Infekcije mokraćnog sustava

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Katarina Fehir Šola, mag.pharm., univ.mag. fitofarmacije i dijetoterapije

Infekcije mokraćnog sustava druge su po učestalosti u populaciji, odmah nakon infekcija dišnih puteva, a kod žena su najčešće infektivno oboljenje

Infekcije mokraćnog sustava

U ovom članku donosimo pregled nekih sastojaka koji se koriste za njihovo liječenje. Koji ćemo proizvod odabrati za pacijenta, ovisi o razgovoru i procjeni simptoma koje ima.

Zbog kraće mokraćne cijevi te neposredne blizine vaginalne i crijevne flore, urinarne infekcije su mnogo češće kod žena. Oko 15% spolno aktivnih žena barem jednom godišnje oboli od upale mokraćnog mjehura, a gotovo dvije trećine će jednom u životu imati cistitis. Od te dvije trećine, njih 25% će patiti od ponavljajućih infekcija mokraćnog mjehura.

Infekcije mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog sustava: mokraćovod (uretritis), mokraćni mjehur (cistitis) ili u težim slučajevima i  bubrege (pijelonefritis).

 

Etiologija

Nekomplicirane infekcije urinarnog trakta u 95% slučajeva uzrokuje jedan patogeni mikroorganizam.  Među bakterijama koje uzrokuju cistitis najčešće su one koje čine normalnu crijevnu floru, a prolazom kroz mokraćnu cijev ulaze u mokraćni mjehur i počinju se množiti. U više od 80% (70-95%) slučajeva uzročnik je Escherichia coli, zatim Staphylococcus saprophyticus (5-10%) a u mnogo manjem postotku Proteus mirabilis, Pseudomonas aeruginosa te Klebsiella spp.

Cistitis mogu uzrokovati i drugi uzročnici kao što su gljivice, paraziti, postradijacijski cistitis itd. Također, cistitis može biti i neinfektivan, npr. iritacija mjehura uslijed pothlađivanja - stanje znano kao „pretjerano aktivni mokraćni mjehur“, a može ga uzrokovati čak i pretjerana psihička napetost.

Upala mokraćne cijevi naziva se uretritis, a mogu je uzrokovati virusi, bakterije ili gljivice.  Najčešće je to spolno prenosiva bolest čiji su uzročnici Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Trichomonas vaginalis, Ureaplasma te Mycoplasma. 

Infekcije mokraćnog sustava mogu se podijeliti na komplicirane i nekomplicirane. Kod nekompliciranih infekcija možemo savjetovati pacijenta i pomoći mu u samoliječenju. Pacijenti se javljaju većinom sa simptomima akutnog nekompliciranog cistitisa, no često nam se za pomoć obraćaju i s ponavljajućim infekcijama, pacijenti koji su na antibiotskoj terapiji i traže adjuvantnu terapiju te pacijenti s težim simptomima koji ne shvaćaju njihovu ozbiljnost.

Osim savjetovanja i odabira preparata za liječenje, važno je pacijenta upoznati sa čimbenicima koji mogu povećati šansu za razvoj urinarne infekcije. Neki od tih čimbenika su:

  • spolni odnos (24 do 48 sati prije pojave simptoma)
  • izostanak mokrenja nakon seksualnog odnosa
  • upotreba tampona, dijafragme i spermicidnih sredstava
  • nedovoljna higijena
  • zadržavanje mokraće i odgađanje mokrenja
  • povećanje prostate kod muškaraca
  • menopauza kod žena
  • opstrukcija normalnog toka mokraće uslijed kamenca, tumora, ili neka medicinska stanja poput ozljeda leđne moždine ili upotreba katetera
  • imunosupresivna terapija
  • anatomske i funkcionalne promjene mokraćnog sustava
  • metaboličke i endokrine bolesti poput dijabetesa
  • spolne bolesti
  • trudnoća.

Jednako je važno znati prepoznati simptome infekcije i znati prepoznati kada pacijenta treba uputiti liječniku, a kada je stanje u domeni samoliječenja. Simptomi koji s velikom vjerojatnošću upućuju na infekciju donjih dijelova mokraćnog sustava mogu varirati od jedva primjetnih i blagih, pa do vrlo jakih, naglih i neugodnih, a uključuju:

  • često mokrenje
  • bol ili pečenje pri mokrenju, ponekad se osjećaj pojačava prema kraju mokrenja (disurija)
  • osjećaj nedovoljno ispražnjenog mjehura            
  • zamućen urin neugodnog mirisa
  • potreba za čestim mokrenjem noću
  • suprapubična bol
  • krv u urinu
  • povišena temperatura, tresavica, mučnina
  • bol u lumbalnom području.

Za postavljanje dijagnoze nije dovoljno samo prisustvo simptoma već je potrebno napraviti analizu krvi i urina. Pacijenta treba uputiti na pravilno uzimanje urina za analizu. Uzima se prvi jutarnji urin ili urin nakon četiri sata ne mokrenja. Nakon pranja sterilnom fiziološkom otopinom (ne smiju se koristiti sapuni ili dezinficijensi) treba izmokriti prvi mlaz, pa se zatim srednji hvata u sterilnu čašicu. Uzorak se mora u laboratorij odnijeti što prije ili se može držati u hladnjaku do 24 sata.

Od pacijenta je potrebno prikupiti važne informacije o duljini trajanja simptoma. Ukoliko se simptomi razvijaju naglo i traju kraće od 5 do 7 dana, i bez urinarnih tegoba možemo posumnjati na nekomplicirani cistitis. Moramo biti oprezni ako kao pacijenta imamo dijete, jer za dječju dob cistitis nije uobičajen, pa se mora uputiti liječniku. Naša procjena je važna za daljnji tijek liječenja.

Na tržištu postoje biljni preparati u tabletama i kapsulama, zatim čajevi, tekući ekstrakti, granule za otapanje i sokovi. Koji ćemo proizvod odabrati za našeg pacijenta ovisi o razgovoru te procjeni simptoma koje pacijent ima.

Donosimo pregled nekih od najčešćih biljnih vrsta, probiotika i D-manoze, koji se koriste za liječenje mokraćnog sustava.

 

Medvjetka

Već više od 200 godina medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng., Ericaceae) primjenjuje se u liječenju tegoba mjehura i bubrega. Danas je možemo naći kao samostalni pripravak ili kao sastavnicu mnogih uroloških čajeva, ali i kao tradicionalni biljni lijek u obliku tableta. U ljekovite svrhe, prema europskoj regulativi, koriste se listovi medvjetke.

Medvjetka sadrži flavonoide, iridoide, kvinone, tanine, terpenoide, kiseline, alantoin, smole, tragove eteričnog ulja i voskove. Njene glavne sastavnice su arbutin i metilarbutin (6-10%), a mehanizam djelovanja počiva na spoju arbutinu. To je fenolski glikozid kojemu se pod utjecajem crijevne flore odcjepljuje glukoza i dolazi do oslobađanja čistog hidrokinona koji ima snažno antibakterijsko djelovanje. Arbutin se brzo apsorbira i u jetri podliježe konjugaciji sa sulfatom i glukuronskom kiselinom. Ti se spojevi izlučuju u urin. Pod utjecajem bakterijskih enzima ili u lužnatom mediju dolazi do ponovnog oslobađanja hidrokinona koji djeluje antibakterijski.

Ekstrakt lista medvjetke in vitro djeluje antibakterijski na uzročnike cistitisa: Proteus vulgaris, E. coli, Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis, Streptococcus spp, te na kvasac vrste Candida albicans. Zbog toga se preporučuje i zaluživati urin, npr. uzimanjem sode bikarbone, a potrebno je izbjegavanje kiselih napitaka i vitamina C.

Medvjetka je službeno odobrena kao biljni lijek za urinarne infekcije. Najčešće se primjenjuje kao čaj koji se priprema tako da se 4-5 grama (ili jedna vrećica) prelije sa 2-3 dcl vrele vode, ostavi 15-ak minuta i procijedi. Važno je napomenuti da se čaj uvijek priprema svjež, a pije se 3-4 puta na dan. Medvjetka sadrži i trijeslovine koje mogu biti uzrok nuspojavama kao što su nadraženi želudac ili povraćanje, iako je to kod pravilne primjene čaja rijetkost.

Potrebno je voditi brigu o standardizaciji pripravaka s medvjetkom. Standardizirani pripravak sadrži 400-800 mg arbutina.

Prilikom preporuke medvjetke važno je uputiti pacijenta da:

  • izbjegava tvari koje zakiseljuju mokraću: vitamin C, gazirana pića, limun, naranče, slatku hranu…
  • preporuka je da se ne koristi dulje od sedam do najviše 15 dana. Djeci mlađoj od 18 godina i trudnicama ne preporučuju se preparati medvjetke.
  • uobičajena preporuka da treba piti dvije litre tekućine na dan nije točna ako se koristite preparati medvjetke, jer previše tekućine razrjeđuje urin, pa se  time razrjeđuju i aktivne tvari koje djeluju na bakterije.
  • uz korištenje medvjetke ne preporučuje se uzimanje preparata od brusnice, jer može doći do poništavanja djelovanja medvjetke.

Indikacija za primjenu medvjetke su nekomplicirane upale donjih mokraćnih puteva kao što je cistitis, koja se manifestira osjećajem žarenja tijekom mokrenja i/ili učestalim mokrenjem, u slučajevima kada upotreba antibiotika nije potrebna.

Nuspojave su rijetke, a mogu se javiti: gastrointestinalne tegobe - mučnina, bolovi u trbuhu i povraćanje te alergijske reakcije. Postoji određena zabrinutost zbog nefro- i hepatotoksičnosti hidrokinona, no u navedenoj dozi opasnost je minimalna. Ne preporučuje se koristiti u trudnoći i dojenju.

 

Zelen europske zlatnice

Zelen europske zlatnice, Solidago virgaurea je tradicionalni biljni lijek čija je učinkovitost temeljena na dugogodišnjoj primjeni. Prema ESCOP-u, zlatnica se koristi za irigaciju urinarnog sustava, pogotovo u slučajevima upale i bubrežnih kamenaca, te kao adjuvantno liječenje bakterijskih infekcija urinarnog sustava.

Sadrži flavonoide, saponine i fenilglikozide. Od prisutnih spojeva leiokarpozid je  taj koji ima diuretsko djelovanje. Lijek pokazuje i protuupalno, spazmolitičko, analgetsko, blago antimikrobno i antifungalno djelovanje. Zlatnica je, osim u obliku kapsuliranog biljnog lijeka, prisutna i u čajnim mješavinama, tinkturama i tabletama.

U slučajevima upale ili kod bubrežnih kamenaca koristi se kao irigacijsko sredstvo, te kao adjuvantna terapija kod bakterijskih infekcija mokraćnog sustava. Koristi se određeni vremenski period nakon primjene ostalih lijekova kako bi se zbog protuupalnog i diuretičnog djelovanja do kraja povukli simptomi i spriječilo ponavljanje bolesti. 

Tradicionalno se lijek koristi tijekom 2 do 4 tjedna. Ukoliko se simptomi na povuku nakon 4 tjedna ili se pogoršaju tijekom primjene, valja se obratiti liječniku.

Suhi ekstrakt se rijetko standardizira (katkad na flavonoide). Za razliku od medvjetke, zlatnica nema većih ograničenja u primjeni, osim što treba biti oprezan kod pacijenata s edemom izazvanim težim bubrežnim ili srčanim bolestima. Nema podataka o uporabi u trudnoći i tijekom dojenja, pa ju ne treba koristiti bez upute liječnika.

 

Brusnica

Brusnica, Vaccinium macrocarpon  se vrlo često koristi, a na tržištu je prisutna u obliku tableta, granula, sirupa, kapi, zatim kao čaj, sušeni plod, sok i dr. Brusnica ima antibakterijski, antiseptički, protuupalni i diuretički učinak.

Plod brusnice sadrži flavonoide, antocijane, proantocijanidine, katehine, ugljikohidrate, organske kiseline, tanin i C vitamin. Brusnica sprječava prianjanje E. coli na površinu epitelnih stanica mokraćnog mjehura, a djeluje i na bakterijski biofilm. Kliničke studije dokazuju da je sok brusnice sprječavao prianjanje više od 75% bakterija za stijenke mjehura. Osim E. coli, brusnica može smanjiti i prianjanje drugih patogena koji se često nalaze u mokraćnom traktu. 

Budući da sadrži manje tanina od medvjetke, sigurna je za uporabu kod djece i trudnica, kao i za dugotrajniju upotrebu. Oprez je potreban kod pacijenata na terapiji varfarinom.

U uporabi je i list europske brusnice, Vaccinium vitis idaea koji ima uroantiseptično djelovanje slično medvjetki. Koristi se kao čaj, a zbog manje količine tanina primjerenija je za osobe s dispepsijom i za djecu. Preporuka je da se preparati brusnice uzimaju uz terapiju antibiotika i nakon završetka terapije.

Konzumacija plodova brusnice ili njezina soka nema nikakvih neželjenih djelovanja.

Veća količina soka brusnice se ne preporučuje osobama koje imaju predispoziciju za razvoj kamenca. Također, ako se koristi u velikim količinama brusnica može izazvati proljev. Oprez je potreban kod trudnica i dojilja – njima se konzumacija čaja se ne preporučuje, dok je sok pogodan za primjenu.

 

List koprive

List koprive, Urtica sp. jedan je od najkonzumiranijih čajeva. Sadrži estere kavene kiseline, flavonoide te visok udio minerala od kojih je najviše kalija. Ne koristi se kod akutnog cistitisa, ali se zbog diuretskog djelovanja često koristi kao adjuvantna terapija, nakon infekcije i kao prevencija ponavljajućih infekcija.

Doza je 8 do 12 g suhog lista od čega se spravlja infuz.

Ne preporučuje se trudnicama i dojiljama, a oprez je potreban kod pacijenata s niskim tlakom, bolestima bubrega, dijabetesom, te onih na terapiji varfarinom.

 

Ortosifon

Ortosifon, Orthosiphon stamineus  sadrži flavonoide i alkaloide. Osim diuretičkog pokazuje i protuupalni i spazmolitički učinak. Zbog tih svojstava često se koristi kao adjuvantna terapija cistitisa i urolitijaze, osobito nakon terapije medvjetkom ili antibioticima.

Ortosifon sadrži čak 3% kalija u suhoj drogi, lipofilne flavone sinestin i izosinestin, diterpene pimaran, izopimaran i stamin, triterpene te ružmarinsku kiselinu i eterično ulje bogato seskviterpenima.

Ortosifon je pretklinički prilično istražena biljka. Postoji više in vivo studija koje potvrđuju da povećava obim diureze te izlučivanje natrijevih, kalijevih i kloridnih iona. No, osim diuretičkog učinka, ortosifon u pretkliničkim studijama pokazuje protuupalni i spazmolitički učinak. Njegova najveća vrijednost, kao i kod zlatnice, je kombinacija diuretičkog, protuupalnog i spazmolitičkog učinka. Zbog toga je to jedna od prvih biljaka za odabir adjuvantne terapije cistitisa i urolitijaze, te kao «biljka nakon» medvjetke ili antibiotika, pogotovo kod pacijenata s rekurirajućim infekcijama.

Koristi se kao infuz od 2-3 grama suhog korijena, 2-3 puta na dan (ukupna dnevna doza poželjno od 6-9 g suhe droge) te u obliku ekvivalentnih preparata, najčešće suhih ekstrakata.

 

Breza

Breza, Betula sp. sadrži flavonoide, terpene te puno kalija. Povoljno djeluje kod cistitisa, iritabilnog mokraćnog mjehura i urolitijaze. Osim diuretskog pokazuje i protuupalni učinak. Koristi se kao monodroga, kao dio čajnih mješavina, a sastavnica je i preparata u obliku kapi i kapsula.

U čajnim mješavinama i ostalim preparatima za samoliječenje uroinfekcija nalaze se i druge biljke kao npr. zečji trn, preslica, peršin, ružmarin, stolisnik, runjika, pirika, vrijesak, kukuruzna svila, žutika...

 

Probiotici

Za prevenciju urinarnih infekcija koriste se i probiotici. Iako Cochrane sustavni pregled studija o učinku probiotika na uroinfekcije zaključuje da ne postoji dovoljno dokaza za potvrdu njihovog djelovanja, probiotici se sve više preporučuju i za liječenje uroinfekata.

Probiotske bakterije iz roda Lactobacillus koje se prirodno nalaze u zdravoj crijevnoj i vaginalnoj mikroflori, sprječavaju kolonizaciju patogenih bakterija i djeluju kao zaštitna barijera prema mokraćnom sustavu.

Nalazimo ih u preparatima zajedno s brusnicom, kao samostalne, te u pripravcima za vaginalnu primjenu koji su se također pokazali efikasni u prevenciji urinarnih infekcija.

Kod istovremene primjene antibiotika valja preporučiti uzimanje probiotika najmanje 3 sata nakon uzimanja antibiotika.

 

D-manoza

Vezivanjem na površinu bakterije E. coli D-manoza sprječava njezino prianjanje uz stijenke urinarnog trakta. Pripada skupini jednostavnih šećera i po kemijskom je sastavu slična glukozi, točnije njezin je izomer. Dobiva se iz prirodnih sokova brokule i mahunarki te brusnice, naranče, breskve, borovnice i kruške. Za razliku od glukoze, u organizmu se ne pretvara u glikogen i ne može se pohraniti, nego se vrlo brzo izlučuje putem urinarnog trakta, pa je stoga mogu koristiti i dijabetičari uz kontrolu šećera u krvi.

D-manoza djeluje tako da se veže, odnosno „lijepi“ za trepetljike E. coli, čime sprječava njezino pričvršćivanje na stijenku sluznice i olakšava uklanjanje iz mokraćnog trakta. U jednoj od prvih studija koja je uspoređivala dvije skupine pacijentica s ponavljajućom urinarnom infekcijom, prvoj je skupini davan lijek sulfametoksazol s trimetoprimom koji se koristi u liječenju urinarnih infekcija kod žena, a druga je dobivala samo D-manozu. Studija je pokazala da su pacijentice koje su dobivale lijek znatno brže izliječene, no izlječenje je nastupilo i u skupini koja je primala samo D-manozu, što je potaknulo znanstvenike na daljnje istraživanje.

Nekoliko studija koje su objavljene u znanstvenim časopisima 2018. godine potvrdilo je uspješnost D-manoze u liječenju infekcija izazvanih Escherichijom, posebno kod žena, te su donesene preporuke da se primjenjuje istodobno s antibioticima, čime se znatno poboljšavaju uspješnost i brzina izlječenja težih infekcija. Dapače, preporučuje se da se kod lakših urinarnih infekcija D-manoza koristi samostalno, čime se izbjegava prečesta primjena antibiotika i moguće nuspojave poput narušavanja prirodne mikroflore crijeva i vagine. Osim toga, D-manoza se posebno preporučuje u nastavku liječenja radi sprječavanja ponavljajućih infekcija, što dovodi do znatne uspješnosti cjelokupnog postupka liječenja.

Važno je naglasiti da, uz to što je D-manoza učinkovita, dosad nisu zabilježene nikakve nuspojave. Smatra se da je u preporučenim dozama mogu uzimati i trudnice i djeca, kao i kronični bolesnici. U terapiji postojeće urinarne infekcije ili u prevenciji rekurentne infekcije primjenjuje se u dozi od 1,5 do 3 grama na dan, a može se naći u obliku kapsula ili praha koji se otapa u vodi. Neki proizvodi koji sadrže D-manozu sadrže i dodatke poput brusnice, probiotika ili nekog imuno stimulansa koji dodatno potpomažu njezin učinak.

 

Zaključak

Svakodnevno u ljekarnama savjetujemo pacijente o pravilnom samoliječenju te ih potičemo na adherenciju.

Kad govorimo o mokraćnim infekcijama važno je savjetovati pacijentima da uz terapiju koju im je preporučio liječnik, ili koju smo im mi preporučili, uzimaju puno tekućine (do 2 litre) te im savjetovati izbjegavanje upotrebe lužnatih sapuna (koristiti isključivo proizvode za intimnu higijenu), tuširanje umjesto kupki, mokrenje odmah nakon spolnog odnosa, redovito mijenjanje uložaka ili tampona u vrijeme menstruacije, te nošenje pamučnog rublja.

Također, pacijente treba upoznati i s čimbenicima koji mogu dovesti do mokraćnih infekcija.

 

Literatura:

1. Reljić A. Upala mokraćnog mjehura: www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/27406/Upala-mokracnog-mjehura-cistitis.html

2. ISKRA smjernice antimikrobnog liječenja i profilakse infekcija mokraćnog sustava – hrvatske nacionalne smjernice http://iskra.bfm.hr/Upload/Smjernice/Pilot/ims.pdf

3. Rutter, P. Community pharmacy: Symptoms, diagnosis and treatment. Elsevier Ltd. 2013;5:107-111

4. http://www.ema.europa.eu/ema/

5. http://www.webmd.com/vitamins-supplements/

6. Marković, S. Ljekovite biljke i cystitis. www.inpharma.hr

7. Kranjčec BPapeš DAltarac S. D-mannose powder for prophylaxis of recurrent urinary tract infections in women: a randomized clinical trial. World J Urol. 2014 Feb;32(1):79-84.

8. Priručnik za samoliječenje, CASI, Zagreb,2017,str. 252-285

 

 

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner