Liječenje boli lokomotornog sustava

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autori članka: Dubravčić-Šimunjak S., Šimunjak T., Vindiš A.

Bol je mehanizam koji omogućava izbjegavanje opasnih situacija, sprječavanje daljnjih oštećenja tkiva i poticanja procesa izlječenja

 
Liječenje boli lokomotornog sustava

 

Bol je subjektivan, individualan osjećaj koji naša osjetila mogu otkriti. Međunarodno udruženje za studiju boli (IASP) uvelo je 1979. najšire primjenjivanu definiciju boli:" Bol je neugodan emocionalni i osjetni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.” Na osnovi patofiziologije bol možemo klasificirati na nocioceptivnu, neuropatsku te funkcionalnu bol, s tim da se često nocioceptivna i neuropatska bol međusobno preklapaciju u subjektivnom i objektivnom doživljaju pojedinca.

Bolni put predstavlja širenje bolnog podražaja od mjesta ozljede do mozga. Na osnovi anatomije i neurofiziologije dijeli se na četiri faze: transdukciju, transmisiju, modulaciju i percepciju. Transdukcija (podražaj, nociocepcija) odvija se na mjestu ozljede, odnosno na mjestu djelovanja vanjskog stimulusa. Važnu ulogu imaju receptori za bol – nocioceptori - smješteni u koži, potkožnom tkivu, mišićnim ovojnicama, tetivama i senzornim organima. Oni imaju sposobnost bolne podražaje pretvarati u živčane, tako da perifernim živcima s mjesta ozljede/ djelovanja vanjskog stimulusa prenose nastali podražaj prema leđnoj moždini i središnjem živčanom sustavu. Transmisiju (prijenos) bolnog podražaja posreduje periferni živac putem kojega se podražaj prenosi u leđnu moždinu. U prijenosu tih impulsa sudjeluju brojni prijenosnici – neurotransmiteri koji utječu na brzinu prijenosa samog bolnog impulsa. Modulacija (obrada) je dio bolnog puta u leđnoj moždini. Pomoću specijalnih mehanizama (uzlaznih i silaznih) vrši se modeliranje podražaja koji putuje u talamus, centar za bol u mozgu. Četvrtu fazu bolnog puta predstavlja percepcicja, odnosno njezino doživljavanje u mozgu. Tu dolazi do projekcije živčanih putova za prijenos boli u moždanoj kori i svjesnog doživljavanja boli. Kako će se konačno doživjeti bolni podražaj, ovisi o psihičkom stanju osobe i utjecaju okoline, koji mogu pojačati sam bolni podražaj (strah, srdžba, žalost, nesanica, osamljenost) ili ublažiti (suosjećanje, nada, odmornost, veselje, socijalno blagostanje).

Prema dužini trajanja bol dijelimo na akutnu i kroničnu (koja postaje bolest sama za sebe radi socijalne, psihološke i somatske nadgradnje). SZO (WHO) je 2007. propisala terapijske smjernice za liječenje blage, umjerene i teške boli, klasificirane prema vizualnoj skali boli od 1-10. Bol, naročito akutnu, treba što prije liječiti, da ne bi prešla u kroničnu fazu, a farmakoterapija zajedno s nizom fizioterapijskih postupaka i dalje predstavlja jedan od najvažnijih dijelova liječenja bolnih stanja.

Neopioidni analgetici i dalje spadaju u skupinu najpropisivanijih lijekova u liječenju raznih bolnih stanja. Svi oni imaju gotovo isto analgetsko, antiedematozno i protuupalno djelovanje, a međusobno se razlikuju u neželjenim učincima i nuspojavama na gastrointestinalni i kardiovaskularni sustav. Važno je naglasiti da u izboru analgetika treba poznavati farmakologiju propisanih lijekova koje treba uzimati redovno, kroz adekvatni, određeni, vremenski period. Korisne su i kombinacije lijekova, uz pažljivo praćenje i zbrinjavanje nuspojava.

Djelotvornost topičkih preparata koji u sebi sadrže nesteroidne protuupalne lijekove prihvaćena je od brojnih međunarodnih udruženja (EULAR, OARSI, ACR) u liječenju bolnih stanja povezanih s osteoartrotskim promjenama sustava za kretanje. Djelotvornost topičkih pripravaka ovisi o mogućnosti penetracije kroz kožu i postizanja djelotvorne koncentracije u ciljnim tkivima, o aktivnim svojsvima lijeka, pojačivačima penetracije i o svojstvima kože. Topički preparati na mjestu primjene postižu analgetski, antiinflamatorni i antiedematski učinak bez opterećenja gastrointestinalnog sustava i s minimalnim rizikom za interkaciju s drugim lijekovima, a time i neželjenim nuspojavama. Topički preparati mogu se aplicirati samostalno, ili kao dopune oralnim preparatima, ovisno o tipu bolova i oštećenja lokomotornog sustava. Indikacije za njihovu primjenu su brojne – od sportskih ozljeda, bolova u mišićima, tetivama, zglobnim strukturama, vratu i leđima do uznapredovalih osteoartroskih promjena na velikim i malim zglobovima. Topički pripravci također se mogu aplicirati i terapijskim ultrazvukom u obliku sonoforeze kao kontaktnim medijem radi bolje penetracije kroz kožu i bržeg ciljanog djelovanja na određeno medicinski tretirano područje. Primjena iontoforeze zahtijeva detaljnu informaciju proizvođača o ionskom sastavu topičkog pripravka da bi se lijek pravilno aplicirao na pozitivnu ili negativnu elektrodu elektroterapijskog postupka liječenja boli.

Fizikalna terapija kao dio fizikalne medicine, grane medicine koja proučava biološko djelovanje pojedinih oblika fizikalne energije i njihovu primjenu u dijagonostici, liječenju, prevenciji i rehabilitaciji, predstavlja glavni dio nefarmakološkog liječenja bolnih stanja lokomotornog sustava. Fizikalni čimbenici koji se koriste u fizioterapiji imaju nespecifično stimulativno djelovanje. Odgovor organizma je kompleksan i obuhvaća niz fizioloških zbivanja: hiperemiju, promjene u vegetativnoj inervaciji, aktiviranje hormonalnog sistema,  tj. dovodi do promjene reaktivnosti organizma u cjelini. U liječenju se koriste i prirodni ljekoviti čimbenici: balneološki (peloidi, mineralne vode i zrak), klimatski i talasoterapijski (ljekoviti  čimbenici svojstveni moru i primorju). Postoje fizioterapijski postupci kojima je djelovanje potpuno i teoretski objašnjeno (kinezioterapija) te oni koji su nedvoumno djelotvorni (djelovanje topline, hladnoće, opće masaže).

Primjena većine postupaka osniva se na simptomatskom liječenju čije je djelovanje nesumnjivo u njegovom neposrednom djelovanju, a brzi nastup djelovanja povoljno utječe na raspoloženje bolesnika i objašnjava prihvaćenost terapije. U liječenju se koristi elektricitet, magnetizam, zvuk, svjetlost, toplina, hladnoća, te mehanička energija, ali bez adekvatne kineziterapije i održavanja stanja nakon ciklusa fizioterapije, ne može se postići adekvatan učinak. Za uspješno liječenje bolnih stanja lokomotornog sustava neophoda je uska suradnja svih sudionika fizioterapijskog procesa – pacijenta, liječnika i fizioterapeuta.

MEDIS ADRIA PROMO

 

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner