Njega masne i problematične kože s aknama

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.mag. dermatofarmacije i kozmetologije

Glavni cilj liječenja je ublažavanje simptoma i sprječavanje nastanka ožiljaka. U liječenju blažih oblika akni pomaže lokalna terapija, a kod težih je potrebna i sustavna. Važni su i odabir dermokozmetike, prehrana i dodaci prehrani

 
Njega masne i problematične kože s aknama

  

Acne vulgaris je kronična bolest kože koja zahvaća seborejičke predjele (lice i gornji dio tijela) a prezentira se pojavom komedona, upalnih lezija (papula, pustula, nodusa) i ožiljaka. Obično započinje između 12. i 14. godine života, a u najvećem ​broju slučajeva prestaje izlaskom iz adolescencije, odnosno do 25. godine života. ​Kod nekih akne perzistiraju i u kasnijoj životnoj dobi, a ponekad i doživotno. Uočeno j​e da što se bolest ranije pojavi, to postoji veća vjerojatnost da će klinička slika biti ​teža, a tijek bolesti dulji. Teži oblici akni češće nastaju kod osoba muškog spola ​zbog utjecaja androgena, ali bolest općenito podjednako zahvaća oba spola.

U nastanku akni sudjeluje više čimbenika, od kojih su najznačajniji pojačana sekrecija loja pod utjecajem androgena, pojačana i poremećena keratinizacija epitela distalnog dijela pilosebacealnog folikula, te proliferacija bakterije Propioni bacterium acnes što dovodi do upalnih promjena. Također se smatra da postoji i genetska predispozicija - djeca bolesnika s težom kliničkom slikom često imaju podjednako tešku bolest. Okoliš, npr. vlaga i jako znojenje, mogu također pogoršati akne. Hormonske promjene u tijelu također uzrokuju ili pogoršavaju akne. Takve su ​promjene česte kod adolescenata, djevojaka i žena prije mjesečnice, u trudnoći, kod ​stresa i prilikom korištenja određenih lijekova (npr. kortikosteroidi). Kozmetički proizvodi ​također mogu pridonijeti razvoju akni. Ulja, masti ili boje u proizvodima za kosu i ​kozmetičkim kremama mogu pogoršati kožne lezije.

Liječenje je kod većine bolesnika vrlo uspješno, a ovisi o obliku akni. Kod blažih slučajeva primjenjuje se samo lokalna terapija, a kod srednje teških i teških ​slučajeva uz lokalno se liječenje istodobno primjenjuje i sustavno.

Redovitim ​čišćenjem kože i lokalnom, danas najčešće kombiniranom, keratolitičkom i ​antimikrobnom terapijom nastoji se s kože ukloniti sebum, spriječiti začepljenje ​otvora folikula i stvaranje novih komedona, papula i pustula.

Kod srednje teških ​oblika bolesti, uz lokalnu terapiju obično se daju antibiotici, najčešće tetraciklini u ​nižim dozama ili azitromicin, dok je kod najtežih oblika bolesti i dalje terapija izbora​​ peroralno primijenjen izotretinoin.

 

Sustavno liječenje 

Oralni antibiotici

Od antibiotika se najčešće koriste tetraciklini, a nešto rjeđe azitromicin, eritromicin i klindamicin.

Sustavna antibiotska terapija najčešće se primjenjuje tijekom 2-3 mjeseca. Prilikom primjene takvih lijekova valja misliti i na njihove nuspojave koje uključuju pseudomembranozni kolitis, vaginalnu kandidijazu, vestibularne poremećaje i fototoksičnost. 

Oralni retinoidi

Kod najtežih oblika akni uvodi se izotretinoin. On djeluje na sve patofiziološke čimbenike bolesti. Liječenje traje od 16 do 20 tjedana. Nuspojave su suhoća kože i sluznica, heilitis, ljuštenje kože, prolazno opadanje kose, te je snažan teratogen ​zbog čega se ženama istovremeno daju kontraceptivi.

Tijekom terapije nužna je stalna kontrola laboratorijskih nalaza, poglavito jetrenih proba, kolesterola i triglicerida.

Hormonska terapija

Takav izbor liječenja dobra je alternativa za izotretinoin kod svih tipova akni za žene u adolescenciji i odrasle žene, jer smanjuje djelovanje androgena na produkciju loja. Najčešće se koriste oralni kontraceptivi.

 

Lokalno liječenje

Topikalni antibiotici

Klindamicin i eritromicin koriste se u obliku otopina, losiona i gelova. Smanjuju kolonizaciju P. acnes u pilosebacealnom kanalu. No, pri dugotrajnoj primjeni lokalnih antibiotika povećan je rizik od bakterijske rezistencije, pa se takav oblik liječenja ne savjetuje primjenjivati kao monoterapiju, a niti dulje od 4-6 tjedana.

Kombinacija topikalnog antibiotika s benzoil peroksidom smanjuje rizik od bakterijske rezistencije.

Benzoil peroksid

Koristi se u liječenju blagih do umjerenih oblika akni. Dostupan je u različitim formulacijama (gel, suspenzija, losion, pjena). Djeluje bakteriostatski i protuupalno, bez rizika od bakterijske rezistencije. Djeluje adstringentno i keratolitički. Nedostatak mu j​e što izaziva eritem, ljuštenje i moguće egzacerbacije. Može se koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji s lokalnim retinoidima, ili s lokalnim antibioticima što se pokazalo uspješnim.

Salicilna kiselina

Djeluje keratolitički i komedolitički. Nedostatak je što izaziva eritem i ljuštenje.

Azelatna kiselina

Koristi se u liječenju blagih do umjereno teških akni. Djeluje bakteriostatski i komedolitički, a ima i umjeren učinak u uklanjanju hiperpigmentacije. Nuspojave su svrbež, pečenje i prolazni eritem.

Topikalni retinoidi

Danas se smatra da su topikalni retinoidi lokalna terapija prvog izbora za većinu bolesnika s aknama, te prvi izbor u terapiji održavanja stanja bez akni. Djeluju komedolitički, smanjujući abnormalnu intrafolikularnu hiperkeratozu i deskvamaciju. Ostala bitna djelovanja topikalnih retinoida su imunomodulacija, reparacija, regeneracija kožnog matriksa, te direktno i indirektno protuupalno djelovanje.

 

Dodaci prehrani

U ljekarnama postoji niz dodataka prehrani koji su se pokazali vrlo učinkovitima u prevenciji i tretiranju akni. Učinkovitim su se pokazale kombinacija cinka i selena kao i ulje boražine koje obiluje vitaminima A, D, E i K te gama-linolenskom kiselinom koja ima protuupalni učinak, pa je kao takva pogodna za različite kožne upalne bolesti.

Cink je element koji je esencijalan za pravilan razvoj i funkcioniranje kože. Otprilike 6% zaliha cinka u tijelu nalazi se upravo u koži. On djeluje bakteriostatski na P. acne, inhibira kemotaksiju te može sniziti produkciju upalnog citokina TNF-alfa. Utvrđeno je da pacijenti s aknama imaju sniženu razinu serumskog cinka. Kod takvih pacijenata dokazano je da kod akni oralna nadomjesna terapija cinkom dovodi do poboljšanja.

U upalnu progresiju akni uključeni su i reaktivni kisikovi spojevi koje produciraju neutrofili. Ti kisikovi spojevi se normalno odstranjuju iz tkiva staničnim antioksidansima kao što su glukoza-6-fosfat dehidrogenaza i katalaza. Kod pacijenata ​s aknama oba su antioksidansa prisutna u nižim količinama, dok je malondialdehid, marker lipidne peroksidacije i oksidativnog oštećenja, kod takvih pacijenata povišen u usporedbi s kontrolnom skupinom. Primijećeno je da oksidativni stres ima ulogu u početku nastanka akni te da bi lijekovi s antioksidativnim djelovanjem mogli biti učinkoviti kao dodatak u liječenju te bolesti.

Antioksidativni učinak imaju selen te liposolubilni vitamini A i E.

Također je katehin, pronađen u zelenom čaju, poznat po svojim antioksidativnim svojstvima, jer inhibira proizvodnju loja. Protuupalno djeluju kvercetin​ kao i reservatrol koji se nalaze u kori grejpa, crnom vinu, kikirikiju.

Biljka koja se pokazala vrlo učinkovitom u liječenju akni je čičak. On potiče rad jetre i lučenje žuči te na taj način pomaže ukloniti otpadne tvari iz organizma. Čičak djeluje i antibakterijski te smanjuje lučenje sebuma tako da se često koristi kod ​raznih kožnih oboljenja. Na tržištu je prisutan u različitim oblicima, i to od kapsuliranog ​ekstrakta korijena čička koji se dobiva iz svježe biljke, do tekućeg ekstrakta i čaja.

U literaturi se kao važni čimbenici protiv pojave akni navode i probiotici, probavna vlakna, folna kiselina, nikotinamid i krom.

 

Dermokozmetika

Za pravilan tretman akni jedna je od najvažnijih stvari prikladna higijena. Preporuka je koristiti blaga sredstva za čišćenje koja ne isušuju kožu: micelarne otopine koje nježno uklanjaju nečistoće, šminku i višak sebuma te gelove za čišćenje koji su posebno prilagođeni potrebama masne i problematične kože. Nakon pranja lica preporuča se primjena adstringentnog tonika koji sužava pore te korektivnih krema za kožu sklonu aknama, koje djeluju protuupalno, antibakterijski te smanjuju lučenje sebuma. Postoje i razne paste i koncentrati koji se nanose ciljano na prištić s ciljem isušivanja. Jednom tjedno bilo bi poželjno napraviti i piling kojim se uklanjaju mrtve stanice s površine kože.

Kozmetika za problematičnu kožu nije jednaka za tinejdžerske akne i akne u odrasloj dobi, jer kozmetika za akne u odrasloj dobi zahtijeva i preventivno djelovanje protiv nastanka bora i ne smije kožu dodatno dehidrirati i isušivati, a upravo je to najčešća nuspojava aktivnih sastojaka u takvoj kozmetici.

Retinol je možda najbolji odabir za akne u odrasloj dobi, jer ne samo da kontrolira veličinu pora, eksfolira kožu od nakupljenih nečistoća unutar pora, nego i izvrsno potiče sintezu kolagena i hijaluronske kiseline. Zbog mogućih sistemskih nuspojava (teratogenost) treba biti pažljiv ako se retinol predlaže djevojkama u fertilnoj dobi.

Za pravilnu higijenu masne kože sklone nastanku akni vrlo je važno koristiti dermokozmetičke proizvode bez sapuna, s blagim surfaktantima za uklanjanje nečistoća i prekomjerne masnoće. Čišćenje se preporuča najviše 2 puta na dan, ujutro i navečer. Prečesto čišćenje i upotreba sapuna dodatno isušuje kožu, što potiče žlijezde lojnice na pojačano lučenje sebuma. Proizvodi za njegu masne kože moraju biti nekomedogeni (bez sastojaka koji začepljuju pore), bez ulja (oil free) ali hidrirajući (water based). Obično sadrže i matirajuće sastojke koji uklanjaju neželjeni sjaj. Pri odabiru pudera i korektora također valja voditi računa da budu nekomedogeni kako ​bi se izbjegla mogućnost nakupljanja komedogenih sastojaka (ulja, voskova) u ​porama, te njihovo začepljivanje.

Sastojci dermokozmetike namijenjene koži s aknama ili koži sklonoj aknama sadrže supstancije koje imaju antibakterijski učinak (cinkov glukonat, sumpor, eterično ulje čajevca, eukaliptus, kora cimeta), protuupalni učinak (vitamin E, cink sulfat, zeleni i bijeli čaj, polifenoli grožđa, sladić, aloja, pantenol, bisabolol, alantoin, ulje boražine i noćurka), matirajući učinak (zelena glina, kaolin), zatim sastojke koji smanjuju stvaranje sebuma (retinol, nikotinamid, cinkov glukonat) te djeluju eksfolirajuće (salicilna kiselina, glikolna kiselina, mliječna kiselina, sumpor, retinol, bromelain, ekstrakt kore vrbe).

Kod uporabe oralne ili lokalne terapije za liječenje akni, koja često zna jako isušiti kožu, važno je koristiti hidratantne kreme koje će koži vratiti izgubljenu vlagu. Također, kao dopuna svakodnevnoj higijeni kože, preporučljivo je koristiti i termalne vode koje obiluju mineralima koji smiruju iritiranu kožu i jačaju njenu obrambenu barijeru.

 

Utjecaj prehrane na nastanak akni

Dugo se već pretpostavlja da postoji povezanost između prehrane i akni, no zasad o tome nema čvrsto utemeljenih dokaza. Pojedini znanstvenici s njihovim nastankom povezuju brojne namirnice (mlijeko i mliječni proizvodi, čokolada). Drugi smatraju da do poboljšanja stanja s aknama ne dolazi prilikom izbjegavanja određenih namirnica, već smanjenjem glikemijskog indeksa i glikemijskog opterećenja organizma. Brojne studije pokazale su veliku razliku u stopama prevalencije i incidencije akni u društvima manje razvijenim od zapadnjačkih, upućujući na to da okolišni čimbenici kao što je prehrana, zajedno s genetičkim i etničkim čimbenicima, imaju važnu ulogu u patogenezi akni. Uočeno je da je bolest učestalija u urbanim i industrijaliziranim društvima u odnosu na ruralne sredine.

Hrana s visokim glikemijskim indeksom

Nekoliko je studija dovelo u vezu pojavu akni s unosom jednostavnih ugljikohidrata. Naime, hrana koju karakterizira značajan sadržaj šećera i drugih ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom utječe na razinu inzulina i IGF-1 čimbenika u serumu. Obje molekule utječu na povećanu proizvodnju androgenih hormona i posljedično na razvoj akni.

Masti i masne kiseline

Iako zasad nisu objavljene velike kvalitetne studije koje ispituju utjecaj unosa masti na rizik od akni, poznato je da omega-6 masne kiseline djeluju proupalno te se dovode u vezu s njihovim nastankom. S druge strane, omega-3 masne kiseline imaju protuupalno djelovanje te je moguće njihovo djelovanje na smanjenje rizika od pojave akni djelovanjem na razinu IGF-1 čimbenika u krvi i smanjenjem upale u folikulima. Također, prehrana koja obiluje zasićenim masnim kiselinama povećava razinu IGF-1 čimbenika, dok s druge strane prehrana smanjenog sadržaja masnoće i s obiljem vlakana snižava razinu IGF-1 čimbenika.

Pretpostavka da bi omega-3 masne ​kiseline mogle pozitivno djelovati na akne potječe od starije epidemiološke studije ​koja je utvrdila da zajednice koje održavaju tradicionalnu prehranu bogatu omega-3 masnim kiselinama, tj. konzumiraju velike količine ribe i morskih plodova imaju niže stope pojave akni. Zapadnjačka prehrana ima nizak omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina u usporedbi s promatranim prehrambenim navikama kod neindustrijaliziranih naroda. U tradicionalnoj zapadnjačkoj prehrani unos omega-6 masnih kiselina je otprilike deset puta veći nego omega-3 masnih kiselina, dok su velike količine omega-3 masnih kiselina izgubljene ili oksidirane tijekom obrade i kuhanja hrane. Istraživanja upućuju na to da povećani unos zelenog lisnatog povrća, oraha, sjemenki i plave ribe može tijekom vremena povećati koncentraciju omega-3 masnih kiselina u staničnim membranama.

Stoga, da bi se unijele poželjne masti, trebalo bi konzumirati prvenstveno masnoće bogate mononezasićenim i polinezasićenim masnim kiselinama (maslinovo, sojino, repičino, kukuruzno, bučino, riblje ulje) te smanjiti unos masti sa zasićenim i transmasnim kiselinama (svinjska mast, slanina, masno crveno meso, meso peradi s kožicom i pržena hrana).

Mlijeko i mliječni proizvodi  

Nekoliko studija pokazalo je poveznicu između razvoja akni i unosa mlijeka i mliječnih proizvoda. Mlijeko sadrži hormone i bioaktivne molekule poput progesterona, androgenih hormona i IGF-1 čimbenika koji utječu na endogene hormone, a u mlijeku se nalaze u dovoljnim količinama da ostvare biološki utjecaj.

Čokolada

Plod drveta kakaovca (Theobroma cacao ili hrana bogova) daje sirovinu kakao. Miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera proizvodi se čokolada. Tijekom desetljeća, upravo se ona navodila kao uzrok za pogoršanje akni. U većini studija koje navode da su akne i čokolada povezani, praćeno je izbijanje akni nakon konzumacije čokolade koja je sadržavala dodatne sastojke kao što su mlijeko, šećer i lješnjaci. Važno je naglasiti da komercijalne čokolade, osobito one s većim sadržajem mlijeka, imaju veliku količinu ugljikohidrata, odnosno rafiniranih šećera ​koji imaju visok glikemijski indeks. Oni povisuju postprandijalnu plazmatsku razinu ​IGF i IGFBPa koji imaju inzulinotropno djelovanje. Međutim, do sada nije provedeno istraživanje koje bi procijenilo učinak čiste čokolade (koja sadrži 100% kakaa) na pojavu ili pogoršanje stanja s aknama.

 

Zaključak

Glavni cilj liječenja akni je ublažavanje simptoma bolesti, sprječavanje nastanka ožiljaka i pojave recidiva bolesti. U liječenju blažih oblika primjenjuje se lokalna terapija, dok je u težim oblicima potrebno uz lokalnu terapiju uvesti i sustavnu. U prehrani bi se trebao ograničiti unos ugljikohidrata, mlijeka i mliječnih ​proizvoda, a povećati unos svježeg voća i povrća, orašastih plodova te ribe. ​Potrebno je promijeniti i štetne životne navike poput manjka sna, konzumacije ​alkohola, kofeina i cigareta te stresa.

 

Literatura:

Therapeutic Challenges and New Approaches to the Patient With Acne, Supplement, Skin & Allergy News, Elsevier Office of Continuing Medical Education, 2008.

Acne- Seminar, The International Dermal Institute, 2009.

Acne Therapy, Supplement to the Acne Drug Comparison Chart, RxFiles, Health Region (SHR), Saskatoon, March 2007.

Baumann L., Cosmetic Dermatology 2nd Edition, McGraw Hill, 2008.

https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/5/Akne.html

https://www.zdravobudi.hr/clanak/320/utjecaj-prehrane-na-pojavu-akni

http://www.plivamed.net/vijesti/clanak/5583/Utjecaj-prehrane-na-pojavu-akni.htm l


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner