow MR, Feeney-Burns L, Peterson LH, Klein ML, Neuringer M (August 1980). "Diet-related macular anomalies in monkeys". Invest. Ophthalmol. Vis. Sci. 19 (8): 857–63. PMID 7409981
  20. Seddon JM, Ajani UA, Sperduto RD, et al. Dietary carotenoids, vitamins A, C, and E, and advanced age-related macular degeneration. JAMA 1994;272:1413–20.
  21. Reid ME, Duffield-Lillico AJ, Garland L, Turnbull BW, Clark LC, Marshall JR: Selenium supplementation and lung cancer incidence: an update of the nutritional prevention of cancer trial. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev 2002 , 11:1285-1291
  22. Yang GQ, Zhou RH. Further observations on the human maximum safe dietary selenium intake in a seleniferous area of China. J Trace Elem Electrolytes Hlth Dis 1994;8:159–63.
  23.  Source: Healthnotes, Inc November 27, 2008
  24. Weber C, Jakobsen TS, Mortensen SA, et al. Antioxidative effect of dietary coenzyme Q10 in human blood plasma. Int J Vitam Nutr Res 1994;64:311-4.
  25. Source: British Journal of Nutrition
  26. Published online ahead of print, doi:10.1017/S0007114510002047
  27. "Immune-modulating efficacy of a polyphenol-rich beverage on symptoms associated with the common cold: a double-blind, randomised, placebo-controlled, multi-centric clinical study" Authors: K. Schutz, M. Sass, A. de With, H-J. Graubaum, J. Grunwald
  28.  Source: British Journal of Nutrition, Published online ahead of print, FirstView Articles, doi: 10.1017/S0007114510004824
  29. Baillie, J K; A A R Thompson, J B Irving, M G D Bates, A I Sutherland, W Macnee, S R J Maxwell, D J Webb (2009-03-09). "Oral antioxidant supplementation does not prevent acute mountain sickness: double blind, randomized placebo-controlled trial". QJM: Monthly Journal of the Association of Physicians 102 (5): 341–8
  30. www.medallionlabs.com
  31. Kohri, T., C.C. Conaway, D. Desai, S. Amin & Y. Hara. 1998. Uptake, tissue distribution and excretion of green tea polyphenol EGCG in F344 rats. AACR Meeting, March 1998.
  32. E. Peterhans, Oxidants and antioxidants in viral diseases: disease mechanisms and metabolic regulation. J. Nutr 127 (1997), pp. S962–S965.
  33.  www.actahort.org/books; Author: T. Rodkiewicz

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz