Iz iskustva...

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz

Donosimo tri nova slučaja iz ljekarničke prakse - proljetni umor, predrasude prema generičkim lijekovima i upute o upotrebi eteričnog ulja čajevca.

 
Iz iskustva...

 

Slučaj 1 - Proljetni umor

Imate li nešto protiv proljetnog umora?“, pitaju nas pacijenti već s prvim znacima proljeća, nakon zime koju zadnjih godina zapravo nismo ni doživjeli u pravom obliku.

Protekla zima baš i nije pokazala “zube'', a već s dolaskom kalendarskog proljeća suočit ćemo se s proljetnim umorom. Mnogi se dolaskom toplijih dana osjećaju umorno, razdražljivo, pospano, padaju im koncentracija i radna sposobnost, općenito se osjećaju kao da ''nisu u formi''. Pad tjelesne energije ne mora nužno biti vezan uz promjenu godišnjeg doba. Može biti simptom prekomjernog stresa, različitih patoloških procesa u organizmu (npr. prvi znaci dijabetesa, hipotireoze ili anemije), a često je i posljedica deficita određenih nutrijenata. No, tijelo se, posebice kod ljudi koje znamo kao meteoropate, s naporom prilagođava promjeni meteoroloških okolnosti. Ta se pojava najvećim dijelom ranije tumačila kao rezultat jednolične prehrane i nedovoljnog unosa vitamina (posebice C vitamina) tijekom zime. Naime, poznato je da nedostatak vitamina C uzrokuje smanjenu iskoristivost kisika u stanicama i tkivima, pa dolazi do slabljenja imuniteta sa svim popratnim simptomima koje opisujemo kao ''proljetni umor''. Međutim, danas, kada nam je gotovo sva hrana dostupna tijekom cijele godine, nedostatak vitamina vjerojatno nije glavni uzrok proljetnog umora.

Da bi se nelagode proljetnog umora izbjegle, preporučamo u prehranu uvesti što više voća i povrća, te ugljikohidrata, a ne zaboraviti unos dovoljne količine tekućine (negazirani napitci). Povoljno će djelovati i čajevi ili sokovi npr. od koprive ili šipka. Preporučamo i uzimanje dodatnih količina C vitamina u nekom od mnogobrojnih farmaceutskih oblika, ili nekih od vitaminsko-mineralnih preparata da bi se organizam opskrbio potrebnim količinama i drugih vitamina i minerala (posebice željeza). Važna je i svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost, jer ubrzava krvotok, pa se mišićno tkivo bolje opskrbljuje kisikom.

Za poboljšanje općeg stanja organizma, osim vitamina i minerala preporučujemo i preparate ginsenga ili neki pčelinji proizvodi (propolis, matična mliječ) ili aktivator stanične energije – ubikinon (koenzim Q10). Proces pretvorbe energije iz hrane (masnoća, ugljikohidrata i bjelančevina) u molekule ATP-a koje predstavljaju energetsku zalihu organizma, rezultat je složenih reakcija koje reguliraju enzimi, a koenzim Q10 odgovoran je za jednu od faza energetskog metabolizma stanice. Potrebe za koenzimom Q10 podmiruju se prehranom (meso, orasi, bademi, špinat...) i vlastitom proizvodnjom u jetri, no starenjem se njegovo stvaranje smanjuje. Manjak koenzima Q10 dovodi do umora i iscrpljenosti, nedovoljne koncentracije i metaboličkih poremećaja.

Onima koji uzimaju dva ili više dodatka prehrani istovremeno, dobro je napomenuti da ne uzimaju dva preparata koji imaju istu aktivnu supstanciju, te ih upozoriti na moguće nuspojave i interakcije s lijekovima koje uzimaju po preporuci liječnika. Primjerice, gospina trava za blage depresivne poremećaje ne smije se uzimati s lijekovima antidepresivima ili sedativima, a ginseng također stupa u interakciju s antidepresivima te antikoagulansima (uključivo i acetilsalicilna kiselina). Kako biljni proizvodi mogu inducirati ili inhibirati brojne enzime, valja ih oprezno uzimati uz propisane lijekove, osobito kada se radi o lijekovima uske terapijske namjene.

  

Slučaj 2 - Predrasude prema generičkim lijekovima?

Iako su generički lijekovi već dugo prisutni na našem tržištu, neki  pacijenti i dio javnosti nisu baš uvjereni da su oni kvalitetni kao i originalni lijekovi, pogotovo stoga što su jeftiniji. Kad liječnik propiše generičku zamjenu, ili u slučaju nestašice kad farmaceut ponudi tzv. paralelni lijek, ponekad je potrebno nezadovoljnom pacijentu pojasniti o čemu se radi.

Generički lijekovi prisutni su u Hrvatskoj već dvadesetak godina, sve ih je više i od različitih su proizvođača. Trend porasta udjela generičkih lijekova prisutan je i u najrazvijenijim državama svijeta. Zdravstveni sustavi čije su potrebe uvijek veće od sredstava kojima raspolažu, uvođenjem generičkih lijekova ostvaruju značajne uštede, a ušteđena sredstva mogu se preusmjeriti u nabavu novih skupljih lijekova, što je od velike koristi za bolesnike kojima su prije bili nedostupni. Naravno, sve veći broj generičkih lijekova  rezultira mnoštvom „paralela“, što otežava rad liječnika i ljekarnika i povećava zbunjenost bolesnika. Unatoč višegodišnjim nastojanjima zdravstvenih vlasti i stručnjaka da educiraju širu javnost o tome da su originalni i generički lijekovi jednako vrijedni, još uvijek manji dio bolesnika, pa i poneki stručnjaci, liječnici i farmaceuti, imaju drugačije mišljenje.

Rad s pacijentima nije uvijek jednostavan, ali vrijedi uložiti trud u pojašnjavanje svih nejasnoća, iako to možda neće uvijek biti uspješno. Najčešći razlog nepovjerenja prema generičkim lijekovima je njihova niža cijena, zbog koje se korisnici pitaju jesu li zato lošiji od originala. Jeftiniji su zbog toga što generički lijekovi sadrže aktivnu tvar čija je učinkovitost i neškodljivost utvrđena ne samo u kliničkim pokusima prije registracije, nego i višegodišnjom primjenom kod bolesnika nakon registracije. Postupak registracije generičkog lijeka značajno je kraći, jer je ponavljanje dugih i opsežnih istraživanja znanstveno nepotrebno i neetično, što proizvođačima smanjuje troškove i omogućava nižu cijenu generičkog lijeka.

Neki, kojima je poznato da generički lijekovi sadrže istu aktivnu tvar kao i originalni lijek, u istoj dozi, načinu primjene, obliku i indikacijama, nepovjerljivi su, jer generici mogu sadržavati drugačije pomoćne tvari. To u većini slučajeva pacijentu ne predstavlja nikakav problem. No, liječnici trebaju biti oprezni kada mijenjaju lijek posebno osjetljivim ljudima, npr. onima koji su alergični ili imaju intoleranciju na neke tvari (npr. laktozu). Naročito je to važno kod starije populacije koja često boluje od više kroničnih bolesti, kod bolesnika koji se liječe od psihičkih bolesti i kod lijekova za teške bolesti. Iako liječnici mogu propisati lijek različit od lijeka koji je preporučio specijalist, vodeći računa o tome da se radi o lijeku jednake učinkovitosti i doze (ta informacija navedena je na obrascu povijesti bolesti), u takvim slučajevima uglavnom ne mijenjaju lijek. Neki negoduju što kod nas još uvijek nema mogućnosti da, kao u nekim drugim državama pacijent sam nadoplati iznos do cijene originalnog lijeka, a udruge pacijenata žale se, pak, da su originalni lijekovi često na dopunskoj listi i da se moraju doplaćivati.  

 

Slučaj 3 - Ulje čajevca

Eterična ulja omiljena su sredstva za pomoć kod mnogih tegoba, pogotovo kod osoba koje vole prirodno liječenje. Primjerice, ulje čajevca ima mnogostruku uporabu, puno se o njemu piše, no pitanje je znaju li ga svi koristiti ispravno...  

Biljka čajevac (Melaleuca alternifolia, Myrtaceae) samonikla je u Australiji. Upotreba čajevca seže daleko u prošlost, kada su njegove ljekovite osobine prvi otkrili Aboridžani koji su njime liječili rane i infekcije, a lišće drobili i udisali pare da bi tretirali prehlade i kašalj. U Drugom svjetskom ratu koristio se kao lijek protiv virusa, bakterija i gljivica te od tada počinje njegova intenzivna proizvodnja kao prirodnog sredstva antiseptičkih svojstava.

Eterična ulja općenito su vrlo složene mješavine različitih kemijskih spojeva čiji sastav i pojedinačno djelovanje nisu u cijelosti istraženi, no za neka se zna da  imaju određena ljekovita svojstva. Eterično ulje čajevca jedno je od najsnažnijih eteričnih ulja koje se i danas koristi za dezinfekciju i tretiranje blažih ogrebotina i akutnih stanja na koži, budući da posjeduje iznimna antibakterijska, antivirusna, antigljivična i iscjeljujuća svojstva. Danas na tržištu postoji dosta kozmetičkih i higijenskih proizvoda koji u sebi sadrže ulje čajevca, a zbog svog antiseptičkog i protuupalnog djelovanja, čest je sastojak i medicinskih proizvoda za određene namjene (liječenje gljivica i sl.). Propisuju ga i ginekolozi, i to u  obliku vaginaleta za liječenje vaginalnih infekcija, npr. HPV-a.

Znanstvena istraživanja dokazala su antimikrobni učinak eteričnog ulja čajevca na bakterije koje su najčešći uzročnici širokog spektra kožnih infekcija, od običnih blažih upala, pa do kompliciranih akni i drugih gnojnih upala. Korištenje eteričnog ulja čajevca u tretmanima akni dobro je rješenje kod rezistencije patogena na konvencionalne antibiotike u liječenju akni. No, pacijenta treba upozoriti da se primjena čistog eteričnog ulja čajevca po cijelom licu zbog akni ne preporuča (iako se na internetu može naći i takav podatak). Samo mali broj eteričnih ulja može se nerazrijeđen nanositi direktno na kožu, i to na manju površinu. Tipična i česta pogreška u primjeni čistog eteričnog ulja čajevca kod akni je nanošenje po cijelom licu. Smije se koristiti ev. samo lokalno, na mjestu upale, i to kraće vrijeme. Zato je bolje koristiti neki pripravak (gel, emulzija…) koji u sastavu ima odgovarajući, manji postotak (npr. 1-10% ulja čajevca). Kako bi se izbjegla iritacija kože, eterična ulja se uglavnom otapaju (razblažuju) u biljnim uljima (poput makadamije, marelice, lješnjaka ili badema). Koncentracije eteričnih ulja variraju od 1-50%, ovisno o vrsti ulja i namjeni. Primjerice, za gljivičnu infekciju stopala radi se o smjesi od 50% čajevca i 50% ulja ricinusa.

Najvažnije je napomenuti da ulje čajevca zbog toksičnog učinka nije predviđeno za oralno korištenje. Također, nema dovoljno znanstvenih dokaza za sigurnost korištenja tijekom trudnoće i dojenja, pa se stoga njegova primjena ne preporučuje trudnicama, dojiljama na bradavice, niti maloj djeci.

Savjet za uobičajeno doziranje za uporabu čistog, koncentriranog ulja čajevca: 20 kapi razrijediti u 100 ml neutralnog baznog ulja (npr. bademovog) te lagano umasirati na zahvaćeno područje kože, 1-2 puta na dan. Za primjenu na noktima eterično ulje može se nerazrijeđeno nanijeti pomoću vatiranog štapića 1-2 puta na dan. Ako se koristi kako je propisano i u ograničenom vremenskom razdoblju, ulje ne izaziva ozbiljnije nuspojave, ev. rijetko kod osjetljivijih osoba može doći do osipa (kontaktni dermatitis) i svrbeža. Te nuspojave mogu biti opasne ako je koža već iritirana ili postoji neka kožna bolest, pa se preporučuje prije primjene upotrebu isprobati na manjoj površini kože.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner