Kako pomoći pacijentu u odabiru idealnog hidratantnog preparata

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Anita Galić, mag.pharm.

Voda je esencijalna za sve biološke procese u organizmu, pa tako i za najveći ljudski organ – kožu

Kako pomoći pacijentu u odabiru idealnog hidratantnog preparata

Poznato je kako čovjek može dugo izdržati bez hrane, no bez vode će funkcionirati vrlo kratko. Voda je esencijalna za sve biološke procese u organizmu, pa tako i za najveći ljudski organ - kožu! Kada je organizam u stanju ozbiljne dehidracije, vidljive su i dermatološke promjene. Nasuprot tome, dehidrirana koža nije uvijek znak dehidracije organizma.

Koliko je hidratacija kože indikativna za ljudsko zdravlje svjedoči činjenica da liječnici ispitivanjem turgora kože (stanični tlak, napetost stanica kože) i njezine elastičnosti na potezanje, mogu otprilike utvrditi stanje pacijenta koji je hospitaliziran zbog dehidracije; smanjeni turgor kože može značiti umjerenu do ozbiljnu dehidraciju uslijed dijareje, povraćanja itd.
Kako bi svi enzimatski i ostali biokemijski procesi kože funkcionirali pravilno i koordinirano, u skladu s homeostazom kože, potrebna je dostatna količina vode da bi se stanice kože obnavljale svakih 28 dana i kako bi se stare, odumrle, nefunkcionalne stanice ljuštile. Teško je pretpostaviti kolika je optimalna količina vode potrebna koži da bi ona bila hidratizirana, no vrijednosti se kreću otprilike oko 70-80% (keratinociti bazalnog sloja epidermisa) do površinskih, odumrlih stanica rožnatog sloja sa svega 15-20% sadržaja vode. Upravo je sadržaj vode u keratinoznim slojevima kože odgovoran za blistav i puten izgled kože (koji se često u svakodnevnom govoru uspoređuje s kožom „kao u bebe"). Kada je sadržaj vlažnosti u koži normalan, tj. optimalan, koža je mekana, glatka, putena i prirodnog sjaja, dok je dehidracija kože prvi znak pojave bora. Također se kod dehidrirane i suhe kože, odumrle stanice znatno teže samostalno ljušte s njezine površine, nakupljajući se. Takve akumirane rožnate tvorevine stvaraju vidljive ljuskice na koži kod težih oblika dehidracije i suhoće.
Na svakodnevnoj fiziološkoj razini kože dolazi do kontinuiranog transporta vode od dubljih slojeva kože prema površinskim slojevima, do konačnog isparavanja prema površini (tzv. transepidermalni gubitak vlažnosti ili eng. TEWL).
Pored takvog fiziološkog gubitka vode iz slojeva kože, dodatna dehidracija može biti uzrokovana kronološkim starenjem, te izlaganjem štetnim čimbenicima iz okoline. Među najštetnije čimbenike koji uzrokuju dehidraciju kože (osim ostalih štetnih nuspojava) jest UV zračenje, a potom i izlaganje vjetru, klimi, centralnom grijanju, solarijima. Svakodnevno izlaganje kože brojnim kemikalijama, deterđentima, kozmetičkim sredstvima za pranje i čišćenje potiču dehidraciju kože zbog eliminacije integralnih lipida njene hidrolipidne barijere, koji inače sprječavaju gubitak vlažnosti. I neki lijekovi i patološka stanja mogu potaknuti dehidraciju kože. Očito je da potreba za hidratacijom može značiti puno više od banalne potrebe za hidratantnom kremom.
No „borba" protiv prave dehidracije kože daleko je od potrebe uzimanja jedne ili 8 čaša vode; kako se klima u cijelom svijetu značajno mijenja (globalno zatopljenje) i živi se u potpuno drugačijim životnim uvjetima (klima, ventilirani prostori, centralna grijanja itd.), jedini pristup optimalnoj hidrataciji kože jest redovita njega kozmetičkim pripravcima koji će osnažiti barijeru kože i kontinuirano je rehidrirati! Ljetni period izvrstan je da se, brinući se za hidrataciju kože, brinemo i za njezino cjelokupno zdravlje.
Vjerujem da je upravo „hidratacija" jedan od najčešćih pojmova koje susrećemo u ljekarničkoj kozmetologiji i kozmetičkom marketingu općenito. Stoga među mnogobrojnim preparatima predstavlja izazov pronaći idealni individualni hidratantni preparat za naše pacijente.
Premda je u povijesti zabilježeno mnoštvo pripravaka koji su imali kozmetsku namjenu hidratacije kože, precizan mehanizam kojim određene kombinacije sastojaka kao što su voda, biljni ekstrakti, med itd. imaju povoljan dermatološki učinak, uopće nije bio poznat. Čak se i danas u mnogim medijima za široke mase navode „bakini recepti" za kožu kojoj nedostaje vlažnosti (kao npr. utrljavanje bobica grožđa u kožu), no desetljećima ranije nije bilo poznato koliko je hidratacija važna za zdravlje kože.
Danas je voda glavni sastojak većine kozmetičkih proizvoda, a hidratacija je ključan korak u svakom kozmetičkom režimu. No, još uvijek postoje brojne predrasude o ulozi vode u dermatološkoj homeostazi.
Tijekom 1950-ih je znanstvenik Irwin H. Blank uputio je na važnost sadržaja vode za rožnati sloj kože, a hidratacija prepoznata kao primarna funkcija njege kože, nakon čega je uslijedio niz novih znanstvenih studija i spoznaja o tom području.
U praksi se vrlo često griješi prilikom izjednačavanja pojmova suhe i dehidrirane kože; suha koža (kseroza) je posljedica nedostatka integralnih barijernih lipida kože, dok dehidrirana koža podrazumijeva nedostatak dovoljne količine vlažnosti u koži. Ipak, takva stanja kože se najčešće pojavljuju u realnosti sinergistički - nedostatak barijernih lipida kože ubrzava smanjenje vlažnosti kože, odnosno koža je vrlo često i suha i dehidrirana.
Među zdravstvenim stručnjacima postoji neslužbena definicija „hidratantnog kozmetičkog sredstva" (eng. moisturizer) kao topičkog pripravka koji je namijenjen ublažavanju simptoma suhe, dehidrirane kože, a najčešće sadrži oba tipa kozmetičkih sastojaka za hidrataciju kože - i humektanse i okluzive, uz čest dodatak emolijensa.
Prve hidratantne kreme bile su prvenstveno formulirane s lipidima, uz pretpostavku kako masni sastojci i ulja čine kožu mekanom i putenom, no nakon Blankovih objava, hidratacija kože postala je temeljni koncept njege kože.

Mehanizmi djelovanja hidratantnih sastojaka

Dehidrirana koža može se tretirati na dva načina: povećavajući količinu hidratacije stratum corneuma (rožnatog sloja epidermisa) pomoću okluzivnih i humektantnih sastojaka ili omekšavajući i zaglađujući površinu kože pomoću emolijentnih sastojaka. Nešto preciznija podjela hidratantnih sastojaka prema mehanizmu djelovanja svrstava ih u nekoliko skupina. Najčešći su okluzivni sastojci koji sprječavaju „isparavanje" ili TEWL. Osnaživanje hidrolipidne barijere jedna je od vrlo popularnih metoda. Osigurava koži masne kiseline, ceramide, linolnu kiselinu, kolesterol ili sastojke koji reguliraju koncentracijski gradijent kalcija. Suvremeni mehanizmi djelovanja hidratantnih sastojaka su povećavanje kapaciteta kože za zadržavanje vode, posredovanje prirodnih faktora vlažnosti kože (NMF) i sveprisutnijih sastojaka kao što je hijaluronska kiselina.
Mehanizam djelovanja hidratacije kože koji je trenutačno najaktualniji je povećavanje sposobnosti epidermisa da apsorbira određene hidratantne sastojke (voda, glicerol) putem posebnih kanala - akvaporina.
Premda nije dokazano da upotreba hidratantnih sastojaka u kozmetičkim pripravcima može popraviti nastala fotooštećenja ili reducirati posljedice fotostarenja kože, učinci hidratantnih preparata značajni su zbog nekoliko razloga: preveniraju moguća oštećenja kože uzrokovana njezinom suhoćom i ozbilnom dehidracijom, pružaju zaštitu koži kada je hidrolipidna barijera intaktna (od mikroorganizama, čestica prašine, smoga i sličnih noksi), te značajno poboljšavaju izgled kože i subjektivni osjećaj kod pacijenata. Vjerujem da imate svakodnevno slučajeve pacijenata kojima „hidratantna krema nije nikada dovoljno hidratantna, odmah se upije i žele što duže zadržati takav osjećaj dostatne hidratacije na koži"...

Hidratantni sastojci

Među kozmetičkim hidratantnim sastojcima najpopularniji su oni koji spadaju u prirodne faktore vlažnosti (Natural Moisturising Factors, NMF) ili ekvivalente hidrolipidne barijere prisutne u koži, a mogu se inkorporirati u suvremene formulacije. To su aminokiseline, ceramidi, hijaluronska kiselina, glicerol, skvaleni, kolesterol, fosfolipidi, esencijalne masne kiseline, trigliceridi, glikosfingolipidi, urea, linolna kiselina, glikozaminoglikani (dekstran sulfat, kitozan, glukozamin), glicerin, natrijev pirolidonkarboksilat i dr.

Humektansi su vodotopivi sastojci s iznimno visokim kapacitetom apsorpcije vode iz atmosfere (ukoliko je atmsoferska vlažnost viša od 80%) i priležećeg epidermisa. Tijekom perioda niske vlažnosti bolje funkcioniraju u kombinaciji s okluzivnim sastojcima, koji sprječavaju „isparavanje" vlažnosti iz dubljih slojeva kože. Humektansi uzrokuju „nabreklost" stanica kože uslijed apsorpcije vode, što se vizualno odražava kao mekana i putena, hidratizirana koža, uz manju vidljivost površinskih bora.
Najčešći humektansi u suvremenim kozmetičkim hidratantnim sredstvima su glicerin, sorbitol, natrijev hijaluronat, urea, propilen glikol, polisaharidne molekule i alfa-hidroksi kiseline (AHA) pogotovo mliječna (i njezine soli - laktati) te glikolna kiselina koje više spadaju u aktivnije kozmetičke komponente.

Okluzivni sastojci prekrivaju površinski sloj kože (rožnati sloj) kako bi smanjili transepidermalni gubitak vlažnosti iz dubljih slojeva kože, odnosno dermalnih struktura. Obično je riječ o supstancijama masnijeg karaktera s mogućnošću solubilizacije masti i ulja, pa su stoga  u kozmetologiji iznimno popularni već desetljećima. Zapravo spadaju u jednu od najtradicionalnijih skupina sastojaka u magistralnom ljekarništvu, pogotovo vazelin, koji primjerice 170 puta snažnije sprječava gubitak vlažnosti kože od maslinovog ulja! Osim što su izvrsni za sprječavanje gubitka vlažnosti kože, imaju i djelomično emolijentni karakter, pa su stoga idealan odabir kod pacijenata s izraženom suhoćom i dehidracijom kože. U periodima kada se od dermokozmetičkog sastojka traži i polisenzorička domena (ugodna tekstura, nemasni osjećaj), pogotovo tijekom ljeta, ti su sastojci relativno zahtjevniji od humektansa i kozmetski su manje prihvatljivi. Osim vazelina, u okluzivne sastojke ubrajamo parafin, skvalene, silikonske sastojke (dimetikon, simetikon), razna ulja (ulja masline, suncokreta, jojobe, noćurka, boražine, lješnjaka, ulje sjemenki grožđa, sezama itd.), mineralna ulja, te tradicionalno poznate lanolin, pčelinji vosak, cacao oleum i propilen glikol. U novije vrijeme govori se kako je shea butter (ili karite maslac) nova alternativa za vazelin i „teške podloge" kao što je lanolin, a pored izvrsnog djelovanja na hidrataciju kože ima i antioksidativni i antiinflamatorni učinak, uz prirodno integrirani SPF faktor (nerafinirani shea maslac). Polimeri kao što su alginati idealni su za primjenu kod kože nakon abrazija, kemijskih pilinga i ostalih dermatoloških tretmana ili sitnih površinskih zahvata na koži, jer dobro upijaju eksudate i pospješuju cijeljenje kože, uz paralelni hidratantni učinak.

Emolijensi se u kozmetičke pripravke dodaju radi pospješivanja osjećaja ugodne mekoće i zaglađivanja kože, popunjavajući prostore između korneocita u fazama ljuštenja, povećavajući njihovu koheziju i zaglađujući uvrnute rubove suhih, dehidriranih stanica. Na taj se način svjetlost bolje reflektira od površinu kože, čime ten djeluje blistaviji i zdraviji, uz manje reljefne grubosti površine kože. Tu spadaju već spomenuti okluzivni sastojci s emolijentim učinkom kao što su vazelin, lanolin ili mineralna ulja, cacao oleum ili shea butter.

Suvremene hidratantne kozmetičke komponente obuhvaćaju iz dana u dan sve veći broj supstancija na tržištu. I u ljekarnama se možemo uvjeriti kako su noviji hidratantni preparati na policama znatno inventivniji od onih prije nekoliko godina. Suvremena kozmetička i farmaceutska znanost omogućili su da se o hidrataciji govori i na razini novootkrivenih dermalnih struktura kao što su akvaporini ili ionski kanali za Ca/K. U tu skupinu ubrajamo već spomenute AHA (zbog dermalne stimulacije na sintezu NMF i hijaluronske kiseline), peptide bakra, polipeptidne sastojke, kolagen i elastin (koji djeluju površinski zbog visoke Mr), koenzim Q10 i antioksidanse poput vitamina C i E, te polifenola zelenog grožđa, koji potiču održavanje razine glikozaminoglikana u koži dijelom zaduženih za njezinu hidrataciju.

Prirodni sastojci s hidratantnim učinkom, koji su na pijedestalu suvremene kozmetičke znanosti su već spomenuti shea butter i ekstrakt koloidne zobi. Taj dragocjeni sastojak koloidne zobi (Avena sativa) na dobrom je putu da postane dermatološka panaceja, jer se iz dana u dan proširuje spektar njegovih indikacija. Zahvaljujući sastavu bogatom beta-glukanom, lipidima i proteinima te avenantramidima, ekstrakt koloidne zobi (isključivo farmakopejski!), idealan je za pacijente sklone narušenom integritetu hidrolipidne barijere (atopičari, psorijatičari, razne dermatoze), dakle izimnoj suhoći i dehidraciji kože, uz pruritus i ljuskanje.

Kakve hidratantne preparate savjetovati pacijentima?

Hidratantni pripravci mogu biti kreme, losioni, gelovi, maske, te koncentrirani serumi (uglavnom s aktivnim kozmetičkim komponentama ili fragmentiranom hijaluronskom kiselinom). Također mogu biti namijenjeni za njegu kože lica, ruku, stopala ili tijela, a prema stupnju suhoće i izloženosti vanjskim čimbenicima sadržavat će i različit udio hidratantnih podskupina sastojaka (humektansi, emolijensi, okluzivi i sl.).
Hidratantni preparati nisu svakome potrebni, pogotovo ne pacijentima koji imaju iznimno masnu kožu, jer je njihova hidrolipidna barijera dostatna za usporavanje pojačanog gubitka vlažnosti. Za razliku od njih, trudnice ili starije osobe kao i oni pacijenti koji su često izloženi specifičnim okolišnim uvjetima (sportaši, planinari, poljoprivrednici i sl.) moraju i višestruko nanositi hidratantne preparate ili osnažiti učinak hidratacije i sprječavanja dehidracije kože, čak i pomoću hidratantnih koncentriranih seruma.
Pacijentima sa suhom kožom neće biti dovoljan hidratantni preparat koji sadrži isključivo humektanse, nego su njima potrebni i okluzivni i emolijentni sastojci. Pacijenti s masnom kožom, ili većom tendencijom prema masnoj koži, nemaju potrebu za klasičnom hidratantnom kremom (osim u posebnim slučajevima, npr. kada se izlažu hladnom vjetru) . Pacijenti s aknama trebaju osobito izbjegavati one hidratantne kreme koje u sebi imaju okluzivne ili emolijentne sastojke. Normalni tipovi kože trebaju koristiti one hidratantne preparate koji sadrže isključivo humektanse, slično kao i mješoviti tipovi kože (koji trebaju izbjegavati okluzivne ili emolijentne sastojke na masnijim zonama).
Također je važno znati savjetovati pacijentima da, bez obzira što u mladosti nisu koristili hidratantne kreme, svakako u zrelijoj dobi moraju inkorporirati hidratantne sastojke u svoj svakodnevni režim njege kože. Tijekom hladnih perioda (tijekom zime, kada se temperature spuste ispod ništice) svakako valja izbjegavati preparate s visokim udjelom vode, pogotovo odmah prije izlaska na hladni zimski zrak, jer može doći do kristalizacije vode što može djelovati štetno na površinsku mikrovaskulaturu kože i potaknuti crvenilo i iritacije. Jednako tako, u iznimno toplim uvjetima i klimama s niskim stupnjem, vlažnosti treba izbjegavati hidratantne sastojke koji „navlače" vodu (humektanse kao što je hijaluronska kiselina), jer u suprotnom može doći do potencirane, dodatne dehidracije kože zbog pojačane apsorpcije vlažnosti iz dubljih slojeva kože.  Svakako proučite, jesu li u takvoj kremi inkorporirani okluzivi (što je svakako preporučljivo).
Savjet koji „zlata vrijedi" svakom pacijentu: hidratantni preparati nanose se na kožu još dok je koža blago vlažna (dakle ne nakon temeljitog sušenja ručnikom), jer će na taj način hidratantni sastojci „zaključati" molekule vode u koži i hidratantni učinak bit će još bolji. To se pogotovo savjetuje onim pacijentima koji imaju tegobe s intenzivnim pruritusom kože tijela samo nakon tuširanja.

Hidratacija iznutra?

Osvrnimo se na predrasudu da ćemo ispijanjem velikih količina vode imati blistavi ten. Nažalost, puno je bitnije koliko ćemo od tako unesene količine vode zadržati u stanicama naše kože! Mnogi se znanstvenici još uvijek pokušavaju konsenzusom dogovoriti oko zaključka. No, svi upućuju na konzumaciju hrane bogate antioksidansima koji će očuvati stabilnost membranskih lipidnih sustava (od slobodnih radikala), kako bi stanični turgor bio i zadržan. Dakle, treba nastojati da se osnaži integritet staničnih membrana, jer samo putem hrane dobivamo oko 20% dnevnih potreba za vodom. Ukoliko je riječ o zdravim namirnicama bogatim antioksidansima, postigli smo dvostruki dobitak za zdravlje cijelog organizma i kože.
U namirnice koje su dijelom korisne za hidrataciju kože ubrajaju se i omega masne kiseline (3-6-9) u pravilnim omjerima, ulje sjemenki lana, boražine i noćurka, zeleni čaj, nezaslađeni sokovi sa šipkom, borovnicama i malinama. Dapače, u jednoj provedenoj studiji s kontrolnom skupinom postignuta je 25% veća hidratacija kože nakon što su pacijenti uzimali dodatak prehrani koji je sadržavao biljne ceramide, aminokiseline, glukozamin morskog podrijetla, te esencijalne masne kiseline i antioksidanse, uz preporuku da se najbolji učinak hidratacije kože postiže kombinacijom peroralne i topičke primjene.

I na kraju, važno je znati koji lijekovi djeluju na pospješivanje dehidracije i suhoće kože: najčešće su zabilježene nuspojave suhe kože kod hipolipemika, lijekova za snižavanje kolesterola, diuretika, nekih antihistaminika, retinoida (peroralnih i lokalnih), kortikosteroida i dr. Također je češća dehidracija i suhoća kože kod bolesti kao što su dijabetes, hipotiroidizam, psorijaza, atopijski dermatitis, malnutricija i dr.

Hidratacija je početni, ali i ključni korak u brizi za zdravlje i izgled kože, no puno je bitnije uočiti veliku poveznicu između hidratiziranosti kože i zdravstvenog stanja cijelog organizma. U ovim toplim ljetnim danima, nadam se da ćete svojim pacijentima savjetovati da hidratantnim kozmetičkim pripravkom naprave mali korak za svoju kožu, a promjenom načina života i usvajanjem zdravih savjeta svoga ljekarnika, veliki korak za svoje zdrave dane!

Literatura:

  1. Primavera G,  Berardesca E,  Clinical and instrumental evaluation of a food supplement in improving skin hydration,  International Journal of Cosmetic Science,  27- 4, 199-204. (2005)
  2. Young JH. The medical messiahs: a social history of health quackery in twentieth-century America, 2004.
  3. Baumann L, Cosmetic Dermatology 2nd edition, McGraw Hill, 2009.
  4. ttp://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/003281.htm
  5. Shai A, Maibach H.I., Baran R., Handbook of Cosmetic Skin Care 2nd edition , Informa Healthcare, 2009.
  6. Kasting, G.B. and Barai, N.D. Equilibrium water sorption in human stratum corneum. J. Pharm. Sci., 92, 145–154 (2003).
  7. Edwards, C. and Marks, R. Evaluation of biomechanicalproperties of human skin. Clin. Dermatol. 13, 375–380 (1995).

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner