Uloga ljekarnika u prevenciji raka kože

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Maja Pogačić Makek, univ. mag. pharm. dermatofarmacije i kozmetologije

Karcinomi kože u današnje su vrijeme jedna od najzastupljenijih vrsta karcinoma u većini zemalja svijeta, a njihov broj neprestano raste. Uzrok tome su povećana izloženost suncu (UV zrakama), duži životni vijek i sve tanji ozonski omotač.

Uloga ljekarnika u prevenciji raka kože

 

UV zračenje obuhvaća valne duljine između 200 i 400 nm, te se dijeli  na UVA, UVB i UVC zračenje. Za razliku od UVC zraka, UVB i UVA zrake dopiru do površine Zemlje. One prodiru u kožu, te u većim dozama mogu uzrokovati oštećenja kože ukoliko ona nije prikladno zaštićena. Osobito su osjetljive osobe svijetlije puti, osobe na imunosupresivnoj terapiji ili terapiji zračenjem te osobe koje u obitelji imaju osobu oboljelu od raka kože. Rizik obolijevanja je veći i u slučaju infekcije nekim tipovima HPV-a, kod oštećene kože, primjerice kronično upaljene kože, ožiljaka i opeklina na koži.

Ljekarnik je jedan od najdostupnijih zdravstvenih djelatnika te je vrlo često u kontaktu s pacijentima koji ne odlaze liječniku iz raznih razloga - straha, neznanja, nedostatka vremena… Stoga on ima važnu ulogu u promicanju važnosti samopregleda kože, ima mogućnost uputiti rizičnog pacijenta liječniku te preporučiti odgovarajući proizvod za zaštitu od sunca.

 

Najčešće prekanceroze i tumori kože

Aktinička keratoza

Aktinička ili solarna keratoza je najčešća prekancerozna promjena kože. Oko 10-20% prekanceroza (ako se ne liječe) tijekom nekoliko godina prelazi u karcinom (najčešće planocelularni). Obično se javlja na dijelovima kože izloženima suncu (čelo, nos, uške, podlaktice, nadlaktice). Pod povećanim rizikom za nastanak aktiničke keratoze su osobe s genetskom predispozicijom za nastanak tumora kože te osobe svijetle puti s plavom ili crvenom kosom i svijetlim očima. Bolest se češće javlja u starijoj životnoj dobi te prevalencija u sedmom desetljeću iznosi čak do 80%. Zbog veće izloženosti muškaraca suncu, prevalencija bolesti je veća kod muškaraca nego kod žena.

Da bi se spriječio nastanak aktiničke keratoze, vrlo je važna preventiva u vidu zaštite od izlaganja UVA i UVB zrakama, posebice mladih ljudi i osoba svijetle puti, a osobama s aktiničkom keratozom preporučuje se barem jednom godišnje pregled kod dermatologa.

 

Bazocelularni karcinom

Bazocelularni karcinom (bazaliom, epiteliom) je najčešći zloćudni kožni tumor. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je spori rast, no ako se ne liječi, može se lokalno proširiti. Uglavnom ne metastazira, a smrtnost je vrlo mala. Najčešće se pojavljuje na dijelovima tijela izloženim suncu, obično u starijoj životnoj dobi (iza 40. godine života).

U nastanku bazocelularnog karcinoma najvažniji čimbenik je UVB zračenje. Razdoblje od pojave oštećenja do pojave tumora može iznositi 20-50 godina. Povećani rizik za nastanak bazalioma imaju osobe koje su povremeno, ali intenzivno izložene suncu (npr. za vrijeme godišnjeg odmora).

Osobe liječene od bazocelularnog karcinoma trebaju izbjegavati izlaganje suncu u vrijeme najjače insolacije (10-16 sati) te se prikladno zaštititi. Potrebno je provoditi samopreglede (jednom mjesečno) te kod dermatologa (periodično) da bi se spriječio nastanak novih tumora.

 

Planocelularni karcinom

Planocelularni karcinom ili karcinom pločastih stanica (spinalioma, epitelioma) je zloćudni kožni tumor koji nastaje iz keratinocita u epidermisu. Za razliku od bazocelularnog karcinoma čiji se nastanak povezuje s povremenom, ali intenzivnom izloženosti suncu, planocelularni karcinom nastaje kao posljedica kronične izloženosti UV svjetlu.

Obično se javlja u starijoj životnoj dobi. Može rasti sporo, ali je agresivniji od bazalioma. Ukoliko se ne liječi, može se proširiti na druge organe. Kod imunokompromitiranih osoba se osobito brzo širi. Najčešće se javlja na fotoeksponiranim dijelovima kože. Češće nastaje kod muškaraca nego kod žena te kod osoba svijetle puti, svijetlih očiju, plave/crvene kose i osoba s pjegama.

 

Melanom

Melanom je jedan od najzloćudnijih tumora kože. Broj oboljelih od njega  je u stalnom porastu. Nastaje iz pigmentnih stanica melanocita. Vrlo je agresivan i sklon metastaziranju.

Kako bi se spriječila pojava melanoma te se na vrijeme postavila dijagnoza i provelo odgovarajuće liječenje, vrlo je bitno poznavanje čimbenika koji pogoduju nastanku melanoma.

Za nastanak melanoma važni su genetska predispozicija i čimbenici okoliša. Melanom se puno češće javlja kod osoba svijetle puti, crvene ili plave kose, svijetlih očiju. Kod osoba s pjegama javlja se dva puta češće u odnosu na opću populaciju. U povećanoj opasnosti od razvoja melanoma su i osobe s većim brojem nevusa kao i osobe s displastičnim nevus sindromom.

Dokazano je da se korištenjem fotozaštitnih preparata kod djece smanjuje broj madeža u odrasloj dobi.

 Ultraljubičasto zračenje (prvenstveno UVB zrake) je najvažniji okolišni čimbenik u patogenezi melanoma. U posljednje se vrijeme pretpostavlja da, osim UVB zraka, i UVA zrake pridonose nastanku melanoma. Opekline od sunca, posebice kod djece, dvostruko povećavaju rizik. Rizik nastanka melanoma ne povezuje se s kumulativnim već s povremenim, jakim izlaganjem suncu. Pojam „rekreativno sunčanje“ koje podrazumijeva prekomjerno izlaganje suncu za vrijeme godišnjeg odmora ili vikendom da bi se u kratko vrijeme postigla preplanula boja kože, često dovodi do opeklina i značajno pridonosi nastanku bolesti. U ostale rizične čimbenike spadaju imunosupresija, kemijske tvari i ionizirajuće zračenje. I korištenje solarija povećava rizik za nastanak melanoma.

U prevenciji melanoma najvažnije je pravovremeno otkrivanje. Važno je znati prepoznati i razlikovati nevuse koji se mogu razviti u melanom od „običnih“ benignih nevusa. Takve nevuse je potrebno češće pratiti te u slučaju sumnje na melanom provesti biopsiju.

 

Prevencija malignih kožnih tumora

Primarna prevencija zloćudnih tumora kože obuhvaća edukaciju stanovništva i mjere zaštite od prekomjernog izlaganja suncu. Sekundarna prevencija se odnosi na rano postavljanje dijagnoze i liječenje, čime se smanjuje stopa smrtnosti.

 

Uloga ljekarnika u odabiru preparata za fotozaštitu

Pojam fotoprotekcija označava sve mjere zaštite kojima se pokušava smanjiti štetno djelovanje sunca na ljudsku kožu. Fotoprotektivnim ponašanjem smanjuju se rizik nastanka raka kože, fotostarenje i druga oštećenja kože. Ono obuhvaća primjenu zaštitne odjeće i naočala, primjenu proizvoda za zaštitu od sunca kao i izbjegavanje boravka na otvorenom u razdoblju kada je UV zračenje najjače.

Najbolja zaštita tijela od sunca jest mehanička zaštita, odnosno pokrivanje tijela odjećom. Osim uobičajene ljetne odjeće koja sama po sebi pruža određenu razinu zaštite, danas se proizvode posebne tkanine koje pružaju točno definiranu zaštitu. Zaštitni faktor odjeće se označava kao UPF (Ultraviolet Protection Factor) i predstavlja omjer intenziteta UV zračenja prije i nakon prolaska kroz odjevni predmet. Na tržištu danas postoje razne majice, šeširi i hlače, u različitim veličinama, za djecu i odrasle. Osim zaštitne odjeće, preporuka je nositi i sunčane naočale kako bi se spriječile promjene na očima uzrokovane UV zračenjem (katarakta, karcinom).

Veliku ulogu u zaštiti kože od štetnog djelovanja UV zraka imaju i proizvodi za zaštitu od sunca. Oni sprječavaju nastanak opeklina, fotostarenje i oštećenja kože te mogu spriječiti neke vrste raka kože. Vrlo je važno znati odabrati odgovarajući proizvod za zaštitu, ovisno o karakteristikama kože.

SPF označava faktor zaštite od sunca (Sun Protection Factor). On predstavlja omjer vremena potrebnog za nastanak opeklina od sunca na zaštićenoj koži i vremena potrebnog za pojavu crvenila na nezaštićenoj koži, te sposobnost sredstva za zaštitu od sunca da odgodi nastanak eritema. Što je veći SPF, veća je zaštita od sunca. Prilikom nanošenja sredstva za zaštitu od sunca bitno je da se ono nanese ravnomjerno i u dovoljnoj količini.

SPF se određuje ispitivanjem na nepreplanuloj koži dobrovoljaca, na koju se standardnim postupkom nanosi sredstvo za zaštitu kože od sunca čiji se SPF određuje, i to 2 mg po cm2. U stvarnosti je izmjereno da se kreme/losioni nanose u znatno manjim količinama, pa se stoga smatra da većina pacijenata postiže SPF između 20% i 50% od navedenog na deklaraciji proizvoda.

Osim UVB zaštite, proizvodi za zaštitu od sunca moraju štititi i od UVA zraka. Studije su pokazale da su UVA i UVB faktori međusobno povezani te da se štetno djelovanje sunca može smanjiti ako je omjer UVA i UVB zaštite minimalno 1:3. EU Preporukom uveden je UVAPF-UVA zaštitni faktor koji se na proizvodu označava slovima UVA u krugu. Proizvodi s takvom oznakom imaju UVA zaštitni faktor koji iznosi barem 1/3 navedenog SPF. SPF i UVAPF faktori određuju se standardiziranim metodama.

Kozmetički proizvod za zaštitu od sunca smatra se vodootpornim ako SPF ostane učinkovit 40 minuta nakon uranjanja u vodu. Vrlo vodootporno sredstvo se mora zadržati na koži još nakon 80 minuta kupanja. Takve osobine fotozaštitnim proizvodima daje lipofina komponenta u sastavu, no zbog nje oni često ostavljaju mastan i ljepljiv trag na koži (osobito oni s višim SPF-om). Niti jedan proizvod za zaštitu od sunca nije u potpunosti vodootporan.

S obzirom na mehanizam djelovanja, sredstva za zaštitu od sunca dijele se na organska (kemijska) i anorganska (fizikalna) zaštitna sredstva.

Organska ili kemijska sredstva za zaštitu od sunca su sintetski dobivene organske tvari bez boje i mirisa. Djeluju tako da apsorbiraju i djelomično filtriraju UV zračenje. Takvo djelovanje omogućuju dvostruke veze u strukturi tih molekula koje upijaju energiju UV zračenja pri određenim valnim duljinama, pri čemu dolazi do promjene izomeričke strukture molekule. Ta energija se onda ponovno oslobađa u okolinu u obliku topline ili fluorescencije. Obično se kombiniraju s anorganskim (fizikalnim) sredstvima za zaštitu od sunca radi postizanja većeg SPF-a, a budući da imaju specifični apsorpcijski spektar, mogu se podijeliti na UVA i UVB kemijska zaštitna sredstva. Nedostatak upotrebe kemijskih sredstava za zaštitu od sunca je vrlo česta pojava fotoalergijskih i fototoksičnih reakcija, kontaktnih dermatitisa te općenito alergija, te ih stoga ne bi trebale primjenjivati osobe s osjetljivom kožom i djeca. Za takve pacijente pogodna su sredstva s anorganskim ili fizičkim zaštitnim sredstvima.

U anorganska ili fizička sredstva za zaštitu od sunca ubrajaju se titanov dioksid, magnezijev oksid, željezni oksid i cinkov oksid. Djeluju tako da reflektiraju ili raspršuju UV zrake. Rijetko izazivaju alergijske reakcije, pa su pogodni za primjenu kod osoba s osjetljivom kožom. Zadržavaju se na površini kože, pa se koriste u proizvodima za zaštitu od sunca namijenjenima djeci. Fotostabilni su. Djelovanje im ovisi o promjeru i veličini čestica te debljini nanesenog sloja koji reflektira ili raspršuje zrake, pa je zato bitno da se na kožu nanose u dovoljnoj količini. Nedostatak sredstava za zaštitu od sunca s anorganskim filterima je vidljivo bijeli traga na koži nakon nanošenja (zbog velikih čestica koje ostaju na površini kože gdje osim UV zraka reflektiraju i vidljivu svjetlost). Da bi se uklonio taj nedostatak, u novije su se vrijeme na tržištu pojavili mineralni filteri s česticama u nano dimenzijama, pa je taj nedostatak uklonjen.

Pri odabiru zaštitnog faktora u obzir treba uzeti tip kože, UV indeks, vrijeme u danu i godišnje doba, obiteljsku i osobnu anamnezu. UV indeks je broj koji izražava jačinu UV zračenja u određeno vrijeme na određenom mjestu. Izračunava se pomoću kompjuterskih metoda. Mijenja se tijekom godine, ali i tijekom dana. Najviši je u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu. Što je on veći, veća je i opasnost od oštećenja kože. Ovisno o vrijednostima UV indeksa, treba prilagoditi vrijeme provedeno na otvorenom te se primjereno zaštititi. Osobe s obiteljskom ili osobnom anamnezom raka kože, djeca kao i osobe sa većim brojem nevusa (posebice displastičnih) trebaju koristiti preparate s visokim zaštitnim faktorom. Solarije treba izbjegavati.

Zaštitna sredstva primjenjuju se na kožu u obliku losiona, mlijeka, stika, aerosola, gela i kreme. Za suhu kožu prikladnije su kreme i mlijeka za tijelo, a za masnu ili mješovitu kožu gelovi i aerosoli koji manje maste kožu. Stikovi su dobri za ograničena područja kože, primjerice nos i usne. Aerosoli se lako i brzo apliciraju na velike površine tijela.

 Idealan kozmetički proizvod za zaštitu od sunca trebao bi pružati učinkovitu zaštitu od UVA i UVB zraka, biti fotostabilan i siguran za zdravlje ljudi. Poželjno je da su takva sredstva vodootporna (znoj, voda), ugodne i lako razmazive teksture. Poželjno je da budu bez mirisa i s minimalnim koncentracijama konzervansa i antioksidansa. Novije studije su pokazale da takvi, širokospektralni fotozaštitni kozmetički proizvodi pružaju zaštitu od nastanka zloćudnih tumora kože, posebno melanoma.

 

Sekundarna prevencija malignih kožnih tumora

Pojam sekundarna prevencija označava rano otkrivanje i dijagnosticiranje zloćudnih tumora kože čime se povećava stopa izliječenja i smanjuje smrtnost.

U Hrvatskoj postoji Nacionalni program prevencije i ranog otkrivanja zloćudnih kožnih tumora čija je zadaća rano otkrivanje i liječenje bolesti. Od 2008. godine u Hrvatskoj se u sklopu kampanje Euromelanoma day svake godine organiziraju besplatni preventivni pregledi stanovništva. Pregledavaju se svi zainteresirani, a cilj programa je prepoznavanje osoba s rizičnim faktorima za razvoj karcinoma kože (svijetla put, tip kože I i II, opekline u djetinjstvu, nekontrolirano izlaganje suncu bez zaštite u djetinjstvu). U sklopu kampanje tiskaju se edukativne brošure i letci.

U slučaju urednog nalaza preporuča se redovna kontrola kod dermatologa svake druge godine. Osim toga, pacijente treba educirati o važnosti samopregleda kod kuće kako bi sami uočili eventualne promjene, te se u tom slučaju ranije javili liječniku. U tome važnu ulogu, uz edukativne brošure, ima ljekarnik kao jedan od najdostupnijih zdravstvenih djelatnika.

 

Literatura

1. Jasna Lipozenčić, Aida Pašić i suradnici: Dermatološka onkologija, Medicinska naknada Zagreb, 2009.

2. Bauman L. Kozmetička dermatologija. Interpreta. 2011.

3. http://www.hdkk-cscc.hr/wp-content/uploads/2013/01/Odrziva-zastita-odsunca.pdf; 25.08.2015.

4. http://www.inpharma.hr/index.php/news/1002/20/Fotoprotekcija; 25.08.2015.

5. http://ec.europa.eu/health/scientific_committees/consumer_safety/opinions; 17.09.2015.

6. Gilaberte Y, Gonzales S. Update on Photoprotection. Actas Dermosifiliogr. 2010.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner