Fotostarenje

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Ana Močić, mag.pharm.

Bore, smanjeni elasticitet kože i pigmentacija vidljive su posljedice godina i procesa prirodnog, kronološkog, starenja kože

Fotostarenje

Iako se radi o prirodnom procesu koji ima svoj tijek, današnji postulati ljepote zasnivaju se na mladolikom izgledu i očuvanju kože mladenačkih karakteristika.

 

Posljednje desetljeća donijelo je napretke u dermatokozmetičkim intervencijama u smislu popunjavanja dermisa botulin toxinom, hijaluronom i kolagenom. Istovremeno, javio se i trend povratka lijepom i prirodnom izgledu kože, koji je pojačala i još uvijek aktualna korona kriza. U njoj su se ljudi više okrenuli sebi te je, uz ostalo, porasla je svjesnost o vanjskim i unutrašnjim čimbenicima koji uzrokuju oksidativni stres i pojačavaju neke neželjene reakcije organizma. Neke od njih su nevidljive, odvijaju se iznutra, dok su druge vidljive i prezentiraju se u vidu kožnih promjena. Danas smo svjesniji nego ikad da su za zdravo tijelo i zdrav duh važni ravnoteža unutrašnjih i vanjskih čimbenika kojima smo izloženi, odnosno da sami utječemo na stvaranje kvalitete vlastitog ekosustava.

 

Što je fotostarenje?

Fotostarenje (photoaging) je pojam koji označava prerano starenje kože uzrokovano učestalim izlaganjem tijela ultraljubičastim zrakama – sunčevim, ali i umjetnim poput onih u solariju. Fotostarenje je izravna posljedica kumulativnog oštećenja kože od sunca kojem smo izloženi cijeli život. Prema intenzitetu i pojavnosti, fotostarenje se razlikuje od kronološkog, prirodnog, starenja. Prirodno starenje kožu čini tanjom, dok je fotoostarjela koža zadebljana i hiperkeratotična.

Sve valne duljine svjetlosnog spektra imaju neki utjecaj na kožu, ali najštetnije i s vidljivim posljedicama su upravo UVA i UVB zrake. UVB zračenje djeluje uglavnom na epidermis (vanjski sloj kože) i uzrokuje dobro poznate opekline na koži (burning), dok UVA zračenje ima negativne i štetne učinke na dermis i epidermis (aging).

Izlaganje suncu od presudnog je utjecaja za fotostarenje kože, pa je kod osoba izloženijih suncu zamijećena intenzivnija klinička slika fotostarenja kože (sportaši, jedriličari, poljoprivrednici, piloti i stjuardese...). Fotostarenju su najviše sklona najizloženija, tzv. fotoeksponirana područja -  lice, vrat, dorzum šaka, podlaktice.

Vidljivi znakovi fotostarenja su:

-          pojava bora;

-          smanjeni elasticitet kože;

-          promjena pigmentacije koja dovodi do mrlja;

-          «paukova mreža» vena na nosu, obrazima i vratu;

-          grube crvene mrlje (sunčane keratoze).

 

Epidemiologija

Fotostarenje je odgovorno za većinu kozmetičkih problema osoba svijetle puti. U uzorku odrasle populacije u Europi i Sjevernoj Americi, s fototipovima kože I, II I III, prevalencija klinički prepoznatljivog fotostarenja kože može biti čak 80-90%.

Čimbenici rizika uključuju stariju životnu dob, muški spol, fototipove kože od I-III, veliko profesionalno ili rekreacijsko izlaganje suncu, život na mjestima geografski više izloženima sunčevom zračenju. Osobe sa svijetlom i manje pigmentiranom kožom izložene su i povećanom riziku od razvoja melanoma kože, i to kao posljedica pojačanog izlaganja sunčevom zračenju. Količina vremena provedenog na suncu tijekom života ključni je faktor rizika za sve kliničke znakove fotostarenja.

 

Patogeneza

Smatra se da je gubitak strukturalne povezanosti izvanstaničnog matriksa dermisa zaslužan za stvaranje naboranog izgleda kože. Dermalni izvanstanični matriks složena je mreža nekoliko makromolekula, uključujući kolagen i elastična vlakna, glikoproteine ​​i glikozaminoglikane koji koži pružaju čvrstoću i elastičnost. Kolageni tipa I i III najzastupljeniji su proteini u dermisu i glavna meta oštećenja uzrokovanih suncem.

Ultraljubičasto zračenje (UVA i UVB) uključeno je u proces fotostarenja. Smatra se da u tom procesu UVA zrake (320-400 nm) ima veću ulogu od UVB zraka, jer prodiru dublje u dermis te su najmanje deset puta jače.

Stanična DNA kratkovalno UVB zračenje (290-320 nm) uglavnom apsorbira u epidermu. Ono uzrokuje izravno oštećenje DNA, stvaranjem dimeraciklobutana pirimidina i odgovorno je za opekline od sunca, upale, fotokarcinogenezu i imunosupresiju.

UV zračenje također neizravno oštećuje DNA. Apsorpcija UVA fotona prenosi elektrone i energiju iz staničnih komponenti, poput porfirina, bilirubina, melanina i pterina u molekule kisika, što rezultira stvaranjem slobodnih radikala kisika (ROS).

 

Pojačana sinteza metaloproteinaza dovodi do gubitka kolagenskih vlakana

Mehanizmi na kojima se temelji oštećenje vezivnog tkiva posredovano UV zračenjem uključuju stvaranje slobodnih radikala, signaliziranje na receptorima na površini stanice, oksidaciju proteina i oštećenje mitohondrija. Slobodni radikali, uključujući vodikov peroksid i radikal kisika, aktiviraju receptore na staničnoj površini za citokine i čimbenike rasta, uključujući epidermalni faktor rasta (EGF), interleukin (IL)-1 i faktor nekroze tumora (TNF)-alfa. Slobodni radikali također induciraju protein-1 aktivator transkripcijskog faktora (AP-1) i nuklearni transkripcijski faktor NF-kappa-B.

AP-1 povećava regulaciju matriksnih metaloproteinaza (MMP) uključujući intersticijsku kolagenazu (MMP-1), stromelizin-1 (MMP-3) i želatinazu od 92 kDa (MMP-9). Kombinirano djelovanje MMP-1, MMP-3 i MMP-9 razgrađuje većinu dermalnog kolagena tipa I i III. Uz opetovano izlaganje suncu, razgrađeni kolagen akumulira se tijekom vremena, što rezultira kliničkim i histološkim značajkama fotostarenja. AP-1 također inhibira ekspresiju gena prokolagena tipa I i tipa III u dermisu, vezujući se na transkripcijski kompleks odgovoran za transkripciju prokolagena, ili blokirajući aktivnost transformirajućeg faktora rasta (TGF)–beta.

 

Vodi li fotooštećena koža riziku stvaranja melanoma?

Na fotooštećenoj koži vide se brojne mutacije mitohondrija koje možemo pronaći i kod degenerativnih bolesti i karcinoma.

Nadalje, također je primjećeno da se u fotooštećenoj koži javljaju veliki blokovi genomske hipometilacije, slični onima koji se vide u kožnoj karcinogenezi.

 

Drugi čimbenici koji pridonose preranom starenju kože

Preranom starenju kože pridonosi i onečišćenje zraka, tj. izloženost zagađivačima zraka u zatvorenom i na otvorenom, uključujući olovo (čađa, ispuh, industrija), dušikov oksid (ispuh automobila), sumporni oksid (industrijska postrojenja) i ozon (razina tla). Povezanost zagađenja zraka i preranog starenja kože podupire nekoliko epidemioloških studija (Epidemiological evidence that indoor air pollution from cooking with solid fuels accelerates skin aging in Chinese women. Li M, Vierkötter A, Schikowski T, Hüls A, Ding A, Matsui MS, Deng B, Ma C, Ren A, Zhang J, Tan J, Yang Y, Jin L, Krutmann J, Li Z, Wang SJ Dermatol Sci. 2015;79(2):148. Epub 2015 May 21.). Studije in vitro sugeriraju da aktivacija aril-ugljikovodičnog receptora (AhR) i citokroma P450 izazvana ozonom, može dovesti do stvaranja metabolita zagađivača zraka koji su toksični za kožu (The skin aging exposome. Krutmann J, Bouloc A, Sore G, Bernard BA, Passeron. Dermatol Sci. 2017;85(3):152. Epub 2016 Sep 28).

Uloga pušenja u ubrzavanju starenja kože potvrđena je promatračkim i epidemiološkim studijama (Factors associated with premature skin aging (photoaging) before the age of 55: a population-based study. Green AC, Hughes MC, McBride P, Fourtanier. Dermatology. 2011 Feb;222(1):74-80. Epub 2010 Dec 29.). Takozvano "lice pušača" karakteriziraju istaknute perioralne i periokularne bore te neujednačen ten, sivkaste nijanse. Mehanizam djelovanja duhanskog dima koji dovodi do bora na licu slabo je istražen, ali se smatra da uključuje oštećenu biosintezu kolagena i razgradnju kolagena indukcijom MMP-a (matriksna metaloproteinaza).

 

Histopatologija

Kada se pod mikroskopom promatra uzorak jako fotooštećene kože, može se primijetiti epidermalna atrofija sa stanjenim spinoznim slojem, smanjenim udjelom kolagena i taloženjem amorfnih masa abnormalno zgusnutih, uvijenih i dezintegriranih elastičnih vlakana. Također se može vidjeti povećani broj atipičnih melanocita i atipičnih stanica epiderme.

 

Kliničke značajke

Kožne promjene izazvane suncem razlikuju se među pojedincima, što odražava razlike u fenotipu i sposobnosti regeneracije kože. Dob, spol, geografski položaj i tip kože faktori su koji utječu na težinu i klinički izgled fotostarenja.

Stupanj starenja kože ovisi o vrsti fototipa kože. Naime, koža reagira prirodnom fotozaštitom, vrstom ˝filtracije˝. Ona ovisi o fototipu koji određuje sposobnost kože da potamni (prirodna zaštita) i sprječi oštećenja koja mogu biti izazvana UV zrakama. Pri klasifikaciji se u obzir uzima sklonost tamnjenju ili opeklinama kože nakon izlaganja suncu, ali isto tako i boja kose, ton ili boja kože te postojanje efelida (pjega) na koži.

 

Zašto koža pod utjecajem sunca tamni?

U kontaktu UV zraka s kožom, dolazi do oštećenja DNA. Stanice dermisa pokreću se velikom brzinom da bi utjecale na sintezu melanina - pigmenta čija je svrha sprječiti daljnja oštećenja kože. Preplanulost kojoj težimo, zapravo je samoobrana kože od utjecaja UV zračenja. Osobe s nižom koncentracijom melanina u koži podložnije su promjenama koje nastaju u kontaktu s UV zračenjem.

 

Jesu li UVA i UVB zrake jednako opasne?

Sunčev spektar dijelimo na tri razine: ultraljubičasto, infracrveno i vidljivo područje spektra. Ultraljubičasto područje obuhvaća UVA, UVB i UVC zrake.

UVC zrake ne dopiru do nas zbog nepropusnosti ozonskog omotača, ali UVA i UVB zrake dopiru i uzrokuju promjene na koži. Što se tiče fotostarenja kože, najopasnije su UVA zrake koje imaju veliku valnu duljinu i ostavljaju promjene po dermis. One imaju raspona zrake valne duljine od 320-340 nm i kao takve prodiru u epidermis i dermis. Također, UVA zrake prisutne su tijekom cijele godine i u svim vremenskim uvjetima, pa zahtijevaju posebnu pozornost.

 

Svjetlost iz uređaja

Smatra se da vidljiva svjetlost i tzv. plava svjetlost raznih uređaja kojima se koristimo u svakodnevnom životu, može biti odgovorne za 10% promjena vezanih uz proces starenja kože. Prema istraživanju iz 2014. godine objavljenom u časopisu Photodermatology, Photoimmunology & Photomedicine, utvrđeno je da «plava svjetlost» značajno pridonosi fotostarenju kože, ali nije okidač za razvoj zloćudne proliferacije stanica, odnosno nastanak melanoma. Danas se intezivno radi na zaštiti i smanjenju učinka plave svjetlosti na kožu i oči. Dugovalno zračenje u infracrvenom (IR) području, koje predstavlja 50% ukupne sunčeve energije, također može pridonijeti fotostarenju kože.

 

Prevencija i liječenje

Najbolja prevencija fotostarenja su odgovorno ponašanje i izbjegavanje sunca u razdoblju od 10-17 sati. Također, potrebno je nositi pokrivala za glavu i sunčane naočale te tijekom čitave godine koristiti kreme za zaštitu od sunca s prikladnim UV faktorom.

Lokalni retinoidi glavni su dio medicinske terapije za pacijente s blagim do teškim simptomima fotostarenja. Korištenje lokalnog retinoida treba prilagoditi tipu kože pacijenta i sposobnosti podnošenja lijekova. Simptomi bolesnika s aktiničnom keratozom mogu se poboljšati liječenjem topikalnim fluorouracilom.

Ako je pacijent zainteresiran za provođenje dodatnih terapija, mogu mu se preporučiti razne terapije poput kemijskog pilinga, injekcija, lasera i fotodinamičke terapije, ali uz obavezno navođenje njihovih potencijalnih štetnih učinaka.

U kozmetičkim pripravcima sadržani su i razni antioksidansi, vitamini ili biljni ekstrakti koji se koriste zajedno s lokalnim retinoidima. Također se preporuča koristiti hranu i dodatke prehrani bogate antioksidansima kao što su vitamin E, vitamin C, koenzim Q10, likopen i zeleni čaj. Antioksidansi ne pružaju zaštitu od prodiranja UV zraka, ali svojim djelovanjem mogu značajno umanjiti njihovo štetno djelovanje u organizmu i značajno reducirati pojavu kliničkih znakova starenja kože.

U posljednje vrijeme dosta pažnje usmjereno je na djelovanje niacina (nikotinamid, B3) budući da recentne kliničke studije upućuju na njegovo protektivno djelovanje na pojavnost melanoma. Vitamin A je neophodan za održavanje normalne kože i pokazuje kemoprotektivno djelovanje. Vitamin C je neophodan za normalno stvaranje kolagena, a brojni drugi mikronutrijenti – vitamini, minerali i ekstrakti bilja također pokazuju blagotvorno djelovanje u zaštiti kože od fotostarenja. Međutim, postoje ograničeni dokazi iz kliničkih studija koji sugeriraju da su korisni ili da je jedan određeni pripravak bolji od drugog.

 

Zanimljivosti iz studija

Jedno australsko istraživanje (PubMed.Premature ageing of the skin in a Queensland population. Med J Aust. 1991 Oct;155(7):473-4, 477-8.) pokazalo je da su primjećene promjene teksture kože umjerenog do jakog značenja kod čak 72% muškaraca i 47% žena mlađih od 30 godina. Jačina oštećenja kože povećava se sa svakom godinom života posebno kod pojedinaca svijetle puti i onih kojima je boravak na suncu dio profesije ili stila života. U populacijama s tamnijom puti, klinički znakovi fotostarenja nisu toliko izraženi do 50-te godine života. No, tada promjene postaju sve vidljivije.

Drugo istraživanje pokazalo je da su se bore kod Kineskinja pojavile 10 godina kasnije nego kod Francuskinja, a to se povezuje s općepoznatom činjenicom  da osobe azijske kulture posvećuju izuzetnu pažnju zaštiti kože od sunca. (PubMed. Skin ageing: a comparison between Chinese and European populations. A pilot study. Nouveau-Richard S, Yang Z, Mac-Mary S, Li L, Bastien P, Tardy I, Bouillon C, Humbert P, de Lacharrière. J Dermatol Sci. 2005 Dec;40(3):187-93. Epub 2005 Sep 8.).

 

Literatura:

https://www.uptodate.com/contents/photoaging?csi=0bc1212e-f39b-436e-9185-2896b8c31766&source=contentShare#H10962084

Krutmann J, Morita A, Chung JH. Sun exposure: what molecular photodermatology tells us about its good and bad sides. J Invest Dermatol 2012; 132:976.

Schroeder P, Lademann J, Darvin ME, et al. Infrared radiation-induced matrix metalloproteinase in human skin: implications for protection. J Invest Dermatol 2008; 128:2491.

Fisher GJ, Kang S, Varani J, et al. Mechanisms of photoaging and chronological skin aging. Arch Dermatol 2002; 138:1462.

Angel P, Szabowski A, Schorpp-Kistner M. Function and regulation of AP-1 subunits in skin physiology and pathology. Oncogene 2001; 20:2413.

Park CB, Larsson NG. Mitochondrial DNA mutations in disease and aging. J Cell Biol 2011; 193:809.

Krutmann J, Bouloc A, Sore G, et al. The skin aging exposome. J DermatolSci 2017; 85:152.

Model D. Smoker's face: an underrated clinical sign? Br Med J (Clin Res Ed) 1985; 291:1760.

Daniell HW. Smoker's wrinkles. A study in the epidemiology of "crow's feet". Ann Intern Med 1971; 75:873.

Kligman AM. Early destructive effect of sunlight on human skin. JAMA 1969; 210:2377.

Chung JH. Photoaging in Asians. PhotodermatolPhotoimmunolPhotomed 2003; 19:109.

Han A, Chien AL, Kang S. Photoaging. DermatolClin 2014; 32:291.

Kang S, Bergfeld W, Gottlieb AB, et al. Long-term efficacy and safety of tretinoin emollient cream 0.05% in the treatment of photodamaged facial skin: a two-year, randomized, placebo-controlled trial. Am J ClinDermatol 2005; 6:245.

Le Pillouer-Prost A, Cartier H. Photodynamic Photorejuvenation: A Review. DermatolSurg 2016; 42:21.

https://www.krenizdravo.hr/ljepota/fotostarenje-koze-kako-ga-prepoznati-sprijeciti-i-ublaziti

https://www.skincancer.org/blog/photoaging-what-you-need-to-know/

http://www.inpharma.hr/index.php/news/163/18/Ljekarnicki-pristup-problemu-fotostarenja-koze

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz

Banner Banner Banner Banner