Gljivične infekcije kod ljudi

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica člnaka: Maja Pogačić Makek, mag.pharm, univ. mag. dermatofarmacije i kozmetologije

Pacijenti često ne prepoznaju znakove bolesti, a simptome pripisuju drugim uzrocima, ili smatraju da su gljivične infekcije obična smetnja koja će brzo nestati

Gljivične infekcije kod ljudi

 

Danas je u svijetu poznato više od 60.000 različitih vrsta gljivica. One se nalaze svuda oko nas, no samo neke od njih izazivaju zdravstvene probleme kod ljudi. Gljivična oboljenja uglavnom se javljaju kod osoba oslabljenog imuniteta, dok zdravom organizmu gljivice rijetko mogu naštetiti. Osobe sa šećernom bolesti, osobe s malignim bolestima ili HIV pozitivne osobe često se susreću s problemom gljivičnih oboljenja. Učestalost gljivičnih infekcija raste s dobi (stariji od 40 godina izloženi su većem riziku).

Ljudi često ne prepoznaju znakove bolesti i simptome pripisuju drugim uzrocima, ili smatraju da su gljivične infekcije obična smetnja koja će brzo nestati. Odgađanje liječenja gljivične infekcije može dovesti do širenja bolesti među članovima obitelji ali i drugim osobama. Također, bolest može imati utjecaj i na samopouzdanje pacijenta. jer gljivične infekcije mogu izgledati ružno. Zato je liječenje gljivične infekcije potrebno započeti čim ranije. Liječenje traje dugo, a recidivi su česti. Infekcija ovisi o patogenosti gljive, ali i o imunološkom stanju inficirane osobe. Gljivice se najčešće prenose u loše dezinficiranim bazenima i saunama, gdje je u toplom i vlažnom okruženju prisutno mnogo ljudi, ili direktnim kontaktom od bolesnih ljudi i životinja.

Glavne patogene gljivice odgovorne za nastanak bolesti kod ljudi su dermatofiti, neke kvasnice, poput Candide albicans te rjeđe plijesni.

Dermatofiti su gljivice koje se hrane keratinom - strukturnim proteinom koji izgrađuje kožu, kosu i nokte te uzrokuju gljivične infekcije poznate pod nazivom tinea (pedis, corporis, inguinalis, capitis - ovisno o zahvaćenom mjestu - stopalo, koža, kožni nabori, vlasište). Dermatofite možemo podijeliti u 3 roda: Trichophyton (zahvaća kožu, dlakava područja i nokte), Microsporum(zahvaća kožu i dlakava područja, rijetko nokte) i Epidermophyton (zahvaća kožu i nokte, rijetko dlakava područja). Najčešća gljivična oboljenja uzrokovana dermatofitima su mikoza stopala (atletsko stopalo, tinea pedis), mikoza kože ruku (tinea manum) i mikoza noktiju (onihomikoza).

Tinea pedis (atletsko stopalo) - vrlo je raširena i zarazna gljivična infekcija čiji su glavni simptomi jak svrbež i ljuštenje stopala. Često se javlja kod sportaša, a nastanku pogoduje cjelodnevno nošenje zatvorene sportske obuće uz pojačano znojenje nogu. Bolest se najčešće prenosi u vlažnim prostorima gdje ljudi hodaju bosi (saune, bazeni), a prenosi se preko ljuskica koje padaju s inficirane kože. Katkad se pacijenti žale na neugodan miris stopala i obuće, a također se mogu javiti i crvenilo te mjehurići koji pucaju pretvarajući se u rane. Dijagnoza se postavlja mikrobiološkom obradom uzorka kože s oboljelog mjesta.

U liječenju atletskog stopala nužno je očuvanje čistoće i suhoće zahvaćenog područja kako se gljivice ne bi više razmnožavale, te korištenje antimikotičkih pripravaka (klotrimazol, mikonazol, terbinafin). Kod težih i dugotrajnih infekcija u terapiju se uključuju i oralni antifungalni lijekovi, uz obaveznu kontrolu jetrenih enzima prije i tijekom same terapije. Kako bi se prevenirala ponovna infekcija važno je održavati redovnu higijenu stopala - temeljito ih sušiti, koristiti pamučne čarape te birati obuću koja dopušta dovoljnu cirkulaciju zraka.

Tinea manum - zahvaća površinu dlana ili interdigitalne prostore, a karakteriziraju je ljuskave lezije praćene crvenilom, pucanjem kože i pojavom mjehurića. Razvoju bolesti pogoduje znojenje ruku. Bolest je potrebno razlikovati od kontaktnog dermatitisa, svraba i psorijaze.

Tinea unguium (onihomikoza, mikoza noktiju) - kronična je gljivična infekcija noktiju na rukama i/ili nogama, koja dovodi do uništavanja ploče noktiju. Nastanku bolesti pogoduju oštećenje nokta, znojenje dlanova i stopala, oslabljen imunitet, lošija cirkulacija u nogama, kao i sporiji rast nokta u starijoj životnoj dobi. Uzročnici bolesti su najčešće dermatofiti, rjeđe kvasci roda Candida i plijesni.

Radi se o infektivnoj bolesti zbog čega je potrebno provesti liječenje i držati se odgovarajućih higijenskih mjera. Većina infekcija najčešće započinje kao gljivična infekcija stopala (tinea pedis) koja se potom proširi na nokte. Nokti postaju lomljivi, zadebljani, mutnog, žućkastog izgleda, s naglašenim brazdama. Obično nema bolova niti drugih simptoma. U slučaju dugotrajne neliječene infekcije može doći do upale kože ispod i oko nokta, što dovodi do pojave bolova. Onihomikoze imaju negativan psihički i fizički utjecaj na pacijenta. Psihološke posljedice uključuju nedostatak samopouzdanja, depresiju i socijalnu izoliranost, pa je stoga liječenje gljivičnih infekcija od iznimne važnosti.

No, s obzirom da je liječenje gljivičnih infekcija noktiju dugotrajno, iznimno je važna suradnja pacijenta. Suradljivost se povećava s poboljšanjem stanja nokta i sa smanjenjem rizika od nastanka nuspojava. Također je važno naglasiti da za sprječavanje pojave recidiva liječenje treba nastaviti najmanje 2 tjedna nakon nestanka kliničkih znakova bolesti. Liječenje onihomikoza provodi se na 3 načina - topičkim lijekovima, sustavnim lijekovima, ili pak mehaničkim ili kemijskim uklanjanjem ploče nokta. Odabir liječenja ovisi o stupnju i raširenosti infekcije te životnoj dobi i općem stanju organizma oboljele osobe. Topička monoterapija primjenjuje se kod infekcija koje nisu zahvatile matriks nokta i kod pacijenata koji odbijaju primjenu sustavnih lijekova. Njena djelotvornost ovisi o spektru djelovanja lijeka, mogućnosti prodiranja u ploču nokta te o duljini zadržavanja u određenim koncentracijama tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Nuspojave topičke terapije, u odnosu na oralnu, su minimalne. Terapija oralnim antifungalnim lijekovima primjenjuje se kod težih infekcija, ili u slučaju neuspješnog liječenja topičkim lijekovima. Nedostatak oralne terapije je veći broj nuspojava, kao i opasnost nastanka interakcije među lijekovima. Topička i oralna terapija često se kombiniraju čime se povećava uspješnost liječenja. Kirurškim metodama može se ukloniti dio ili cijeli oboljeli nokat, a može se kombinirati s oralnom i/ili topičkom terapijom. U praksi se češće primjenjuje kemijsko uklanjanje nokta pomoću keratolitika - 40%-tne ureje, nakon čega se nokatna ploča tretira antifungalnom kremom tijekom više mjeseci. Američka agencija za hranu i lijekove također je odobrila uporabu lasera za liječenje gljivičnih infekcija noktiju.

U sprječavanju onihomikoza ključno je održavanje adekvatnih higijenskih mjera i izbjegavanje prekomjernog izlaganja vlazi. Važno je na vrijeme liječiti gljivične infekcije kože kako se one ne bi proširile na nokte, a prilikom boravka na javnim mjestima poput bazena, preporuča se nositi prikladnu obuću.

 

Mikoze uzrokovane kvascima i plijesnima

Kvasnice, od kojih je najznačajnija Candida albicans, te neke plijesni, također mogu izazvati gljivična oboljenja kod ljudi. Candida albicans je normalni sastavni dio flore sluznica zdravog organizma. Takvo stanje nazivamo kolonizacijom. U slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, Candida se može razmnožiti, što dovodi do pojave bolesti. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a infekcija se može javiti i na koži. Kožna infekcija kandidom najčešće se javlja u kožnim pregibima, gdje dolazi do trenja kože o kožu (ispod grudi, u području prepona i pazuha - Candidosis intertriginosa). Bolest se očituje kao crvenilo, rubno ljuštenje i pucanje kože, uz jaki svrbež. Promjene u kutovima usana, poznatije kao „žvale“, često su uzrokovane upravo Candidom albicans. Kandida se češće javlja kod pretilih osoba, dijabetičara, te kod osoba koje se uz neadekvatnu higijenu prekomjerno znoje. Kod imunokompromitiranih bolesnika kandida može zahvatiti unutarnje organe i izazvati sistemsku bolest.

 

Vulvovaginalna kandidijaza - je česta mikoza, najčešće uzrokovana gljivicom Candida albicans. Javlja se vrlo često, te pogađa čak 75% žena bar jednom u životu. Vaginalnu floru čine razni mikroorganizmi u kojoj su najbrojniji laktobacili. Oni održavaju pH rodnice u rasponu od 3,8-4,2 te je štite od infekcija. U slučaju narušene ravnoteže vaginalne mikroflore, može doći do nekontroliranog rasta pojedinih mikroorganizama, uključujući i gljivicu Candidu albicans. Nastanku oboljenja pogoduju narušeni lokalni imunitet, primjena antibiotika, povišen pH rodnice, dijabetes, te povećane kocentracije estrogena (povećava prijanjanje kandide na epitel rodnice) prisutne tijekom trudnoće ili zbog uzimanja hormonske nadomjesne terapije. Loše regulirana šećerna bolest dovodi do povećanja koncentracije glukoze u rodnici što pridonosi ubrzanom razvoju Candide albicans. Također, prehrana bogata rafiniranim šećerima i unos alkohola mogu povećati rizik od nastanka bolesti. Pretilost kao i nošenje preuskog donjeg rublja, mogu pogoršati simptome bolesti.

Simptomi vulvovaginalne kandidijaze uključuju svrbež koji se često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Mogu biti prisutni peckanje, crvenilo i otečenost spolovila, uz pojavu karakterističnog gustog, bijelog, sirastog iscjetka bez neugodnog mirisa. Sivobijeli ili zelenkasti iscjedak, snažnog i neugodnog mirisa može upućivati na bakterijsku infekciju ili trihomonalni vaginitis. Ako svrbež nije prisutan, vjerojatno se ne radi o gljivičnoj infekciji. Vulvovaginalnu kandidijazu pacijentice često same prepoznaju, te posežu za bezreceptnim lijekovima koji omogućuju izliječenje i brzo ublažavanje neugodnih simptoma. U kompliciranijim slučajevima s jakim simptomima infekcije, u slučajevima kad se gljivična infekcija javlja više puta godišnje, kao i kod žena s dijabetesom te imunosuprimiranih pacijenata, preporučuje se liječenje kod ginekologa koje može uključivati i uzimanje oralnih protugljivičnih pripravaka.

 

Oralna kandidijaza ili soor - jedna je od najčešćih oralnih infekcija koja se javlja kad se, pod utjecajem nekoga lokalnog ili sistemskog čimbenika, poremeti fiziološka flora usne šupljine. Razvoju oralne kandidijaze pogoduju suhoća usta i niži PH sline, oslabljeni imunitet, stres, loša higijena, uzimanje imunosupresiva i kortikosteroida, pušenje te dijabetes. Razvoju infekcije su sklonije žene. Simptomi uključuju bjelkaste, siraste nakupine u usnoj šupljini, bijeli jezik, loš zadah, krvarenje zubnog mesa, pukotine na jeziku. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i nalaza mikološkog brisa. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koju karakteriziraju mliječnobijele naslage na sluznici obraza te na gornjem dijelu jezika i nepca (mlječac ili soor). Javlja se uglavnom kod novorođenčadi te kod imunokompromitiranih osoba, dijabetičara, anemičnih osoba, osoba oboljelih od AIDS-a te malignih bolesti. Oralna kandidijaza najčešće se liječi lokalno protugljivičnim lijekovima iz skupine poliena ili azola, a sustavna terapija se primjenjuje kod imunokopromitiranih bolesnika te u težim oblicima oralne kandidijaze.

 

Liječenje gljivičnih infekcija

Gljivične infekcije se liječe ovisno o mjestu koje je zahvaćeno infekcijom, ovisno o stupnju i dubini oštećenja, te o vrsti gljivice koja je uzročnik oboljenja. Teško se liječe, pa stoga treba biti ustrajan, jer postoji mogućnost povratka infekcije. Liječenje se provodi uporabom antimikotika koji se primjenjuju lokalno i/ili sistemski. Lokalni antimikotici postoje u obliku krema, gelova, masti, otopina ili posipa, a koji oblik će se primijeniti, ovisi o lokalizaciji promjene.

Sistemska terapija se upotrebljava kod rezistentnih dermatofitoza dlanova, tabana i vlasišta te kod težih oblika onihomikoza. Pacijentu je važno naglasiti kako je nakon povlačenja vidljivih simptoma nužno nastaviti primjenjivati lijek još slijedeća 2-3 tjedna da ne bi došlo do regresije bolesti.

Uz klasično liječenje, tj. lokalne i sistemske antimikotike (klotrimazol, mikonazol, nistatin, flukonazol) u liječenju gljivičnih infekcija mogu pomoći i određeni režim prehrane te probiotici. Preporuča se prehrana sa smanjenim unosom ugljikohidrata, masti, mlijeka i mliječnih prerađevina te orašastih plodova. Potrebno je izbjegavati alkohol te smanjiti unos voća na svega dvije porcije na dan. Potrebno je izbjegavati voćne sokove, kao i sva ostala zaslađena pića.

U liječenju gljivičnih infekcija često se preporučuju i probiotici. Primjena antibiotika dovodi do smanjenja laktobacila koji čine normalnu floru (vaginalnu, crijevnu) te koji kontroliraju rast ostale mikroflore. Smanjenjem njihove koncentracije stvaraju se uvjeti za rast ostalih uvjetno patogenih mikroorganizama. Laktobacili su dostupni u obliku kapsula za oralnu primjenu te vaginalnih tableta i kapsula. Oralni oblici uzimaju se svakodnevno 2-4 tjedna (po potrebi i duže) dok se vaginalni oblici koriste jednom navečer tijekom tjedan dana. Također, probiotici mogu kontrolirati rast kandide u usnoj šupljini.  Brojni pozitivni učinci probiotičkih mikroorganizama i prebiotičkih vlakana dokazani su u mnogim kliničkim studijama.

Od ostalih preparata mogu se preporučiti dodaci prehrani za jačanje općeg stanja organizma, poput vitamina C i cinka, beta-glukana i karotenoida za koje je i studijama potvrđeno da pridonose poboljšanju terapijskog odgovora u klasičnom liječenju gljivičnih infekcija (posebice rezistentnih). Prirodna pomoć u liječenju gljivičnih infekcija je i eterično ulje čajevca koje uništava viruse, gljivice i bakterije te sprječava njihov razvoj. Ulje čajevca je odlično i za sprječavanje ponovne pojave infekcije. U borbi protiv gljivičnih infekcija često se koristi i ulje sjemenki grejpa. Snažno djeluje na gljivice, viruse i bakterije, jača imunitet te smanjuje upalne procese. Ekstrakt se može nanijeti direktno na oboljelo mjesto ili uzeti oralno. U liječenju gljivičnih infekcija koriste se i propolis, origano, cimet (eugenol i cinamaldehid - antifungalni učinak), češnjak (aktivna tvar alicin), ružmarin i neki drugi. Lokalni antimikotik treba nanijeti 1-2 cm izvan zahvaćenog područja da bi se uklonile gljivice oko same mikoze.

Osim toga, treba provoditi stroge higijenske mjere kako bi se sprječilo širenje infekcije na druge dijelove tijela ili na druge osobe. Odjeću i obuću treba redovito dezinficirati, ručnike i čarape ne dijeliti s drugim osobama, te ih mijenjati svakodnevno. Prilikom lokalnog nanošenja antimikotika preporuča se korištenje jednokratnih rukavica. Kožu treba održavati suhom da bi se sprječilo širenje infekcije.

 

Zaključak

Gljivične infekcije su vrlo rasprostranjene. Iako se radi o infekcijama koje u najvećem broju slučajeva ne ugrožavaju život, vrlo često su neugodne i smanjuju kvalitetu života oboljele osobe. Prije početka terapije, nužno je postavljanje dijagnoze kako bi se provelo ispravno liječenje. Dijagnoza se postavlja uzimanjem uzorka s oboljelog mjesta, koji se tada mikroskopski analizira. Liječenje gljivica se provodi topički, oralno ili kombinirano. Sve češće se primjenjuju i nove metode liječenja poput kirurškog uklanjanja nokta pomoću 40% ureje. Vrlo je važna prevencija gljivičnih oboljenja. Pravilnom prevencijom mogućnost nastanka gljivičnih infekcija svodi se na minimum, te se onemogućava njihov ponovni nastanak. Važnu ulogu u prevenciji nastanka gljivičnih infekcija ima imunološki sustav, pa je stoga važno jačati imunitet. To se osobito odnosi na stariju populaciju, dijabetičare te oboljele od karcinoma koji imaju veći rizik nastanka gljivičnih oboljenja.

 

Literatura:

Priručnik za samoliječenje CASI, 2018.

Fitzpatrics (2005) Clinical Dermatology. Medical Publishing Division. Cutaneous fungal infections, 686-741

Elewski BE (1988) Onychomicosis; patogenesis, diagnosis and management, Clin MicrobRev 11; 415-429

Fungal Infections of the skin. (2018), WebMD

Cobb, C.(2018) Athletes Foot (Tinea Pedis). Healthline.

https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/25033/gljivice-na-noktima-kako-prepoznati-i-liječiti-infekciju.html

https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/19209/kako-izgledaju-gljivicne-infekcije-koze-vlasista-i-noktiju.html

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner