Iz iskustva

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz

Donosimo tri nova slučaja iz ljekarničke prakse...

Iz iskustva

 

Slučaj – 1

Je li preventivno uzimanje acetilsalicilne kiseline potrebno svima?

Tijekom 120 godina postojanja, acetilsalicilna kiselina pokazala se učinkovitim lijekom u više terapijskih područja. Otkrićem njenog kardioprotektivnog učinka porastao je i interes za njezinu široku upotrebu kao preventivnog lijeka od infarkta i moždanog udara.

Ljekovitost soka kore bijele vrbe (Salix alba) poznata je još iz doba Hipokrata, a iz njega je još prije 120 godina proizveden Aspirin, jedan od najpopularnijih i najstarijih lijekova protiv bolova i temperature. Kada je polovinom prošlog stoljeća otkriven i kardioprotektivni učinak acetilsalicilne kiseline (ASK), porastao je interes za njegovu široku upotrebu kao lijeka protiv agregacije trombocita, koji koriste milijuni ljudi za prevenciju srčanog i moždanog udara. Taj lijek, popularno tražen za „razrjeđivanje krvi“, starije osobe diljem svijeta svakodnevno uzimaju da bi spriječile nastanak kardiovaskularnih bolesti i krvnih ugrušaka.

Acetilsalicilna kiselina u dozi od 75 do 100 mg propisuje se za prevenciju nastanka ponovnog srčanog i moždanog udara kod bolesnika koji su ih preboljeli, te za sprječavanje tromboembolije nakon operativnih ili intervencijskih zahvata na krvnim žilama. Kako se bolesti srca i krvožilja uzrokovane aterosklerozom najčešće pojavljuju kod bolesnika starije životne dobi, oni češće nego druge dobne skupine primjenjuju antiagregacijske lijekove. Zato je taj lijek postao globalno najčešće primjenjivan za sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih komplikacija. Namijenjen je dugotrajnom liječenju, a njegova široka dostupnost kao bezreceptnog lijeka, dijelom je dovela i do neopravdane primjene kod zdravih ljudi, i to ne samo kod bolesnika koji su već preboljeli srčani ili moždani udar.

Pored dobrobiti acetilsalicilne kiseline za više indikacija i za prevenciju, ne bi se smjela zanemariti mogućnost njezinih štetnih učinaka, prije svega povećani rizik krvarenja iz gastrointestinalnog trakta. Zato acetilsalicilnu kiselinu ne bi trebale uzimati osobe s aktivnim bolestima probavnog sustava, s povećanom sklonosti krvarenjima, s teškim zatajenjima funkcije jetre ili bubrega te osobe s teškim zatajenjima srčane funkcije. Oprez je potreban i kod bolesnika koji imaju astmu, a svim bolesnicima koji ju trebaju uzimati dulje, obavezno preporučite želučanootporne tablete koje ne nadražuju probavni sustav. Posebno je potreban oprez kod pacijenata koji su imali poremećaje zgrušavanja ili nekontroliranu hipertenziju. Također, uvijek valja upozoriti na opasnost od krvarenja kod istodobnog uzimanja aspirina i antikoagulansa, npr. varfarina, te upozoriti da se ne smije uzimati tjedan dana prije planiranog kirurškog zahvata.

Bez obzira na moguće dobrobiti, ASK kao lijek za sprječavanje nastanka kardiovaskularnih događaja nije lijek namijenjen svima, pa ga se stoga ne smije uzimati bez dogovora sa zdravstvenim stručnjakom.

 

Slučaj 2 - Aleregijski rinitis

Većinu ljudi proljeće veseli, ali alergičarima se tada javljaju neugodni simptomi koji smanjuju koncentraciju i radnu sposobnost. Svjesni da je alergija više neugodna i dosadna nego opasna bolest, takvi pacijenti traže lijekove i savjete za samoliječenje.

Kihanje, curenje iz nosa, svrbež i suzenje očiju, grebanje u grlu, suh nadražajni kašalj - tipični su simptomi peludne alergije, vrlo neugodni za bolesnike. Posljednjih desetljeća alergije pokazuju trend porasta, a uobičajeni termin „peludna groznica“ objedinjuje alergijsku hunjavicu i alergijski konjunktivitis. Pojavljuje se u vrijeme kada u zraku lebde čestice peludi stabala, trava ili korova. Za nastanak simptoma potrebna je određena koncentracija peludi u zraku, a izraženiji su što je ona veća. Najčešće se javlja u proljeće i ljeto, a velikom oslobađanju poleni pogoduje toplo i suho vrijeme, uz visoki tlak zraka. Najveća koncentracija u zraku je ujutro, za sunčanih i vjetrovitih dana, u vrijeme cvjetanja. Najučinkovitija preventiva je izbjegavane izloženosti alergenu, u čemu  može pomoći bioprognoza. Pomoći će i peludni kalendar – obavijest o razdobljima prisutnosti peludi određenih biljaka u zraku, u određenom klimatskom području. Tako bolesnici koji su informirani o pojavi pojedinih sezonskih alergena, mogu prilagoditi svoje aktivnosti da što manje dolaze s njima u kontakt. No, bolesnici se često nisu u mogućnosti sasvim izolirati od utjecaja alergena, pa moraju liječiti neugodne simptome.

Kod alegijske bolesti najčešće se pribjegava samoliječenju. Možemo ponuditi  lijekove bezreceptnog statusa kao i više vrsta medicinskih proizvoda i dodataka prehrani. Današnji antihistaminici imaju relativno mali intenzitet nuspojava (sedacija, pospanost) te su pouzdani i sigurni lijekovi koji uspješno ublažavaju  većinu alergijskih simptoma u blagim oblicima bolesti. Većina njih (loratadin,  feksofenadin i cetirizin) u prikladnim, manjim pakovanjima i jačinama, dostupni su bez recepta. Valja upozoriti da je poželjno terapiju započeti i nekoliko tjedana prije očekivane alergijske reakcije. Onima koji prednost daju biljnom liječenju, možemo na primjer preporučiti preparat s ekstraktom biljke kozlinac (Astragalus membranaceus) ili homeopatski preparat protiv alergije.

Kako se terapija alergijske bolesti svodi na ublažavanje simptoma, dobro je preventivno djelovati na jačanje imunološkog sustava zdravom prehranom (med, vitamin C, ulje crnog kima, kvercetin, astaksantin, beta-glukan). Također preporučamo nazalne dekongestive (nafazolin, oksimetazolin i ksilometazolin) u obliku kapi ili spreja, uz obaveznu napomenu da im je korištenje vremenski ograničeno na max. 7-10 dana.  Preporučamo i sredstva koja pomažu u ovlaživanju i zaštiti oštećene nosne sluznice, primjerice s dekspantenolom ili ektoinom, ili gelove za nos koji obnavljaju i vlaže sluznicu te  stvaraju mehaničku barijeru za ulaz alergena. Zatim preporučamo i češće ispiranje sterilnom morskom vodom (u kapima, spreju ili sustavu za ispiranje nosa).

Za ublažavanje alergijskog konjunktivitisa možemo ponuditi umjetne suze ili kapi na biljnoj bazi (npr. s biljkom vidac ili nevenom), a za jače alergijske reakcije na oku propisuje se (na recept) antihistaminik za oči (npr. kapi s olopatanolom).

 

Slučaj 3 - Alergija na lijekove

Ponekad se pacijent boji uzeti propisani lijek, jer je pročitao da je na njega moguća alergijska reakcija.

Kod svake osobe ponekad se može javiti neka neželjena reakcija na lijek, vezana uz samu prirodu tog lijeka. To može biti nuspojava koja se (često ili rijetko) javlja uz određeni lijek, ili interakcija kod uzimanja više različitih lijekova, a ponekad je i posljedica uzimanja prevelike doze lijeka. Drugu skupinu reakcija čine prave alergije na lijek, koje se javljaju rijetko i samo kod preosjetljivih osoba kao posljedica nepodnošenja lijeka zbog imunološke reakcije. Samo manji broj reakcija koje se dogode nakon uzimanja nekog lijeka doista su alergijske naravi. Češće se javlja kod lijekova koji se koriste na koži, sluznici ili u injekcijama, nego kod oralnih oblika.

U tekstu upute svakog lijeka naveden je i obavezan podatak o mogućoj  alergijskoj reakciji, pa ih neki ljudi neopravdano ne uzimaju iz straha. Za  bolesnika, neopravdano izbjegavanje za njih važnih lijekova (npr. antibiotika) može imati ozbiljne posljedice. 

Ako se zaista radi o alergijskoj reakciji, ona nastaje u roku nekoliko minuta do nekoliko sati od uzimanja lijeka, a simptomi mogu biti blagi, ali i vrlo ozbiljni. Alergija na lijekove je nepredvidiva, jer se reakcija može pojaviti i nakon prethodnog, jednokratnog ili višekratnog izlaganja istom lijeku bez ikakvih posljedica. Najčešće se javljaju osip i svrbež na koži, a može se manifestirati i simptomima dišnog, probavnog i nekih drugih organskih sustava – npr. kao groznica, oticanje tkiva, npr. grkljana i glasnica s otežanim disanjem, ili pad arterijskog tlaka, ponekad na opasno niske razine. Lijekovi na koje se najčešće javljaju alergijske reakcije su: acetilsalicilna kiselina i njoj srodni lijekovi (NSAR), antibiotici (penicilini, cefalosporini, karbapenemi), antituberkulotici, nitrofurantoin, antikonvulzivi, anestetici, te cjepiva. Alergijske reakcije na cjepiva češće su zbog dodanih tvari (konzervansi i sl.) nego zbog aktivne supstancije.

U slučaju pojave alergijske reakcije, potrebno je odmah prekinuti terapiju i promatrati osobu barem 12-24 sata. Najčešće su simptomi blagi i nestaju u roku od par dana. Ako se alergija manifestira samo kožnim osipom i blažom urtikarijom, dovoljno je uzeti antihistaminik oralno, ev. i lokalno protiv svrbeža. Za teže simptome potrebni su kortikosteroidi, pa treba potražiti liječničku pomoć. Najopasnija reakcija na lijek je anafilaktički  šok koji je životno ugrožavajući i zahtijeva hitnu injekciju adrenalina i hospitalizaciju zbog praćenja krvnog tlaka i disanja. Anafilaktička reakcija češće se javlja nakon primjene lijeka u obliku injekcije (npr. penicilin).

Osobe koje su već imale ozbiljnu alergijsku reakciju na lijek trebaju o tome obavijestiti svog liječnika. Zabilježena informacija (npr. alergičan na penicilin, kao npr. i informacija da je osoba dijabetičar ovisan o inzulinu, ili da se liječi  varfarinom) od velike je koristi liječnicima i drugom zdravstvenom osoblju, posebno u hitnim stanjima.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner