inPharma skupovi

inPharma Probavni sustav 2018

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
inPharma Probavni sustav 2018

Tradicionalni jesenski stručno znanstveni skup inPharma koji je ove godine bio posvećen probavnom sustavu održan je 28. rujna 2018. godine u zagrebačkom hotelu Westin. Skup je i ove godine nastao u organizaciji stručnog časopisa inPharma i tvrtke Vitaminoteka d.o.o. uz podršku Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskog liječničkog zbora, a okupio je više od 250 stručnjaka s područja medicine, farmacije i nutricionizma.

Predavanjima i usklađenim raspravama ugledni predavači obuhvatili su teme prevencije i liječenja bolesti probavnog sustava, ali i uputili na nove mogućnosti u suvremenoj terapiji. Također, bilo je riječi i o primjeni brojnih aktivnih supstancija u samoliječenju, poput probiotika, vlakana, enzima, ljekovitog bilja, te bezreceptnih lijekova za tegobe gornjeg i donjeg dijela probavnog sustava.

Serijom radionica te prikazima ljekarničke prakse ljekarnici predavači predstavili su kako u svojem svakodnevnom radu  sudjeluju u identifikaciji postojećih problema pacijenata, u provođenju edukacije o liječenju, ali i u prevenciji probavnih tegoba. 

Donosimo sažetke svih predavanja.


DISPEPSIJA: DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA

prof.dr.sc. Željko Krznarić, Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju i Odjel za kliničku prehranu, KBC Zagreb

Dispepsija ili tegobe prilikom probave hrane, lokalizirane u gornjem dijelu probavnog sustava iznimno su česte u općoj populaciji. Procjenjuje se da nešto više od trećine populacije pati od takvih probavnih tegoba. Pritom se u oko 50% dispeptičnih bolesnika nalazi oštećenje gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava, najčešće erozivni gastritis ili peptički ulkus želuca i/ili dvanaesnika, dok kod preostalih bolesnika ne dolazi do endoskopskih promjena.

Funkcijska dispepsija označava nelagodu ili bol nakon obroka, lokaliziranu u gornjem dijelu abdomena. Pojam dispepsija se obično proširuje na simptome poput boli i nelagode u žličici, osjećaja rane sitosti, ponekad žgaravice, mučnine i štucavice. Dispepsija je najčešće funkcionalni poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava, što znači da je poremećena funkcija probavnih organa (točnije, poremećaj u funkciji mišićno-živčanog dijela probavnih organa) ali bez oštećenja koje bi bilo vidljivo tijekom endoskopskog pregleda ili analizom tkivnog uzorka. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi (prosječna dob je 55 godina) i pogađa podjednako oba spola, s nešto većom učestalošću kod muškaraca.

Gastroezofagealna refluksna bolest ili GERB je patološko stanje čijem nastanku prethodi vraćanje želučanog sadržaja u jednjak, usta i dišne putove. Žgaravica, podrigivanje, nadutost, mučnina te bol u prsištu, uz povremeno vraćanje želučanog sadržaja u usnu šupljinu, samo su neki od simptoma koji nastaju u sklopu te bolesti.

Funkcijska dispepsija i gastroezofagealna refluksna bolest jednjaka najčešći su razlog za početak samoliječenja u gastroenterološkim indikacijama. Poštivanje indikacija za primjenu lijekova i bezreceptnih pripravaka od strane liječnika, ali i farmaceuta, može u samoliječenju polučiti značajnu korist za pojedinca, ali i za sustav zdrastvene skrbi u cjelini. Na raspolaganju su antacidi, antagonisti H2 receptora i inhibitori protonske pumpe (posljednje dvije skupine u peroralnom i parenteralnom obliku) lijekovi na bazi alginata te brojni biljni pripravci, tinkture i čajevi. Iznimno je važna i promjena načina života te uvođenje modifikacija u prehranu, uz stručan nadzor nutricionista. 

 

FUNKCIJSKA DIJAGNOSTIKA BOLESTI GASTROINTESTINALNOG SUSTAVA

dr. Agata Ladić, spec. gastroenterolog i hepatolog, Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, KBC Zagreb

Funkcijski gastrointestinalni poremećaji obuhvaćaju veliku skupinu poremećaja kod kojih se kao uzrok pretpostavlja neodgovarajuća interakcija osovine mozak-probavni sustav.

Uz etabliranu endoskopsku, radiološku, nuklearno-medicinsku i laboratorijsku dijagnostiku, u dijagnostici tih poremećaja uvelike se koristi i tzv. funkcijska dijagnostika. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, tehnološki napredak i inovativnost omogućili su povećanje učinkovitosti i jednostavnost primjene te su poboljšali točnost analiza.

Najčešće funkcijske metode su pH-metrija (s impedancijom, ili bez nje), manometrija jednjaka, anorektalna manometrija te izdisajni testovi.

Zlatni standard u dijagnostici gastroezofagealnog refluksa predstavlja pH-metrija jednjaka - izravnim mjerenjem razine kiseline u jednjaku. Metoda može dokumentirati i procijeniti težinu refluksne bolesti, te nadzirati odgovor na medikamentozno ili kirurško liječenje refluksa. Ukoliko sonde za mjerenje pH jednjaka imaju ugrađene i osjetnike za impedanciju, omogućeno je i razlučivanje podtipa refluksa, što usmjerava daljnje liječenje. Manometrijom jednjaka mjere se snaga i koordinacija mišića kao i tlačna sposobnost oba jednjačna sfinktera te tijela jednjaka.

Anorektalna manometrija je test kojim se ispituje tlačna funkcija analnog sfinktera kao i postojanje osjeta u završnim dijelovima debelog crijeva.

Izdisajni testovi koriste se u dijagnostici malapsorpcije ugljikohidrata, infekcije bakterijom Helicobacter pylori te bakterijskog preraštanja tankog crijeva.

U kliničkoj praksi rjeđe se izvodi antro-duodenalna manometrija kojom se mjere i identificiraju bilo koje abnormalnosti koordinacije i snage kontrakcije mišića želuca i duodenuma. U velikim svjetskim centrima povremeno se izvodi i kolonična manometrija kojom se ispituje snaga pokretljivosti mišića debelog crijeva. Sve te metode znatno olakšavaju kategorizaciju bolesnika s funkcijskim poremećajima, te time usmjeravaju daljnje liječenje. 

 

LIJEČENJE NEALKOHOLNE MASNE BOLESTI JETRE

prof.dr.sc. Ivica Grgurević, specijalist gastroenterolog i hepatolog, Zavod za gastroenterologiju, hepatologiju i kliničku prehranu, Klinika za unutarnje bolesti, KB Dubrava

Nealkoholna masna jetra (engl. non alcoholic fatty liver disease, NAFLD) jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice od koje boluje oko 25% populacije. Epidemiološki trendovi NAFLD-a poklapaju se s trendovima prekomjerne tjelesne težine i pretilosti. NAFLD predstavlja podlogu za nastanak ciroze i raka jetre, te povećava rizik za nastanak drugih bolesti u sklopu metaboličkog sindroma, a poglavito kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. 

Temelj liječenja predstavlja redukcija tjelesne težine, pa se preporuča redovita umjerena fizička aktivnost. Kod pacijenata kojima to nije dovoljno preporuča se farmakoterapijska intervencija sa za sada ograničenim izborom i učinkovitosti dostupnih lijekova. Znanstveno je najbolje utvrđena djelotvornost pioglitazona i vitamina E, no bez potvrđenog učinka na sprječavanje razvoja fibroze jetre koja je najvažniji čimbenik za dugoročnu prognozu bolesti. Osim toga, kod dugotrajne primjene pioglitazona može ponovo doći do porasta tjelesne težine, a dugotrajna primjena vitamina E povezana je s rizikom hemoragijskog inzulta, moguće i nastanka karcinoma prostate, pri čemu treba znati da oko 50% pacijenata uopće nema odgovor na primjenu vitamina E. U tijeku su istraživanja drugih lijekova kao što su obetikolna kiselina (OCA), elafibranor (PPAR α/δ agonist), liraglutid (GLP-1agonist), statina i drugih, od kojih preliminarni podaci pokazuju da jedino OCA ima antifibrozni učinak. U nedostatku konvencionalnih lijekova atraktivnom se nameće opcija „prirodnih“ lijekova kao što su vitamini C, D, E, herbalni pripravci (silimarin), te probiotici. Vitamn C djeluje kao antioksidans i sudjeluje u homeostazi lipida. U velikom istraživanju koje je obuhvatilo 3.471 ispitanika uočena je inverzna korelacija između rizika za NAFLD i dnevne količine uzimanja vitamina C, što je bilo uočeno kod muškaraca normalne tjelesne mase. Vitamin D ima imunomodulatorna djelovanja te smanjuje ekspresiju upalnih i fibrogenih medijatora u jetri. Prema nekim studijama primjena vitamina D smanjuje rizik nastanka kolorektalnog karcinoma koji je također viši kod bolesnika s NAFLD. U jednoj studiji uočena je progresivno niža serumska koncentracija vitamina D kod bolesnika s više komponenti metaboličkog sindroma, kao i njegova niža koncentracija kod bolesnika s višim stupnjevima steatoze i stadijima fibroze u jetri. Silimarin je ekstakt sikavice čiji je aktivni sastojak silibinin mješavina flavonolignanasilibina, silikristina i silidiaza u omjeru 3:1:1. Silibinin ima hepatoprotektivno djelovanje koje se očituje kroz imunomodulaciju upalnog odgovora, redukciju fibrogeneze, a čak je pokazao i antivirusno djelovanje kod hepatitisa C. Međutim u dosadašnjim studijama nije dokazan njegov klinički značajan učinak na redukciju fibroze u jetri. Tek je u recentnom kontroliranom randomiziranom istraživanju u kojem su korištene znatno više dnevne doze silimarina (2,1 g/dan) utvrđeno da u odnosu na placebo primjena silimarina rezultira statistički značajnim smanjenjem stvaranja fibroze kod pacijenata s histološki dokazanim NASH. Crijevna mikroflora ima značajnu ulogu u nastanku i progresiji NAFLD, pri čemu dolazi do disbioze, narušavanja integriteta epitelne barijere, povećanog dotoka bakterijskih produkata (LPS) u jetru, gdje oni aktiviraju upalu stimulacijom Kupfferovih stanica posredstvom TLR4 receptora. Na eksperimentalnom modelu kod štakora primjena probiotika (Lactobacillus acidophilus, Bifidobacterium infantis i Bacillus cereus) rezultirala je ispravljanjem disbioze,  poboljšavanjem intestinalne barijere, smanjenom produkcijom LPS i smanjenom jetrenom ekspresijom TLR4, te manjom upalnom aktivnosti u histološkoj analizi jetre tretiranih životinja.  

 

IZAZOVI U RJEŠAVANJU OPSTIPACIJE KOD DJECE

prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži spec. pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena

Opstipacija ili zatvor vrlo je čest problem kod djece, a označava neredovitu stolicu (frekvencija rjeđa od 3 stolice tjedno), otežanu i bolnu defekaciju, tvrde ili prevoluminozne stolice. Pokazalo se da je 3-5% svih posjeta pedijatru i 25% dolazaka pedijatrijskom gastroenterologu vezano upravo za opstipaciju. Procijenjuje se da od opstipacije pati ukupno 0,3-8% djece. Najveća učestalost tegoba obično je u dobi između 2. i 4. godine života.

Kod određenog broja djece, osim problema s defekacijom, javljaju se i drugi simptomi koji iz toga proizlaze - u 30% slučajeva bol u trbuhu, u 10-15% smetnje mokrenja ili čak mokraćna infekcija, slab apetit, pojava svježe krvi nakon defekacije i slično.

Uzroci opstipacije mogu biti organski ili funkcijski. Organski uzrokovane opstipacije u podlozi imaju određeni patološki poremećaj (bolest) dok su funkcijske one gdje ne nalazimo patologije. Srećom, 95% svih opstipacija kod djece su funkcijske prirode. Triger za opstipaciju mogu biti promjena u jelovniku, stres vezan za uspostavu kontrole sfinktera,  polazak u vrtić ili školu, slabija hidratacija, naročito u vrijeme akutnog infekta, izbjegavanje obavljanja stolice u neoptimalnim uvjetima itd. U takvim okolnostima dijete ne defecira redovito, a stolica se nakuplja i postaje tvrda i/ili obilna što rezultira bolnim doživljajem prilikom defekacije. Zbog toga se razvija manevar zadržavanja stolice, koji se ponavlja kod svakog nagona na defekaciju da bi se izbjegao ponovni osjećaj neugode.

Ako je na temelju anamneze i pregleda jasno da se radi o funkcijskoj opstipaciji nije potrebno provoditi daljnju dijagnostiku. No, ako postoje neki upozoravajući znaci (rani nastanak tegoba, promjene u fizikalnom statusu djeteta ili bilo kakva druga popratna simptomatologija) nužna je daljnja obrada.

Za rješavanje funkcijske opstipacije važno je roditelje educirati što da poduzmu. Ako je nakupljeno puno stolice, tada je to prvo potrebno evakuirati, što se može postići primjenom čepića, klizmi ili oralnih laksativa. Zatim je bitno stolicu dugoročno održavati mekanom da bi je dijete prestalo zadržavati. To se postiže primjenom oralnih osmotskih laksativa, uz adekvatnu prehranu. Na kraju kada defekacija postane uredna, potrebno je postupno prekinuti terapiju uz daljnji nadzor da se problem ne bi ponovio.  

        

VLAKNIMA PROTIV PROBAVNIH TEGOBA: ŠTO KAŽU SMJERNICE?

dr.sc. Hrvoje Silovski, spec. kirurgije, Klinika za kirurgiju, Zavod za gastrointestinalnu kirurgiju, KBC Zagreb

Vlakna su heterogena skupina spojeva koju je teško definirati. U Europi su vlakna definirana Uredbom (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani - „vlakna” su polimeri ugljikohidrata sa tri ili više monomernih jedinica koje nisu probavljive niti se apsorbiraju u tankom crijevu, a pripadaju jednoj od sljedećih kategorija:

- jestivim polimerima ugljikohidrata koji su prirodno prisutni u hrani,

- jestivim polimerima ugljikohidrata koji su dobiveni iz sirove hrane fizikalnim,   enzimskim ili kemijskim postupkom te imaju koristan fiziološki učinak za koji postoje općeprihvaćeni znanstveni dokazi,

- jestivim sintetskim polimerima ugljikohidrata koji imaju koristan fiziološki učinak i za koje postoje općeprihvaćeni znanstveni dokazi.

U Europi, vlakna kao skupina imaju priznat samo jedan pozitivan fiziološki učinak, i to da uzimanje 25 grama vlakana na dan omogućuje trajanje tranzitnog vremena od 2-3 dana i jednu stolicu svaki dan, uz 70% vode u stolici. To se smatra normalnom laksacijom kod odraslih.

Psilijum ima više priznatih pozitivnih fizioloških učinaka – omekšanje stolice, liječenje opstipacije, upotreba u stanjima kod kojih je potrebna mekana stolica (hemoroidi, analna fisura, poslije operacija u analnom području, sniženje kolesterola).

Smjernice za liječenje opstipacije i hemoroida kažu da je prva linija liječenja tih tegoba povećanje vlakana u prehrani ili uzimanje dodataka prehrani koja sadrže vlakna. Nažalost, u liječničkoj i ljekarničkoj praksi takav pristup liječenju nije zaživio. 

 

„BEZ GLUTENA“ – TREND ILI STVARNA POTREBA?

doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender, KBC Zagreb i Vitaminoteka d.o.o.

Gluten je postao prehrambeni neprijatelj broj 1. Gotovo da nema rasprave o prehrani koja na kraju ne završi s pričom o štetnosti glutena. Tržište bezglutenske hrane raste iz godine u godinu, vodeće svjetske prehrambene kompanije lansiraju bezglutenske inačice proizvoda, jer potrošači sve više traže takvu hranu. Međutim, gdje je tu znanstvena istina? Radi li se tek o neutemeljenom trendu ili smo doista pretjerali s glutenom tijekom posljednjih desetljeća?

Gluten je proteinska komponenta prisutna u pšenici, raži i ječmu – žitaricama koje su u većoj ili manjoj mjeri prisutne u svakodnevnoj prehrani. Proteini glutena osiguravaju elastičnost i „ljepljivost“ proizvoda od brašna zbog čega zauzimaju cijenjeno mjesto u pekarskoj industriji.  Gluten također ima svojstva emulgatora i stabilizatora te je izvrstan nositelj aroma i začina. Zahvaljujući tim svojstvima, vrlo često nalazi put do brojnih, manje očekivanih namirnica. Primjerice, često se koristi u industrijskim umacima i aromama, a moguće ga je pronaći i u dodacima prehrani i lijekovima.

Svijest o bolestima i tegobama koje može izazvati gluten značajno se povećala. No, gluten se više ne vezuje isključivo uz ozbiljnu autoimunu bolest celijakiju od koje boluje tek 1% populacije. Danas je poznata i preosjetljivost ili intolerancija glutena, a bezglutenska prehrana preporučuje se i kod nekih drugih bolesti poput autizma kod djece. Jednim dijelom, bezglutenska prehrana postala je moderna, no neke činjenice ipak upućuju na to da je suvremena populacija pretjerala s unosom glutena i da možda svatko od nas ima svoju „kritičnu dozu“ glutena koju ne bi trebalo premašiti.

Osim celijakije i alergije na pšenicu, postoje slučajevi reakcija na gluten kod kojih se ne uključuju ni autoimuni ni alergijski mehanizmi. Takvi slučajevi obično se definiraju kao preosjetljivost ili intolerancija glutena. Općenito, kada se javljaju tegobe za vrijeme konzumacije glutena, a nestaju za vrijeme provođenja bezglutenske dijete, moguće je da se radi o intoleranciji, ako je dijagnoza celijakije isključena. Dodatna razlika između intolerancije i celijakije je i u tome što kod intolerancije ne nastaju oštećenja na tankom crijevu i općenito se to stanje ne smatra ozbiljnom zdravstvenom prijetnjom. Osobe s intolerancijom glutena mogu imati smanjenu kvalitetu života, suočavaju se s frustracijama zbog nejasne dijagnostike i često su prepuštene same sebi kod planiranja prehrane i odabira bezglutenskih namirnica.

 

DODACI PREHRANI I HRANA ZA POSEBNE MEDICINSKE POTREBE ZA PROBAVNI SUSTAV

dr.sc.Lea Pollak, dipl.ing, znanstvena suradnica, Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Dodaci prehrani koji sadrže koncentrirane nutrijente i/ili ekstrakte bilja tradicionalno se koriste za zdravlje probavnog sustava. Također, u određenim kliničkim situacijama nužno je primijeniti posebno dizajnirane i prilagođene enteralne pripravke, jer bolesniku ne odgovara uobičajena prehrana, ili je nije u stanju uzimati ili gutati.

Sastavci takvih pripravaka nutricionistički su usklađeni s potrebama bolesnika. Pripravci za prehranu bolesnika posebno su kategorizirana hrana koju nazivamo „hrana za posebne medicinske potrebe“, a izdaje se na liječnički recept uz preporuku liječnika specijalista. Nalaze se na Listi lijekova HZZO-a i prodaju isključivo kroz ljekarnički kanal.

Hrana za posebne medicinske potrebe regulirana je Uredbom EU 609/2013 koja se odnosi na Hranu za posebne skupine (Food for special groups) u koju se još ubrajaju i hrana za dojenčad i malu djecu, te zamjene za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti. Takva hrana je posebno pripremljena ili je posebnoga sastava, a namijenjena je za dijetalnu prehranu bolesnika te se mora konzumirati pod liječničkim nadzorom.

Neke od biljnih vrsta koje su bile prezentirane u izlaganju su amla, maslačak, sikavica, menta, đumbir i klinčić, odnosno njihove odabrane aktivne tvari. Kroz prizmu narodne medicine došlo se do modernog pristupa primjene dodataka prehrani, te se prikazala uloga ljekarnika i nutricionista, te regulatorni aspekti u području dodataka prehrani i hrane za posebne medicinske potrebe.

 

ANTACIDI U LIJEČENJU BOLESNIKA S DISPEPSIJOM

GASTROEZOFAGEALNIM REFLUKSOM I PEPTIČNIM POREMEĆAJIMA

Katja Grubelić Ravić, dr.med., subspec. gastroenterologije i hepatologije, Poliklinika Amruševa

Antacidi se već stoljećima primjenjuju u liječenju dispepsije i peptičnih poremećaja, te su se do danas zadržali kao prvi izbor u terapiji povremene žgaravice i dispepsije.

Žgaravica je osnovni simptom GERB-a. Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) predstavlja stanje koje nastaje kada refluks kiselog želučanog sadržaja u jednjak uzrokuje značajne kliničke simptome i/ili oštećenje sluznice jednjaka. Radi se o učestalom problemu s obzirom da se javlja kod 10-20% zapadne populacije, i to barem jednom tjedno. Značajno smanjuje kvalitetu života bolesnika i predstavlja znatno opterećenje zdravstvenog sustava.

Većina epizoda žgaravica događa se postprandijalno što je paradoksalno s obzirom na to da hrana puferira kiseli sadržaj želuca. Međutim, ispitivanja su pokazala da se izlučena kiselina nakuplja preko obroka hrane, oblaže ga i stvara rezervoar (engl. acid pocket) koji je na taj način u uskom kontaktu s gastroezofagealnim spojem.

Učinak antacida usmjeren je direktno na taj, kiseli odjeljak. Riječ je o slabim bazama koje reagiraju sa želučanom klorovodičnom kiselinom, pri čemu nastaju sol i voda. Dodatna prednost te formulacije leži u tome što ostaje na istom mjestu i više od 3 sata nakon primjene. Nakon obroka luči se oko 45 mEq/sat klorovodične kiseline. Pojedinačna doza od cca. 156 mEq antacida, koja se uzima 1 sat nakon obroka, učinkovito neutralizira želučanu kiselinu tijekom iduća 3 sata.

Također, danas je supresija lučenja kiseline standard terapije GERB-a. U tom smislu najučinkovitiji lijekovi su inhibitori protonske pumpe. Međutim važno je napomenuti da dio bolesnika ima refluksne smetnje unatoč primjeni pune doze inhibitora protonske pumpe, a antacidi svojim jedinstvenim mehanizmom djelovanja imaju dobar terapijski učinak kod tih bolesnika s dominantno intermitentnom postprandijalnom žgaravicom.

 

UPORABA PROBIOTIKA KOD SINDROMA IRITABILNOG CRIJEVA

dr. Malwina Naghibi, Protexin

Najmanje jedna od deset osoba u Europi pati od sindroma iritabilnog crijeva (IBS), a njegova se učestalost povećava svake godine. Točna patofiziologija IBS-a i dalje ostaje nerazjašnjena, međutim noviji dokazi upućuju na poremećaj osovine koju čine mikrobita-crijeva-mozak. Crijevna mikrobiota važna je za brojne fiziološke procese, a njezina neravnoteža (disbioza) povezana je s brojnim bolestima.

Upotreba korisnih bakterija (probiotika) pokazala je učinkovitost kod akutnog gastroenteritisa, proljeva uzrokovanog antibioticima, sindroma iritabilnog crijeva i brojnih drugih stanja.

Tijekom predavanja bilo je govora o čimbenicima koji utječu na mikrobiotu, vezi između IBS-a i ljudskog mikrobioma, te o najnovijim dokazima o suplementaciji korisnim bakterijama kod bolesnika s IBS-om. Preporuke aktualne u Velikoj Britaniji i Europi pružile su uvid u indikacije u kojima bi se probiotici trebali preporučiti pacijentima.

 

KLINIČKA INDIVIDUALIZIRANA FITOTERAPIJA I MIKRONUTRICIJA U SLUŽBI IMUNITETA TE VEZA S MIKROBIOMOM

dr. Marc Beck, Pileje

U uvodnom dijelu predavanja govorilo se o vezi između probavnog sustava (mukoza u crijevima, mikrobiota) i imuniteta. Ta veza počiva na razumijevanju TH1, TH2, TH12, Treg limfocita i povezanosti s problematikom propusnih crijeva.

Pri odabiru odgovarajućeg probiotika bitno je poštovati nekoliko kriterija, jer samo pojedini probiotici mogu imati pozitivne učinke na organizam, pa zato nije svejedno koje probiotičke bakterije se koriste u pojedinim slučajevima. Ono što određuje djelovanje i učinkovitost određenog probiotika deklarirano je na poleđini pakovanja, gdje obavezno mora biti naznačeno koji soj/sojeve proizvod sadrži i u kojoj količini. Za svako stanje, bolest ili poremećaj postoje ciljani probiotici za čije se sojeve bakterija u dovoljnim količinama dokazano zna da povoljno djeluju na taj pojedini problem. 

U slučaju kada je cilj prevenirati i obraniti organizam od infekcija, potrebno je odabrati probiotik koji će poticati jačanje imuniteta. Tvrtka Pileje razvila je liniju specifičnih probiotika Lactibiane, a u Lactibiane Référence proizvodu nalaze se specifični bakterijski sojevi odgovorni za jačanje imuniteta, čija je svrha smanjenje respiratornih infekcija tijekom zime. Za prevenciju i potpuni pristup terapiji, uz probiotik je korisno kombinirati i prebiotike te ljekovite biljke koje mogu biti od iznimne pomoći, ako zaista sadrže aktivne supstancije koje ih čine djelotvornima, tj. proizvod obavezno mora biti standardiziran na aktivne supstancije. Biljni dodaci prehrani tipa Phytostandard osiguravaju standardizirane ekstrakte svježih biljaka iz isključivo organskog uzgoja, dobivene novom patentiranom tehnologijom ekstrakcije koja u konačnici osigurava proizvod sa sačuvanim aktivnim tvarima u većim koncentracijama i bržeg djelovanja.

Kroz zanimljive slučajeve iz prakse, uz odabir odgovarajućeg probiotičkog soja,  obradili su se slučajevi recidivirajuće i kronične infekcije (ORL sustav, recidivirajući cistitis, mikoze); hipersenzibilnost (alergije, intolerancija na hranu); upalne bolesti crijeva; posljedice upale u crijevima (debljina, metabolički sindrom, tjeskoba i depresija).

 

S. BOULARDII - ANTIDIJAROIK S PROBIOTIČKIM DJELOVANJEM

Davor Radić, dr.med., spec. internist, Zavod za gastroenterologiju I hepatologiju, KBC Zagreb

Široka primjena antibiotika u svakodnevnoj praksi uzrok je mnogobrojnih gastroenteroloških tegoba, od kojih je najčešća pojava dijareja uzrokovana antibioticima. Uzimanje antibiotika dovodi do neselektivnog uništenja bakterija crijevne mikrobiote s pojavom neravnoteže između dobrih i loših bakterija, tj. razvoja crijevne disbioze. Mnogobrojne, relevantne studije upućuju na to da se istovremenom upotrebom probiotika i antibiotika značajno smanjuje pojava dijareja povezanih s antibioticima.

Saccharomyces boulardii je nepatogeni kvasac koji se koristi u liječenju i prevenciji mnogih gastrointestinalnih tegoba, uključujući nekoliko različitih vrsta proljeva.

Studije upućuju na učinkovitost S. boulardii u liječenju akutnih dijareja uzrokovanih antibioticima, u njihovoj prevenciji kao i prevenciji infekcije Clostridium difficile.

Prema meta-analizi u koju je bila uključena 21 randomizirana studija i 4.780 pacijenata, istovremeno uzimanje S. boulardii s antibioticima smanjilo je rizik od pojave proljeva sa 18,7% na 8,5%, a kod djece i rizik od razvoja Clostridium difficile infekcije. Štoviše, upotreba S. boulardii pokazala se učinkovitom i sigurnom ne samo kod odraslih već i kod djece.

 

HELICOBACTER PYLORI: OSVRT NA TERAPIJU I NOVE MOGUĆNOSTI

Leonardo Bressan, dr.med., Ordinacija opće medicine, Rijeka

Bakterija Helicobacter pylori (H. pylori) od samog otkrića 1982. godine plijeni pažnju stručne javnosti, zbog čega su australski istraživači - patolog Robin Warren i gastroenterolog Barry Marshall - 2005. godine i dobili Nobelovu nagradu za medicinu.

Poznato je da infekcija bakterijom H. pylori igra značajnu ulogu pri razvoju kroničnog gastritisa, želučanog (50-60%) i duodenalnog vrijeda (85-90%) ali i ključnu ulogu u patogenezi želučnog karcinoma te niskomalignih MALT limfomaZbog toga je 1994. godine infekcija H. pylori svrstana u karcinogene prvog reda.

Saznanja o dijagnostici i terapiji infekcije s H. pylori znatno su se mijenjala tijekom posljednja tri desetljeća, a opsežna istraživanja rezultirala su poplavom publikacija iz različitih područja: epidemiologije, dijagnostike i kliničke prezentacije, s posebnim interesom prema definiranju terapijskih mogućnosti te najčešće svjetske infekcije.

Novije studije pokazuju značajan pad djelotvornosti do sada uobičajene terapije. U većini novih kontroliranih studija, trojnom terapijom može se eradicirati H. pylori kod najviše 70% bolesnika, što je značajno manje od željenih 80-90%. Postoji više mogućih objašnjenja za pad djelotvornosti dosadašnje uobičajene trojne terapije, ali glavni je razlog porast primarne rezistencije H. pylori na sve veći broj antibiotika.

Zbog toga, u ovom trenutku treba pokušati sagledati “širu sliku” problema, uz promišljanje može li promjena u prehrani i u kojoj mjeri pomoći u prevenciji i u liječenju infekcije uzrokovane Helicobacter pylori. Postoje li na tržištu preparati koji mogu pripomoći već prenapregnutom imunološkom sustavu današnjeg čovjeka? O tome se raspravljalo u ovoj prezentaciji.

 

KONSTIPACIJA U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Katarina Fehir Šola, mag.pharm., univ.mag.pharm., Ljekarne Bjelovar

Funkcionalna konstipacija pripada skupini funkcionalnih crijevnih poremećaja. Definira se kao stanje koje karakterizira trajno otežana ili nepotpuna defekacija i /ili nefrekventno micanje crijeva (jednom svaka 3–4 dana) u odsutnosti alarma simptoma i sekundarnih uzroka. Funkcionalna konstipacija može imati različite uzročnike: od promjene u prehrani, fizičke neaktivnosti, životnog stila, do primarne disfunkcije motaliteta crijeva. Prevalencija konstipacije i njezin negativni utjecaj na kvalitetu života izraženi su kod osoba starije životne dobi, i to s učestalošću od 26% kod muškaraca i 34% kod žena starijih od 65 godina, dok u domovima za starije i nemoćne taj postotak nadilazi 50%. Konstipacija je kronični problem kod mnogih pacijenata diljem svijeta. Kod pojedinih skupina ljudi kao što su starije osobe, konstipacija predstavlja značajni zdravstveni problem. Vrlo je čest uzrok posjete liječniku, ali i vrlo čest razlog za samoliječenje. U starijoj populaciji velik je problem i ovisnost o laksativima.

Primarni cilj je riješiti problem konstipacije odabirom sigurnog i učinkovitog laksativa, te prevencija daljnjih problema uspostavom normalne funkcije crijeva, uz promjenu prehrane i životnih navika, te sprječavanje navikavanja na laksative.

Ljekarnik svakodnevno u svom radu sudjeluje u identifikaciji uzroka konstipacije, edukaciji pacijenata o prevenciji i u rješavanju tog problema. Iako se uvijek prvo savjetuju promjena životnog stila i nefarmakološke mjere, često se ti savjeti ne slušaju, jer je potrebno vrijeme da bi se vidio rezultat. Potrebno je poticati pacijente na adherenciju te na izbjegavanje navikavanja na laksative. Laksative treba birati prema godinama pacijenata i njihovom zdravstvenom statusu, a važno je u obzir uzeti i mehanizam djelovanja pojedinog preparata.

 

GASTRO PROJEKT KRALJEVEC

Antonija Bojić Godinić, mag pharm., ZU Lukačin

Gastrointestinalne tegobe čest su problem pacijenata koji dolaze u ljekarnu. Većina ih progovara o svojim simptomima, ali problem žgaravice rješavaju traženjem OTC preparata po svojoj želji, bez dodatnih pitanja. Cilj ovog projekta bio je promijeniti sliku farmaceuta kao izdavača OTC lijekova, te povećati svijest pacijenata o odgovornom samoliječenju i promjeni životnih navika kod problema gastritisa i žgaravice.

Metoda kojom smo se koristili bila je anonimna anketa. Na 51 pacijentu sa simptomima žgaravice provjerili smo njihove životne navike, ali i njihovo mišljenje da li im ljekarnik može pomoći svojim savjetom. Također, proslijedili smo im naputak s par kratkih savjeta kako si prehranom i promjenom životnih navika mogu olakšati tegobe, a kao zahvalu na uloženom vremenu i trudu uzorak OTC antacidnog preparata.

Na uzorku od 51 pacijenta (većina starija od 50 godina, podjednaka zastupljenost po spolu) došli smo do sljedećih rezultata: 45% ih je bilo bez ikakve gastro-dijagnoze, samo sa simptomima žgaravice; 50% je imalo liječničku dijagnozu gastritisa; 3% infekciju H. pylori; 2% GERB. Većina ih je uzimala lijekove protiv žgaravice zajedno s lijekovima protiv bolova tipa NSAR (OTC ibuprofen) i to njih 70%; 10% ih ne uzima nikakve lijekove; a 20% koristi i ASK.

Liječnički savjet dobilo je 23% ispitanika, savjet ljekarnika 33%, a ostatak ispitanika nitko nije savjetovao o prehrani. Pacijenti su se pridržavali preporučenog svakodnevnog unosa vode i kofeinskih napitaka, a 39% pacijenata sa simptomima žgaravice bili su povremeni ili stalni pušači.

Za ovaj projekt pacijenti su pokazali značajan interes. Prvi korak u liječenju bolesti gastrointestinalnog trakta je promjena životnih navika - manji i češći obroci, pojačana fizička aktivnost, smanjenje tjelesne težine i prestanak pušenja. Rezultati govore u prilog značajnoj ulozi ljekarnika u edukaciji pacijenta o prehrambenim i životnim navikama kod gastritisa i žgaravice.

 

 PREDSTAVLJANJE UPITNIKA ZA SAVJETOVANJE PRI ODABIRU PROBIOTIKA

Olgica Velkovski Škopić, mag.pharm., Ljekarne zagrebačke županije

Broj indikacija u kojima se kao adjuvantna terapija ili prevencija preporučuje uzimanje probiotika u kontinuiranom je porastu kao i sam broj probiotskih pripravaka koji se mogu naći u Hrvatskoj. U ljekarničkoj praksi može se primijetiti, nedovoljnopoznavanje sojeva probiotskih bakterija i njihovog djelovanja te veliki broj međusobno neusporedivih proizvoda koji ih sadrže što priječi kvalitetno savjetovanje. Zbog nedostatka informacija i/ili nepotpune edukacije svih zdravstvenih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, interes za temu takvog savjetovanja u ljekarnama je slab. Vrlo često se kao problem može javiti i nedovoljna informiranost pacijenata o kvaliteti i specifičnosti različitih proizvoda koji sadrže probiotske bakterije, te o činjenici da jedan probiotski soj ne može djelovati na različite tegobe ili simptome.

Postavlja se pitanje može li ljekarnik, uz adekvatnu edukaciju i dodatne alate, pacijente proaktivno savjetovati o odabiru pravilnog probiotika već prilikom uobičajenog rada za recepturom. Na koji se način mogu povećati kompetencije ljekarnika u tom području? Može li ljekarnik savjetovati pacijenta i zajedno s njim izabrati pravilan probiotski soj, u pravoj koncentraciji za pravu indikaciju, i što mu pritom može pomoći?

 Kako bi olakšala rad i preporuku probiotskih pripravaka koji pretežno imaju status dodataka prehrani, po uzoru na postojeće materijale za Metaboličko savjetovanje i Savjetovanje pacijenata o astmi, Pliva je u suradnji s farmaceutima sudjelovala u stvaranju novog alata. Projekt je započet sa skupinom ljekarnika koji su pasivno sudjelovali na tematskoj konferenciji o probioticima u Sv. Martinu na Muri, u studenom 2017., a potom i interdisciplinarno na platformi Plivamed.net, u sklopu ekspertne skupine (srpanj 2018.) koju je moderirala Martina Prusac, mag.pharm.

Upitnik je koncipiran tako da se u kratko vrijeme može savjetovati osoba za recepturom ili u ordinaciji, i to anketiranjem o prehrambenim navikama, unosu vlakana, načinu života i simptomima koji su ga doveli na savjetovanje, u skladu sa svim pravilima struke. U obzir se uzimaju i farmakoterapija, prethodna iskustva s uzimanjem probiotskih pripravaka, komplementarna terapija te eventualni komorbiditeti. Plivin upitnik dobrodošla je pomoć u svakodnevnom radu ljekarnika koji žele bolje i više.

Predstavljanje upitnika bilo je interaktivno, uz primjere iz prakse i prezentaciju rezultata kratkog upitnika o uzimanju probiotika koji se provodio u Ljekarnama Zagrebačke županije i ljekarnama Draženović, u svibnju 2018. g.