Oprezno kod problema s očima

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Melita Petrović, mag.pharm.

Iz iskustva Melite Petrović, mag.pharm.  

Oprezno kod problema s očima


Donosimo ljekarničko iskustvo vezano uz probleme s očima – kako razlikovati različita stanja i bolesti, što preporučiti za samoliječenje, te kada pacijenta uputiti liječniku

Oči su jedan od najsloženijih organa u ljudskom tijelu, a vid je najdragocjenije osjetilo, pa ga treba dobro čuvati.  Oči često mogu biti  iritirane različitim uzrocima te se mogu javiti tegobe kao npr. peckanje, crvenilo, zamućen vid, osjećaj suhoće oka, svrbež, bol… Za neke tegobe treba se obratiti specijalistu oftalmologu, no pacijenti se često prvo obraćaju ljekarniku i traže pomoć u samoliječenju.

Ozbiljni problemi kao što su npr. ozljeda oka ili iritacija nekim kemijskim supstancijama, svakako zahtijevaju intervenciju liječnika. Pacijenta trebamo savjetovati da se nakon doticaja s iritansom oko ispere većom količinom vode i da se što prije obrati liječniku da bi se spriječila ozbiljnija oštećenja.

No, tegobe očiju zbog kojih se pacijenti najčešće obraćaju ljekarniku za pomoć su upala površine oka koja se ne širi u dubinu, te sindromi suhog oka i umornih očiju. Kod upalnih bolesti oka radi se o upali spojnice oka (konjunktivitis), upali rožnice (keratitis) ili upali vjeđa (blefaritis).

Upala spojnice oka (konjunktivitis) s obzirom na težinu može varirati od blage upale sa suzenjem, do jake upale koja uzrokuje oštećenje i odumiranje tkiva. Najčešći uzrok te upale su razni vanjski čimbenici koji nepovoljno utječu na oko. Mogu biti fizikalni (toplina, propuh), kemijski (kiseline, lužine), bakterijski, virusni ili alergijski. Simptomi su pečenje, iritacija i „žuljanje" u oku, uz crvenilo i oteklinu spojnice oka te izrazito „krmeljenje“, a iscjedak iz oka je često žutozelen. Za liječenje bakterijskog konjunktivitisa (najčešće uzrokovan stafilokokima, pneumokokima i streptokokima) koriste se antibiotici lokalno (kapi i/ili masti) na preporuku i recept liječnika. Ne smiju se koristiti predugo, jer stanje može prijeći u kronični konjunktivitis. Do odlaska liječniku iritiranost oka se može smanjiti pomoću umjetnih suza.

Neki alergeni iz okoline mogu uzrokovati alergijski konjunktivitis. Najčešće je sezonski, javlja se uvijek u isto doba godine i povezan je s razdobljem cvjetanja pojedinih biljaka. Simptomi su svrbež, crvenilo i otečeni kapci, pa se često preklapaju sa simptomima suhog oka. Preporučiti treba izbjegavanje poznatih alergena i primjenu umjetnih suza, te lokalnu primjenu antihistaminika/vazokonstriktora u obliku preparata za oči (lokalni antihistaminici brzo uklanjaju simptome, ali im je djelovanje kratko, pa se moraju često primjenjivati). Bez recepta mogu se dati kapi za oči s ektoinom, koje u kontaktu sa sluznicom oka stvaraju hidrokompleks u obliku filma, koji štiti od kontakta s alergenima.  Ukoliko to nije dovoljno, lokalno se može primijeniti antihistaminik u obliku kapi za oči koji se izdaje na recept (olopatadin).

Samoliječenje je moguće u nekim slučajevima, no specijalistu za oči svakako se treba obratiti u slučajevima kada upala traje dulje od nekoliko dana, ili je upala posljedica ozljede oka, zatim kada su prisutni i opći simptomi (povišena temperatura, opća slabost i sl.), kada je bol jaka te kada je prisutno značajno smanjenje oštrine vida.

Upala rožnice (keratitis) je bolna upala koja može biti uzrokovana ozljedom ili infekcijom. Simptomi su u početku slični konjunktivitisu - crvene oči, osjećaj stranog tijela u oku, osjetljivost na svjetlo, a mogu se pojaviti i mutan vid, natečenost te iscjedak iz oka. Poseban rizik od keratitisa imaju korisnici kontaktnih leća, pa ih je nužno upozoriti na besprijekornu higijenu leća da bi se spriječio nastanak infekcije. Upala rožnice može biti uzrokovana bakterijama, virusima, gljivicama ili parazitima, a svaka vrsta upale liječi se drugačije, ovisno o uzroku. Bakterijski keratitis se najčešće liječi antibakterijskim kapima, a ako je potrebno i u kombinaciji s oralnim antibioticima; gljivični keratitis oralnim antimikoticima i kapima za oči; a virusni keratitis antivirusnim kapima za oči i antivirusnim tabletama. Najčešći uzročnik virusnog keratitisa je Herpes simplex.  Herpetični keratitis je vrlo ozbiljno stanje koje može rezultirati čak i sljepoćom.

Upala vjeđa (blefaritis) nastaje kao posljedica pojačane sklonosti lučenju masti iz žlijezdi u vjeđama, koje potom začepe izlazne kanaliće. Često dolazi do sekundarne infekcije bakterijama ili do pojave ječmenca. Simptomi blefaritisa su pečenje i žarenje rubova vjeđa, i to na oba oka. Prateći simptom je osjećaj umora i težine u očima. Rubovi vjeđa su blago natečeni i mogu biti crveni. Cijelo oko je iritirano, pa je često ujutro nakon buđenja prisutno crvenilo oka. Da bi se smanjile smetnje i učestalost upalnih procesa, potrebno je svakodnevno čišćenje posebnim, za to namijenjenim otopinama. Kod pogoršanja je nužno lokalno primijeniti antibiotike i/ili kortikosteroide koje na recept propisuje oftalmolog, i to ne dulje od 7 dana. Nikako se ne preporučuju vazokonstriktorne kapi, jer mogu uzrokovati atrofiju sluznice oka.

Često se može javiti i „ječmenac“ (hordeolum) - gnojna upala lojnih i znojnih žlijezda, s prvim simptomom u vidu male, žućkaste mrlje u središtu kvržice koja se razvija kako gnoj ekspandira. Može trajati od 7-10 dana bez liječenja, ili svega 2-4 dana ako se liječi ispravno. Prvo se primjenjuju hladni oblozi četiri do šest puta na dan, u trajanju od otprilike 15 minuta dok bol ne splasne. Nakon što očni kapak više nije bolan, topli oblozi mogu poboljšati drenažu i ubrzati proces sušenja (sterilnu gazu ugrijati glačalom i stavljati na oko nekoliko puta na dan). Antibiotske masti ili kombinacija antibiotskih / steroidnih masti mogu se primjenjivati samo uz preporuku liječnika.

Sindrom umornih očiju je vrlo česta pojava našeg doba, uzrokovana načinom života. Uzročnici su onečišćenja kojima smo izloženi ili još češće dugi, neprekidni rad za računalom, dugotrajno naprezanje očiju (vožnja autom, čitanje, cjelodnevni rad...). Pojavljuju se crvenilo i iritacija, mogući su bol, suzenje oka ili suhoća. Za pomoć se koriste vazokonstriktori (nafazolin) i umjetne suze. Nafazolin je dekongestiv  i vazokonstriktor koji steže dilatirane krvne žile u oku, koje uzrokuju crvenilo. Djeluje brzo i produženo kod lokalne primjene, pa brzo uklanja simptome, ali se ne preporuča dugotrajna i prečesta uporaba.

Sindrom suhog oka čest je problem za koji se rješenje traži u samoliječenju. To je pojava kada oko ne stvara dovoljno suza ili one brzo isparavaju, pa je oko suho, a smetnje se opisuju kao osjećaj „pijeska u očima“, peckanje, žarenje, crvenilo, povremeno zamagljenje vida, otežano otvaranje vjeđa tijekom noći i ujutro (osjećaj kao da su vjeđe zalijepljene za oko) i iznenadno suzenje. Kad se jednom dijagnosticira, suho oko je stanje koje će osobu pratiti do kraja života. Naime, suze su zaštitna tekućina koju proizvode suzne žlijezde. Uloga suznog filma je da zaštiti površinu oka te sprječi isušivanje podmazivanjem i vlaženjem oka. Treptanjem ravnomjerno raspoređujemo suzni film po površini oka, koji osim što hrani epitel rožnice, ispire strane čestice kao što su prašina, alergeni i sl. Poremećaj suznog filma javlja se u dva oblika. Tzv. hiperevaporativno suho oko je najčešći oblik, a nastaje zbog disfunkcije lipidnog sloja suza, što izaziva pojačano isparavanje vodene komponente suza. Češće je kod mlađih osoba, žena, te kod osoba sa suhom kožom. Simptomi su suzenje i  mutni vid nakon duljeg rada za računalom, čitanja ili gledanja  TV-a, a izraženiji su ujutro ili na vjetru. Hiposekrecijsko suho oko je rjeđi poremećaj, a nastaje  kod starijih osoba zbog smanjenog lučenja vodene komponente suza. Očituje se kao osjećaj suhoće, žarenja, „pijeska u očima“, i to češće navečer. O kojem se obliku suhog oka radi najbolje će odrediti oftalmolog.

Suho oko ne može se izliječiti, ali se nastoje smanjiti subjektivne tegobe, te spriječiti moguće infekcije. Najčešće se koriste tzv. umjetne suze koje djeluju simptomatski podmazujući i ovlažujući površinu oka, a pomažu i u ispiranju alergena s površine oka. Na tržištu postoji velik broj preparata umjetnih suza u slobodnoj prodaji bez recepta, no korisnici bi se trebali savjetovati sa stručnom osobom o odabiru najprikladnijeg. Neke kapi služe samo za ovlaživanje, djeluju kratkotrajno i treba ih koristiti često (6–8 puta tijekom dana). Drugi proizvodi ovlažuju i podmazuju površinu oka i prodiru dublje, a neki imaju i dvostruko djelovanje te uključuju dodatnu lipidnu zaštitu.

S obzirom da konzervansi u kapima za oči mogu izazvati alergijsku reakciju, noviji preparati ih ne sadrže (sterilnost u naznačenom roku valjanosti osigurava tehnologija izrade spremnika za kapi) ili imaju konzervanse koji se razlažu na dnevnom svjetlu. Za korisnika je važna informacija koliko se dugo mogu koristiti nakon otvaranja, te može li se preparat koristiti s kontaktnim lećama. Vrlo su praktični tzv. monodozni preparati u kojima su kapi za oči smještene u malim dozama za jednokratnu uporabu, bez konzervansa i dugog roka valjanosti. Na raspolaganju imamo i kapi koje pored uobičajenih sastojaka (hijaluronska kiselina, dekspantenol, hipromeloza...) sadrže i neke biljne komponente i vitamine, primjerice ekstrakt nevena, tinkturu biljke vidac (Euphrasia), destilirane cvjetne vodice različka, kokotca, kamilice, hamamelisa, vitamine E i A… Umjetne suze možemo savjetovati i za tegobe u vrijeme ljetnih vrućina kada se zbog propuha i klima-uređaja događa da oči pocrvene i počnu suziti.

Lijekove za primjenu u oči važno je primjenjivati pravilno i krajnje oprezno, bez obzira je li preparat OTC ili ga je propisao liječnik. 

Iako nam se možda čini nepotrebnim, pacijente je dobro upozoriti na način postupanja s pripravcima za oči. Većina lijekova namijenjenih za primjenu u oko su otopine ili suspenzije koje se primjenjuju izravno iz bočice koja je ujedno i kapaljka. Vrh kapaljke ne smije dotaknuti oko (može ga ozlijediti ili kontaminirati) a ukapavati treba čistim rukama s glavom zabačenom unazad. Prstom treba pažljivo povući donji očni kapak, kapaljku namjestiti izravno iznad oka, a pogled uperiti prema gore te ukapati 1 ili 2 kapi. Više kapi nije potrebno, jer ne mogu stati u oko, pa se prelijevaju. Nakon ukapavanja pogled treba uperiti prema dolje, polagano otpustiti kapak i oprezno zatvoriti oči, bez trljanja oka i treptanja. Ako se u terapiji koristi više vrsta kapi za oči, između dva ukapavanja potrebno je napraviti razmak od najmanje 5 minuta, osim ako nije drugačije propisano. Također, treba upozoriti da nakon otvaranja, kapi imaju određeni rok u kojem se smiju upotrijebiti (navedeno u uputi lijeka).

Kod istovremene primjene kapi i masti za oči potrebno je najprije koristiti kapi, a potom mast (razmak najmanje 10 minuta). Držanjem tube u ruci tijekom nekoliko minuta sadržaj se ugrije i time se olakša istiskivanje masti. Prstom treba povući donji očni kapak prema dolje i laganim stiskanjem tube istisnuti 0,5-1 cm masti duž unutarnjeg dijela donjeg kapka. Zatim zatvoriti oko na 1-2 minute i oči okretati u svim smjerovima, a sterilnom kompresom ukloniti višak masti s oka. Nakon otvaranja oka može doći do privremenog zamućenja vida, pa je u tom slučaju potrebno izbjegavati aktivnosti koje iziskuju oštar i precizan vid. Ako se u terapiji koristi više vrsta masti potrebno je napraviti razmak od najmanje 10 minuta. Očna mast se nanosi u maloj količini, ali djeluje oko 4 sata, pa je ne treba stavljati često kao kapljice. Najčešće se kapi koriste tijekom  dana, a mast prije spavanja. Nakon stavljanja kapi i masti u oko, potrebno je oprati ruke da se infekcija ne bi prenijela na drugo oko ili na druge osobe.

Osim preporuke i savjetovanja navedenih OTC preparata i dodataka prehrani koji se uzimaju za očuvanje vida i kao preventiva i pomoć kod makularne degeneracije, sve moguće druge probleme s očima treba prepustiti stručnjaku, specijalistu za očne bolesti.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner