Endometrioza

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: prim.dr.sc. Ulla Marton, dr.med., docent na SSST, Poliklinika dr. Marton, Zagreb

Tvrdokorna, neugodna kronična upalna bolest koju obilježavaju rasap i rast sluznice maternice izvan svog sijela, cikličko ponašanje i vršna simptomatologija tijekom druge faze ciklusa, a povezujemo je prvenstveno s ženama tijekom reproduktivne dobi

Endometrioza

 

 

Prema navodima iz literature, smatra se da oko 10-25% ženske populacije u reproduktivnoj dobi boluje od endometrioze, koja može trajno obilježiti životni tijek žene. Većina dijagnoza postavlja se kasno, u prosjeku 7 godina nakon pojavljivanja simptoma, ili zbog neprepoznavanja i zanemarivanja prvih simptoma (bol tijekom menstruacije, bolne ovulacije, pre i postmenstruacijsko tamnosmeđa sukrvica) ili zbog njezina muklog napredovanja. Kako se radi o hormonski ovisnoj bolesti, ona započinje rano, početkom fertilne dobi i traje do njezina završetka.

Osnovno obilježje endometrioze je bol koja prati cikličke hormonske promjene, a nastaje kao posljedica infiltracije endometriotičnih plakova u području male zdjelice. Dolazi do "krvarenja" na mjestu rasapa priraslica, promjena anatomskih odnosa i potiska na živčane ogranke. Bolest ima kronični upalni tijek. Rasap endometriotičnih plakova u svome sijelu stvara upalna žarišta, što za posljedicu ima ili promjenu lumena (npr. crijeva) ili nastajanje priraslica (adhezija)  koje mijenjaju anatomske odnose unutar zdjelice, navlačeći pojedine strukture jednu na drugu. To može otežavati pasažu crijeva, dinamiku pražnjenja mjehura i  bolnost tijekom odnosa.

Pod utjecajem hormonske aktivnosti dolazi do rasta spužvastih plakova koji dodatno pridonose promjeni anatomskih odnosa i/ili okluziji lumena crijeva i/ili mjehura. Kronična bol je glavno obilježje kod gotovo svih bolesnica koje boluju od endometrioze, i to s progresijom čak do povremene nepodnošljivosti tijekom menstruacije i neposredno prije nastupanja menstruacije.

Simptomatologija endometrioze može biti vrlo individualna. Pojedine žene uopće ne bilježe nikakve simptome koji bi upućivali na endometriozu, dok mnoge osjećaju izrazito naglašene i neugodne simptome. Sumnju možemo postaviti već u ranim ginekološkim godinama ako se mlada žena tuži na stalnu bol u maloj zdjelici, uz izrazito bolne menstruacije; crijevna peristaltika popraćena je odjekom boli koja se pojavljuje neposredno prije nastupanja i tijekom menstruacije; javlja se bolnost tijekom mokrenja uz pojavu krvi u urinu; naglašenu bolnost tijekom ili neposredno nakon odnosa; nemogućnost ostvarivanja trudnoće.

Osnovna klinička obilježja endometrioze su:

-      bol (kronična bol tijekom cijelog ciklusa s porastom u vrijeme ovulacije i neposredno prije nastupanja menstruacije)

-      dysmenorrhea (bolne mentruacije)

-      hypermenorrhea sa i/ili bez disfunkcijskih krvarenja, menometrorrhagia

-      dypareunia (boli odnosi)

-      dysuria (bolno mokrenje)

-      bolna defekacija

-      kronična fizička, ali i emocionalna iscrpljenost, nadutost, bol u leđima.

 

Za žene koje boluju od endometrioze, ulaskom u vrijeme ovulacije često započinje izrazito neugodno, čak i nepodnošljivo razdoblje. Subjektivna promjena senzacija u maloj zdjelici popraćena je osjećajem nadutosti, uz moguću bolnost prilikom defekacije, ponekad i tijekom pražnjenja mjehura. Povremeno je popraćena i osjećajem mučnine, glavobolje, uz opći psihofizički umor, iscrpljenost i vrlo često uz opće nerazumijevanje radne i obiteljske okoline. Odnosi mogu postati izuzetno bolni, čime bude osjećaj neugodnosti i odbijanje, spolni život postaje nepodnošljiv i zbog toga neprihvatljiv, što, naravno, izaziva šire posljedice na psihičku stabilnost žene, ali i njezinog partnera.

Bol koja nije samo zdjelična s vremenom postaje „opća“ bol. To posljedično razvija brojne radne i funkcionalne poteškoće, drastičan pad kvalitete života, nemogućnost socijalnog i ekonomskog doprinosa unutar obitelji, nepovjerenje radne i obiteljske okoline, što pak vodi u stanje opće psihofizičke iscrpljenosti. Nažalost, kod brojnih žena bolest se ne prepoznaje nego ih se upućuje na psihijatrijska vještačenja. Također, dijagnoze se najčešće postavljaju kada žena pokušava ostvariti trudnoću.

Poznato je da oko trećine žena koje ne mogu ostvariti trudnoću boluje od endometrioze. Naime, ona dovodi do promjena unutar anatomskih struktura s posljedičnim razvojem priraslica unutar i oko jajovoda i jajnika, koje onemogućuju ovulaciju i funkciju žutog tijela. Zbog promjena unutar sluznice jajovoda dolazi do nemogućnosti prihvata jajne stanice u jajovod što za posljedicu ima nemogućnost oplodnje unutar njega ili nastajanje izvanmaternične trudnoće. „Loša zbivanja“ događaju se i unutar sluznice/endometrija koji neadekvatno sazrijeva za fazu ciklusa i nije u mogućnosti prihvatiti oplođenu jajnu stanicu (implantacija).

Operativno liječenje zasigurno ima svoje mjesto i vrijeme u liječenju pacijentica s endometriozom, koje moraju prolaziti dijagnostičke postupke tijekom evaluacija čimbenika neplodnosti. No, stalno treba imati na umu da je endometrioza bolest koja zahtijeva dugotrajno liječenje s često neizvjesnim ishodom. Razvoj minimalno invazivnih kirurških tehnika i farmakoloških pripravaka omogućio je širok spektar pristupa liječenju. U većini slučajeva temelji se na primjeni oba pristupa - na maksimalnoj redukciji zahvaćenog tkiva, tj. rješavanju priraslica s osnovnim ciljem ostvarenja trudnoće, uz poboljšanje kvalitete života na temelju smanjenja boli.

Operativno liječenje u velikom broju slučajeva ne donosi konačno rješenje. Često je nakon njega ostvarenje trudnoće moguće tek primjenom jedne od metoda potpomognute oplodnje, dok poboljšanu kvalitetu života treba održati primjenom jednog od hormonskih pripravaka (oralni kontraceptivi u kontinuitetu od 6 mjeseci ili godine dana, primjenom gestagena (oralno / supkutano / intramuskularno), postavljanjem spirale sa sustavom koji otpušta hormon (levonorgestrel).

Operacije različitog obima izvode se u centrima koji su iznimno educirani za tako složene zahvate, čiji opseg može biti od jednostavnog postavljanja dijagnoze do iznimno opsežnog radikalnog zahvata koji može obuhvaćati odstranjivanje  zahvaćenih dijelova jajnika, dijela ili cijele maternice, prostora potrbušnice, pa i dijelova crijeva. Prilikom izvođenja zahvata uvijek se nastoji sačuvati reproduktivna funkcija, posebice ako žena nije ostvarila trudnoću, a nalazi se u reproduktivnoj dobi. Liječenje se temelji na maksimalnom smanjenju zahvaćenog tkiva, uz što bolje očuvanje plodnosti, na rješavanju priraslica s osnovnim ciljem ostvarenja trudnoće u vlastitom tijelu, uz poboljšanje kvalitete života sa smanjenjem boli.

Svaki operativni zahvat može imati posljedice, jer se svakim odstranjivanjem dijela tkiva jajnika smanjuje rezerva jajnih stanica, čime bitno utječemo na cjelokupnu kvotu jajnih stanica, a time i na mogućnost zanošenja. Operativnim odstranjenjem maternice, mogućnost ostvarivanja roditeljstva moguća je samo u zemljama koje imaju pravno regulirano surogat majčinstvo (iznajmljivanja maternice). Oko 100.000 žena koje boluju od endometrioze u SAD-u, podvrgnuto je i histerektomiji - vađenju maternice (15% svih operativnih zahvata s ciljem odstranjivanja endometrioze).

Prije pristupa operativnom zahvatu, najpovoljnije je u dogovoru s pacijenticom pristupiti konzervativnom liječenju. Izbor preparata i duljina njegove primjene ovise o objektivnom ginekološkom nalazu, subjektivnoj ocjeni stanja same pacijentice, o paritetu, reproduktivnim željama, ali i o realnim mogućnostima liječenja te općem zdravstvenom stanju. Svrha svih terapija je smanjenje broja i količine menstrualnog krvarenja te poboljšanje kvalitete života u svakom smislu. Uvođenje u terapiju i njezino prilagođavanje svakako ovise i o stavu i željama pacijentice, ali i njezinom cjelokupnom zdravstvenom statusu.

Osim kirurškog liječenja i uvođenja kontraceptivnih preparata tražila su se i druga rješenja. Velik utjecaj na stanje pacijentice imaju način života, ali i niz danas poznatih čimbenika kao što su nasljeđe (ako bliski ženski srodnik boluje od endometrioze rizik raste za 6x), životna dob (odlaganje trudnoće, ulazak u kasnu menopauzu, rana prva menstruacija), dulja izloženost djelovanju estrogena, niža i neadekvatne produkcije progesterona, kiruške manipulacije unutar male zdjelice, velik unos crvenog mesa i masti te pretilost (adipociti su rezervoar estrona). Subjektivni osjećaj kliničkih manifestacija može se značajno poboljšati upravo poznavanjem navedenih čimbemnika te promjenom stila života, redukcijom masnog tkiva kao potencijalnog izvora estrona i izbjegavanjem konzumacije crvenog mesa i alkohola.  

Ljekovitost pojedinih biljaka i njihovo sinergističko djelovanje koje obuhvaća antioksidativno, antiinflamatorno, antiseptičko djelovanje, poznato je dugi niz godina.

Kurkuma (indijski šafran) spada u biljke klasificirane kao GRAS (Generally Recognized As Safe Substances), odnosno supstancije generalno priznate kao sigurne (FDA). Njene aktivne supstancije kurkumin i kurkuminoid kod pacijentica koje boluju od endometrioze djeluju protuupalno i antioksidativno. Njihovo blagotvorno djelovanje leži u činjenici da svojim antiinflamatornim djelovanjem ublažavaju upalnu simptomatologiju što pridonosi smanjenju osjeta boli, ali i dinamici rasta endometralnih žarišta. Redukcijom tih žarišta smanjuje se i dinamika broja invazivnih, odnosno kiruških intervencija koje uključuju i brojne druge komplikacije (npr. redukcija ovarijske rezerve).

Poput kurkuminoida, i kvercetin pripada skupini flavonoida (organski spojevi biljnog porijekla). Djeluje tako da zaustavlja rast endometrijskog tkiva te ima protuupalno i antioksidativno djelovanje.

N-acetil-cistein (NAC) je oblik L-cisteina (poluesencijalne aminokiseline) poznat po svom antioksidativnom djelovanju, visokoj bioraspoloživosti u tankom crijevu i poboljšanju protuupalne i antiproliferativne aktivnosti.

 

Zaključak

Brojne žene koje boluju od endometrioze ne samo da se nose s poteškoćama koje donosi sama bolest, nego se često susreću i s nerazumijevanjem okoline. Stalno treba imati na umu da bolest započinje rano, još tijekom kasne adolescencije, a do postavljanja dijagnoze često muklo napreduje nanoseći i trajne posljedice na žensko zdravlje. Svaka žena je „priča za sebe“ i zahtijeva individualni pristup što ovisi o težini kliničke slike, ostvarenim trudnoćama, želji za potomstvom, kvaliteti dnevnog socijalnog života i, naravno, o procjeni liječnika te željama pacijentice.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner