Zaštita i njega kože tijekom ljeta

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Maja Pogačić Makek, mag.pharm, univ. mag. dermatofarmacije i kozmetologije

Osim tijekom sunčanja kožu treba njegovati i nakon svakog izlaganja suncu, i to prepratima koji djeluju hidratantno, emolijentno, protuupalno te ubrzavaju epitelizaciju kože

 
Zaštita i njega kože tijekom ljeta

  

Veliku ulogu u zaštiti kože od štetnog djelovanja UV zraka imaju proizvodi za zaštitu od sunca. Oni sprječavaju nastanak opeklina, fotostarenje i oštećenja kože te mogu spriječiti neke vrste raka kože. Vrlo je važno znati odabrati odgovarajući proizvod za zaštitu, ovisno o karakteristikama kože.

SPF predstavlja omjer vremena potrebnog za nastanak opeklina od sunca na zaštićenoj koži i vremena potrebnog za pojavu crvenila na nezaštićenoj koži, te sposobnost sredstva za zaštitu od sunca da odgodi nastanak eritema. Što je veći SPF, veća je zaštita od sunca. Prilikom nanošenja sredstva za zaštitu od sunca bitno je da se ono nanese ravnomjerno i u dovoljnoj količini.

Osim UVB zaštite, proizvodi za zaštitu od sunca moraju štititi i od UVA zraka. Studije su pokazale da su UVA i UVB faktori međusobno povezani te da se štetno djelovanje sunca može smanjiti ako je omjer UVA i UVB zaštite minimalno 1:3.

Kozmetički proizvod za zaštitu od sunca smatra se vodootpornim ako SPF ostane učinkovit 40 minuta nakon uranjanja u vodu. Vrlo vodootporno sredstvo se mora zadržati na koži još nakon 80 minuta kupanja. Niti jedan proizvod za zaštitu od sunca nije u potpunosti vodootporan.

Pri odabiru zaštitnog faktora u obzir treba uzeti tip kože, UV indeks, vrijeme u danu i godišnje doba, obiteljsku i osobnu anamnezu. Ovisno o vrijednostima UV indeksa, treba prilagoditi vrijeme provedeno na otvorenom te se primjereno zaštititi. Osobe s obiteljskom ili osobnom anamnezom raka kože, djeca kao i osobe sa većim brojem nevusa (posebice displastičnih) trebaju koristiti preparate s visokim zaštitnim faktorom. Dokazano je da se korištenjem fotozaštitnih preparata kod djece smanjuje broj madeža u odrasloj dobi.

Zaštitna sredstva primjenjuju se na kožu u obliku losiona, mlijeka, stika, aerosola, gela i kreme. Za suhu kožu prikladnije su kreme i mlijeka za tijelo, a za masnu ili mješovitu kožu gelovi i aerosoli koji manje maste kožu. Stikovi su dobri za ograničena područja kože, primjerice nos i usne. Aerosoli se lako i brzo apliciraju na velike površine tijela.

Idealan kozmetički proizvod za zaštitu od sunca trebao bi pružati učinkovitu zaštitu od UVA i UVB zraka, biti fotostabilan i siguran za zdravlje ljudi. Poželjno je da su takva sredstva vodootporna (znoj, voda), ugodne i lako razmazive teksture. Poželjno je da budu bez mirisa i s minimalnim koncentracijama konzervansa i antioksidansa. Novije studije su pokazale da takvi, širokospektralni fotozaštitni kozmetički proizvodi pružaju zaštitu od nastanka zloćudnih tumora kože, posebno melanoma.

Prilikom umjerenog izlaganja suncu u koži se sintetizira melanin koji je štiti od štetnog djelovanja UV zraka. UVA zrake djeluju na postojeći melanin u koži i uzrokuju njeno tamnjenje neposredno nakon izlaganja suncu koje traje nekoliko sati. UVB zrake stimuliraju melanocite u koži što dovodi do sinteze novog melanina pa koža postaje tamnija nekoliko dana nakon izlaganja i tako ostaje 10 do 30 dana nakon sunčanja, ovisno o tipu kože i duljini ekspozicije.

Neoprezno izlaganje kože suncu bez zaštite može izazvati opekline. One mogu nastati i prilikom korištenja umjetnih izvora UV zračenja - solarija. U slučaju nastanka sunčanih opeklina njega kože je obavezna. Sunčane opekline karakterizira crvenilo uz osjećaj pečenja i bolnosti kože. UV zračenje može oštetiti kožu i za vrijeme oblačnog vremena, jer 70-90% zraka prolazi kroz oblake. Također, sunčeve zrake reflektiraju se od površina kao što su snijeg, pijesak i voda te na taj način pokazuju gotovo jednak učinak na kožu kao i direktno sunčevo zračenje.

Simptomi se javljaju 1-24 sata nakon izlaganja suncu, a smanjuju se nakon 72 sata, poslije čega koža tamni. Opekline mogu biti 1., 2. ili 3. stupnja, ovisno o intenzitetu sunčeva zračenja, vremenu provedenom na suncu i fototipu kože. Kod opeklina 1. stupnja zahvaćen je samo površinski sloj kože, koža je crvena, vruća, peče i osjetljiva je na dodir. Kod opeklina 2. stupnja zahvaćeni su dublji slojevi kože te nastaju mjehuri ispunjeni tekućinom, a ako su zahvaćene veće površine tijela mogu se javiti i temperatura, glavobolja i groznica. Kod opeklina 3. stupnja (koje nastaju rijetko) zahvaćeni su svi slojevi kože.

Nekoliko dana nakon nastanka opeklina koža se počinje ljuštiti. Prilikom nastanka opekline oslobađaju se brojni medijatori upale, prije svega histamin i prostaglandini koji su odgovorni za perifernu vazodilataciju i upalu.

Opekline su najopasnije u dječjoj i adolescentnoj dobi, jer “koža pamti” - djelovanje UV zraka na kožu je kumulativnog karaktera i zbraja se kroz život.

Kod ponavljanog nekontroliranog izlaganja suncu mogu nastati i kronična oštećenja kože, a to su hiperpigmentacije, prijevremeno starenje kože, proširene kapilare, pa do nastanka ozbiljnih promjena na koži poput aktiničkih keratoza, bazalioma, spinocelularnog karcinoma i malignog melanoma.

Prema najnovijim istraživanjima, UV zračenje odgovorno je za 80% promjena kože lica odgovornih za proces starenja. Kao posljedica kronične izloženosti suncu koža postaje suha, naborana i gruba, javljaju se hiperpigmentacije i teleangiektazije. Za to su primarno odgovorne UVA zrake koje prodiru u dublje slojeve kože i oštećuju kolagen i elastična vlakna.

 

Sunčanica

Moguća posljedica prekomjernog izlaganja suncu je i sunčanica. Ona nastaje kombinacijom pregrijavanja tijela i duljeg izlaganja suncu nezaštićene glave, posebice tjemena. Često se javlja kod djece. Dolazi do edema mozga što se kod starije djece očituje glavoboljom, a kod manje uznemirenošću, povraćanjem i dehidracijom. Vrlo je ozbiljno stanje koje u pojedinim slučajevima karakterizira koma s mogućim smrtnim ishodom.

Simptomi sunčanice najčešće uključuju suhu kožu uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost te crvenilo lica.

Osobu za koju se sumnja da ima sunčanicu treba odmah smjestiti u hlad, u poluležeći položaj i pomoći joj da se rashladi, i to skidanjem odjeće, laganim polijevanjem vodom (voda nikako ne smije biti hladna, već sobne temperature) ili stavljanjem hladnih obloga na potiljak. U slučaju nesvjestice osobu treba poleći na bok, ali je neophodno potražiti i liječničku pomoć. Tjelesnu temperaturu treba stalno kontrolirati, a s hlađenjem se može prestati tek kada se tjelesna temperatura snizi ispod 38°C.

 

Liječenje opeklina

U slučaju nastanka opeklina od sunca odmah treba prekinuti s izlaganjem UV zrakama. Preporučuju se oblozi od hladne vode da bi se smanjila celularna dehidracija i potaknula reepitelizacija, uz uzimanje što više tekućine. Obloge treba mijenjati čim se zagriju. Oblog se može napraviti i od zelenog ili crnog čaja koji zbog sadržaja tanina djeluje protuupalno.

Hlađenje se može postići i kupkama u koje se može dodati eterično ulje kamilice ili lavande, kao i ekstrakt hamamelisa. Galatanini i proantocijanidini iz listova, kore i cvjetova hamamelisa imaju adstrigentno djelovanje na vanjske membrane kože zbog čega imaju lokalni anestetski učinak i ublažavaju svrbež, a flavonoidi pokazuju protuupalni učinak. Bisabolol i alantoin iz kamilice smanjuju eritem i simptome poput boli, crvenila i pečenja. Protuupalno djelovanje ima i kupka od zobi.

Liječenje opeklina ovisi o težini odnosno stupnju opekline. Kod blažih površinskih opeklina kožu treba njegovati preparatima koji umiruju i hidratiziraju kožu, a sadrže različite biljne ekstrakte i vitamine. Kod težih opeklina može se preporučiti gel s antihistaminikom kako bi smanjio prisutan svrbež. Pri lokalnoj primjeni ima i blago anestetsko djelovanje. Prednost je brz učinak uz hlađenje što dodatno olakšava simptome. Za vrijeme upotrebe antihistaminika nije dopušteno izlaganje suncu. U slučaju bolova mogu se preporučiti protuupalni lijekovi (acetilsalicilna kiselina kod odraslih, ibuprofen).

 

Njega kože nakon sunčanja

Nakon izlaganja suncu s kože treba ukloniti slojeve kreme za sunčanje, sol i nečistoće. Prilikom tuširanja treba izbjegavati sapune koji isušuju kožu, pa je bolje za tuširanje preporučiti sindet ili gel.

Odmah nakon sušenja preporuča se nanijeti kremu za tijelo ili losion namijejn njezi nakon sunčanja. Većina preparata za njegu nakon sunčanja su emulzije, gelovi ili sprejevi koji sadrže djelatne tvari koje imaju emolijentno, protuupalno i antioksidativno djelovanje te ubrzavaju epitelizaciju kože. Neki preparati sadrže supstancije adstrigentnog djelovanja koje ublažavaju osjećaj zatezanja i vrućine na koži nakon izlaganja suncu. Hidratantne komponente su humektansi koji na sebe mogu navući vodu iz okoline, a služe nadoknadi izgubljene tekućine u koži. U tu svrhu koriste se glicerol, mliječna kiselina, pantenol, propilenglikol, urea i neki drugi.

Suvremene hidratantne kozmetičke komponente na tržištu iz dana u dan obuhvaćaju sve veći broj supstancija. Prirodni sastojci s hidratantnim učinkom su shea maslac i ekstrakt koloidne zobi. Zahvaljujući sastavu bogatom beta-glukanom, lipidima i proteinima te avenantramidima, ekstrakt koloidne zobi idealan je za pacijente sklone narušenom integritetu hidrolipidne barijere (atopičari, psorijatičari, razne dermatoze), dakle za njegu iznimno suhe i dehidrirane kože s pruritusom, koja se  ljuska. Hidratantni preparati nanose se na kožu još dok je koža blago vlažna, jer će na taj način hidratantni sastojci zadržati molekule vode u koži, pa će učinak biti još bolji.

Dekspantenol - Za njegu kože nakon sunčanja, kao i u slučaju nastanka blažih opeklina, preporučuju se kreme, losioni ili masti koji sadrže dekspantenol. To je derivat pantotenske kiseline, vitamina koji potiče epitelizaciju i cijeljenje rana, te ima zaštitno djelovanje na sluznice. U stanicama kože i sluznica dekspantenol se biotransformira u pantotensku kiselinu koja ulazi u sastav koenzima A, važnog za brojne reakcije metabolizma ugljikohidrata, proteina i masti.

Lokalnom primjenom dekspantenola štiti se i obnavlja oštećeni epitel, te se poboljšavaju njegova mekoća i elasticitet. Ujedno se ubrzava fibroblastična proliferacija, što je važno za cijeljenje oštećene kože. Dekspantenol ima nisku molekularnu masu i hidrofilan je zbog čega dobro prodire u sve slojeve kože. Resorpcija je minimalna i nema nuspojava. Nanosi se jednom do dva puta na oštećeni dio kože u tankom sloju. Rijetko izaziva alergijske reakcije i iritacije, te se može upotrebljavati za vrijeme trudnoće i dojenja.

Aloe vera - Zbog svojih dobro poznatih ljekovitih svojstava za kožu, aloe vera je danas neizbježan sastojak u kozmetičkoj industriji. Pomaže kod bržeg zacjeljivanja rana, opeklina i psorijaze. Ublažava svrbež i smanjuje krvarenje, a zbog visokog udjela vode u njoj koža će biti hidratizirana. Aloe vera povećava elastičnost kože, čineći ju fleksibilnom i mekanom. Sadrži vitamine A, B, C i E, enzime, polisaharide, aminokiseline, šećere i minerale. Prodire u najdublje slojeve kože i vraća joj elastičnost.

Koristi se nekoliko puta na dan. Postoje brojne studije koje su ispitivale lokalni učinak aloe vere na rane i opekline. Rezultati su pokazali da značajno stimulira proliferaciju stanica, migraciju fibroblasta i keratinocita, te tako potiče zacjeljivanje rana i opeklina.

Riblja mast - Masti s vitaminom A i D iz ribljeg ulja povoljno utječu na epitelizaciju kože i zacjeljivanje rana. Riblje ulje lokalno povoljno utječe na reguliranje izmjene tvari u stanicama kože. Mast se rabi za poboljšanje i brže zacjeljivanje površinskih rana, opeklina, furunkuloza, ekcema i za njegu posebno suhe kože. Nanosi se 2-3 puta na dan u tankom sloju na oštećene dijelove kože.

Termalne vode - Termalna voda se još se od antičkih vremena koristi u liječenju raznih kožnih bolesti, dermatitisa, psorijaze, upala i oštećenja na koži. Prirodni izvori, pretežito smješteni u Francuskoj, bogati su brojnim mineralima, najviše cinkom i kalcijem, čiji je blagotvorni učinak za kožu odavno poznat – hidratiziraju, umiruju i omekšavaju kožu.

Neven (Calendula officinalis) - Neven je jednogodišnja ili rjeđe dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika, visine od 30 do 50 cm, razgranate, uspravne i dlakave stabljike, dlakavih i duguljastih listova, glavice od tamnožute do narančaste boje. Cvjetovi nevena sadrže eterično ulje, tanine, šećere, likopen, bjelančevine, kalendulin, minerale. Djeluje tako da ublažava upalu i potiče regeneraciju i cijeljenje kože. Koristi se u obliku masti, krema i losiona, a nanosi se jednom do dva puta na dan na oštećenu kožu.

Ostale komponente koje se često koriste u preparatima za njegu kože nakon sunčanja su mentol koji ima svojstvo hlađenja te smanjuje osjećaj neugode i vrućine na koži, te shea maslac koji umiruje eritem i iritaciju, a ima hidratantna, umirujuća i antiinflamatorna svojstva. Polifenoli iz ekstra djevičanskog maslinovog ulja djeluju na slobodne kisikove radikale koji nastaju pri izlaganju UV zračenju te na taj način smanjuju oštećenje DNK i nastanak karcinoma kože.

U preparate za njegu kože nakon sunčanja često se dodaju i vitamini. Slobodni radikali smatraju se glavnim uzrokom nastanka mnogih bolesti, a dokazano su se doveli u vezu s upalnim procesima u koži te UV-induciranim, preuranjenim starenjem kože (fotostarenje). Zato se antioksidativni učinak vitamina smatra poželjnim svojstvom za njihovu ugradnju u kozmetički proizvod - u ispravnoj koncentraciji, u pravom kemijskom obliku i u odgovarajućoj podlozi. Antioksidansi se kao kozmeceutici sve češće pojavljuju u pripravcima zbog svog zaštitnog učinka na kožu, jer se vežu na slobodne radikale i reaktivne prooksidacijske molekule te potiču obnovu kože. U preparate se zbog toga dodaju vitamini A, C, E i F,  biljni polifenoli iz zelenog čaja (katehini), vina (resveratrol) i nara (antocijanidini).

Ekstrakt zelenog čaja u studijama je, nakon topičke primjene, pokazao fotoprotektivni i antiinflamatorni učinak, te učinak zaštite od UVA zračenja. Komponente ekstrakta zelenog čaja su epigalokatehin (EGC), epikatehin (EC), epikatehin-3-galat (ECG) i epigalokatehin galat (EGCG).

Pripravci s vitaminom C naneseni topički, stimuliraju i potiču fotooštećenu kožu na obnavljanje što rezultira klinički vidljivim razlikama u izgledu kože. Vitamin C ima i dokazani protuupalni učinak koji pomaže u smanjenju postupalnih hiperpigmentacija i smanjenju eritema. Također se zbog učinka na inhibiciju tirozina koristi i u pripravcima za posvjetljivanje kože kao depigmentirajući agens.

Premda se uz pojam vitamina E najčešće veže tokoferol, njegov naziv je zajedničko ime za tokol- i trienol-derivate koji imaju biološku aktivnost alfa-tokoferola. Zbog svog antioksidativnog djelovanja sprječava starenje i odumiranje stanica. U kozmetičke svrhe uglavnom se koristi njegov oblik tokoferol-acetat. Vitamin E djeluje antioksidativno, hvata slobodne radikale, čime se zaustavlja lančana lipidna peroksidacija nezasićenih membranskih lipida. Osim toga, u formulacijama se koristi i kao konzervans i stabilizator. U dostatnim dozama (do 1%) je vrlo djelotvoran u prevenciji akutnih i kroničnih fotooštećenja kože, koje sprječava i do 50%. Dokazano smanjuje nastanak štetnih sunburn stanica, UV-inducirane eriteme, pomaže u smanjenju nastanka bora, te utječe na smanjenu incidenciju nastanka tumora kože. Vitamin E se u kozmetičkim pripravcima često kombinira s vitaminom C, jer mu on pomaže da prijeđe u svoj djelotvorni, antioksidativni oblik.

Vitamin F nije u pravom smislu riječi vitamin, nego je riječ o smjesi esencijalnih višestruko nezasićenih masnih kiselina (linolenska i linolna kiselina) koje ljudski organizam ne može sam proizvesti. Navedene kiseline su prekursori prostaglandina i smatraju se vrlo važnima za smanjenje upalnih procesa u koži, te djeluju emolijentno.

 

Zaključak

Upotreba preparata za njegu nakon sunčanja nužna je da bi se koža regenerirala nakon izlaganja suncu, soli i vjetru. Blago čišćenje, hlađenje, hidratacija i njega pomažu održati kožu zdravom i mladom tijekom i nakon ljetnih mjeseci.

 

Literatura:

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/dermatologija/reakcije-na-suncevu-svjetlost/suncane-opekline, pristupljeno 3. srpnja 2018.

I. Dobrić, Dermatovenerologija, 2. izdanje; Grafoplast; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagreb; 1998

J. Lipozenčić, Dermatovenerologija, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Medicinska naklada, Zagreb; 2008

A. O. Barel, M. Paye, H. I. Maibach, Handbook of cosmetic science and technology Third edition, Informa healthcare USA inc, New York, 2009

Priručnik za samoliječenje, CASI, 2018.

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner