Sikavica, Silybum marianum

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Jasminka Papić, dipl.ing.

Na temelju rezultata dobivenih brojnim kliničkim studijama, sve se više preporuča za terapiju toksičnih oštećenja jetre

 
Sikavica, Silybum marianum

 

Farmakološki učinak sikavice, Silybum marianum (L.) Geartn. poznate i kao obični oslobod ili osljebad, istraživan je u brojnim kliničkim studijama. Iako se mišljenja stručnjaka o djelotvornosti njenih sastavnica znatno razlikuju, neosporna je činjenica da pripravci koji je sadrže, bez obzira na mehanizam djelovanja, pokazuju zaštitno djelovanje protiv višestrukih utjecaja koji štete jetri. Zato se sve više preporuča u terapiji toksičnih oštećenja jetre.

Ljekovita svojstva sikavice poznata su od davnine. Upotrebljavala se još u doba Krista, a intenzivni uzgoj i primjena u liječenju raznih tegoba započeli su u srednjem vijeku, u Srednjoj Europi. Najprije se upotrebljavala zajedno s medovinom kao sredstvo za povraćanje, a kasnije se destilat dobiven iz listova i sjemenki koristio protiv kuge, trovanja, vrućice i probadanja „sa strane". U obliku obloga primjenjivala se kod bolesti jetre i nesvjestice. U narodnoj medicini bila je lijek i za bolesti slezene, pomoć kod malarije, migrene, putne mučnine, proširenih vena, želučano-crijevnih i žučnih tegoba. Liječnici su je propisivali i kod hepatitisa, masne jetre, kronične upale i ciroze jetre. Sustavno ispitivanje mehanizama njezinog djelovanja i primjena u ljekarništvu započeli su sredinom prošlog stoljeća.1

Kao droga se koriste zreli, osušeni, smeđe isprugani plodovi kojima se odstranjuje čekinjasta kunadra (papus). Najvažnije biološki aktivne skupine spojeva koje plodovi sikavice sadrže su: flavonoglikani, flavonoidi i masno ulje.

Flavonoglikani se sastoje od flavonoida taksifolina i različito vezanog koniferilnog alkohola. Njihov specifičan kompleks poznat pod nazivom silimarin, prvi je put izoliran iz ploda sikavice 1968. g. U njegovom sastavu dominiraju tri flavonoglikana: silibin (silibinin), silikristin i silidijanin, a cijeli kompleks čine i manje zastupljeni flavonoglikani kao što su: dehidrosilibin, 3-dezoksisilikristin, deoksisilidijanin, siliandrin, silibinom, silihermin, neosilihermin. Pretpostavlja se da je najaktivniji među njima silibin koji je smjesa dva stereoizomera A i B (u omjeru 1:1). Zreli plod sadrži 1,5-6% silimarina. Skupinu flavonoida čini više flavonskih i flavonolnih spojeva. Masno ulje zastupljeno je sa 16-18%, a sadrži većinom linolensku i oleinsku kiselinu uz nešto miristinske, palmitinske i stearinske kiseline. U sastavu roške također sudjeluju i amini (triamin, histamin), betain hidroklorid, tokoferol (oko 0,6%), steroli (kampesterol, stigmasterol, beta-sitosterol) te bjelančevine kojih može biti 25-30%, a u zelenim dijelovima biljke nalaze se također veće količine flavona i flavonola (slobodnih ili vezanih u obliku glikozida) te fumarna kiselina i poliacetileni.2-4

Kao lijek se upotrebljavaju zreli plodovi sikavice i njihovi pripravci, osobito visokokoncentrirani suhi ekstrakt. On se najčešće proizvodi ekstrakcijom acetonom ili etilnim alkoholom iz plodova, sjemenki i lišća. Farmakološki je najvrjedniji ekstrakt plodova koji je najčešće standardiziran na 70% silimarina (računato na silibin). Istraživanjima je dokazan višestrani mehanizam djelovanja sikavice. Stoga se i njezina farmakološka aktivnost može podijeliti u nekoliko skupina.

Među učincima hepatoprotektivnog djelovanja navode se: antagonističko djelovanje na brojne toksine jetre; utjecaj na promjenu vanjske građe stijenki jetrenih stanica (hepatocita) čime  se sprječava ponovni prodor toksina i pospješuje djelovanje enzima polimeraze te povećava sinteza bjelančevina u ribosomima; induciranje, odnosno aktiviranje enzima koji u jetri razgrađuju strane tvari; poticanje obnove stanica nakon oštećenja; blagi utjecaj na modulaciju imuniteta; sposobnost hvatanja slobodnih radikala na staničnim i substaničnim membranama; smanjenje lipidne peroksidacije i utjecaj na regeneraciju stanica.

Farmakološka aktivnost sikavice i djelotvornost njezinih sastavnica u olakšavanju raznih tegoba, osigurali su učinkovitu primjenu njezinog standardiziranog ekstrakta u olakšavanju raznih simptoma toksičnog oštećenja jetre i u dodatnom liječenju: virusnog hepatitisa, ciroze jetre (i masne jetre) izazvane djelovanjem alkohola i drugih štetnih kemikalija, upalnih stanja jetre, posljedica trovanja zelenom pupavkom i povećanja koncentracije enzima jetre u vezi sa žučnim bolestima. Ekstrakt sikavice također se koristi za sprječavanje ili ublažavanje toksičnog djelovanja nekih lijekova (fenotiazina, butirofenona) te kod oslabljenog imuniteta kao i u raznim pripravcima antioksidativnog djelovanja.

Silimarin ima utjecaj i na gušteraču kod dijabetesa koji uništava beta stanice. Taj učinak rezultat je djelovanja silimarina na povećanje koncentracije glutationa u gušterači i krvi, na inhibiciju hiperglikemije, antioksidativno djelovanje i očuvanje stanične funkcije i strukture.

Zelenim dijelovima biljke pripisuje se sposobnost održavanja zdrave jetre te djelovanje kod funkcionalnih poremećaja, žutice, žučnih kolika i sličnih bolesti.1,5-12

Najveći broj istraživanja posvećen je razjašnjenju mehanizma djelovanja flavonoglikanskog kompleksa silimarina i njegove glavne komponente silibina koji se u liječenju ljudi gotovo isključivo primjenjuje kao hepatoprotektivna supstancija. Za učinkovitost u liječenju jetre vrlo je važan njegov utjecaj na aktivnost enzima  RNA polimeraze I i transkripciju ribosomalne RNA, čime se potiče i sinteza proteina u ribosomima, ključna za obnavljanje strukturnih proteina i enzima uništenih djelovanjem toksina jetre. Pokusi su pokazali da silimarin blokira centre vezivanja toksina i time sprječava i otežava njihovo nakupljanje u jetri. Pritom važnu ulogu ima i njegovo snažno antioksidativno djelovanje koje je prema nekim istraživanjima višestruko jače nego kod vitamina E.

Silimarin ima važnu ulogu i u smanjivanju jetrene i mitohondrijske oksidacije glutationa, budući da djeluje kao kelator željeza čija povišena koncentracija potiče te oksidacijske procese koji mogu pogoršati oštećenje jetre kod pacijenata s kroničnim virusnim hepatitisom. Pored toga, smanjuje aktivnost tumorskih promotora, stabilizira masne stanice i usporava metabolizam kalcija.

Na temelju obavljenih kliničkih studija pretpostavlja se da silimarin ublažava ošećenja jetre izazvana djelovanjem alkohola, raznih industrijskih kemijskih sredstava i psihofarmaceutika, te ubrzava normalizaciju narušene funkcije jetre.1,4,6

 

Literatura: 

  1. Leung, A. Y., Foster, S., Encyclopedia of Common Natural Ingredients Used in Foods, Drugs and Cosmetics. Second Edition. New York, John Wiley & Sons, 1996, 467-468.
  2. Schafner W., Häfelfinger Beat Ernst B. Ljekovito bilje – kompendij, Leo-commerce, Rijeka, 1999, 256-257.
  3. Wang K, Zhang H, Shen L, Du Q, Li J. Rapid separation and characterization of active flavonolignans of Silybum marianum by ultra-performance liquid chromatography coupled with electrospray tandem mass spectrometry, J Pharm Biomed Anal. 53, 4, 2010,1053-7.
  4. Polyak S.,J, Morishima C., Lohmann V., Pal S., Lee D.,Y., Liu Y., Graf T.,N., Oberlies N.,H. Identification of hepatoprotective flavonolignans from silymarin. Proc Natl Acad Sci U S A. 2010 Mar 30;107(13):5995-9.
  5. Haddad Y., Vallerand D., Brault A., Haddad P.,S. Antioxidant and Hepatoprotective Effects of Silibinin in a Rat Model of Nonalcoholic Steatohepatitis. Evid Based Complement Alternat Med. 2009 Nov 1.
  6. Fraschini F, Demartini G., Esposti D. Pharmacology of Silymarin, Clin Drug Invest, 22, 1, 2002.
  7. El-Kamary S.,S., Shardell M.,D., Abdel-Hamid M., Ismail S., El-Ateek M., Metwally M., Mikhail N., Hashem M., Mousa A., Aboul-Fotouh A., El-Kassas M., Esmat G., Strickland G.,T. A randomized controlled trial to assess the safety and efficacy of silymarin on symptoms, signs and biomarkers of acute hepatitis. Phytomedicine. 16, 5, 2009,391-400.
  8. Vogel G., Tuchweber B., Trost W., Mengs U. Protection by silibinin against Amanita phalloides intoxication in beagles, Toxicology and Applied Pharmacology, 73,3, 1984, 355 – 362.
  9. Kim S.,H, Cheon H.,J, Yun N., Oh S.,T., Shin E., Shim K.,S., Lee S.,M. Protective effect of a mixture of Aloe vera and Silybum marianum against carbon tetrachloride-induced acute hepatotoxicity and liver fibrosis. J Pharmacol Sci., 109, 1, 2009, 119-27.
  10. Schrieber S.,J, Wen Z., Vourvahis M., Smith P.,C., Fried M.,W., Kashuba A.,D., Hawke R.,L. The pharmacokinetics of silymarin is altered in patients with hepatitis C virus and nonalcoholic Fatty liver disease and correlates with plasma caspase-3/7 activity. Drug Metab Dispos. 36, 9, 2008, 1909-16.
  11. Ramasamy K., Agarwal R. Multitargeted therapy of cancer by silymarin. Cancer Lett. 8, 269(2), 2008, 352-62.
  12. White C.,P, Hirsch G., Patel S., Adams F., Peltekian K.,M. Complementary and alternative medicine use by patients chronically infected with hepatitis C virus. Can J Gastroenterol. 21, 9, 2007, 589-95.

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner