Vitamini B kompleksa

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender, Vitaminoteka

Svaki od osam članova vitaminske obitelji B ima jedinstvenu strukturu i brojne dodatne funkcije, no s obzirom da im se zadaće u velikoj mjeri isprepliću i nadopunju, poželjno ih je unositi u vidu uravnotežene cjeline hranom ili dodacima prehrani

 
Vitamini B kompleksa

 

Vitamini B skupine su esencijalni nutrijenti topivi u vodi s brojnim važnim zadaćama u ljudskom organizmu. Neophodni su za proces stvaranja energije, metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina, prijenos živčanih impulsa, stvaranje krvnih stanica, pravilan rad jetre i probavnog sustava te zdravlje kože i kose.

U skupinu B kompleksa ubrajamo vitamin B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B5 (pantotenska kiselina), B6 (piridoksin), biotin, folnu kiselinu te vitamin B12 (cijanokobalamin). Svi vitamini B skupine imaju ključnu ulogu kao koenzimi u enzimskim reakcijama u različitim biološkim sustavima. Iako se te uloge razlikuju, usko su povezane i međusobno se nadopunjuju. Svaki od osam  definiranih članova vitaminske obitelji B ima jedinstvenu strukturu te još brojne dodatne funkcije, no s obzirom da im se zadaće u velikoj mjeri isprepliću i nadopunju, poželjno ih je unositi u vidu uravnotežene cjeline hranom ili dodacima prehrani. Osim kao dodaci prehrani, vitamini iz B skupine dostupni su i u registracijskom statusu lijeka, kao oralni oblici te za intramuskularnu i parenteralnu primjenu.

 

Tablica 1. Preporučeni dnevni unos za odrasle prema Uredbi o informiranju potrošača o hrani i preporučeni dnevni unos za djecu prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane

Vitamin

Preporučeni dnevni unos

Odrasli

Djeca

(0-6 mjeseci)

Djeca

(6-12 mjeseci

Djeca

(12-36 mjeseci)

B1 (tiamin)

1,1 mg

0,2 mg

0,3 mg

0,5 mg

B2 (riboflavin)

1,4 mg

0,3 mg

0,4 mg

0,8 mg

B3 (niacin)

16 mg

2 mg

5 mg

9 mg

B5 (pantotenska kiselina)

1,6 mg

2 mg

3 mg

4 mg

B6 (piridoksin)

1,4 mg

0,1 mg

0,4 mg

0,7 mg

B7 (biotin)

50 µg

4 µg

6 µg

20 µg

B9 (folat)

200 µg

65 µg

80 µg

100 µg

B12 (kobalamin)

2,5 µg

0,4 µg

0,5 µg

0,9 µg

 

Najbolji prirodni izvori vitamina B kompleksa su pekarski kvasac, jetra, cjelovite žitarice, riža, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, meso, riba, zeleno lisnato povrće i voće. Raznolika i uravnotežena prehrana može zadovoljiti potrebe za B vitaminima kod zdravih osoba, no neke bolesti i stanja povezuju se s deficitom te važne skupine vitamina. Tako su osobe koje konzumiraju velike količine alkohola, žene koje uzimaju oralne kontraceptive, starije osobe, sportaši te djeca na terapiji antibioticima, skloni razviti deficite vitamina B kompleksa i svakako trebaju posebno pripaziti na adekvatan unos. Dodatno, izloženost stresu, dugotrajne infekcije te kronični umor, stanja su koja neodgodivo zahtijevaju dodatan unos.

Preventivno uzimanje vitamina B skupine posebno se preporučuje trudnicama i dojiljama, sportašima i osobama starije dobi. Od koristi može biti i kod djece i adolescenata, ali i drugih populacijskih skupina, s izraženim osjećajem umora i iscrpljenosti te oslabljenog apetita. Žene reproduktivne dobi i one koje pate od izraženih simptoma PMS-a, također mogu imati koristi od uzimanja vitamina B skupine.

Nadomjesna primjena vitamina B skupine poglavito se preporučuje osobama s neredovitom i jednoličnom prehranom, uz dijete za mršavljenje, kod oslabljenog imuniteta i kod prisutnih znakova nedostatka koji se najčešće očituju lošom kvalitetom kose, kože i noktiju.

Kao poznati „antistresni nutrijenti“, vitamini B skupine posebno su korisni osobama izloženim kroničnom stresu i pojačanim psihofizičkim naporima. Alkohol u prekomjernim količinama poznati je „kradljivac“ vitamina B skupine te se nadoknada tih vitamina preporučuje osobama koje kronično ili sporadično piju veće količine alkohola.

Tablica 2. Izvori vitamina B skupine u hrani

Vitamin

Izvori u hrani

B1 (tiamin)

Kvasac, mahunarke, svinjetina, smeđa riža i  žitarice cjelovitog zrna

 

B2 (riboflavin)

Mlijeko, jaja, meso, riba, zeleno povrće, kvasac i obogaćena hrana (obogaćene žitarice i kruh)

 

B3 (niacin)

Kvasac, meso (posebno jetra), žitarice, mahunarke i sjemenke

 

B5 (pantotenska kiselina)

Žumanjak, jetra, bubrezi, brokula, mlijeko, piletina, govedina, krumpiri, cjelovite žitarice

 

B6 (piridoksin)

Meso, cjelovite žitarice, povrće i orašasti plodovi

 

B7 (biotin)

Jetra, žumanjak, proizvodi od soje i kvasca

 

B9 (folat)

Goveđa jetra, lisnato povrće, grašak, grah, avokado, jaja, mlijeko

 

B12 (kobalamin)

Meso, mliječni proizvodi, jaja, školjke, jetra

 

  

Folna kiselina kao profilaksa neuralnih defekata

Davne 1931. godine Lucy Willis opisala je kako je ekstrakt kvasca učinkovit protiv makrocitne anemije kasne trudnoće u Indiji. To je bio prvi zapis o korištenju folne kiseline u svrhu prevencije bolesti. Ipak, folna kiselina nije izolirana i njezina struktura nije rasvijetljena još dugi niz godina. Štoviše, prošlo je više od pola stoljeća dok nije prepoznata njena važnost u preventivnoj medicini, a spoznaje su kulminirale objavom serije znanstvenih radova 1991. godine kada je potvrđeno da perikoncepcijski unos folne kiseline sprječava spina bifidu.

Danas je dobro poznato da potrebe za folatom u trudnoći višestruko rastu, jer je prijeko potreban za rast i razvoj djeteta. Nedostatak folata u trudnoći povezuje se s abnormalnostima u razvoju djeteta i pojavom bolesnih stanja majke, poput anemije i bolesti perifernih živaca. Kod djeteta se mogu javiti različite kongenitalne malformacije, poglavito je poznato da dolazi do neadekvatnog razvoja neuralne cijevi. Tako unos folne kiseline ili multivitaminskog pripravka s folnom kiselinom, a u novije vrijeme kombinacija s aktivnim oblikom 5-metiltetrahidrofolatom (5-MTHF) u obliku dodatka prehrani u perikoncepcijskom razdoblju, značajno smanjuje rizik od defekata neuralne cijevi (DNC), što pripada jednom od najvećih medicinskih otkrića 20. stoljeća. Štoviše, nove spoznaje upućuju na mnogo širu zaštitnu ulogu folne kiseline u vrijeme trudnoće i preporuke govore u prilog primjeni folne kiseline tijekom cijele trudnoće.

Potrebe žena za folatom rastu tijekom trudnoće, a optimalan status folata trebao bi se postići prije začeća, odnosno, u prvom tromjesečju, kad se zatvara neuralna cijev. Stoga je preporuka započeti s primjenom folata 12 tjedana prije začeća. Dok se nizak status folata povezuje s defektima neuralne cijevi, oni mogu biti sprječeni povećanim unosom folata prije začeća i u prvim mjesecima trudnoće.

Folna kiselina ili njene soli koje nazivamo folatima unose se hranom i imaju zaštitni učinak, ali na razini populacije preporuke za povećani unos su neučinkovite. Uzrok tome je nepridržavanje preporuka ili promjenjiva bioraspoloživost folata. Folna kiselina (FA) je sintetski spoj koji se najčešće nalazi u dodacima prehrani. Taj oblik ne može ispoljiti svoju biološku funkciju prije nego se reducira do dihidrofolata (DHF) i tetrahidrofolata (THF), a sposobnost za redukciju FA razlikuje se između pojedinaca. Žene kod kojih je primijećen polimorfizam na genima povezanima s metabolizmom ili apsorpcijom folata, značajno veću korist imaju od uzimanja 5-metiltetrahidrofolata (5-MTHF) nego od FA. 5-MTHF je dominantan fiziološki oblik koji ima nekoliko prednosti u odnosu na FA: ne prikriva deficit vitamina B12, odmah je dostupan za transport do ciljnog tkiva i metabolizam, ne stvara nemetaboliziranu FA u krvi te se apsorbira i izlučuje jednako dobro kao FA.

Primjena 5-MTHF u obliku dodataka prehrani bolja je zamjena za FA, posebice u zemljama koje ne provode program obogaćivanja hrane. 5-MTHF u obliku dodataka prehrani učinkovito djeluje na povećanje  biomarkera folata kod mladih žena prije začeća i u ranom stadiju trudnoće (4-12 tjedana), u cilju sprječavanja defekata neuralne cijevi.

 

Nadomjesna terapija vitaminima B skupine kod očekivanih i dokazanih nedostataka

U određenim situacijama mogu se očekivati pojačani nedostaci vitamina B skupine, pa je potrebno promišljati o njihovoj nadoknadi. To se posebno odnosi na bolesti probavnog sustava praćene malapsorpcijom kao i resekcije tankog crijeva i želuca. Također, primjena određenih lijekova (antibiotici, kemoterapeutici, citostatici, antikonvulzivi, oralni kontraceptivi, sulfasalazin, metotreksat, metformin, inhibitori protonske pumpe) može ometati metabolizam vitamina B skupine, pa ih je potrebno propisivati u kombinaciji s tim lijekovima. Primjerice, lijekovi su odgovorni za razvoj deficita folata inhibicijom dihidrofolatreduktaze, enzima koji katalizira redukciju dihidrofolata u tetrahidrofolat, što je mehanizam djelovanja metotreksata, ili uzrokuju malapsorpciju folata kao što to čini sulfasalazin. Prema Smjernicama za kliničku prehranu kod upalnih bolesti crijeva, folna kiselina propisuje se uz sulfasalazin i metotreksat. Preporuka doziranja je 5 mg/jedanput tjedno ili 1 mg/dan 5 dana u tjednu.

Vitamin B12 selektivno se apsorbira u distalnom dijelu ileuma zajedno s intrinzičnim faktorom iz želuca. Kod bolesnika s totalnom gastrektomijom, često se nalazi manjak vitamina B12 uslijed nedostatka intrinzičnog faktora, ali i folne kiseline i željeza, pa se preporučuje primjena 1.000 µg vitamina B12 intramuskularno jedanput mjesečno, te nadoknada drugih mikronutrijenata sukladno laboratorijskim nalazima. Slično je i kod bolesnika nakon barijatrijske kirurgije, kod kojih osim vitamina B12 treba nadoknađivati i brojne druge esencijalne mikronutrijente.

Resekcija distalnog dijela ileuma duža od 30 cm dovodi pacijenta u rizik od nedostatka  vitamina B12, dok resekcija kraća od 20 cm obično nije povezana sa značajnim nedostatkom tog vitamina. Aktivna Crohnova bolest u ileumu također može utjecati na apsorpciju vitamina B12 zbog narušavanja integriteta i funkcije sluznice crijeva, no rezultati studija nisu sasvim konzistentni. Dijagnoza biokemijske deficijencije vitamina B12 temelji se na povezanosti niske razine serumskog kobalamina (< 148 pM) i funkcionalnih biomarkera poput homocisteina (> 15 mM) ili metilmalonske kiseline (> 270 mM) dok dijagnoza kliničke deficijencije vitamina B12 uključuje makrocitozu ili neurološke simptome. Pri resekcijama koje zahvaćaju više od 20 cm distalnog ileuma (bez obzira na ileocekalnu valvulu) bolesnicima s Crohnovom bolešću potrebno je nadomještati vitamin B12.

Specifična populacija kojoj treba preporučiti dodatnu primjenu vitamina B12 su vegani. Vitamin B12 je jedinstven među vitaminima po tome što se gotovo isključivo nalazi u namirnicama životinjskog podrijetla. Stoga veganstvo i loše planirana vegetarijanska prehrana mogu rezultirati nedostatkom tog vitamina. Nadalje, novorođenčad čije majke duže vrijeme nisu hranom (ili dodacima prehrani) unosile vitamin B12, imaju niže razine tog vitamina u krvi i manje ga dobiju mlijekom. Unos manjih količina mesa ili drugih životinjskih izvora osigurava adekvatan unos vitamina B12, pa su fleksitarijanci i vegetarijanci koji koriste mliječne proizvode ili jaja zaštićeni od manjka.

Megaloblastična anemija najčešće je posljedica nedostatka vitamina B12 ili folne kiseline u prehrani, ili malapsorpcije tih vitamina. Tu vrstu anemije mogu uzrokovati i lijekovi koji se koriste za liječenje malignih bolesti poput metotreksata, hidroksiureje, fluorouracila i citarabina. Liječenje megaloblastične anemije zbog nedostatka vitamina B12 i/ili folne kiseline zahtijeva nadomjesnu terapiju vitaminom B12 i folnom kiselinom. Prethodno je važno utvrditi etiologiju razvoja megaloblastične anemije i procijeniti je li moguće nadomjestiti manjak oralnom terapijom, ili je nužno primijeniti intramuskularnu nadoknadu. U svrhu liječenja megaloblastične anemije te za profilaksu deficita folata koriste se doze od 5-15 mg/dnevno, a B12 se koristi u širokom rasponu od 2,5 μg do 2 mg oralno ili intramuskularno / subkutano.

 

Terapijska primjena vitamina B skupine

Osim u preventivne svrhe, vitamini B skupine mogu se primjeniti i terapijski. Primjenjuju se u situacijama kliničkog deficita i bolesti izazvanih nedostatkom. Koriste se i kod bolesti kože, točnije kod dermatitisa, alergijskih manifestacija, suhe, oštećene i nadražene kože, prije i tijekom izlaganja suncu. Lomljivi nokti, raspukline u kutovima usana, ljuštenje kože, loša kvaliteta i ispadanje kose također su signal za dodatnu primjenu vitamina B skupine.

Neki od vitamina B skupine, ne samo da pridonose važnim fiziološkim funkcijama u cijelom organizmu, već posjeduju i neurospecifične funkcije. Vitamini B1, B6 i B12 nazivaju se „neurotropnim vitaminima“ budući da imaju posebne i ključne uloge u središnjem živčanom sustavu (CNS) i perifernom živčanom sustavu (PNS). Interakcija između piridoksina i kobalamina u ciklusu metionina kao i njihovo sudjelovanje u Krebsovom ciklusu s drugim vitaminima B skupine, uključujući tiamin, upućuje na neraskidivu biokemijsku povezanost ta tri vitamina. Zbog iznimnog djelovanja na zdravlje živčanog sustava propisuju se u povišenim dozama kod upala živaca, periferne neuropatije različitih etiologija te kod neuralgija. Primjena kod infekcije virusom herpesa i postherpetičnih neuralgija dobro je utemeljena i učinkovita.

Kod neuropatija različitih etiologija obično se primjenjuju doze od 25–100 mg B1, 25–100 mg B6 i 100 μg-2 mg B12. Niske, fiziološke doze vitamina B skupine ne polučuju povoljno djelovanje na simptome (npr. bol, ukočenost, parestezija i oštećenje osjeta). Trajanje intervencije najčešće je 3 mjeseca, no moguća je i produljena primjena. U studijama se poboljšanje simptoma bilježi već nakon 14 dana.

Vitamini B skupine posebno se preporučuju kao potporna terapija kod kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i kroničnih bolesti jetre. Zbog jedinstvenog djelovanja vitamina B6 i B12 na razinu homocisteina, preporučuju se osobama koje su izložene riziku od bolesti srca i krvožilja, ali i demencije. Naime, ti odabrani vitamini B skupine, zajedno s folnom kiselinom, djeluju kao kofaktori u metilaciji homocisteina– neovisnog čimbenika rizika za bolesti srca i demenciju odnosno kognitivno slabljenje.

 

Interakcije, nuspojave i mjere opreza kod primjene vitamina B skupine

Vitamini B skupine topljivi su u vodi, pa se suvišak izlučuju iz tijela. To ih čini vrlo sigurnim za primjenu i u višestruko višim terapijskim dozama od onih koje su propisane za svakodnevno podmirivanje potreba organizma. Znanstvenici su imali cijelo jedno stoljeće za provjeru neškodljivosti i učinkovitosti vitamina B skupine, budući da je prvi otkriveni vitamin početkom 20. stoljeća bio upravo vitamin B1.

Vitamin B1 može pojačati učinak lijekova koji pripadaju skupini neuromuskulatornih blokatora. Vrlo rijetko može izazvati dermatitis i reakcije preosjetljivosti. Vitamin B12 nema zabilježene nikakve toksične učinke, interakcije, nuspojave ili štetne učinke, a u literaturi su dostupni iznimno rijetki slučajevi alergijskih reakcija i dermatitisa te pojave akni. Za vitamin B6 nuspojave i interakcije bilježe se kod dugotrajne primjene iznimno visokih doza  (1-6 g/dan tijekom 12-49 mjeseci) što može uzrokovati tešku i progresivnu neuropatiju. Prekomjeran unos vitamina B6 može uzrokovati oštećenja na koži, fotosenzitivne reakcije te gastrointestinalne smetnje poput mučnine i žgaravice. Dugotrajna primjena visokih doza vitamina B6 (200 mg/dan tijekom 12-120 dana) kod istovremene primjene fenitoina i fenobarbitala može ubrzati eliminaciju i smanjiti učinak tih lijekova. Istovremena primjena piridoksina (čak i u niskim dozama) i levodope se ne preporučuje, jer vitamin B6 ubrzava razgradnju levodope i smanjuje učinkovitost lijeka.

Općenito, potreban je oprez kod istodobne primjene sljedećih lijekova s vitaminima B skupine: fenobarbiton, barbitoin, levodopa, penicilamin, izoniazid, cikloserin, hidralazin, antagonisti H2 receptora, folna kiselina, aminosalicilna kiselina, kolhicin, diuretici Henleove petlje (furosemid i torasemid). Ipak, valja naglasiti da je oprez potreban samo za megadoze (izuzev kombinacije vitamina B6 i levodope), a u fiziološkim ili povišenim dozama vitamini B kompleksa imaju iznimno dobar sigurnosni profil.

 

Simptomi deficita

Rezultati niza istraživanja pokazuju da se kod određenih populacijskih skupina uočavaju nedostaci jednog ili više vitamina B skupine. Simptomi deficita razlikuju se ovisno o kojem vitaminu je riječ.

Nedostatak tiamina (B1):

  • zbunjenost, psihomotorna retardacija, oslabljena memorija i kognitivne funkcije, ataksija i gubitak osjeta vibracije i dezorijentiranost:
  • Wernicke-Korsakoffovljev sindrom (oslabljena kratkoročna memorija i konfabulacija s inače potpuno normalnom spoznajom);
  • dječji beri-beri (kongenitalna srčana mana s kardiomegalijom, tahikardija, glasno probadajuće plakanje, cijanoza, dispneja i povraćanje);
  • beri-beri kod odraslih (razvoj simetrične periferne neuropatije koju karakteriziraju senzorna i motorička oštećenja, uglavnom distalnih ekstremiteta, neuropatija, kardiomegalija, kardiomiopatija, zatajenje srca, periferni edem i tahikardija).

Nedostatak riboflavina (B2):

  • grlobolja, hiperemija faringealne sluznice, edem sluznice,;
  • angularni heilitis (raspukline u kutovima usana), stomatitis, glositis;
  • normocitna i normokromna anemija;
  • seboroični dermatitis.

Nedostatak niacina (B3):

  • pelagra (fotoosjetljivi pigmentirani dermatitis koji se obično nalazi na područjima izloženim suncu, proljev i demencija).

Nedostatak pantotenske kiseline (B5):

  • parestezije i disestezije („sindrom pečenja stopala").

Nedostatak piridoksina (B6):

  • slabljenje kognitivne funkcije, konvulzivni napadaji, depresija, prerano starenje neurona;
  • sindrom karpalnog tunela, periferne neuropatije sa simptomima poput parestezije, peckanja, bolne disestezije, valunzi;
  • nespecifični stomatitis, glositis, angularni heilitis (raspukline u kutovima usana), razdražljivost, zbunjenost i depresija, periferna neuropatija, seboroični dermatitis, mikrocitna anemija i epileptični napadaji.

Nedostatak biotina (B7):

  • dermatitis oko očiju, nosa i usta, konjuktivitis, alopecija,;
  • promjene u mentalnom statusu, letargija, halucinacije i parestezije;
  • mijalgija, anoreksija i mučnina.

Nedostatak folata i kobalamina (B9 i B12):

  • povišena razina homocisteina u krvi, megaloblastična anemija;
  • umor, slabost, razdražljivost, nedostatak daha;
  • subakutna kombinirana skleroza leđne moždine, polineuritis, neuropatija, mijelopatija, atrofija optičkog živca i oslabljena kognitivna funkcija;
  • disestezija, dezorijentiranost, spastična parapareza ili tetrapareza, parestezije, utrnulost u udovima i poteškoće u svakodnevnom životu poput pisanja ili zakopčavanja dugmadi.

 

 

Literatura:

Baker H. A vitamin profile ofalcoholism. Int J VitamNutrResSuppl 1983; 24:179-184.

Calderón‐Ospina CA, Nava‐Mesa MO. B Vitaminsinthenervous system: Currentknowledgeofthebiochemicalmodesofactionandsynergiesofthiamine, pyridoxine, andcobalamin. CNS Neuroscience&Therapeutics. 2019.

Geller M, Oliveira L, Nigri R, etal. B Vitamins for NeuropathyandNeuropathicPain. Vitamins&Minerals, 2017;06(02).

Johnson KA, Bernard MA, Funderburg K. Vitamin nutritioninolderadults. ClinGeriatr Med 2002; 18(4):773-799.

Krznarić Ž, Vranešić Bender D, Ljubas Kelečić D etal. Smjernice za kliničku prehranu kod upalnih bolesti crijeva. LiječVjesn 2018; 140:106–119.

Manore MM. Effectofphysicalactivity on thiamine, riboflavin, and vitamin B-6 requirements. Am J ClinNutr 2000; 72(2 Suppl):598S-606S.

Marino DD, King JC. Nutritional concerns during adolescence. PediatrClin North Am 1980; 27(1):125-139.

Mills JL. Strategies for Preventing Folate-Related Neural Tube Defects: Supplements, Fortified Foods, orBoth? JAMA 2017; 317:144.

Moore E, Mander A, Ames D, Carne R, Sanders K, Watters D. Cognitive impairment and vitamin B12: a review. IntPsychogeriatr 2012; 24(04):541–556.

Obeid R, Holzgreve W, Pietrzik K (2013)Is 5-methyltetrahydrofolate an alternative to folicacid for the prevention of neural tube defects?J Perinat Med41(5), 469-483.

Pietrzik K, Bailey L, Shane B. Folicacidand L-5-methyltetrahydrofolate: comparison of clinical pharmacokinetics and pharmacodynamics. ClinPharmacokinet 2010; 49:535.

Piro A, Tagarelli G, Lagonia P, Tagarelli A, Quattrone A. Casimir Funk: his discovery of the vitamins and their deficiency disorders. Ann NutrMetab. 2010;57(2):85-8.

Powers HJ. Riboflavin (vitamin B-2) and health. Am J ClinNutr 2003; 77(6):1352-1360.

The vitamin B6 requirement in oral contraceptive users. NutrRev 1979; 37(11):344-345.

Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX%3A32011R1169. Datum pristupa: 1.2.2020.

Walsh JH, Wyse BW, Hansen RG. Pantothenic acid content of 75 processed and cookedf oods. J Am DietAssoc 1981; 78:140.

Wang J, Wu YH., Liu SJ, Lin Y, Lu P. Vitamin B12 for herpetic neuralgia: A meta-analysis of randomised controlled trials. ComplementTher Med 2018; 41:277–282.

Watanabe F, Yabuta Y, Bito T, Teng F. Vitamin B₁₂-containing plant food sources for vegetarians. Nutrients 2014; 6:1861.

Youngblood ME, Williamson R, Bell KN, Johnson Q, Kancherla V, Oakley GP.2012 Update on global prevention of folic acid-preventable spina bifida and an encephaly. Birth Defects Research Part A: Clinical and Molecular Teratology, 2013; 97(10):658–663.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner