Virusne infekcije gornjih dišnih puteva

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Katarina Fehir Šola, mag.pharm., mag.univ.spec. fitofarmacije i dijetoterapije

U ovim zimskim danima u ljekarnu po pomoć najčešće dolaze pacijenti upravo s upalama gornjih dišnih putevapodsjećamo na različite virusne infekcije, njihove simptome i mogućnosti liječenja

 
Virusne infekcije gornjih dišnih puteva

 

Virusi su malene infektivne čestice koje se uglavnom sastoje od nukleinske kiseline (DNA ili RNA) u omotaču od bjelančevina. One nisu stanice, jer nemaju vlastiti ustroj za izmjenu tvari nego moraju parazitirati unutar stanice, tj. iskorištavati metaboličke procese stanica domaćina u koju uđu. Kada virus uđe u stanicu domaćina, njegova nukleinska kiselina iskorištava stanični ustroj da sintetizira nukleinsku kiselinu i bjelančevinu te da proizvede nove virusne čestice.

Klasificiraju se na: DNA viruse, RNA viruse i RNA retroviruse. DNA virusi obično ulaze u jezgru stanice domaćina i upravljaju stvaranjem novih virusa. RNA virusi upravljaju stvaranjem novih virusa, a da pritom obično ne upliću jezgru stanice domaćina (iznimka je virus gripe). RNA retrovirusi (npr. HIV virus) sadržavaju enzim reverznu transkriptazu koja stvara DNA kopiju virusne RNA. Ta se kopija ugradi u genom stanice domaćina i upravlja stvaranjem novih virusnih čestica.

Virusi koriste raznovrsne, uspješne strategije infekcije, a pojedini od njih „okreću“ domaćinov odgovor u svoju korist (Tortorella i sur. 2000). Da bi napali stanice domaćina, virusi stvaraju površinske bjelančevine kojima se mogu pričvrstiti na receptore stanica domaćina i ući u njihovu unutrašnjost.

Virusi se prenose na izravan i neizravan način. Izravan način je kontaktom preko kože, sluznice i paranteralno, te kapljični prijenos. Neizravan način prenošenja virusa je preko predmeta, vodom, urinom, insektima. Glavni putovi ulaska virusa u ljudski organizam su: inhalacija (respiratorni trakt), ingestija (gastrointestinalni trakt) i inokulacija (oštećena koža, mukozne membrane, intravenski).

Ljudski organizam se protiv virusa bori na dva načina - nespecifičnom i specifičnom obranom. U ljudskom organizmu virusi uzrokuju velik broj bolesti. Od tih su bolesti među najčešćim s kojima se susrećemo - infekcije gornjih dišnih putova.

 

Virusne infekcije gornjih dišnih puteva

Virusne infekcije dišnih puteva sastoje se od širokog spektra anatomskih i kliničkih slika. Kliničke bolesti variraju od sasvim blage, prolazne hunjavice do teških oblika pneumonitisa izazvanih virusom influence. Između te dvije krajnosti postoji kontinuirani porast težine bolesti.

Gornji dišni putevi su sinusi, nos, ždrijelo i grkljan. Infekcije gornjih dišnih putova mogu se podijeliti na: rinitis (upala nosne šupljine), sinusitis (upala sinusa), otitis (upala uha), farnigitis (upala ždrijela), laringitis (upala grkljana), epiglotitis (upala glasnica, gornjeg dijela grla) i traheitis (upala dušnika).

U najvećem broju slučajeva (75%) infekcije gornjih dišnih putova su virusnog porijekla i imaju tendenciju spontanog prolaženja nakon otprilike tjedan dana. Ipak, usprkos toj činjenici, te infekcije najčešći su povod za propisivanje antibiotika u liječničkoj praksi, uzrok su njihove neracionalne primjene i razvoja rezistencije na njih. Među infekcijama gornjeg dišnog sustava, nerijetke imaju bakterijsku etiologiju i kao takve predstavljaju izazov u liječničkoj i ljekarničkoj praksi.

Najčešće vrijeme kada se te infekcije javljaju su jesen i zima. Vrlo su česte i čine 2/3 svih infekcija. Prema epidemiološkim statistikama, odrasli čovjek godišnje oboli 2-4 puta, a djeca od 6-8 puta.

Faktori rizika za infekcije gornjih dišnih putova su fizički ili bliski kontakt sa zaraženom osobom, nedovoljno pranje ruku, bliski kontakt djece u skupinama (vrtić, škole), pušenje (može smanjti otpor sluznice i uništiti cilije).

 

Najčešći uzročnici infekcija gornjih dišnih putova

VIRUSI

BAKTERIJE/ UZROKUJU  GNOJNE UPALE

BAKTERIJE

Rinovirusi

S. pneumoniae

M. pneumoniae

Koronavirusi

H. influenzae

C. pneumoniae

Influenca

M. catarrhalis

C. psittaci

Parainfluenca

 

L. pneumophila

Adenovirusi

 

C. burnetti

RSV (respiratorni sincicijski virus)

 

 

 

Pregled bolesti prema uzročnicima

VIRUSNI UZROČNICI/ SIMPTOMATSKO LIJEČENJE

BAKTERIJSKI UZROČNICI /

LIJEČENJE ANTIBIOTICIMA

Obična prehlada

Sinusitis

Febrilni respiratorni katar

Otitismedia

Influenca

Streptokokna angina

 

Obična prehlada

Najčešći uzročnici prehlade su rinovirusi i koronavirusi. Bolest se manifestira bez povišene temperature i općih simptoma. Od simptoma se javljaju grlobolja, hunjavica, začepljen nos, konjunktivitis. Komplikacije bolesti su rijetke. Liječenje se provodi simptomatski. Prehlada je najblaži oblik bolesti.

 

Influenca

Influenca ima nagli početak s vrlo visokom temperaturom. Opći simptomi su osobito izraženi, a respiratorni nešto kasnije. Opći simptomi su visoka temperatura, mijalgija, umor, isrpljenost, kašalj, začepljenost nosa, kihanje, glavobolje. Ima sezosko pojavljivanje, najčešće zimi. Bolest ima česte i brojne komplikacije. Antibioticima liječimo samo komplikacije.

 

Febrilni respiratorni katar (virusna angina)

Kod febrilnog respiratornog katara javljaju se povišena temperatura, hunjavica, grlobolja, kašalj, promuklost i konjuktivitis. Početak bolesti je polagan. Liječenje se provodi simptomatski, a antibiotici se uvode samo kod komplikacija (sinusitis, otitis). Simptomatsko liječenje uključuje mirovanje (za vrijeme povišene temperature), veću količinu tekućine, korištenje antipiretika (paracetamol, ibuprofen, acetilsalicilna kiselina). Za sniženje temperature prvo se koriste fizikalne metode (hladni oblozi). Često se uz lijekove uzimaju i vitamini koji se preporučuju za lakše savladavanje bolesti.

 

Streptokokna angina

Uzročnik streptokokne angine je beta hemolitički streptokok A. Simptomi su visoka temperatura, grlobolja, gnojni eksudat, povećani i bolni limfni čvorovi, leukocitoza. Liječenje se provodi terapijom antibioticima tijekom 10 dana.

 

Sinusitis

Sinusitis je upala / infekcija mukoze najmanje jednog od četiri paranazalna sinusa (frontalni, maksilarni, etmoidalni, sfenoidalni). Ponekad se za sinusitis govori i rinosinusitis, jer obično zahvaća i nazalnu mukozu.

Sinusitis je upala sinusa virusnog, bakterijskog, autoimunog ili alergijskog porijekla. Većinom je virusnog porijekla, dok se baketrijski sinusitis javlja u svega 5-13% kod djece i 0,5-2% kod odraslih. Najčešći predisponirajući faktori su virusna upala i alergijski rinitis. Od drugih faktora koji mogu uzrokovati sinusitis su GERB, nazalni polip, devijacija septuma, cistična fibroza.

Upravo se za tu dijagnozu u svijetu propisuje najviše antibiotika. Klinička slika bakterijskog i virusnog sinusitisa su slične i teško ih je razlikovati. Virusne infekcije prolaze spontano nakon 7-10 dana. Ako simptomi i dalje postoje nakon 10 dana ili dolazi do pogoršanja simptoma, to upućuje na bakterijsku etiologiju.

Sinusitisi mogu biti akutni, subakutni, kronični i rekurentni. Akutni bakterijski sinusitis traje manje od 30 dana s potpunim izostankom simptoma. Subakutni traje od 4-8 tjedana. Kronični sinusitis predstavlja stalno ponavljanje bolesti koje traje dulje od 3 mjeseca, sa stalnim prisustvom simptoma. Karakteriziraju ga glavobolja, bol u području lica, začepljenost nosa, vrućica i osjećaj napunjenosti u licu. Ti simptomi su još izraženiji kod ležanja u horizontalnom položaju. Kod rekurentnog sinusitisa karakteristično je ponavljanje 3 ili više akutnih epizoda godišnje.

Sluznica sinusa je upaljena i zadebljana te su putevi kuda prirodno otječe sekret (koji se pojačano luči i iz sluznice nosa) zatvoreni, i to su razlozi za opisane simptome.

Akutnom bakterijskom sinusitisu obično predhodi virusna infekcija (rhinovirus, influenza virus) respiratornog trakta, koja dovodi do upale mukoze. Inflamacija može dovesti do opstrukcije puteva kojima se sinusi dreniraju; sekreti ostaju zarobljeni, lokalni imunitet je oštećen, a bakterije se počinju razmnožavati. Najčešći bakterijski uzročnici su S. pneumoniae  i Haemophilus influenzae, koji su odgovorni za oko 70% bakterijskih infekcija sinusa. Akutni sinusitis uzrokovan je najčešće bakterijama ili ponekad gljivicama. I rinitis može u nekim situacijama također biti uzrok sinusitisa.

Kronični sinusitis nastaje ako se akutni ne liječi ispravno, ili se uopće ne liječi. Nadalje može biti posljedica alergije, poremećaja građe nosne kosti, polipa, upale zuba gornje čeljusti i dr.

Cilj terapije je ublažavanje simptoma, održavanje prohodnosti nazalnih puteva, a ako je prisutna bakterijska infekcija liječenje antibiotikom, sprječavanje komplikacija i progresije bolesti iz akutnog stanja u kronično. Statistički 65% pacijenata se oporavi spontano. Često se koriste lokalni preparati s nazalnim dekongestivom (efedrin, oksimetazolin, nafazolin, ksilometazolin) koji smanjuju upalu vazokonstrikcijom. Upotrebu tih preparata potrebno je zbog mogućnosti pojave povratne kongestije ograničiti na nekoliko, a najduže do 7 dana. Općenito se upotreba oralnih dekongestiva ne preporučuje. Olakšavanju simptoma mogu pomoći ispiranje sluznice nosa fiziološkom otopinom ili otopinama morske soli, inhalacije koje pomažu vlaženju sluznice i mukolitici koji smanjuju viskozitet nazalnog sekreta i olakšavaju dreniranje. Preporučuje se i vlaženje prostorija i boravak na stalnoj temperaturi. Kod akutnog bakterijskog sinusitisa nije opravdana upotreba antihistaminika. Liječenje kroničnog sinusitisa započinje intranazalnim kortikosteroidima uz terapiju eventualnog uzročnika (alergije).

 Kliničke manifestacije sinusitisa

AKUTNI SINUSITIS

KRONIČNI SINUSITIS

Nazalna kongestija

Simptomi slični akutnom sinusitisu, ali manje specifični

Maksilarna zubobolja

Kronični neproduktivni kašalj, laringitis, povremena glavobolja

Ozbiljni znaci i simptomi koji traju dulje od 7 dana, siguran su znak bakterijske infekcije i treba ordinirati antibiotik

Rekurentne infekcije koje se javljaju 3-4 puta godišnje

 

Faringitis

Faringitis je akutna infekcija orofarinksa i nazofarinksa. Osnovni znakovi i simptomi su: bolno grlo, bol pri gutanju, groznica, glavobolja, mučnina, eritem, upala tonzila i farinksa, uvećane i osjetljive limfne žlijezde vrata. Oboljenje se javlja sezonski, najčešće u jesen i zimu. Epidemiološki podaci pokazuju da su osobe s povećanim rizikom za oboljenje djeca od 5-15 godina i roditelji djece školskog uzrasta.

Virusi su najčešći uzročnici akutnog faringitisa. Najčešće su to rinovirusi (20%), adenovirusi (5%), koronavirusi (preko 5%), Herpes simplex, influenca virus (2%) i Epstein-Barr virus (manje od 1%). Rjeđe se javlja faringitis bakterijskog porijekla, a tada se radi o streptokoknoj infekciji. Jedino je za tu vrstu oboljenja opravdana antibiotička terapija. Razdoblje inkubacije je 2-5 dana. Najčešće se prenosi direktnim kontaktom, kapljicama sline i nosnog sekreta.

Na osnovu kliničke slike teško je razlikovati streptokokni i virusni faringitis. Najčešće se u dijagnostici koristi razmaz brisa grla. To je sigurna metoda, ali je i spora - za nju je potrebno od 24–48 sati.

Za liječenje grlobolja naglasak je na primjeni analgetika. Lijek izbora su paracetamol ili nesteriodni antireumatici - ibuprofen. Preporučuje se i primjena lokalnih analgetika (benzidamin), odmaranje, povećan unos tekućine, antiseptičke pastile (amilmetakrezol, benzalkonij-klorid, cetilpiridinij, klorheksidin), lokalni anestetici (lidokain kod odraslih i benzokain - pogodan za djecu >3 god.) te ispiranje grla slanom vodom, infuzom od kadulje, heksetidinom i 1% jod-povidonom. Uz takve intervencije, trajanje simptoma se može skratiti za dan ili dva.

Antibiotik se ordinira jedino kod dokazanog bakterijskog faringitisa, a lijek izbora u liječenju bakterijskog faringitisa je penicilin. Antibiotska terapija faringitisa treba biti rezervirana za pacijente koji imaju kliničke i epidemiološke odlike faringitisa izazvanog streptokokom grupe A.

 

Što savjetovati za liječenje upale gornjih dišnih puteva?

Ukoliko se radi o virusnoj bolesti, pacijentima je važno naglasiti da se liječenje provodi simptomatski. To uključuje snižavanje temperature (paracetamol, ibuprofen, acetilsalicilna kiselina, naproksen), mirovanje, hidrataciju, održavanje nosa prohodnim, te liječenje grlobolje i kašlja.

Osim liječenja samih simptoma, potrebno je educirati pacijente o prevenciji virusnih oboljenja, te je potrebno povećavati svijest o zloupotrebi antibiotika u liječenju virusnih infekcija i poticati ih na cijepljenje kao jedinu pravu prevenciju.

Istraživanja su dokazala da pojedini dodaci prehrani i vitamini imaju povoljan učinak na sprječavanje bolesti, ali i sam njen tijek. Klinička ispitivanja o utjecaju pojedinih tvari na infekcije gornjih dišnih puteva provodila su se s propolisom, ehinacejom, vitaminom C... To su ujedno i najčešći preparati koji se i primjenjuju za pomoć u ozdravljenju i skraćivanju tijeka bolesti.

  

Literatura:

WHO: Acute respiratory infections; www.who.int

ISKRA smjernice za grlobolju: dijagnostički i terapijski pristup- hrvatske nacionalne smjernice 2007, Bilten ljekarničke komore

I.Francetić i suradnici: Farmakoterapijski priručnik

Artur C.Guyton, John E. Hall: Medicinska fiziologija

I. Francetić, D. Vitezić: Osnove kliničke farmakologije

H.P. Rang, M.M. Dale, J.M. Ritter, P.K. Moore: Farmakologija

CASI. Priručnik za samoliječenje,2017

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner