AKTUALNO Fitoterapija 

  Ljekovite biljke i cistitis 

Razvojem kemije i farmakologije, dvadeseto stoljeće donosi važnu nadogradnju znanja iz fitoterapije i klasifikaciju biljaka, ne samo prema kemijskom sastavu već i prema djelovanju. To se pogotovo odnosi na biljke koje djeluju na urogenitalni sustav.

 Maslina - priča prošlosti za lijek budućnosti  

Najvrijednije potencijalne indikacije lista masline su hipertenzija, dijabetes tip II, prevencija ateroskleroze te imunomodulacija kod infektivnih bolesti

 Valeriana officinalis 

Pravilnog hrvatskog naziva odoljen, valerijana je poznatija po latinskom nazivu i jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka na svijetu, a njezinu priču započet ćemo malom anegdotom...

 Medvjetka 

Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng, Ericaceae do današnjeg dana ostala je zlatni standard kod bakterijskih urinarnih infekcija. O slavnom “uvinom čaju” naizgled svi znamo sve. No, je li to istina?

 ZLATNICA (Solidago virgaurea L., Asteraceae) 

Zlatnica je biljka koja je polako utonula u zaborav i barem u Hrvatskoj njeno korištenje postalo je izuzetak, a ne pravilo. To je, naravno, potpuno nepravedno prema biljci koja se koristi tisućama godina i čudno je u doba kada urogenitalne bolesti nemaju nimalo manju učestalost nego ranije.

Brusnica fin.jpg
Maslina fin.jpg
valerijana fin.jpg
Medvjetka fin.jpg
zlatnica fin.jpg
Naslovnica | Fitoterapija

Enzimi u dodacima prehrani

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Jasminka Papić, dipl.ing.

Kako se upravo probavne smetnje ubrajaju među najčešće tegobe koje se javljaju u svim dobnim skupinama, vrlo ih  je važno na vrijeme detektirati i pravovaljano riješiti

Enzimi u dodacima prehrani

Zdravi ljudski organizam u normalnim uvjetima proizvodi dovoljne količine enzima potrebnih za odvijanje svih biokemijskih reakcija u organizmu. Ipak, svjedoci smo sve češćeg dodatnog uzimanja nekih enzima putem dodataka prehrani. Savjeti i preporuke prema kojima se to čini, odnose se na dodatni unos probavnih enzima kojima se želi osigurati dobra i potpuna probava hrane, što se danas smatra jednim od ključnih čimbenika fizičkog i psihičkog zdravlja te dugovječnosti.

Enzimi i njihovo djelovanje

Enzimi su specifična skupina proteina koju sintetizira živa stanica. Neophodni su za život, jer svojim djelovanjem omogućavaju odvijanje svih kemijskih reakcija uključenih u metabolizam uz koji su vezane sve funkcije živog organizma.

O njihovoj aktivnosti ovise rast, sazrijevanje, čuvanje i proizvodnja hrane. Enzimsko djelovanje u biljkama povezano je sa zrenjem, uključujući i promjene u boji, aromi i teksturi. Ono se nastavlja i poslije sjetve ili ubiranja plodova kao i nakon uginuća životinja, kod kojih omogućava pretvorbu mišićnog tkiva u meso. 

Svi do sada poznati enzimi su u osnovi proteini koji u svom sastavu imaju posebnu strukturu u obliku aktivnog centra. Neki od njih imaju i dodatak proteinskom dijelu. To su manje molekule koje enzimi reverzibilno vežu u svom aktivnom obliku, a nazivaju se aktivna grupa ili koenzim. Koenzimi su vrlo često derivati vitamina, a mogu biti i nevitaminske prirode. Za vrijeme i nakon reakcije koju kataliziraju, enzimi ostaju nepromijenjeni, što im omogućava da se odmah nakon završetka jedne reakcije potpuno nepromijenjeni uključuju u drugu. Najvažnija karakteristika enzima, koja ih razlikuje od anorganskih katalizatora, je njihova specifičnost. Oni posjeduju specifičnost prema supstratu, tj. reagiraju s točno određenim međuproduktom metabolizma. Najčešće ne reagiraju niti s vrlo srodnim spojevima. Enzimi pokazuju i specifičnost djelovanja, što znači da  kataliziraju samo jednu od nekoliko mogućih reakcija u koju može ući neki metabolit. Enzimske reakcije se pri tome odvijaju u blagim uvjetima temperature i pH, pri atmosferskom tlaku. 

Enzimi kao i svi katalizatori, snižavaju energiju aktivacije pojedine kemijske reakcije te je na taj način ubrzavaju i do nekoliko milijuna puta. Svojim djelovanjem također usmjeravaju biokemijske reakcije koje bi se bez njih odvijale presporo, a vodile bi i do bitno drugačijih produkata koji organizmu nisu potrebni, ili mu čak štete. Nedovoljna proizvodnja ili hiperprodukcija bilo kojeg enzima u organizmu, može biti glavni uzrok teških genetskih poremećaja (npr. rezultat pogreške enzima fenilalanin hidroksilaze, koji katalizira prvi korak u degradaciji aminokiseline fenilalanina, je neograničena proizvodnja fenilalanina koja dovodi do mentalne retardacije, odnosno poremećaja poznatog kao fenilketonurija).

Na aktivnost enzima mogu utjecati različite molekule. Neke od njih povećavaju njihovu aktivnost (aktivatori), a neke je smanjuju ili potpuno uništavaju (inhibitori).

Primjena enzima

Postoji niz slučajeva u kojima se različitim postupcima nastoji spriječiti djelovanje prirodno prisutnih enzima zbog kojih propadaju uskladištene namirnice, ali je njihova namjerna i kontrolirana primjena daleko značajnija i u mnogim slučajevima neizostavna.

Enzimi se koriste tisućama godina za kataliziranje različitih reakcija koje su dio procesa pri proizvodnji vina, kruha, piva ili sira. Snažan napredak biokemijske znanosti u prošlom stoljeću omogućio je bolje razumijevanje uloge enzima u svim životnim procesima i proizvodnji najrazličitijih vrsta proizvoda. Rezultat toga je njihova industrijska proizvodnja i široka primjena kao katalizatora mnogih industrijskih i medicinskih postupaka. Nova postignuća genetskog inženjeringa, izolacije i stabilizacije enzima pridonijeli su daljem širenju mogućnosti njihove primjene.

Industrijski enzimi se dobivaju iz: biljaka, rjeđe životinja i vrlo često iz mikroorganizama.

Uloga enzima u metabolizmu čovjeka

Enzimi su kao moćni i vrlo specifični katalizatori neophodni za odvijanje svih biokemijskih reakcija u organizmu čovjeka. Između mnogobrojnih skupina enzima u tijelu, u svakodnevnom životu najčešće se spominju „probavni enzimi“ koji su najzanimljiviji i s gledišta dodataka prehrani.

Enzimi probave

Probavni enzimi omogućavaju probavu unesene hrane i prenošenje njezinih hranjivih sastojaka putem krvi do svih stanica organizma. Oni sudjeluju u svim fazama probavnog procesa. Neprobavljena ili nedovoljno probavljena hrana podložna je procesima truljenja u probavnom sustavu. Na taj način se organizmu oduzima energija i potiče razmnožavanje parazita, gljivica, bakterija i drugih mikroorganizama koji uzrokuju razne bolesti i zdravsvene tegobe (gastritis, Chronova bolest, divertikulitis). Neadekvatna aktivnost probavnih enzima može biti povezana i s razvojem drugih upalnih procesa u tijelu kao i s pojavom određenih tegoba (fibromijalgija, herpes, migrene, kožni osipi, loš zadah).

Probava započinje u usnoj šupljini djelovanjem alfa-amilaze (ptijalin) koju luče žlijezde slinovnice. Ona djeluje na molekule škroba unesenog  hranom. Hrana se u želucu omekšava djelovanjem želučane kiseline (HCl), a u takvom se kiselom mediju aktivira i enzim pepsin koji pospješuje razgradnju makromolekula bjelančevina na aminokiseline. Gušterača, nadalje, luči mješavinu ostalih, najvažnijih enzima za probavu bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Složene molekule ugljikohidrata (škroba i glikogena) razgrađuju se pod djelovanjem amilaza, laktaze i saharaze na jednostavne šećere, koji s drugim  molekulama ulaze u krv i hrane pojedine organe i tkiva. Njihovom daljnjom razgradnjom do ugljičnog dioksida i vode oslobađa se energija nužna za sve životne procese.

Zdravlje probavnog sustava neophodno je za postizanje sveukupnog  zdravlja organizma.  Ono utječe na  energiju, stanje duha i tijela kao i dugovječnost svakog pojedinca. Kako se upravo probavne smetnje ubrajaju među najčešće tegobe koje se javljaju u svim dobnim skupinama, vrlo ih  je važno na vrijeme detektirati i pravovaljano riješiti.

Najčešći problemi vezani uz zdravlje probavnog sustava su loša probava, crijevne zaraze, nadimanje i upale (sindrom iritabilnog kolona, ulcerozni kolitis, gastritis, Chronova bolest), nepravilno pražnjenje crijeva (zatvor, proljev) itd.

Nedostatak enzima rijetka je pojava. Međutim, nepravilna prehrana, nedovoljno žvakanje hrane, loše životne navike kao i starija životna dob nepovoljno utječu na probavu koju je zbog toga ponekad nužno potaknuti i poboljšati unosom sirove hrane bogate enzimima ili enzimskim dodacima prehrani.

Probavni enzimi u dodacima prehrani

Suvremena znanost neprestano ističe važnost hrane i njezine probave kao ključnog čimbenika u razvoju degenerativnih bolesti, pa čak i procesa starenja. Konzumiranje kvalitetne hrane koje ne prati odgovarajuća aktivnost probavnih enzima, ne može organizam za zdravo funkcioniranje opskrbiti nutrijentima potrebnim cijelom sustavu, a posebno imunosustavu. Stoga je ponekad korisno u svakodnevnu prehranu  uključiti dodatke koji će pomoći funkciji žuči, jetre i gušterače te na taj način pridonijeti ostvarivanju tog cilja. Uzimanje pripravaka s navedenim enzimima između obroka može imati dobre dugotrajne i sustavne učinke. U rijetkim slučajevima, nepravilno uzimanje enzima može izazvati i određene nuspojave kao što su: mučnina, proljev, glavobolja i sl.

Najčešći enzimi koji se koriste u dodacima prehrani su proteolitički enzimi biljnog porijekla: bromelain i papain. Sve veću važnost i zastupljenost u takvim pripravcima imaju i lipaze, amilolitički enzimi, laktaza i celulaza.

Bromelain

Bromelain, poznat i kao „ananase“ predstavlja skupinu proteolitičkih enzima koji u svojoj strukturi sadrže sumpor. Otkriven je u ananasu (Ananas comosus.), a najviše ga ima u samoj stabljici. Upotrebljava se u medicini, alternativnoj medicini, kao dodatak prehrani, a u kulinarstvu se primjenjuje za omekšavanje mesa.

Ananas iz kojeg se izolira bromelain, stoljećima se tradicionalno primjenjuje kao ljekovita biljka na području Južne i Srednje Amerike, dok je sam bromelain kao ljekoviti pripravak prvi puta predstavljen tek 1957. godine.

Vjeruje se da bromelain posjeduje različite farmakološke aktivnosti koje bi mogle pomoći u liječenju i olakšavanju raznih tegoba. Iako je tek manji dio učinaka znanstveno i dokazan, među vrijednim svojstvima spominju se: 

  • protuupalno djelovanje
  • učinak na smanjenje agregacije trombocita
  • fibrinolitička aktivnost.

Zbog tih bioloških učinaka, bromelain bi mogao imati značajnu terapijsku ulogu kod problema s koagulacijom krvi i kod upalnih promjena. Njegovom primjenom može se poboljšati i apsorpcija nekih lijekova, a istraživanja upućuju i na njegovu uporabu kod određenih malignih oboljenja.

Kao jedno od najvažnijih svojstava posebno se ističe protuupalno djelovanje bromelaina koji povećava fibrinolitičku aktivnost u krvi, a ujedno inhibira sintezu fibrinogena. Utječe, također, na snižavanje razine kininogena i bradikinina u serumu i tkivima, te na sintezu prostaglandina čime se povećava njegov protuupalni učinak. Pokusima je, nadalje, dokazano da bromelain smanjuje lučenje proupalnih citokina kao i kemokina, čime bi se mogao objasniti mehanizam njegovog djelovanja na upalnu bolest crijeva i Chronovu bolest.

Zbog svog protuupalnog djelovanja bromelain se spominje u olakšavanju raznih bolnih upala (artritis, ozljede, menstrualne i probavne tegobe).

Bromelain se u dodacima prehrani primjenjuje uglavnom u svrhu olakšavanja i poboljšanja probave kojoj pogoduje svojim izravnim utjecajem na razgradnju proteina, dok protuupalnim djelovanjem ublažava upalne procese u probavnom sustavu.

Papain

Papain je proteolitički enzim koji se dobiva iz plodova i lišća tropske papaje (Carica papaya). Iako se razlikuje po mehanizmu djelovanja, ostvaruje slične učinke kao i bromelain. Pokazalo se da kombinacija tih dvaju enzima ostvaruje sinergistički učinak te se uspješno primjenjuje za olakšavanje uobičajenih probavnih tegoba kao što su: nadutost, zatvor, sindrom iritabilnog kolona i sl.

Kombinacija bromelaina i papaina primijenjena je i u istraživanjima čiji rezultati upućuju na njihovu mogućnost primjene u prevenciji i liječenju srčanog i moždanog udara. Primjena se temelji na njihovom učinku u prevenciji pretjeranog nakupljanja trombocita. Zbog svog utjecaja na zgrušavanje krvi, njihova upotreba je kontraindicirana kod osoba koje uzimaju antikoagulanse, jer mogu povećati rizik od krvarenja.

Papain se u ispitivanjima pokazao posebno prikladnim za topičku primjenu. Djeluje na razgradnju pčelinjeg otrova, ublažava posljedice uboda i ugriza kukaca i meduza te pomaže u uklanjanju odumrlih stanica kože.

Topička primjena kombinacije bromelaina i papaina može ubrzati cijeljenje rana i opeklina, ublažiti tegobe povezane s hemoroidima, a prema nekim istraživanjima mogla bi imati i pozitivne učinke i u tretmanima nekih kožnih karcinoma.

Usprkos tome, taj način primjene nije svugdje dozvoljen. Tako je FDA od 2008. godine ograničio topičku primjenu pripravaka s papainom. Osnovni razlog za to je mogućnost njihovog alergijskog djelovanja. Stoga se i papain najčešće upotrebljava kao probavni enzim sam ili u kombinaciji s bromelainom i drugim probavnim enzimima.

Lipaza

Lipaza je enzim koji pripada skupini esteraza, a katalizira reakciju hidrolize estera glicerola i masnih kiselina, čime pospješuju razgradnju hranom unesenih masnoća (triglicerida) na mono- i digliceride, glicerol i slobodne masne kiseline koje se zatim apsorbiraju u crijevima. Primarno se proizvodi u gušterači, ali je ima i u usnoj šupljini i želucu. Važnu ulogu ima i u izmjeni lipida između lipoproteina u cirkulaciji. Lipaze imaju ključnu ulogu u probavi, transportu i preradi svih lipida unesenih u organizam i to kod gotovo svih živih organizama te mogu biti neposredno ili posredno povezane s nekoliko patofizioloških stanja. Lipaza u masnom tkivu kontrolira uskladištenje triglicerida, indirektno aktivira inzulin i inhibira adrenalin.

Uloga lipaze u očuvanju zdravlja nije važna samo kod uobičajenih bolesti povezanih s metabolizmom masnoća poput povišene i smanjene tjelesne mase, dijabetesa, moždanog udara i degenerativnih mišićnih bolesti, nego i kod kožnih problema, autoimunih bolesti, degenerativnih bolesti živčanog sustava i karcinoma. Njezin doprinos važan je i u procesu pomlađivanja i obnove organizma općenito.

Većina ljudi proizvodi dovoljne količine lipaza. Izuzetak su osobe oboljele od cistične fibroze, Chronove bolesti, celijakije te nekih drugih oboljenja. Stoga je u većini slučajeva nije potrebno niti uzimati u obliku dodataka prehrani. Ipak, osim kod spomenutih bolesti, dodatni unos lipaze može se preporučiti kod raznih probavnih problema kao što su nadutost, težina u želucu i iritabilni kolon, koji se javljaju nakon obilnog jela.

Dodaci prehrani najčešće sadrže lipazu životinjskog porijekla, iako se u posljednje vrijeme za njezinu proizvodnju, sve više koriste biljni izvori. Komercijalno se može proizvesti iz posebnih sojeva bakterija i plijesni.

Najčešće se preporuča njezina primjena u kombinaciji s amilolitičkim i nekim od proteolitičkih enzima, i to na prazan želudac 30-ak minuta prije jela. Dodatno unošenje lipaze nije dopušteno djeci mlađoj od 12 godina, osim po preporuci liječnika. Veće količine lipaze mogu izazvati mučninu i želučane probleme te pogoršati simptome cistične fibroze.

Interakcije pripravaka s lipazom javljaju se kod nekih lijekova protiv pretilosti i probavnih enzima kao što su papain, pepsin, betain hidroklorid i kloridna kiselina, koji mogu razgraditi lipazu.

Amilaze

Amilaze su skupina hidrolitičkih enzima koji razgrađuju složene ugljikohidrate. U organizmu se nalaze u brojnim organima i tkivima, a najviše ih ima u gušterači gdje se sintetiziraju i nakon toga izlučuju u probavnom traktu. Amilazu luče i žlijezde slinovnice.

Uzimanje amilolitičkih enzima preporuča se osobama kod kojih je njihova proizvodnja smanjena zbog bolesti ili starije životne dobi. Nedostatak amilaze može izazvati različite probleme u želucu i cijelom probavnom sustavu.

Dobiva se iz različitih izvora, uključujući svinjski pankreas, ječmeni slad i plijesni Aspergillus oryzae.

Laktaza

Laktaza je enzim koji cijepa mliječni šećer laktozu na glukozu i galaktozu, a nastaje u sluznici tankog crijeva. Nedostatak laktaze u organizmu  dovodi do netolerancije na laktozu koju sadrže mlijeko i njegovi proizvodi, a naziva se alaktazija.

Pripravci koji sadrže laktazu namijenjeni su prvenstveno osobama kod kojih postoji nedostatak tog enzima. Oni im pomažu u boljem podnošenju hrane koja sadrži laktozu. Pored toga, laktazu  sve više sadrže i pripravci čija je namjena općenito poboljšanje probave kod osoba koje imaju bilo kakve tegobe u tom pogledu.

Celulaza

Celulaza je enzim koji razgrađuje celulozu na monosaharid (glukozu) i disaharid  (celobiozu). Nalazi se u probavnom traktu biljojeda kojima je potrebna za razgradnju celuloze iz trava i povrća, što im omogućava opskrbu organizma potrebnim hranjivim tvarima i energijom. Sadrže je i neki mikroorganizmi.

Iako celulaza ne postoji u probavnom traktu ljudi, ona se ipak sve češće koristi u pripravcima za poboljšanje probave, a najčešće se nalazi u kombinaciji s drugim probavnim enzimima. Posebno se preporuča vegetarijancima, jer svojim djelovanjem pridonosi probavi topljivih i netopljivih vlakana kojima obiluju vegetarijanski obroci.

Literatura

  1. Bickerstaff G.,F. Enzymes in Industry and Medicine, Edward Arnold,  Great Britain, 1987.
  2. Taussig S. J., Batkin S. Bromelain, the enzyme complex of pineapple (Ananas comosus) and its clinical application. An update, Journal of Ethnopharmacology,  22, 2, 1988, 191–203.
  3. Lotz-Winter H. On the pharmacology of bromelain: an update with special regard to animal studies on dose-dependent effects. Planta Med. 56, 3, 1990,249–53.
  4. Onken J.,E, Greer P.,K., Calingaert B., Hale L.,P. Bromelain treatment decreases secretion of pro-inflammatory cytokines and chemokines by colon biopsies in vitro. Clin. Immunol, 126, 3, 2008, 345–52. 
  5. Michael H.,  Kinghorn A., D.,  Phillipson J., D.  Fundamentals of Pharmacognosy and Phytotherapy. Churchill Livingstone. 2004,  265.
  6. Vakhlu J., Kour A. Yeast lipases: enzyme purification, biochemical properties and gene cloning, Electronic Journal of Biotechnology ISSN: 0717-3458, Vol.9 No.1, Issue of January 15, 2006
  7. Aiyer  P.,V. Amylases end their applications. African Journal of Biotechnology ,  4, 13, 2005, 1525-1529.

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner