Prevencija osteoporoze

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Maja Pogačić Makek, univ.mag.pharm.

Novija istraživanja pokazuju da je uz primjeren unos kalcija, vitamina D, proteina, esencijalnih masnih kiselina, važan i adekvatan unos magnezija, fosfora, fluora, bora, vitamina K te vitamina B kompleksa

 
Prevencija osteoporoze

 

Osteoporoza je metabolička, sistemska bolest koštanog tkiva, koju karakteriziraju gubitak koštane mase i poremećena mikroarhitektura koštanog tkiva, što za posljedicu ima povećanu krhkost kostiju i povećan rizik za nastanak prijeloma. Spada u jednu od pet najčešćih kroničnih bolesti. Osteoporoza je bolest starije životne dobi koja je uglavnom povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju u starosti. Najčešće i najopasnije komplikacije su prijelomi, i to kralježaka i bedrene kosti. Prijelomi se uobičajeno događaju kod svakodnevnih aktivnosti.

Osnovni mehanizam nastanka osteoporoze je gubitak ravnoteže između stvaranja nove kosti i koštane razgradnje. Zdrava kost rezultat je ravnoteže između stvaranja i resorpcije kosti. Kada koštana resorpcija, posredovana osteoklastima prevlada nad stvaranjem kosti, dolazi do gubitka koštane mase. Postoji više medijatora koji utječu na proces remodeliranja kosti, a među njima su najvažniji PTH, vitamin D, spolni hormoni (estrogeni), TSH, hormoni štitnjače, kortizol, citokini i čimbenici rasta.

Razlikujemo primarnu i sekundarnu osteoporozu. Primarna osteoporoza nastaje zbog ubrzanog gubitka koštane mase kod žena nakon menopauze, te se označava kao postmenopauzalna, ili se javlja kao senilna osteoporoza kod žena i muškaraca starijih od 70-75 godina. Sekundarna osteoporoza javlja se kao posljedica čitavog niza kroničnih bolesti i/ili primjene određenih lijekova, poglavito kortikosteroida.

Osamdeset posto oboljelih od osteoporoze su žene starije dobi. Glavni uzrok zbog kojeg se ta bolest javlja je prestanak lučenja ženskog spolnog hormona estrogena u menopauzi. U reproduktivnoj dobi, kada imaju normalnu količinu estrogena u krvi, žene su zaštićene od propadanja koštane mase. To se mijenja nakon menopauze i naglog pada njegove koncentracije. Estrogen djeluje direktno na koštane stanice preko svojih receptora, i to tako da povećava resorpciju kalcija u crijevima i bubregu, podiže koncentraciju D vitamina, koči osteoklaste te smanjuje nepovoljne učinke citokina.

Najvažniji rizični čimbenik za razvoj osteoporoze je niska koštana masa, kada je BMD (Bone Mineral Density - mineralna gustoća kostiju) manji od 19. Gubitak koštane mase počinje oko tridesete godine života, tako da je vršna koštana masa od odlučujuće važnosti za veličinu njenog gubitka u starosti. Genetika određuje 60% vršne koštane mase, a ostali čimbenici koji imaju utjecaj su prehrana, hormonalni status, tjelesna aktivnost te životne navike poput pušenja, prekomjernog uživanja kave i alkohola, niskog unosa kalcija i vitamina D. Ženski spol, bijela rasa, visoka dob i demencija također su čimbenici rizika za osteoporozu.

Iako su velika većina oboljelih od osteoporoze žene, ona pogađa i muškarce. Najčešći razlog demineralizacije i gubitka koštane mase i kod muškaraca je hormonski disbalans koji se događa nakon 60. godine starosti, a karakterizira ga postupno smanjivanje lučenja testosterona. Testosteron se pomoću enzima aromataze pretvara u estrogen te tako ima posredan učinak na kost.

Osteoporoza je u početku asimptomatska, a najčešće se prepozna tek kad se dogodi prijelom. Glavni parametar za njenu dijagnozu je denzitometrijsko mjerenje gustoće kostiju. To je radiološka metoda koja pokazuje odstupanje od vršne koštane mase za mladu odraslu populaciju. Prvu denzitometriju žene bi trebale napraviti u dobi od 65 godina, a muškarci od 70 godina. Može se raditi i ranije u slučaju nastanka prijeloma prilikom slabe traume, ako su prisutna dva ili više rizičnih čimbenika. Rizični čimbenici za nastanak osteoporoze su hormonalni poremećaji, ranija dob ulaska u menopauzu, određene kronične bolesti (reumatoidni artritis, upalne bolesti crijeva, dijabetes, limfomi), loše prehrambene navike, pušenje i nedostatak tjelesne aktivnosti.

Liječenje osteoporoze provodi se općim mjerama (nefarmakološki) i primjenom lijekova (farmakološki). Ciljevi liječenja su usporavanje pregradnje kosti, povećanje koštane mase i gustoće, smanjenje rizika prijeloma, očuvanje i unapređenje funkcionalne sposobnosti te bolja kvaliteta života. U okviru općih mjera savjetujemo poboljšanje prehrane (posebice osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D), poticanje tjelesne aktivnosti i preveniranje padova. Liječenje osteopenije je nefarmakološko, dok osteoporoza zahtijeva i liječenje lijekovima. Uobičajeno je liječenje započeti bisfosfonatima koji služe za prevenciju prijeloma kralježaka i perifernih nevertebralnih (nekralježničkih) prijeloma. Od ostalih lijekova to su hormonsko nadomjesno liječenje, selektivni modulatori estrogenskih receptora i kalcitonin. Svi nabrojeni spadaju u antiresorptivne lijekove koji smanjuju apsorpciju kosti te na taj način povećavaju koštanu masu. U osteoanaboličke lijekove (tj. lijekove koji stvaraju novu kost) spada teriparatid, dok se u novije lijekove ubrajaju monoklonska protutijela.

 

Prevencija osteoporoze

U prevenciji osteoporoze važnu ulogu imaju pravilna prehrana, tjelesna aktivnost te dovoljan unos vitamina i minerala važnih za izgradnju kosti.

Tjelesna aktivnost, poglavito vježbe s opterećenjem i one jakog intenziteta, s vjerojatnim mehanizmom mehaničkog stresa i indukcije osteoblasta, imaju važnu ulogu u postizanju vršne koštane mase te u prevenciji osteoporoze i prijeloma. Osobama različitih dobnih skupina, ovisno o komorbiditetu, o čimbenicima rizika od padova i prijeloma, ali i o afinitetu prema određenim sportovima, preporučuju se različite tjelesne aktivnosti radi zaštite zdravlja kosti. Djeci i mladima, radi postizanja maksimalne vršne koštane mase, preporučuje se bavljenje sportovima kao što su košarka, odbojka, gimnastika. Tjelesna aktivnost žena, osobito nakon menopauze, trebala bi uključivati vježbe jačanja mišića, aerobik, trening jakog intenziteta i/ili antigravitacijske vježbe radi smanjenja gubitka mineralne koštane mase. Pri osmišljavanju programa treninga za prevenciju ili liječenje osteoporoze nužno je individualno planiranje. Vježbe bi trebale biti specifične i postupno progresivne pri postizanju jačine intenziteta ili opterećenja kosti te se provoditi kontinuirano.

Bitnu ulogu u smanjenju rizika za razvoj osteoporoze ima prehrana. Adekvatna prehrana utječe na razvoj i održavanje koštane mase, a time i na čimbenike koji uzrokuju krhkost kostiju. Primjeren unos kalcija, vitamina D, proteina, esencijalnih masnih kiselina, te smanjenje unosa soli, alkohola, kofeina kao i prestanak pušenja (pušenje ubrzava razgradnju estradiola) imaju važnu ulogu u sprječavanju nastanka osteoporoze. Uz to, novija istraživanja pokazuju da je važan i adekvatan unos magnezija, fosfora, fluora, bora, vitamina K te vitamina B kompleksa (B12, folat, B2 i B6). Studijama je dokazano da suplementacija omega-3 masnim kiselinama poboljšava apsorpciju kalcija kao i njegovo odlaganje u kost, te usporava gubitak koštane mase u menopauzi. Namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama su plava riba, orašasti plodovi i sjemenke lana. Studijama je dokazano da prekomjeran unos kofeina i soli u hrani povećava izlučivanje kalcija mokraćom što za posljedicu ima gubitak koštane mase i povećani rizik od frakture. Alkohol je također čimbenik rizika za zdravlje kosti. Osim što povećava izlučivanje kalcija urinom, alkohol povećava i rizik od padova i nastanka fraktura.

Kalcij je jedan od najvažnijih minerala koji sudjeluje u izgradnji kosti. Njegov adekvatan unos neophodan je za normalan rast i razvoj kosti. U kostima je sadržano čak 99% tjelesnog kalcija. Glavni izvori kalcija su mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće, banane i žitarice, naranče, grah. Unos namirnica bogatih kalcijem od najranije dobi dokazano dovodi do povećane gustoće i mase kosti u odrasloj dobi, te posljedično smanjuje rizik od osteoporoze. Velik broj studija pokazao je da povišen unos kalcija smanjuje rizik za lomove, smanjuje gubitak koštane mase te poboljšava gustoću koštane mase. Preporučeni unos kalcija za odrasle osobe je 800 mg, dok kod oboljelih od osteoporoze može doseći i 1.500 mg. Preporuka je da barem polovica unosa kalcija bude osigurana prehranom.

Kalcij kao suplement u gotovim pripravcima najčešće dolazi u obliku karbonata koji se najbolje apsorbira ujutro uz jelo. Smanjena je apsorpcija kod ljudi koji su na terapiji inhibitorima protonske pumpe ili H2 antagonistima te ako boluju od malapsorpcije. Kalcij u obliku citrata također se vrlo dobro apsorbira uz hranu. Najčešća nuspojava kalcija je konstipacija te se u tom slučaju preporuča dnevnu dozu podijeliti na dvije ili više manjih doza. Kod unosa veće količine kalcija potreban je oprez zbog njegovog mogućeg odlaganja u stijenke krvnih žila. Lijekovi s kojima preparati kalcija stupaju u interakcije su diuretici – tiazidi i tiazidima slični diuretici smanjuju izlučivanje kalcija bubrezima, dok diuretici Henleove petlje (npr. furosemid, torasemid) povećavaju njegovo izlučivanje, pa prema tome treba prilagoditi doziranje. Također treba biti oprezan kod osoba koje su na terapiji željezom, antacidima i hormonima štitnjače da se ne bi smanjila apsorpcija navedenih lijekova uslijed uzimanja preparata s kalcijem. U tom slučaju treba maksimalno odvojiti doziranje preparata kalcija.

Vitamin D povećava apsorpciju kalcija iz gastrointestinalnog sustava te njegov prijenos u tkivo kosti čime se osigurava pravilna obnova i mineralizacija kosti. On se najvećim dijelom sintetizira u ljudskoj koži pod utjecajem sunčevih zraka. Zbog zemljopisnog položaja Hrvatske (osobito kontinentalnog dijela) to često nije dovoljno, te se pokazalo da 40-50% populacije ima nedostatak vitamina D. To se osobito odnosi na stariju populaciju koja se nedovoljno izlaže suncu, a ima i manju sposobnost stvaranja vitamina D zbog manje debljine kože. Hrana bogata vitaminom D je jetra bakalara, tuna, srdela, skuša, bakalar, haringa, losos, žumanjak jajeta. Brojne studije su pokazale da dovoljna količina vitamina D smanjuje učestalost lomova te poboljšava mišićnu funkciju. Preporučene dnevne doze za vitamin D ovise o dobi i spolu pacijenta. Žene u perimenopauzi i mlađi muškarci trebali bi uzimati oko 600 IJ (15 µg), dok bi žene u menopauzi i postmenopauzi te muškarci stariji od 70 godina trebali uzimati 800-1.000 IJ (20-25 µg) na dan. Pri nadoknadi vitamina D treba obratiti pozornost i na pretilost (budući da se vitamin D pohranjuje u masnom tkivu), malapsorpciju, crijevne bolesti kao i liječenje kortikosteroidima. Kod osoba s tim bolestima potrebno je osigurati više dnevne doze vitamina D (do 2.000 IJ). Nadoknada aktivnim oblicima vitamina D (kacitriolom i alfakalcidiolom) kod bolesnika s osteoporozom potrebna je kod kronične bubrežne insuficijencije, kroničnih upalnih bolesti (primjerice reumatoidnog artritisa) te kod liječenja kortikosteroidima.

Novije studije pokazuju da je organizmu osim kalcija i vitamina D potrebno osigurati i dovoljne količine magnezija. Magnezij sudjeluje u brojnim procesima u tijelu. Potreban je za  funkcioniranje živaca, mišića i više od 300 najrazličitijih enzima koje regulira kao kofaktor, pa preko njih ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, masti, nukleinskih kiselina i bjelančevina. Dnevne potrebe za magnezijem kreću se od 300-400 mg, a brojnim kliničkim ispitivanjima pokazalo se da je doza od 375 mg optimalna. Umjetna gnojiva smanjuju sadržaj magnezija u tlu, uslijed čega su i namirnice siromašnije tim mineralom. Povećane potrebe za magnezijem javljaju se u trudnoći i dojenju, stanjima stresa i kod pojačane tjelesne aktivnosti. Žene koje uzimaju kontracepcijske lijekove i preparate s estrogenom trebaju povećati njegov unos, kao i osobe koje često konzumiraju alkohol. Najčešći klinički pokazatelji njegova nedostatka su grčevi u nogama, hiperekscitacija, tremor, slabost i bol u mišićima, a u slučaju teškog nedostatka magnezija može doći i do malignih aritmija te kome. Najčešći uzroci gubitka magnezija su diuretska terapija te kronični proljevi. Njegov nedostatak u organizmu  često je povezan s nedostatkom kalija i kalcija. Studije su pokazale da je omjer serumskog kalcija i magnezija pozitivno povezan sa BMD (Bone Mineral Density). Metabolizam i izmjena kalcija, magnezija i fosfata su vrlo usko povezani i moraju biti u stalnoj ravnoteži. Kako bi tijelo uvijek raspolagalo s njihovom optimalnom količinom i zadržalo njihove fiziološke funkcije, sustav homeostaze regulira apsorpciju i eliminaciju kalcija, magnezija i fosfata putem gastrointestinalnog trakta i bubrežnih tubula. Najvažniji regulatori su paratireoidni hormon (PTH), 1,25-dihidroksikolekalciferol (aktivni oblik vitamina D3) i estrogen. Manjak kalcija u krvi dovodi do povećanog lučenja PTH koji potiče resorpciju kosti (oslobađanje kalcija iz kosti u krv) i sintezu 1,25-dihidroksikolekalciferola u proksimalnom tubulu bubrega koji pospješuje intestinalnu apsorpciju kalcija. Osim ulaska kalcija u enterocite iz lumena crijeva, on stimulira i transcelularni prijenos kalcija koji je bitan za njegov ulazak u kost. Magnezij je važan kod intestinalne apsorpcije kalcija kao ključan kofaktor za ATP ovisnu pumpu koja izbacuje kalcij iz enterocita u krv. Povećani unos kalcija može iscrpiti zalihe magnezija u organizmu, jer on sudjeluje u samom prijenosu kalcija iz enterocita u krv. Ako disbalans traje duže, javljaju se nuspojave nedostatka magnezija. Magnezij i kalcij moraju biti u stalnoj ravnoteži da bi se zadržali njihovi poželjni i esencijalni učinci na organizam.

Bor je mikronutrijent koji ima važnu ulogu u održavanju mineralne gustoće kostiju. Utječe na regulaciju aktivnosti enzima osteopontina, osteokalcina i kolagena tipa I, što dovodi do proliferacije osteoblasta odgovornih za mineralizaciju kostiju. Također regulira faktore rasta koji potiču stvaranje novog koštanog tkiva i hrskavice. Studijama je dokazano da suplementacija borom produžuje poluživot i bioraspoloživost vitamina D zbog čega se povećava njegova razina u plazmi za oko 20%. Bor također smanjuje količinu kalcija i magnezija koji se izlučuju urinom što povoljno utječe na metabolizam kosti, te povisuje razinu estrogena kod žena u menopauzi što pomaže odlaganju kalcija u kosti.

Vitamin K je naziv za skupinu strukturno sličnih organskih spojeva (naftokinona) neophodnih za normalno funkcioniranje organizma. Riječ je o liposolubilnim vitaminima koji se skladište u masnom tkivu i jetri. Vitamini K1 (filokinon) i K2 (menakinon) koje proizvode bakterije, prirodni su oblici, dok su vitamini K3 (menadion), K4 i K5 sintetski spojevi. Vitamin K1 sudjeluje u aktivaciji određenih proteina uključenih u procese zgrušavanja krvi, dok vitamin K2 pokazuje povoljne učinke na zdravlje srca i kostiju. Kalcij, magnezij, vitamini D3 i K2 djeluju sinergijski i ključni su čimbenici održavanja gustoće kostiju. Studijama je dokazano da primijenjeni zajedno pokazuju puno bolje učinke nego kad se primijenjuju zasebno.

Dvije su podvrste vitamina K2 menakinon-4 (MK-4) i menakinon-7 (MK-7). Istraživanja su pokazala da se većina vitamina K1 pretvara u vitamin K2 (MK-4) u tkivima u kojima se on skladišti, no točni biokemijski putevi još su uvijek nepoznati. MK-7 nastaje sintezom iz filokinona bakterijskom fermentacijom. Osteoklasti, stanice koštanog tkiva odgovorne za demineralizaciju kostiju, koje sudjeluju u otpuštanju minerala iz kostiju koje zatim tijelo koristi za razne funkcije, važni su za zdravlje kostiju, no njihovu homeostazu važno je održavati jer u slučaju hiperprodukcije dolazi do znatnije nepoželjne demineralizacije kostiju. Vitamin K2 u kombinaciji s vitaminom D3 sprječava prekomjernu proizvodnju osteoklasta, a pretpostavlja se i da potiče njihovu programiranu smrt (apoptozu). Zdravlje kostiju ovisi o koštanom proteinu osteokalcinu koji ima sposobnost vezanja minerala (primarno kalcija), a aktivnost osteokalcina ovisi o procesu karboksilacije, u kojem je vitamin K2 ključni čimbenik. Na taj način vitamin K2 uspostavlja homeostazu proteina unutar koštane strukture aktiviranjem osteokalcina koji veže kalcij i omogućava osteoblastima ugradnju kalcija u koštani matriks, čime se održava mineralna gustoća kostiju. Zbog toga su veće razine vitamina K povezane s boljom gustoćom kostiju, dok se niske razine povezuju s nastankom osteoporoze. Istraživanja pokazuju da vitamin K poboljšava zdravlje kostiju i smanjuje rizik od fraktura, posebno kod žena.

Vitamine K1 i K2 svakako treba uvrstiti u svakodnevnu prehranu i, ako postoji potreba, uvesti odgovarajuću suplementaciju. Unos koji zadovoljava dnevne potrebe organizma je oko 200 µg. Većina vitamina K zastupljenog u hrani je vitamin K1, a njegovi glavni izvori su povrće, posebice zeleno lisnato, brokula, cvjetača, mahune, šparoge, grašak, zeleni čaj. Otporan je na termičku obradu tako da se ne gubi kuhanjem. Izvori vitamina K2 nalaze se u mesu, jajima (žumanjku) i mliječnim proizvodima (punomasni sirevi). Bakterijska fermentacija hrane pogoduje povećanju količine vitamina K2. Crijevna mikroflora također sintetizira menakinone u debelom crijevu, ali je sinteza nedovoljna da osigura potrebe organizma za vitaminom K2, pa ga je potrebno unositi hranom.

Nedostatak vitamina K češći je u bolestima koje dovode do malapsorpcije masti što uzrokuje i smanjenu apsorpciju vitamina K - celijakija, Chronova bolest, upalne bolesti crijeva, ulcerozni kolitis i cistična fibroza. Bolesti jetre mogu rezultirati smanjenom sintezom žučnih kiselina, što također može umanjiti apsorpciju vitamina K. Novorođenčadi koja se hrani isključivo majčinim mlijekom nedostaje vitamina K, jer ga majčino mlijeko ne sadrži u dovoljnoj količini, a u nerazvijenom probavnom sustavu djeteta još nema bakterija koje bi ga proizvodile. Stoga se vitamin K obvezno suplementira neposredno nakon poroda.

 

Zaključak

Danas se procjenjuje da već 8 do 10% svjetske populacije pati od osteoporoze, a u sljedećih 20 godina taj bi se broj mogao udvostručiti. Suvremen način života sve manje uključuje kretanje i zdravu prehranu što pogoduje razvoju osteoporoze. Liječenje je dugotrajno, a posljedice vrlo teške tako da prevencija u obliku redovite fizičke aktivnosti, zdrave i izbalansirane prehrane, izbjegavanja alkohola, pušenja i kofeina predstavljaju prvi izbor u rješavanju te globalne bolesti.

 

Literatura

https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/29335/Osteoporoza-rizici-simptomi-i-lijecenje.html

Klobučar Majanović S., Crnčević Orlić Ž., Jurišić Eržen D., Vlahović Palčevski V., Štimac D. Terapijski pristup osteoporozi, Medicina Fluminensis Vol.47 No.3, 2011.

http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/14960/Vitamini-i-minerali-kao-potpora-zdravom-kostano-misicnom-sustavu.html

Bárbara Santarosa Emo Peters1, Lígia Araújo Martini 2, Nutritional aspects of the prevention and treatment of osteoporosis. Arq Bras Endocrinol Metab. 2010;54/2

Stephen J. Genuis, Gerry K. Schwalfenberg. Picking a bone with contemporary osteoporosis management: Nutrient strategies to enhance skeletal integrity. Clinical Nutrition (2007) 26, 193-207

Trivedi DP, Doll R, Khaw KT. Effect of four monthly oral vitamin D3 (cholecalciferol) supplementation on fractures and mortality in men and women living in the community: randomised double blind controlled trial. BMJ 2003;326:469.

Drug Interaction Report. Dostupno na: https://www.drugs.com/interactions-check.php?drug_list=1868-5801,2311-0,243-3224,705-0.

Song et al.: Association of Calcium and Magnesium in Serum and Hair; Biol Trace Elem Res (2007) 118:1-9 DOI10.1007/s12011-007-0011-2.

https://www.vasezdravlje.com/hrana-i-zdravlje/vitamin-k2-nedovoljno-prepoznat-nutrijent


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner Banner Banner