Psihološki aspekti pandemije COVID-19

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Ana Močić, mag pharm.

Nakon do nedavno potpuno nezamislive pandemije i karantena diljem svijeta, epidemiolozi nas upozoravaju na potrebu za privikavanjem na „novo normalno“. Nažalost, stručnjaci upozoravaju da nam je zbog svega izrazito narušeno mentalno zdravlje.

Psihološki aspekti pandemije COVID-19

U ovom članku pišemo o tome na koji način pristupiti pacijentu u ljekarni, kako ga razumjeti i što mu savjetovati.

 

Koliko znamo o virusu SARS-CoV-2?

Koronavirusi su skupina već odavno poznatih virusa od kojih najveći dio uzrokuje simptome slične običnoj prehladi. Naziv korona potječe od građe samog virusa, odnosno njegovog vanjskog sloja koji se sastoji od glikoproteina koji strše prema van i tvore tzv. krunu (corona).

Korona virusi su RNA virusi koji imaju oko 20.000 genetskih baza. Mutiraju kao i svi ostali virusi, ali s obzirom da su RNA virusi - mutiraju brže.

Ovaj virus - SARS-CoV-2 evoluirao je tako da je stekao sposobnost transmisije sa životinje na čovjeka, nakon čega se počeo širiti među populacijom kapljičnim putem, i to kao jako infektivan. Naime, u Wuhanu, glavnom gradu kineske provincije Hubei, u prosincu 2019. godine došlo je do prijenosa virusa iz nepoznatog rezervoara na čovjeka, nakon čega se nastavilo daljnje klasično širenje s čovjeka na čovjeka.

Prvi slučaj u Hrvatskoj otkriven je 25. veljače 2020. godine. Tzv. nulti pacijent bio je osoba mlađe životne dobi s blagim simptomima što je unijelo nadu u sam tijek bolesti.

Tijek bolesti je, sad već znamo, različit od pojedinca do pojedinca. Simptomi koji se razviju slični su simptomima upale pluća i bronhiolitisa, a sada imamo i saznanja o postinfektivnim komplikacijama neurološkog i kardiovaskularnog podrijetla.

Također, znamo da to nije prvi virus iz skupine betakoronavirusa. Kronološki, 2002. godine u Kini se pojavio SARS (Severe acute respiratory syndrome) -koronavirus sa smrtnošću od oko 10%, a 2012. godine na Bliskom istoku MERS (Middle East respiratory syndrome coronavirus) - koronavirus s još ozbiljnijom smrtnošću od oko 37%.

S obzirom da je infekcija virusom SARS-CoV-2 još prisutna, ne može se sa sigurnošću definirati stopa smrtnosti, ali ona je zasad, početkom svibnja, 6,8%.

  

Nove spoznaje o tijeku CoVid-19 bolesti u vidu postinfektivnih komplikacija

U časopisu Journal of The American College of Cardiology, u članku Association of Treatment Dose Anticoagulation with In-Hospital Survival Among Hospitalized Patients with COVID-19, autora Ishan Paranjpe, Girish N. Nadkarni, et al., opisani su kardiovaskularni problemi koji se javljaju kod određenog broja pacijenata. 

Zaključeno je da je rizik od pojave ugrušaka toliko visok da bi pacijenti oboljeli od koronavirusa “trebali preventivno dobivati lijekove za razrijeđivanje krvi”.

To se, u spomenutom članku, odnosi na pacijente s težim oblikom infekcije, koji od prije imaju kronične bolesti srca ili pluća, koje su i inače povezane s većim rizikom od razvoja tromboze.

Stručni rad Immune mechanisms of pulmonary intravascular coagulopathy in COVID-19 pneumonia, objavljen u časopisu The Lancet, pokazao je da virus može nastaniti epitel krvnih žila, što također može biti presudno u procesu zgrušavanja.

 

Da li površne i često promjenjive činjenice utječu na naše osjećaje?

Na događanja u Kini u kojoj je u dva mjeseca 60 milijuna ljudi živjelo u ekstremnim karantenama, gledali smo kao na nešto što se odvija daleko od nas. Svakodnevno smo imali priliku pratiti porast broja oboljelih i umrlih.

Takve slike smjestili smo u jedan ograničen dio svijesti i u dio svijeta u kojem nije bilo nas. Već onda su se počela provoditi različita istraživanja o osjećajima i stanjima u potencijalnoj pandemiji, ali se tada vrlo mali broj ispitanika izjasnio o osjećaju većeg straha.

Pandemije su kroz povijest bile vrlo rijetke. To je činjenica koja nas je “držala” u sigurnim okvirima. Međutim, vrlo brzo na red je došla Europa, odnosno Italija. U tom trenutku postali smo malo svjesniji ozbiljnosti situacije. Brojke i slike koje smo na svakodnevnoj bazi dobivali činile su se nerealne i izmišljene. Strah su pojačale informacije koje su se često mijenjale. To se, prije svega, odnosilo na kritične skupine ljudi koji obolijevaju kao i na simptome same bolesti. Jedan izvor je virus svrstao u životno opasan po starije, kronične pacijente, no iz drugih izvora shvatili smo da vrlo često obolijevaju i zdravi i mlađi pojedinci.

Brzo smo shvatili da imamo posla s vrlo nepredvidim virusom, o kojem činjenice tek doznajemo “u hodu”.

Znanstvenici su u medije nerijetko izlazili s izjavama o velikim varijacijama simptoma i posljedicama koje virus uzrokuje. Tada se počeo osjećati puno veći strah. U početku je bio ograničen samo na zdravlje pojedinaca, njihovih obitelji i poznanika, ali su brzo na red došli i ekonomski tj. gospodarski problemi s kojima ćemo se, nažalost, tek suočiti.

  

Može li anskioznost u ovom slučaju biti pozitivna (pokretač promjena) ili je isključivo negativna ?

Anksioznost (tjeskoba) i strah su emocije koje doživljamo svakodnevno.

Prvotna namjena takvih emocija je da nas održavaju na sigurnom u opasnim i stresnim situacijama. Strah osjetimo svaki put kad se nađemo u kontaktu s nečim po život opasnim.

Takva emocija zapravo je rezultat djelovanja hormona koji djeluju na naše organe tako da nam omoguće brzu reakciju kako bi se “doveli” na sigurno. Čovjek vrlo dobro funkcionira u tom spletu aktivacije simpatičkog živčanog sustava i posljedičnog izlučivanja adrenalina i kortizola koji imaju glavnu ulogu u reakciji. Nakon što izbjegnemo navedenu, stvarnu opasnost, parasimpatički živčani sustav vrlo brzo vraća sva naša osjetila i senzacije u stanje homeostaze (ravnoteže).

Najvažnije je u takvim situacijama prepoznati stvarnu opasnost. Nerijetko se svakom od nas dogodi da nas nekakva svjesna ili nesvjesna predviđanja uvuku u mrežu senzacija koje nas onda uvedu u začarani krug zabrinutosti i strepnje. Vrlo često ljudi ni ne detektiraju što ih to uvede u osjećaj straha i tjeskobe dok sjede na kauču i mirno gledaju televiziju.

Potrebno je puno rada na sebi kako bismo osvijestili sebe i svijet oko sebe, sa svim “bojama i zvukovima” kojima smo izloženi.

U ovom slučaju, u situaciji globalne pandemije, strah je normalna emocija. Borimo se protiv nevidljivog neprijatelja i ne postoji niti jedan dio svijeta u koji trenutno možemo pobjeći da bismo bili sigurni. Prošli smo, kažu ljudi, i puno gore situacije - bili smo izloženi ratovima i velikim socio-ekonomskim krizama, ali tako da je uvijek bio zahvaćen samo jedan dio svijeta.

Čovjeku je lakše ako zna da je neka loša situacija ograničena na određeno vrijeme i određeni prostor. U ovom slučaju, nemamo tu privilegiju. Strah nam se nameće na svakom koraku i ne postoji neki siguran, drugi dio svijeta koji će nas osigurati.

Na žalost, uvijek smo prijemčiviji na negativnosti nego na pozitivan stav. Ova situacija u kojoj smo se našli može nam donijeti i puno dobroga, samo treba biti otvoren za to. Moramo biti svjesni da nam je 21. stoljeće u kojem živimo donijelo ogroman evolucijski, ekonomski, gospodarski i društveni napredak, ali nas je i “udaljilo od sebe samih”. Ovo je idealno vrijeme da se osvijestimo tako da nam pažnju ponovo zaokupe sve one male stvari koje predstavljaju istinsko zadovoljstvo - naše obitelji, sporiji tempo života, odmak od materijalizma, hobiji, povratak prirodi…

 

Na koji način se možemo ograničiti od “infodemije” medija i društvenih mreža?

Infodemija predstavlja pravi uvod u tjeskobu i strah, pa je zato potreba za odabirom točnih i provjerenih informacija od presudne važnosti.

Svjesni smo da ovo nije samo pandemija nego i svakodnevno izlaganje ogromnom broju informacija, ali i poluinformacija. Malo tko od nas ima volju i želju zadirati u stručne, relevantne informacije za koje je potreban i mali odmak od ovog što nam se površno servira u medijima i na društvenim mrežama. Svako od nas stvara vlastitu sliku cijele situacije u kontekstu sadržaja koje prihvaćamo kao točne. U tom dijelu možemo se podijeliti na pesimiste i optimiste.

Osim toga, razvile su se i brojne teorije zavjere koje ne donose dobrobit nego podržavaju ljutnju i već prisutni strah. S obzirom da su svakodnevno prisutne u brojnim medijima, mnogi će lakše prihvatiti teoriju zavjere nego znanstvenu činjenicu da svaki mikroorganizam ima mogućnost mutacije.

U stvaranju vlastite predodžbe i svijesti o trenutnoj situaciji, važno je imati znanje, znanstvene činjenice i kliničke dokaze postojanja bolesti.

 

Kako živjeti u sadašnjem trenutku kad nam je budućnost tako neizvjesna?

Moć sadašnjeg trenutka je načelo u koje nas stalno uvodi suvremena psihologija. Kognitivno bihevioralne terapije vode se sadašnjim trenutkom kao nečim što nam mora biti uvod u meditaciju,”vraćanju sebi” i smirivanje tjeskobnih misli.

No, sada se nalazimo u otežanim uvjetima, jer nam okolnosti stalno nameću neizvjesnost budućnosti kao nove stvarnosti u kakvoj ćemo morati živjeti.

Kad pogledamo realno, budućnost je i bez sadašnje pandemije nešto što ne možemo predvidjeti, niti nam itko može reći da će biti dobra i zadovoljavajuća za svakog od nas. Budućnost je neizvjesna, može biti bolja ili lošija od sadašnjosti, pa treba naći razlog za zadovoljstvo i u sadašnjim okolnostima.

 

Kako se vratiti u svakodnevnu rutinu s preporučenim ograničenjima i mjerama socijalnog distanciranja?

Kad se vratimo na početak ožujka i mjere koje su nam tada nametnute, čini se neshvatljivo da sada iz njih izlazimo te da se možemo vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima i rutinama.

Moć prilagodbe na novu situaciju nije nikome jednostavna, posebno kada se radi o mjerama koje su nas udaljile od društva, kolega s posla, prijatelja, o mjerama u kojima smo dobili smjernice kako bi se trebali ponašati u kontaktu s tim istim društvom, u javnosti, prilikom odlaska na posao, trgovinu ili park... Prvotno, naš odgoj je takav da smo osjetilna, taktilna bića koja velik dio svojih emocija i stanja izražavaju dodirom i zagrljajem. Morali smo se naviknuti da je to nešto što nam sada predstavlja opasnost i bez čega moramo živjeti. Ne možemo reći da tim mjerama nije unesena nelagoda među ljude.

Sada, u svibnju, epidemiološka situacija je takva da se dio tih mjera ublažava, ali tako da se i dalje ponašamo “odgovorno”.

Introverti među nama već su se toliko naviknuli na trenutnu situaciju da će vraćanje u društveni život za njih predstavljati ponovno navikavanje. U svakom slučaju treba si “dati prostora” i biti spreman na različite emocije ili stanja.

Sada je više nego ikad potrebno biti blag prema sebi.

S obzirom da prilike u kojima živimo stalno od nas iziskuju određena očekivanja, ne smijemo ih imati od samih sebe. To će svakako utjecati na smanjenje anksioznosti koju osjećamo.

 

Znači li ova situacija novu eru u kojoj ćemo razviti nove, bolje i zdravije poglede na svijet?

Globalna infekcija virusom SARS-CoV-2 obilježila nas je na više razina - postali smo svjesniji da mikroorganizmi mogu biti jako opasni; postali smo svjesni društva u cjelini, ekonomskog i gospodarskog nazatka. Na svakog pojedinca takva situacija djeluje specifično, ovisno o njegovom karakteru. Ljudi se teško mijenjaju. Svi imamo već usađene vrijednosti, karaktere i način nošenja sa situacijama. Neki dijelovi karaktera i ponašanja su uvjetovani i na njima se u svrhu poboljšanja može raditi. Neke dijelove sebe teško ćemo promijeniti.

Netko tko je bio nasilan ili agresivan, zasigurno će i produbiti taj poriv, hipohondar ili osoba koja pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja možda će biti duže i više potresena, neustrašivi i hrabri možda će se malo „poljuljati“, ali i više razumjeti i suosjećati s pojedincima koji pripadaju osjetljivoj skupini…

U svakom slučaju, nova situacija će na svakog od nas utjecat na jedinstven način.

 

Kako se prema prvim statističkim pokazateljima „nosimo“ s tom situacijom?

Nastojeći povezati znanost i praksu, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba odlučila je provesti istraživanje o mentalnom zdravlju za vrijeme trajanja pandemije COVID-19 u svrhu razumijevanja emocionalnog stanja i potreba građana, te pružanja još kvalitetnije stručne podrške.

Navodimo neke preliminarne rezultate istraživanja “Neki aspekti mentalnog zdravlja za vrijeme pandemije COVID-19” koji su izradili psiholozi Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Da bi se provjerilo koliko ozbiljno sudionici shvaćaju situaciju oko pandemije COVID-19, zamoljeni su da označe jednu tvrdnju koja najbolje odgovara njihovom doživljaju ozbiljnosti situacije. Iz rezultata je vidljivo da više od 90% sudionika situaciju doživljava ozbiljnom, oko 3% je neodlučnih, a oko 5% situaciju ne doživljava ozbiljnom.

Više od 50% sudionika procjenjuje da svojim izborom više od prosjeka prati vijesti oko pandemije COVID-19, a oko 25% sudionika ima pojačan strah od moguće zaraze koronavirusom.

Svaki deseti sudionik u pojačanoj mjeri smatra da je koronavirus „izmišljena ili u najmanju ruku pretjerano napuhana priča farmaceutskih kompanija i vladajućih“.

Važno je istaknuti i podatak da nešto više od 30% sudionika procjenjuje da se u trenutačnoj situaciji ne pridržava u potpunosti uputa nadležnih institucija propisanih za pandemiju virusa SARS-CoV-2.

 

Kako postupiti s anksioznim pacijentom?

Anksiozni poremećaji zauzimaju velik udio u psihološim poremećajima. Smatra se da 10% opće populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja, a nakon ovakve globalne situacije koja nas je zadesila, taj će se postotak uvelike povećati.

Anksiozni poremećaj često je udružen s nekim drugim mentalnim poremećajem, najčešće depresijom, pa pacijenti osim konstantnog straha i strepnje osjećaju još i dodatne tjelesne senzacije. Te senzacije najčešće su subjektivni dojam pacijenta, pa je teško pristupiti jednoj takvoj tegobi kao izoliranom simptomu.

Često u praksi vidimo pacijente koji mjesecima, neki i godinama, liječe tjelesne simptome, uglavnom bez velikog uspjeha.  U vrijeme ovakve pandemije takve senzacije se jako brzo razvijaju, jer je sve oko nas intezivno, počevši od medija, pa do razgovora unutar vlastitog doma.

Najčešće tegobe:

-          kardiovaskularne: tahikardije, aritmije, palpitacije

-          gastrointestinalne: razvoj funkcionalnih crijevnih poremećaja, opstipacije, dijareje

-          neurološke: glavobolje, migrene, osjetljivost na zvukove i svjetlo, tinitus, vrtoglavice, nestabilnosti, paraestezije i trnci

Kao što vidimo, širok je to spektar subjektivnih simptoma, iz kojih pri prvom kontaktu  s pacijentom ne možemo zaključiti puno o njegovom psihološkom statusu, niti o tome da li on podržava prisutan fizički simptom.

Pri opservaciji takvih pacijenta na umu bismo trebali imati slijedeća pitanja:

-          Kad su simptomi započeli?

-          Kakvog su intenziteta?

-          Postoji li razdoblje u danu kada se simptomi pojačaju ili smanje?

-          Postoji li u pozadini neka veća briga koja tišti osobu?

Vrlo često pacijenti nisu svjesni svoje psihološke osjetljivosti, pa prilikom razgovora nailazimo na otpor i neodobravanje pitanja, posebno zato što su u ljekarnu došli otkloniti ili umanjiti svoje simptome, očekujući brza rješenja i odgovore od najdostupnijih medicinskih djelatnika.

Ako kroz nekoliko susreta s istim pacijentom uspijemo doći do nekih odgovora, posebno ako pacijent nakon posjete liječniku u međuvremenu otkloni sumnje na bilo kakvu tjelesnu bolest, možemo razgovarati o smjernicama liječenja u kontekstu dodataka prehrani i biljnih pripravaka.

-          Ako su simptomi vezani uz generaliziran strah i nemir odabiremo biljne pripravke koji sadrže korijen odoljena, gospinu travu ili pasifloru.

-          Druga skupina pacijenata uz strah često osjeća i gastrointestinalne tegobe, pa njima možemo ponuditi i pripravke na temelju suhog ekstrakta lista matičnjaka ili paprene metvice.

-          Često se pacijenti žale na osjećaj opće iscrpljenosti i nemogućnosti koncentracije. U tom slučaju djelotvorni su pripravci s aminokiselinom S-adenozil metionin, uz dodatak vitamina B skupine.

-          Također, u zadnje vrijeme izuzetno su popularne adaptogene biljke koje imaju učinak prilagodbe organizma na vanjske stresore. Među njima izdvajaju se ružičasti žednjak (Rhodiola rosea) i Ashwagandha (indijski ginseng, jedna od najvažnijih ayurvedskih biljaka).

-          Kod poremećaja spavanja, narušene kvalitete sna, problema s usnivanjem ili kod čestog buđenja, možemo se osloniti na pripravke koji uz korijen odoljena, matičnjak ili pasifloru sadrže i melatonin (hormon koji regulira ciklus spavanja i budnosti).

-          Kod etiologije depresivnih epizoda, ukoliko su blage, možemo preporučiti pripravke na bazi šafrana. Šafran se primarno koristi kao začin, ali pokazan je njegov učinak u podizanju razine serotonina kao i njegova neuroprotektivna uloga, ako se redovito koristi.

-          Kod akutnog stresa, koji se prvi put javlja možemo predložiti i eterično ulje lavande kao prvu pomoć, i to u obliku eteričnog ulja koje se koristi u difuzorima za kućnu uporabu. Također, nešto bolji učinak postiže se oralnom primjenom lavande u kapsulama.

Da bi djelotvornost navedenih pripravaka bila potpuna, bilo bi ih dobro koristiti tijekom dužeg razdoblja, od 1-3 mjeseca. Ako nam se, nakon nekog vremena, pacijent vrati s kliničkom slikom koja se pogoršala ili intenzivirala, svakako ga treba uputiti liječniku.

 

Zaključak

Trenutno je teško zamisliti vrijeme u kojem ćemo opet biti zagrljeni na koncertima, proslavama ili okupljanjima različitog karaktera. Takvi načini socijalnog zbližavanja sada se čine jako opasni i neodgovorni. Već smo, također, imali priliku čuti i najavu opasnosti od drugog vala epidemije. Kada se suočimo s takvim informacijama ili natpisima u medijima, moramo se vratiti na ona osnovna načela i činjenicu da nitko od nas ne može predvidjeti budućnost. Moramo je prihvatiti, kakva god ona bila…

Prihvaćanje i strpljivost postat će vrline na koje će se mnogi podsjetiti u ovom razdoblju života. To su ujedno i osnovne vrline koje stvaraju temelje mirnog i staloženog života kojem bi svatko od nas trebao težiti. Kad „postavimo“ stvari na taj način, neće biti mjesta zabrinutosti i strahu.

 

Literatura:

Immune mechanisms of pulmonary intravascular coagulopathy in COVID-19 pneumonia, Dennis McGonagle, James S O'Donnell, Kassem Sharif, Paul Emery, Charles Bridgewood, The Lancet Rheumatology, Published: May 7, 2020

Association of Treatment Dose Anticoagulation with In-Hospital Survival AmongHospitalized Patients with COVID-19, Ishan Paranjpe, Girish N. Nadkarni, et al.

www.cdc.gov (Mental Health and Coping During COVID-19 | CDC)
www.tanfoline.com, Coronavirus Anxiety Scale: A brief mental health screener for COVID-19 related anxiety, Sherman A. Lee, Pages 393-401 | Published online: 16 Apr 2020

www.poliklinika-djeca.hr, Izvještaj: Neki aspekti mentalnog zdravlja za vrijeme trajanja pandemije COVID-19 (preliminarni rezultati ispitivanja prof.dr.sc.G. Buljan Flander), Krešimir Prijatelj i Mia Roje Đapić


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner