Bolesti štitne žlijezde

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Ana Močić, mag.pharm.
Potraga za individualnim pristupom liječenju 
Bolesti štitne žlijezde

 

 

Štitna žlijezda (štitnjača) je endokrini organ smješten u prednjem, donjem dijelu vrata. Sastoji se od dva režnja koja izgledom podsjećaju na krila leptira, a ta asocijacija česta je u terminologiji bolesti vezanih za štitnu žlijezdu. Danas postoje brojne javnozdravstvene manifestacije kojima se nastoji razviti svijest o učestalosti bolesti štitnjače. Istraživanja pokazuju da je u svijetu više od 200 milijuna oboljelih od bolesti štitnjače, a kod njih 50% je bolest nedijagnosticirana. Također, učestalost nepravilnosti u radu štitnjače kod žena je do 10 puta veća u odnosu na muškarce, a isto tako epidemiološki podaci pokazuju da će 1 od 8 žena tijekom života imati neki poremećaj u radu štitnjače.

 

Na koji način tako malena žlijezda upravlja funkcijom svih organskih sustava?

Štitna žlijezda utječe na funkcioniranje svih organskih sustava lučenjem hormona tiroksina (T4) i trijodtironina (T3) koji se nalaze pod kontrolom žlijezde hipofize. Naime, hipofiza izlučuje tireotropin (TSH) koji potiče štitnjaču na izlučivanje vlastitih hormona. Promjene u dinamici izlučivanja tih hormona upućuju na postojanje funkcionalnih bolesti štitnjače – hipotireoze ili hipertireoze.

Hipotireoza je stanje smanjene funkcije štitne žlijezde. Glavni pokazatelj tog stanja je snižena koncentracija hormona štitnjače T3 i T4, a povišena koncentracija TSH-a. Smanjena funkcija štitnjače uzrokuje nedostatak hormona koji dovodi do usporavanja metabolizma u stanicama, tkivima i cijelom organizmu. Hipotireoza uzrokuje simptome umora i iscrpljenosti, a oboljeli razviju i druge simptome: probleme s pamćenjem, anksiozne poremećaje, simptome depresije, porast tjelesne težine, suhu i grubu kožu, slabost mišića, seksualnu disfunkciju, konstipaciju.

Hipertireoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona iz štitnjače. Ubrzana funkcija štitnjače uzrokuje višak hormona koji dovodi do ubrzavanja metabolizma u stanicama, tkivima i cijelom organizmu. Glavni pokazatelj tog stanja je povišena koncentracija hormona štitnjače T3 i T4, a snižena koncentracija TSH-a, te simptomi ubrzanog metabolizma. Osobe koje imaju hipertireozu često izvještavaju o pretjeranom znojenju, znatnom gubitku kilograma, ubrzanom radu srca, te osjećajima viška energije, ali i nervoze i iritabilnosti. Česti simptomi su i gubitak kose, slabost, umor, teže podnošenje topline, neredovita mjesečnica.

O strukturalnim bolestima štitnjače govorimo kada postoje promjene u strukturi štitnjače, i to u obliku struma ili karcinoma.

Autoimuna bolest štitnjače u prvom je redu pretjerana reakcija imunološkog sustava, a očituje se u povišenim koncentracijama specifičnih antitijela. Može biti uzrok hipotireoze (Hashimotov tireoiditis) ili hipertireoze (Gravesova ili Basedowljeva bolest).

 

Laboratorijski pokazatelji važni za procjenu hormonskog statusa

Najvažnije je iz krvi odrediti vrijednosti perifernih hormona štitnjače (T3 i T4) te TSH. Značajno povišenje TSH najvažniji je pokazatelj hipotireoze, a sniženje - hipertireoze. Kada se radi o hormonima štitnjače, klasično se preporučuje pretraga ukupnog tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). No, novije smjernice upućuju na to da su slobodni hormoni štitnjače pouzdaniji pokazatelji. Riječ je o dijelu hormona štitnjače koji nisu vezani za specifične bjelančevine u krvi. Označavaju se slovom f (free = slobodno) kao fT4 i fT3. Slobodni oblik tiroksina (fT4) smatra se najpouzdanijom mjerom hormonalne ravnoteže u osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača-nadbubrežna žlijezda.

Direktni pokazatelj usporenog metabolizma može biti i porast razine kolesterola u krvi, a njegova povišena vrijednost ponekad je prvi znak moguće hipotireoze.

U slučaju kada se sumnja na autoimuna stanja, poželjno je odrediti koncentraciju protutijela na štitnjaču. U našim uvjetima moguće je odrediti protutijela na tireoglobulin i peroksidazu. Jako je važno učiniti ultrazvučni pregled štitnjače da se vide količina i izgled tkiva štitnjače.

 

Granica dijagnoze hipotireoze s obzirom na ciljne vrijednosti TSH

Ciljne vrijednosti serumske koncentracije TSH kod nadomjesnog hormonskog liječenja su između 0,5–5,0 mU/L. Većina svjetskih laboratorija smatra da se normalnim vrijednostima TSH smatraju rezultati do 5 mU/L. U posljednje vrijeme pokazalo se da 95% mladih, eutireoidnih ljudi ima vrijednosti TSH između 0,4 i 2,5 mU/L. Stoga se razvio trend da se hipotireozom smatraju svi rezultati TSH iznad vrijednosti od 2,5 mU/L. Treba znati da su koncentracije TSH uobičajeno povišene kod starijih osoba, pa se kod njih toleriraju više vrijednosti (gornju granicu TSH kod 80-godišnjaka predstavlja vrijednost od 7,5 mU/L).

 

Liječenje bolesti štitnjače na više razina

Prvi korak u vraćanju hormona u ravnotežu su nefarmakološke mjere koje obuhvaćaju promjenu životnog stila. Pacijentima se daju savjeti o uvođenju prehrambenih i socijalnih navika, higijene spavanja kao i uvođenja fizičke aktivnosti.

Drugi korak, koji nerijetko ide uz prvi, je uvođenje farmakološke terapije, odnosno suplementarne terapije za štitnu žlijezdu (u slučaju smanjenog izlučivanja hormona, ili hipotireoze) ili terapije kojom se zaustavlja proizvodnja viška hormona štitnjače (u slučaju pretjeranog izlučivanja hormona, ili hipertireoze).

Hipotireozu liječimo levotiroksinom (LT4). Pošto se većina trijodtironina stvara u perifernim tkivima iz tiroksina (i do 80%) kombinirana terapija s pripravcima LT4 i LT3 (liotironin) nije potrebna. LT3 se sintetizira konverzijom iz LT4 i predstavlja aktivni oblik tiroksina s vrlo kratkim poluvremenom života u plazmi. Visoke razine hormona LT3 u krvnoj plazmi mogu uzrokovati ubrzan rad srca, tjeskobu i nesanicu. Drugi nedostatak je interval doziranja koji bi zbog male stabilnosti LT3 hormona trebao biti nekoliko puta na dan. U Sjedinjenim Američkim Državama postoje kombinirani pripravci levotiroksina i liotironina (koncentracija LT3 u njima podešena je da bude bliže fiziološkoj). Kod nas možemo vidjeti primjere indiciranja liotironina (kao zasebne terapije) uz terapiju levotiroksinom, premda ne postoje jasne indikacije za takvo propisivanje.

Liječenje hipertireoze započinje se tireostaticima, lijekovima koji snižavaju razinu hormona štitnjače u krvi, poput tiamazola i propiltiouracila. Liječenje traje između godinu i pol do dvije godine, kada se očekuje izlječenje do 50% slučajeva. Ako do njega ne dođe, ide se na radiojodnu terapiju ili operaciju štitnjače (totalnu tireidoktomiju).

Treći korak je uvođenje dodataka prehrani koji predstavljaju suportivnu terapiju glavnom farmakološkom liječenju i uz koje je kvaliteta života oboljelih puno veća, jer je i sama kontrola simptoma bolesti uspješnija.

 

Poveznica između Epstein Barr (EB) virusa i bolesti štitnjače?

Anthony William u svojoj knjizi “Zdrava štitnjača” EB virus smatra glavnim krivcem za bolest štitnjače (95% problema povezanih sa štitnjačom). EB virus je uzročnik mononukleoze i jako je raširen među populacijom, jer se prenosi slinom. Nakon što osoba primi virus, on putuje krvotokom do limfnih čvorova i dalje do organa i organskih sustava (jetra, štitnjača, živčani sustav). Tijekom tog procesa postoje razdoblja kad miruje, kao i oni u kojima se opet pokreće. To pacijentima pruža objašnjenje razdoblja pogoršanja bolesti kao i ona u kojima su se osjećali bolje. Na periodičnu aktivaciju virusa utječu “okidači” koji mogu biti fizički (izloženost toksičnim tvarima, plijesnima ili neadekvatnoj prehrani) ili emocionalni (stresne situacije).

 

Utjecaj štitnjače na cjelokupno funkcioniranje organskih sustava

Poremećaji štitnjače često su u korelaciji s drugim poremećajima, na koje direktno utječu zbog hormonske neravnoteže i kao posljedica poremećaja metabolizma. Tako kod nekih oboljelih možemo vidjeti i smanjenu crijevnu pokretljivost, inzulinsku rezistenciju, kronični umor, osjetljivost na gluten, mentalne poremećaje… Također, jedan dio oboljelih može razviti i druga autoimuna stanja, što nazivamo poliautoimunost. Najčešći autoimuni poremećaji su: dijabetes melitus tip 1, perniciozna anemija, reumatodini artritis, sistemski eritematozni lupus, celijakija, vitiligo, multipla skleroza.

Takve kliničke slike kod sve većeg broja pacijenata dovele su do stvaranja novih hipoteza koje pojavu poliautoimunosti povezuju s generaliziranom disregulacijom imunološkog sustava, koja dovodi do istovremene pojave više autoimunih bolesti kod jednog pacijenta. Sličnosti genetskih, epigenetskih i okolišnih čimbenika mogu utjecati na razvoj autoimunih bolesti unutar jedne obitelji. Hashimoto tireoiditis češće se javlja unutar obitelji u kojima postoje članovi koji ga već imaju ili imaju neku drugu autoimunu bolest.

 

“Sve bolesti počinju u crijevima”

Smanjena crijevna pokretljivost kao čest simptom hipotireoze, utječe na razvoj smanjenog pražnjenja ili zatvora, pa bakterije iz donjeg dijela crijeva koloniziraju tanko crijevo i remete njegov rad. Kao posljedica se razvijaju simptomi nadutosti, bolova u trbuhu, povraćanja ili proljeva.

Imunitet u velikoj mjeri ovisi o zdravlju crijeva. Stoga se kod autoimunih bolesti preporučuje uzimanje probiotika da bi se obnovila crijevna flora, te vitamina D, pogotovo u jesenskim i zimskim mjesecima kada se manje izlaže sunčevoj svjetlosti. Pokazalo se da je manjak vitamina D povezan s razvojem autoimunih bolesti.

Interes znanstvenika usmjeren je posebno prema nekoliko bakterijskih vrsta, za koje se smatra da mogu zadovoljiti i najveća očekivanja: Bifidobacterium i Lactobacillus (L. acidophilus, L. rhamnosus). Te su bakterije normalno prisutne u crijevnoj flori čovjeka zajedno s ostalim bakterijama koje sudjeluju u održavanju bakterijske ravnoteže organizma, a nazivamo ih još i "protektivnim ili zaštitnim agensima ili čimbenicima". U stanju su "kolonizirati" crijevo, "prilijepiti" se na sluznicu crijeva i djelovati kao antagonisti patogenim bakterijama koje uzrokuju infekciju. 

Kriteriji za odabir najboljeg probiotika:

  1. djelotvornost probiotika dokazana kliničkim studijama (razina dokaza 1-3);
  2. probiotički pripravak koji sadrži humane bakterijske sojeve;
  3. pripravak uz probiotičku kulturu sadrži i prebiotik;
  4. raspon djelatne koncentracije probiotika je od 106-1013 CFU.

Tablica 1. Najčešći crijevni simptomi kod bolesti štitnjače i uporaba probiotika

Simptom/razlog primjene

Vrsta/soj

Doza

Trajanje primjene

Razina dokaza

Sindrom iritabilnog crijeva. Velik broj kliničkih studija pokazao je da probiotici dovode do pobljšanja simptoma: flatulencija, nadutost, frekvencija stolica (1-4)

S.boulardii

 

4x1011 CFU, 2x dnevno

4 tjedna

2

L.rhamnosus

L.plantarum

L.acidophilus

E. aecium

1010 CFU, 1x dnevno

12 tjedana

2

Bifidobacterium infantis

B.longum B.breve

4,5x1011 CFU, 2x dnevno

8 tjedana

3

Konstipacija.

Probiotici su učinkoviti kod funkcionalne konstipacije odraslih. Promjena obrazaca prehrane, dovoljan unost tekućine i prehrambenih vlakana te laksativi po potrebi, primaran su način liječenja. (5,6)

L reuteri

1x108 CFU, 2x dnevno

28 dana

4

L.acidophilus

L.casei

L. plantarum

B. infantis

B. breve

4,5x109 CFU, 1-4x dnevno

12 tjedana

4

Rangiranje razine dokaza (1-6) o učinkovitosti: 1 - svakako preporučiti; 2 - preporučiti (2 ili više randomizirane kliničke studije); 3 - preporučiti (1 ili više randomizirane kliničke studije); 4 - preporučiti, ako ne postoji učinkovitija alternative


Dokazano je da neki sojevi bakterija poput Bifidobacterium i Lactobacillus dijele neke aminokiselinske sekvence s tireoidnom peroksidazom i tireoglobulinom, te da specifično vežu humana antitireoidna antitijela, što je utvrđeno in vitro i in silico. Nekoliko studija evaluiralo je utjecaj suplementacije probioticima, te je utvrđeno da je došlo do porasta razine tiroksina i trijodtironina.

 

Nutrijenti za ravnotežu hormona, metabolizma i stvaranja energije

Suplementacija u obliku dodataka prehrani ima za cilj usporiti napredovanje bolesti, održati kontrolu nad simptomima i poboljšati ukupnu kvalitetu života koja je kod oboljelih od bolesti štitnjače bitno narušena.

 

Minerali

Dva su minerala važna za hormonsku ravnotežu, sintezu TSH i pretvorbu T4 u T3 - selen i cink.

Selen se veže za proteine koji imaju ulogu u pretvorbi tiroksina (T4) u aktivni oblik hormona štitnjače – trijodtironin (T3) te regulira stanični ciklus. Nalazimo ga u gljivama, morskim rakovima, škampima, bakalaru, tuni, telećoj jetrici, brazilskim oraščićima i drugim orašastim plodovima, sjemenkama suncokreta, cjelovitim žitaricama i drugim izvorima.

Štitnu žlijezdu karakterizira visoka tkivna koncentracija selena (0,2-2 mcg/g) i selenoproteina, bitnih za rad imunološkog sustava.

 

Tablica 2. Preporučeni dnevni unos selena

Skupina

Preporučeni dnevni unos

Djeca starija od 14 g. i odrasli

55 mcg

Trudnice

60 mcg

Dojilje

70 mcg

 

Kod bolesti štitnjače preporuke su nešto drugačije, ali ne postoji jednoznačan stav oko svakodnevnog unosa. U prosjeku, preporuka je unijeti između 100-200 mcg/dan, s tim da ukupni dnevni unos ne smije prelaziti 400 mcg. Preporučeno trajanje terapije selenom kao suportivnog dodatka osnovnoj terapiji je 3-12 mjeseci, nakon čega se može napraviti pauza u trajanju od 1-6 mjeseci.

Intervencijske studije provedene u Europi kod osoba s autoimunim tireoiditisom, koje su koristile selenometionin u dozama od 80-200 mcg u trajanju od 3-12 mjeseci, pokazale su sniženje anti-TPO antitijela od 21-62%.

Cink ima ulogu u sintezi tireotropnog hormona (TSH) te u pretvorbi tiroksina (T4) u trijodtironin (T3). Preporučuje se kod autoimune bolesti štitnjače, jer normalizira omjer koncentracija hormona štitnjače te snižava vrijednosti antitijela na štitnjaču. Prirodni izvori cinka su teleća jetrica, crveno meso, šampinjoni, špinat, tikvice, šparoge i drugi izvori.

 

Tablica 3. Preporučeni dnevni unos cinka

Skupina

Preporučeni dnevni unos

Odrasli muškarci / žene

11 / 8 mg

Trudnice

11 mg

Dojilje

12 mg

Odrasle osobe mogu uzimati i do 40 mg cinka bez negativnih posljedica, ali treba napomenuti da dugotrajan i visok unos smanjuje apsorpciju bakra i željeza. Dakle, dnevne potrebe za cinkom za odrasle žene su oko 12 mg, a za odrasle muškarce 15 mg.

Preporuka je cink uzimati uz selen. Godine 2015. provedena je studijom na 68 pretilih žena s dijagnozom hipotireoze koje su uzimale iliucink, selen, oba dodatka ili placebo. Tri mjeseca kasnije zabilježeno je da su one koje su uzimale cink, i one koje su istovremeno uzimale cink i selen, imale značajan porast razine fT3 hormona, povećanje razine T4 i smanjenje TSH7,8.

Jod sudjeluje u sintezi hormona štitnjače i njihov je sastavni dio. Posebno se preporučuje u slučajevima guše i hipertireoze. No, u Hrvatskoj je sva sol jodirana te više ne postoje slučajevi guše. Osim u morskoj soli, nalazimo ga i u morskim plodovima te masnijoj ribi (škampi, losos, tuna), mlijeku i mliječnim proizvodima, puretini, češnjaku, špinatu, blitvi, kupusu, krumpiru, morskim algama i drugim izvorima.

Do povećanja rizika za razvoj bolesti štitnjače mogu dovesti i manjak i višak joda, što znači da količine koje se uzimaju putem hrane i suplementa moraju biti pažljivo titrirane, jer u suprotnome mogu djelovati nepovoljno. Posljednje studije pokazale su da višak joda također može biti povezan s razvojem autoimunog tireoiditisa, nodula štitnjače i hipotireoidizma, moguće zbog povećanja autoimunogenosti tireoglobulina.9 Previše joda također može pogoršati već postojeće stanje hipotireoidizma.10

 

Tablica 4. Preporučeni dnevni unos joda

Skupina

Preporučeni dnevni unos

Odrasli

150 mcg

Trudnice

200 mcg

Dojilje

200 mcg

 

Željezo - dokazano je da su koncentracije feritina (zalihe željeza u krvi, glavni pokazatelj razvoja anemije) povezane s koncentracijom TSH i koncentracijom slobodnog tiroksina (fT4). Zbog deficita željeza može se pogrešno zaključiti da postoji hipotireoza, a kod osoba na terapiji levotiroksinom može se pogrešno zaključiti da imaju potrebu za većom dozom (niža koncentracija feritina povećava koncentraciju TSH u krvi).

Uspoređujući učinkovitosti kelata željeza s aminokiselinama (kelat aminokiseline glicin) i solima (sulfat, fumarat, glukonat) dokazano je da soli željeza imaju promjenjiv stupanj apsorpcije, a nuspojave se javljaju kod približno 50% bolesnika. Nasuprot tome, kelati imaju brži učinak i manje nuspojava. Zaključeno je da su oba pripravka željeza jednako vrijedna, ali kelati imaju prednost jer se bolje podnose i imaju manje izraženih nuspojava, pa ih pacijenti bolje prihvaćaju. Koncentracija elementarnog željeza u tim pripravcima je različita.

Nova generacija dodataka prehrani sadrži niskodozirani oblik ne-hem željeza i hem željezo koje povećava cjelokupnu apsorpciju za 40% bez neželjenih nuspojava. Hem željezo organski je oblik željeza, tj. hemoglobin, visoke bioraspoloživosti u organizmu, a ne-hem željezo je anorganski oblik željeza koje se slabije apsorbira te na čiju apsorpciju utječu želučna kiselina i upotreba vitamina C.

Prirodni izvori željeza su crveno meso, teleća jetrica, riba, jaja, orašasto voće, bučine sjemenke, chia sjemenke, špinat, blitva, kelj, kupus i drugi izvori.

Preporučeni dnevni unos elementarnog željeza je 14 mg/dan, dok je maksimalni dopušteni unos 45 mg/dan. Trudnoća i dojenje imaju poseban status te zahtijevaju 5-6 mg/dan željeza više. Željezo ulazi u interakciju s LT4, pa je uzimanje preparata željeza potrebno odvojiti 2-4 sata od primjene hormonske terapije.

Kalcij - pretpostavlja se da uzimanje hormonske terapije LT4 utječe na snižavanje koncentracije kalcija u kostima i indukciju osteoporoze, posebno kod žena u postmenopauzi. Nakon nekoliko mjeseci uzimanja supstitucijske hormonalne terapije za štitnjaču, bilo bi dobro provjeriti koncentraciju kalcija u 24-satnom urinu.

Kalcij nalazimo u mlijeku, jogurtu, siru, kelju, brokuli, kupusu, špinatu, repi, lososu, srdeli, školjkama, zobi, mahunarkama, orašastim plodovima i drugim izvorima. Prosječna dnevna potreba za odrasle osobe je 800-1.300 mg, a ovisi o dobi pacijenta i stanju koje liječimo. Važno je naglasiti da istovremena upotreba željeza i kalcija umanjuje apsorpciju željeza u organizmu, a ako je potrebno uzimati ih istodobno, pripravke kalcija treba uzimati u razmaku od 3 sata od pripravaka željeza. Također, kalcij ulazi u interakciju sa LT4 tako da smanjuje apsorpciju, pa ih je potrebno uzeti s odmakom od 2-4 sata.

 

Vitamini

Vitamin D utječe na funkcije kao što su koštani metabolizam, stanični rast, stanična diferencijacija i imunitet. Kao takav važan je u prevenciji upala, infekcija i autoimunih bolesti. Glavnina vitamina D nastaje izlaganjem ultraljubičastim B zrakama (290-320 nm) a dio se unosi hranom. U jetri se metabolizira u 25(OH)D (25- hidroksikolekalciferol) koji je zbog cirkulirajućeg poluživota od 15 dana najbolji pokazatelj statusa vitamina D. Dostatna razina je >75 nmol/L.

Za pretvorbu vitamina D u aktivan oblik važni su vitamin K2 (65-80 mcg/dan) i magnezij (400 mg/dan).

 

Tablica 5. Koncentracija 25-OH D (nmol/L)

Koncentracija 25-OH D (nmol/L)

Značenje

< 30 nmol/L

Težak nedostatak vitamina D

< 50 nmol/L

Nedostatak vitamina D

< 75 nmol/L

Manjak vitamina D

  • 75 nmol/L

Adekvatna razina vitamina D

100-125 nmol/L

Potencijalno povoljni učinci kod malignih bolesti

 

Vitamin E ima antioksidativna svojstva i povoljno djeluje na zdravlje organizma. Nalazimo ga u pšeničnim klicama, palminom i ricinusovom ulju, orasima, bademima, lješnjacima, sjemenkama suncokreta, šparogama, rajčicama, avokadu, zelenom lisnatom povrću i drugim izvorima. Preporučena dnevna doza vitamina E je 15 mg u obliku alfa-tokoferola. U brojnim znanstvenim istraživanjima korištene su doze od 200-800 IJ, a studije su pokazale da bi trebalo izbjegavati uzimanje više od 400 IJ.

S obzirom da je velik broj vitamina topiv u mastima, preporučuje se i dnevni unos omega-3 masnih kiselina, a njeni izvori su plava riba (srdela, inćuni, losos, tuna) alge, laneno i maslinovo ulje, te orasi.

 

Vitamin B12

Kompleks vitamina B je skupina osam u vodi topivih vitamina (B1, B2, B3, B6, folna kiselina, B12, pantotenska kiselina i biotin) koji se u prirodi nalaze zajedno. Djeluju u svrhu poboljšanja metabolizma, imunološkog i živčanog sustava, čuvaju kožu i mišiće, potiču rast i podjelu stanica te imaju mnoge druge pozitivne učinke na zdravlje organizma, kao i utjecaj na rad štitnjače.

Zbog preklapanja simptoma hipotireoize i vitaminske deficijencije, praćenje simptoma deficijencije samo vitamina B12 nije dovoljno da bi se utvrdio njegov manjak. Testiranje razina vitamina B skupine i posebno vitamina B12 savjetuje se svim pacijentima s autoimunim tireoiditisom, bez obzira na status protutijela.

Nadomjesci vitamina B12 mogu se uzimati u obliku tableta, lingvaleta, tekućina ili injekcija. Preporuke za dnevni unos se razlikuju, jer je vitamin B12 topljiv u vodi, pa se lako izlučuje mokrenjem, što znači da je opasnost od predoziranja smanjena. Preporučena dnevna doza može ići do 1.000 mcg na dan.

 

Prirodni dodaci prehrani

Sinergija djelovanja nutrijenata iz hrane vidljiva je u brojnim primjerima njihove poboljšane apsorpcije i iskorištavanja kada se oni nalaze u prirodnim kompleksima. Primjerice, izolirani spojevi (antioksidansi) iz brokule ili rajčice imaju značajno manju bioraspoloživost kada se uzimaju kao izolirane molekule u usporedbi s kozumacijom cjelovite hrane. Stoga, uvijek kad se može, prednost treba dati cjelovitoj, raznovrsnoj prehrani.

Prirodni dodaci prehrani obuhvaćaju namirnice poput: nara, bobičastog i orašastog voća, algi, acai bobica, goji bobica, chia sjemenki, ulja konoplje, kokosa ili lana, žitarica poput kvinoje ili amaranta, te začina poput kurkume ili cejlonskog cimeta. Bogate su omega-3 i omega-6 nezasićenim masnim kiselinama, antioksidansima, vitaminima B skupine, željezom, magnezijem itd. Da bismo bili sigurni da zadovoljavamo potrebe organizma za svim nutrijentima, bilo bi idealno koristiti sve blagodati raznovrsne prehrane u kombinaciji s prirodnim i industrijskim dodacima prehrani.

 

Zašto aminokiseline u dodacima prehrani?

Aminokiseline su organske molekule koje izgrađuju biljne i životinjske proteine, a dobivaju se njihovom hidrolitičkom razgradnjom. Koriste se u procesima razgradnje hrane, zacjeljivanja tkiva i rasta stanica. Nadalje, zdravstvene dobrobiti aminokiselina su i poboljšanje pokretljivosti, jačanje imuniteta, poboljšanje strukture kože, kose i noktiju, povećanje snage i izgradnja mišića.

I imunološka antitijela uglavnom se sastoje od aminokiselina. U slabom imunološkom sustavu zato često nalazimo nedostatak L-glutamina, L-arginina i L-cisteina.

Ljudsko tijelo ne može pohraniti zalihe proteina, za razliku od masti ili ugljikohidrata, pa bi se trebali svakodnevno unositi. Suplemente aminokiselina tako se više ne savjetuje samo sportašima, nego njihove prednosti koriste svi.

 

Živjeti u skladu s bolestima štitnjače

Bolesti štitnjače iznimno su raširene i vrlo zahtjevne za liječenje. Terapijski farmakološki izbor svodi se samo na hormonsku supstituciju (kod raširenije dijagnoze, hipotireoze) a samo takav pristup liječenju nije dovoljan. U početnoj fazi liječenja potrebno je nadomjestiti hormone štitnjače koji su u manjku, ili smanjiti pretjeranu produkciju hormona, a nakon toga je potrebno pristupiti liječenju uz svu potrebnu suplementaciju: selen, cink, jod, probiotike, vitamin D, vitamine B skupine, omega-3 masne kiseline i dr. Pacijente treba motivirati i poticati na promjenu životnog stila kroz promjenu prehrane, u vidu konzumacije protuupalnih namirnica i bezglutenske prehrane, što je i najznačajnije u samom terapijskom pristupu.

Mnogo znanstvenih radova istraživalo je utjecaj simptoma, vrijednosti TSH hormona ili suradljivosti pacijenata na kvalitetu njihova života. Kvaliteta života je niža u odnosu na zdravu populaciju, ali isto tako puno viša kod pacijenata koji prihvaćaju bolest, protokol uvođenja terapije, dodataka prehrani i promjene životnog stila.

Pacijenti oboljeli od bolesti štitnjače trebali bi promijeniti način života tako da u njemu bude dovoljno sna, manje stresa i barem pola sata fizičke aktivnosti na  dan. Važno je slušati tijelo, prihvatiti simptome koji se javljaju i koristiti ih kao indikatore za odmor.

Lijekove za štitnjaču treba uzimati redovito, barem 30-60 minuta prije doručka i prije primjene ostale terapije. Dokazano je da kava, čaj i dodaci prehrani utječu na apsorpciju hormona levotiroksina, pa je potrebno odvojiti ih od redovne terapije.

Nikako se ne smije zaboraviti da pacijent u liječenju treba imati ulogu partnera kako bi ta suodgovornost potakla pozitivne promjene, prije svega u psihološkom smislu. Osim toga, svaki zdravstveni radnik treba biti svjestan čimbenika koji utječu na zdravlje i bolest te u obzir osim tijela uzeti i um, duh i socijalno okruženje.

 

Literatura: 

  1. World Gastroenterology Organisation Global Guidelines Probiotics and prebiotics (2017). Dostupno na: https://www.spg.pt/wp-con- tent/uploads/2015/07/2017-Probiotics-and-Prebiotics.pdf.
  2.  Ford AC, Quigley EM, Lacy BE i sur. E cacy of prebiotics, probi- otics, and synbiotics in irritable bowel syndrome and chronic id- iopathic constipation: systematic review and meta-analysis. Am J Gastroenterol 2014;109:1547–61. DOI: 10.1038/ajg.2014.202.
  3.  Choi CH, Jo SY, Park HJ i sur. A randomized, double-blind, place- bo-controlled multicenter trial of saccharomyces boulardii in irri- table bowel syndrome: e ect on quality of life. J Clin Gastroenterol 2011;45:679–83. DOI: 10.1097/MCG.0b013e318204593e.
  4. Sisson G, Ayis S, Sherwood RA, Bjarnason I. Randomised clinical trial: A liquid multi-strain probiotic vs. placebo in the irritable bowel syndrome – a 12 week double-blind study. Aliment Pharma- col The 2014;40:51–62. DOI: 10.1111/apt.12787.
  5. Ojetti V, Ianiro G, Tortora A i sur. The e ect of Lactobacillus reuteri supplementation in adults with chronic functional constipation: a randomized, double-blind, placebo-controlled trial. J Gastrointest Liver Dis 2014;23:387–91. DOI: 10.15403/jgld.2014.1121.234.elr.
  6. Parkes GC, Chatoor D, Emmanuel A. The probiotic VSL# 3 increas- es scbm and reduces symptom severity scores in patients with functional constipation. Posters Neurogastroenterology Dostupno na: http://dx.doi.org/10.1136/gut.2011.239301.345.
  7. Duntas LH, Mantzou E, Koutras DA 2003 Effects of a six month treatment with selenomethionine in patients with autoimmune thyroiditis. Eur J Endocrinol 148:389–393
  8. Gärtner R, Gasnier BC, Dietrich JW, Krebs B, Angstwurm MW2002 Selenium supplementation in patients with autoimmune thyroiditis decreases thyroid  peroxidase antibodies concentrations.J ClinEndocrinolMetab 87:1687–1691
  9. Gaberšček S, Zaletel K. Epidemiological trends of iodine-related thyroid disorders: an example from Slovenia. Arh Hig Rada Toksikol 2016; 67: 93-98
  10.  Liotiris, M.I., Mazokopakis, E.E. Hellenic Journal of Nuclear Medicine 2017; 20; 1, 51-56
  11.  A. Antonelli et al., Autoimmune thyroid disorders. Autoimmunity Reviews 14. Elsevier 2015; 174–180
  12.  Terry F Davies. Laboratory assessment of thyroid function. Jean E Mulder (ed.), UpToDate. Douglas S Ross
  13.  Margaret P. Rayman. Multiple nutritional factors and thyroid disease, with particular reference to autoimmune thyroid disease. Proceedings of the Nutrition Society 2019; 78:34-44
  14.  Rayman, M.P. The importance of selenium to human health. The Lancet 2000;356:233-241
  15.  Institute of Medicine (US). Panel on Dietary Antioxidants and Related Compounds. Dietary Reference Intakes for Vitamin C, Vitamin E, Selenium, and Carotenoids. Washington (DC): National Academies Press (US) 2000; Retrieved on 10/5/2019.
  16.  Wentz I. The Surprising Effect of Zinc Deficiency on Hashimoto’s. Thyroid Pharmacist, April 22nd 2020.
  17.  Botelho et al. Vitamin D in Hashimoto’s thyroiditis and its relationship with thyroid function and inflammatory status. Endocrine Journal 2018; 65 (10): 1029-1037
  18.  Hrg S. Vitamini B skupine – uloga, važnost i preporučene količine. InPharma 2019.
  19.  Vieira, S.M.; Pagovich, O.E.; Kriegel, M.A. Diet, microbiota and autoimmune diseases. Lupus 2014; 23 (6): 518–526
  20.  Vidovic T., Integrativni pristup u liječenju Hashimotove bolesti, Diplomski rad, 2020.
  21.  https://hrcak.srce.hr/232207
  22.  https://www.poliklinika-leptir.hr/wp-content/uploads/2018/02/E-Book-Štitnjača-By-Poliklinika-Leptir.pdf
  23. https://stitnjaca.com/selen-se/
  24. https://stitnjaca.com/vitamini-i-minerali-za-stitnjacu/
  25. https://vitamini.hr/blog/vitaminoteka/utjecaj-selena-na-zdravlje-stitnjace-13068/
  26. https://stitnjaca.com/omega-masne-kiseline/
  27. https://hr.biomedicalhouse.com/3402971-how-do-autoimmune-diseases-cluster-in-families-a-systematic-review-and-meta-analysis
  28. https://www.uptodate.com/contents/image?imageKey=HEME%2F131424

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner