Višak kiseline i bol u želucu

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Tajana Buhač, mag.pharm., univ.mag. fitofarmacije i dijetoterapije

Problemi probavnog sustava spadaju među najčešće zdravstvene tegobe. Javljaju se zbog različitih uzroka, poput prevelikog i neumjerenog unosa hrane ili neuravnotežene svakodnevne prehrane.

Višak kiseline i bol u želucu

Velik je broj mogućih tegoba od kojih se ističu žgaravica uslijed prisutnosti viška kiseline, bol u želucu, osjećaj težine i nadutost. Različite nefarmakološke mjere mogu se uspješno primjeniti u pojedinim slučajevima, u svrhu njihova otklanjanja, a teži ili kronični oblici otklanjaju se primjenom klasičnih lijekova. Međutim, u većini slučajeva tegobe se  mogu ukloniti primjenom samoliječenja. Velik je broj djelatnih tvari koje se mogu primijeniti. Najčešće su to antacidi i  supstancije koje potiču probavu. Postoji cijeli niz djelatnih tvari koje se mogu primijeniti kao zasebna terapija, ili  u međusobnoj kombinaciji pri kojoj su zabilježeni bolji učinci.

 

Bijela glina

Glina se koristi od početaka ljudske evolucije do današnjih dana. Istraživanja su potvrdila njene mnogobrojne učinke na zdravlje ljudi i životinja. Dr. John Hunter uspoređivao je uobičajenu svakodnevnu primjenu gline u Africi i preporučenu dnevnu dozu unosa minerala u SAD-u. Nakon analize bioraspoloživosti minerala iz gline, pokazalo se da je glina bogata magnezijem, kalijem, bakrom i cinkom. Bioraspoloživost kalcija iz gline doseže 4% RDA vrijednosti, a željezo čak 66%.

Danas se u medicinske svrhe najčešće primjenjuje glina kaolin. Kaolinit je mineral iz gline netopiv u vodi, a pripada skupini industrijskih minerala čija je kemijska formula Al2Si2O5(OH)4. To je mekani, zemljani, najčešće bijeli mineral koji se dobiva djelovanjem aluminij silikatnih minerala. Kao materijal često se koristi u farmaceutskim proizvodima. Njegove čestice čine veliku površinu koja ima mogućnost apsorpcije različitih tvari. Zbog tog se svojstva koristi i u proizvodnji limunske kiseline. Tradicionalno se primjenjuje oralno u zaustavljanju dijareja, a topikalno kao emolijens i sredstvo za isušivanje. Poznat je njegov antacidni učinak - u dozi od 250 mg neutralizira višak kiseline u želucu, te postiže normalnu pH vrijednost želuca1. Osim toga, pokazalo se da jednako pozitivan učinak ima u preveniranju endotoksemije kod kolitisa, u usporedbi s aktivnim ugljenom, hidriranim aluminij silikatom i vodom.

Ispitivan je i učinak kaolina na mukozitis i stomatitis. Dodatna oralna higijena obuhvaćala je ispiranje usta sodom bikarbonom i solnom otopinom nakon obroka, zatim ispiranje usne šupljine otopinama sulfaktata, difenhidramina i kaolina. Rezultati su bili su pozitivni u obje skupine, no u početnim stanjima mukozitisa bolji je učinak ispoljila otopina kaolina i difenhidramina3. Ispitivanje topikalnog učinka kod stomatitisa uspoređivano je s otopinama lidokaina, diklonin hidroklorida, difenhidramina i solnom otopinom. Rezultati su u konačnici pokazali neznatne razlike u smanjenju boli i duljini njezina otklanjanja, što je potvrdilo mogućnost primjene kaolina i u tim stanjima4.

Učinak detoksifikacije pridonosi primjeni kod probavnih tegoba, posebice u stanjima trovanja, jer čestice stvaraju veliku površinu koja ima sposobnost vezanja potencijalnih toksina. Laboratorijskim testovima dokazan je velik udio vezanja glikoalkaloida. Njihovim vezanjem uklanja se okus gorčine, te se uspješno preveniraju povraćanje i bol u želucu. Ispitivanja su pokazala i sposobnost kaolina da apsorbira 3 najčešća kemijska toksina. Naime, kaolin smanjuje toksičnost taninske kiseline i kinina za 20-30%. 

Proizvodi koji sadrže kaolin ne apsorbiraju se sistemski, ne prolaze placentu, te spadaju u kategoriju C što se tiče primjene u trudnoći. No, kod svakodnevne primjene postoji mogućnost nastanka nedostatka željeza i hipokalijemije za vrijeme trudnoće, pa treba biti oprezan. Od mogućih interakcija treba istaknuti one s lijekovima koji keliraju sa solima aluminija (digoksin, klindamicin, linkomicin, penicilamin). Istovremena primjena s trimetoprimom smanjuje koncentraciju trimetoprima u krvi za 29,42%. Zato proizvode s kaolinom treba uzeti 3 sata prije ili poslije drugih lijekova. S obzirom da je kaolin izrazito netopiv, ne apsorbira se sistemski, pa se ne povezuje s težim oblicima toksičnosti, niti su do sada takve pojave zabilježene. 

 

Koraljni kalcij karbonat

Proizvodi s kalcijem spadaju među najčešće primjenjivane proizvode s mineralima. Iako se primarno upotrebljavaju u održavanju zdravlja kostiju, bitno je naglasiti da različiti oblici (karbonat, citrat, orotat) ispoljavaju relativno različiti učinak. Koraljni kalcij je oblik kalcij karbonata dobiven iz fosilnih koraljnih izvora i najčešći je oblik kalcija uopće.

Žgaravica je čest simptom osjećaja nelagode i pečenja, koji se u večini slučajeva otklanja samoliječenjem. Većina pacijenata sa žgaravicom smatra da ona nastaje zbog želučane kiseline, no činjenica je da nastaje zbog refluksa želučanog sadržaja koji može sadržavati kiselinu koja izaziva osjećaj pečenja nakon kontakta s ezofagealnom sluznicom. Zato se u tim slučajevima najčešće primjenjuju različiti antacidi. Bolje rezultate pokazali su antacidi u obliku tableta za žvakanje, u odnosu na one u tekućem obliku. Smatra se da je to zato što se tablete za žvakanje duže zadržavaju u ustima, pa je potrebno duže vrijeme da se progutaju što, pak, omogućava duži kontakt s ezofagusom5.

Klinički je spitivan i učinak antacida u tableti za žvakanje i u obliku gume za žvakanje koja postepeno oslobađa kalcij karbonat. Uspoređivan je učinak gume za žvakanje s kalcij karbonatom, tablete za žvakanje i placeba. Osnovni parametar bilo je mjerenje pH ezofagusa nakon primjene provokativnog obroka, uz bilježenje simptoma. Subjektivno mjerenje stupnja žgaravice vizualnom analognom skalom zabilježilo je značajno manji stupanj svih primijenjenih oblika kalcij karbonata u odnosu na placebo, do 120 min. nakon primjene. Slični su rezultati dobiveni i primjenom Likert skale, gdje su rezultati bili značajno bolji u odnosu na placebo. Bolji rezultati zabilježeni su kod viših doza kalcij karbonata. Mjerenja pH vrijednosti ezofagusa pokazala su veću djelotvornost svih primijenjenih oblika u odnosu na placebo (pH ispod 4,0). Primjena kalcij karbonata u obliku guma za žvakanje zabilježila je brži učinak (60 min.) nakon uporabe. U ispitivanju se dokazivao i učinak na pH vrijednost želuca, koja niti u jednoj ispitivanoj skupini nije prelazila vrijednost 3,06.

Antacidi koji sadrže kalcij karbonat mogu se kod žgaravice primjenjivati kao samostalna terapija, ali i u kombinaciji s blokatorima H2 receptora, poput ranitidina. Uspoređivan je učinak primjene samo ranitidina, samo antacida, njihove kombinacije i placeba. Tako je omogućeno ispitivanje koliko treba smanjiti kiselost želuca da bi se smanjila izloženost ezofagusa kiselosti, a time i stupanj žgaravice. Opaženo je da su svi sudionici primijenili ispitivane tvari u otprilike isto vrijeme, oko jedan sat nakon jela. Zabilježen je i sinergijski učinak ranitidina i antacida u smanjenju želučane i ezofagealne kiselosti, te povezanost između stupnja žgaravice i kiselosti ezofagusa. Želučana kiselost i koncentracije želučane kiseline bile su niže kod primjene ranitidina i antacida, zatim ranitidina, pa antacida i na kraju placeba. Na kraju ispitivanja dobiveni su značajno bolji rezultati primjene ranitidina samostalno ili u kombinaciji s antacidom, u odnosu na placebo, a nisu zabilježene značajne razlike između ranitidina, antacida ili njihove kombinacije. Gotovo identični rezultati dobiveni su i za ezofagealnu kiselost. Početak djelovanja ranitidina na želučanu kiselost nastupio je dva sata nakon primjene, dok je kombinacija s antacidom djelovala za sat i pol brže, te je trajala do kraja mjerenja. Početak djelovanja antacida na ezofagealnu kiselost iznosio je 30 min. te je trajao jedan sat. U kombinaciji s ranitidinom, vrijeme je smanjeno na 15 min. a trajalo je sat i pol. Simptomi žgaravice počeli su se smanjivati nakon 45 min. od primjene (za antacid i u kombinaciji s ranitidinom). Djelovanje sa samim antacidom trajalo je 15 min. a s ranitidinom oko sat i 45 min. Primjena placeba nije pokazala njegovu povezanost s kiselošću želuca, ezofagusa ili sa žgaravicom7.

Jedno ispitivanje imalo je dva cilja: potvrditi dizajnirani model kojim se ispituje refluks kiseline nakon jela i primjena tog modela na različitim formulacijama antacida u svrhu dokazivanja duljine i načina neutralizacije kiseline. Uspoređivali su se različiti proizvodi s kalcij karbonatom različitih doza i oblika (tablete za gutanje i za žvakanje, oba u dozama od 750, 1.500 i 3.000 mg) i placebo. Svi sudionici prošli su ispitivanje sa svih 8 oblika (6 kalcij karbonata: 3 za  gutanje, 3 za žvakanje i 2 placeba: za gutanje i za žvakanje). Statistički je pokazano da nema značajnih razlika između tableta kalcij karbonata za gutanje i žvakanje. Međutim, oblik za žvakanje djelovao je brže i imao je brži učinak na regulaciju pH vrijednosti ezofagusa. Osim toga, procjenjivani su i učinak na pH vrijednost želuca te duljina trajanja djelovanja. Rezultati su bili slični, osim za najnižu dozu od 750 mg (oba oblika) koja je imala nizak učinak na pH želuca. Prosječno vrijeme početka djelovanja iznosilo je oko 30 min. a duljina trajanja je bila različita, ovisno o dozi i obliku, s time da je oblik za žvakanje imao značajno produženo vrijeme. Sva tri oblika za žvakanje pokazala su ukupno bolje rezultate u odnosu na tablete za gutanje, te značajno bolje u odnosu na placebo8.

 

Natrijev alginat

Formulacije s alginatima primarno se koriste za simptomatsko liječenje želučano-ezofagealnog refluksa (GERB). Alginati djeluju i fizičkim mehanizmom koji nije povezan samo s apsorpcijom i ulaskom u cirkulaciju - u prisutnosti želučane kiseline talože se stvarajući gel. Sadrže i natrij bikarbonat koji se u kiselom mediju brzo pretvara u ugljični dioksid koji se okružuje nastalim gelom te tvori pjenu koja se nalazi na površini želučanog sadržaja. Proveden je niz ispitivanja koja su pokazala da se alginati zadržavaju u gornjem dijelu želuca poput fizičke barijere koja prevenira epizode refluksa, ili se za vrijeme refluksa pomiču prema ezofagusu ispred želučanog sadržaja.

U jednom ispitivanju dokazivani su učinak alginata na stvaranje antirefluksne barijere, na kiselinski i ne-kiselinski refluks, te učinak na pH vrijednost ezofagusa. Mjerenja su zabilježila 112 epizoda refluksa u placebo skupini (84 kiselinskih i 28 nekiselinskih) a u terapijskoj 85 (26 kiselinskih i 59 nekiselinskih). Zabilježena je i značajna razlika prije i poslije primjene alginata. Zanimljivo je da su mjerenja pokazala jedva ikakav učinak alginata na nekiselinski refluks9.

Slično ispitivanje dokazivalo je učinak alginata kod GERB-a. Pretrage koje se provode u svrhu potvrde GERB-a pokazale su da samo trećina pacijenata ima eroziju sluznice ezofagusa ili ulceracije. Međutim, većina ih ima žgaravicu kao jedan od vodećih simptoma. Druge dvije trećine također imaju niz zdravstvenih tegoba te im je nužna terapija, bez obzira što im je endoskopski nalaz negativan. Današnje smjernice definiranja GERB-a naglašavaju važnost simptoma svakog pojedinačnog pacijenta. Iako se kod neerozivnih oblika također primjenjuju klasični inhibitori protonske pumpe i inhibitori histaminskih receptora, pokazalo se da oni, bez obzira što uspješno otklanjaju simptome, zapravo ne vode do zaliječenja, a imaju visoku cijenu.

Jedno je kohort ispitivanje pokazalo da ih 75% pacijenata još nakon 10 godina primjene i dalje uzima zbog čestih recidiva. Takvim slučajevima više odgovara terapija antacidima i alginatima, koja je i značajno jeftinija.

Njihovu djelotvornost kod takvih pacijenata dokazivalo je ispitivanje Rue-Lai i sur. Primarni se ispitivao stupanj žgaravice, analognom vizualnom skalom nakon 6 tjedana primjene, u terapijskoj, odnosno placebo skupini. Također su se zapisivali rezultati o promjenama simptoma refluksa, te o promjenama u frekvenciji nastanka simptoma i o ukupnoj kvaliteti života. Sudionici su bili podijeljeni u dvije terapijske skupine; jedna je primjenjivala antacid, a druga alginat. Stupanj žgaravice nakon 6 tjedana primjene bio je značajno manji. U skupini koja je primjenjivala antacid smanjio se sa 7,52 cm na 1,2 cm, a u alginat skupini sa 7,43 cm na 3,36 cm, i to prema analognoj vizualnoj skali. Promjene u simptomima zabilježene su kod žgaravice, regurgitacije, povraćanja i podrigivanja, dok su izostale promjene u mučnini, boli i disfagiji. Iz tih se rezultata moglo zaključiti da je terapija antacidima u odnosu na alginate učinkovitija u otklanjanju primarnih simptoma - žgaravice i regurgitacije. U obje je skupine zabilježeno smanjenje frekvencije nastanka simptoma. Kvaliteta života bila je poboljšana u obje skupine, ali značajnije u antacid skupini, što opet pokazuje da je terapija antacidima možda prvi izbor u liječenju neerozivnog tipa GERB-a10.

Ispitivanje Savarino i sur. dokazivalo je sposobnost otklanjanja žgaravice primjenom alginata kod erozivnog i kod neerozivnog GERB-a. Ispitivan je učinak alginata 1 sat nakon obroka, te uspoređivan s rezultatima 1 sat prije jela. Sudionici su rezultate bilježili analognom vizualnom skalom, a oni su pokazali značajno poboljšanje pH vrijednosti ždrijela, vremena izloženosti kiselini ezofagusa te kiselinskog refluksa. Terapija alginatom pokazala se učinkovitom i u otklanjanju žgaravice, no nešto manje u otklanjanju regurgitacije. Za vrijeme ispitivanja nisu zabilježene nikakve štetne nuspojave11.

Također su se uspoređivani rezultati terapije kombinacijom cimetidina i alginata, u odnosu na klasičnu terapiju isključivo cimetidinom. Zanimljivo je da čak 63% sudionika iz kombinirane skupine nije imalo potrebu povećati dozu, iako im je to bilo omogućeno. Žgaravica je bila značajno bolje u skupini s kombiniranom terapijom, dok razlike kod pacijenata s definiranim ezofaringitisom nisu zabilježene12. Uspoređivan je i učinak alginata i cisaprida kod pacijenata sa simtomima refluksa, bez prisutnog ezofaringitisa. Bolji rezultati u alginat skupini zabilježeni su i nakon 2 tjedna, ali i na kraju 4. tjedna. Isto se odnosi i na smanjenje boli koja ometa san i boli koja ometa normalno svakodnevno funkcioniranje13.

 

Malva Sylvestris, crni sljez

Crni sljez tradicionalno se upotrebljava za brže zarastanje rana, ekcema, inficiranih rana, ali i kod bronhitisa, probavnih tegoba te upalnih procesa. In vivo ispitivanja dokazala su njegova preventivna svojstva, tj. da usred djelovanja stvara zaštitu na želučanoj sluznici (pripisuje se velikoj koncentraciji mucilaginoznih tvari). Ispitivanja su pokazala i visoku baktericidnu djelotvornost. Djelotvornost se pokazala kod infekcija Staph. aureus, Strep. agalactiae, Entro. Faecalis, a antigljivična djelotvornost nije bila značajna14. Crni sljez se zato primjenjuje kao protuupalno sredstvo, te kao potpora liječenju različitih vrsta infekcija. Mucilaginozne tvari omogućuju stvaranje zaštitnog filma oko želučane sluznice, čime se dodatno prevenira eventualni nastanak različitih oštečenja. Ispitivanje Cogo i sur. dokazalo je učinkovitost djelovanja kod infekcija sa H. pylori. Uz to, dokazana je i visoka stabilnost ekstrakta crnog sljeza u kiselom pH želuca, te njegova zaštitna uloga15.

 

Matricaria recutta, kamilica

Tradicionalna uporaba kamilice odnosi se na slabije do srednje jake probavne smetnje (grčevi, nadutost) i iritacije sluznica probavnog sustava. Antiulcerogena svojstva vodeno-alkoholnog ekstrakta kod oštećene želučane sluznice ispitivali su Cemek i sur. Ekstrakt kamilice dokazao je svoj protektivni učinak, ovisno u dozi, kod želučanih lezija induciranih etanolom. Ono što se također pokazalo tim ispitivanjem je činjenica da taj učinak, barem jednim dijelom ovisi o smanjenju lipidne peroksidacije te o povećanju antioksidativne aktivnosti. Ispitivanje Forster i sur. pokazalo je kod izoliranih crijeva zamoraca učinak etanolnog ekstrakta kamilice na smanjenje grčeva induciranih acetilkolinom i histaminom. Istovremena primjena povisila je, ovisno o dozi, srednju efektivnu dozu acetilkolina i histamina.

Dokazivan je i učinak kamilice na cAMP i cGMP koji reguliraju tonus glatke muskulature. Maschi i sur. u ispitivanju su dokazali da kamilica inhibira aktivnost cAMP, dok ima manji učinak na cGMP. Djelovanje se manifestira inhibicijom fosfodiesteraza koje kataliziraju hidrolizu cAMP i cGMP u 5’-AMP i 5’-GMP. Achterrath-Tuckerman i sur. su primjenom vodenih i uljnih ekstrakata pokazali učinkovitost kamilice kao antispazmolitika kod izoliranih crijeva zamoraca. Alfa bisabolol bio je djelotvoran kod 91% induciranih grčeva.

Primjena kamilice ima učinak i na prolaz sadržaja kroz probavni sustav. Uz to, ovisno o dozi, rezultati in vivo ispitivanja Capassa i sur. pokazali su da primjena odgađa prolazak sadržaja kroz gornji dio probavnog sustava. Uz to, kamilica značajno smanjuje i motilitet, u ovisnosti o dozi. Slične su rezultate dobili i Di Carlo i sur. s izoliranim apigeninom.

Multicentrično ispitivanje Steigelmayera i sur. primjenjivalo je kamilicu kod sudionika s nespecifičnim probavnim tegobama (pritisak u želucu, žgaravica, eruktacija, gubitak apetita, mučnina, povraćanje) tijekom 6 tjedana. Na kraju ispitivanja, 44,2% sudionika bilo je bez ikakvih tegoba, pritisak u želucu je bio bolji kod 84,5%, eruktacija kod 77,5%, žgaravica kod 81,7%, gubitak apetita kod 61%, mučnina kod 88,7%, a povraćanje kod 77,8%16.

 

Literatura:

1. Linares CF, Rosa-Brussin M. Modified Venezuelan kaolin as possible antacid drug. J Applied Sci. 2004;4:472-476.

2. Gardiner KR,AndersonNH, McCaigue MD. i sur. Adsorbents as antiendotoxin agents in experimental colitis. Gut. 1993;34:51-55.

3. Barker G, Loftus L, Cuddy P, Barker B. The effects of sucralftate suspension and diphenhydramine syrup plus kaolin-pectin on radiotherapy-induced mucositis. Oral Surg Oral Med Oral Pathol. 1991;71:288-293.

4. Carnel SB, Blakeslee DB, Oswald SG, Barnes M. Treatment of radiation and chemotherapy-induced stomatitis. Otolaryncol Head Neck Surg. 1990;102:326-330.

5. Dector DL, Robinson M, Gottlieb S. Comparative effects of liquid antacids on oesophageal and gastric pH in patients with heartburn. Am J Ther. 1995;2:481-486.

6. Collings KL, Rodriguez-Stanley S, Proskin HM, Robinson M, Miner PB. Clinical effectiveness of a new antacid chewing gum on heartburn and oesophageal pH control. Aliment Pharmacol Ther. 2002;16:2029-2035.

7. Robinson M, Rodriguez-Stanley S, Ciocola AA, Filinto J, Zubaidi S, Gardner JD. Synergy between low-dose ranitidine and antacid in decreasing gastric and oesophageal acidity and relieving meal-induced heartburn. Aliment Pharmacol Ther. 2001;15:1365-1374.

8. Robinson M, Rodriguez-Stanley S, Miner PB, McGuire AJ, Fung K, Ciocola AA. Effects of antacid formulation on postprandial oesophageal acidity in patients with a history of episodic heartburn. Aliment Pharmacol Ther. 2002;16:435-443.

9. Zentilin P, Dulbecco P, Savarino E. i sur. An evaluation of the antireflux properties of sodium alginate by means of combined multichannel intraluminal impendance and pH-metry. Aliment Pharmacol Ther. 2005;21:29-34.

10. Rue Lai I, Ming-Shiang W, Lin JT. Prospective, randomised, and active controlled study of the efficacy of alginic acid and antacid in the treatment of patients with endoscopy-negative reflux disease. World J Gastroenterol. 2006;12:747-754.

11. Savarino E, De Bortoli N, Zentilin P. i sur. Alginate controls heartburn in patients with erosive and nonerosive reflux disease. World J Gastroenterol. 2012;32:4371-4378.

12. TempleJG.Combination of cimetidine and alginic acid: an improvement in the treatment of oesophageal reflux disease. Gut. 1991;32:819-822.

13. Poynard T, Vernisse B, Agostini H. Randomised, multicentre comparison of sodium alginate and cisapride in the symptomatic treatment of uncomplicated gastro-oesophageal reflux. Aliment Pharmacol Ther. 1998;12:159-165.

14. Razavi M, Zarrini G, Molavi G, Ghasemi G. Bioactivity of Malva Sylvestris L., a Medicinal Plant from Iran. Iranian Journal of Basic Medicinal Sciences. 2011;14:574-579.

15. Cogo LL, Bastos Monteiro CL, Dallarmi Miguel M. i sur. Anti Helicobacter pylori activity of plant extracts traditionally used for the treatment of gastrointestinal disorders. Brazilian Journal of Microbiology. 2010;41:304-309.

16. EMA. Assessment report on Matricari recutita L., flos and Matricaria recutita L., aetheroleum. EMA/HMPC/55837/2011.

 

 


 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner