Koža nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Aisa Zanki Zelić, mag.pharm., univ.mag.pharm. dermatofarmacije i kozmetologije

Većina preparata za njegu nakon sunčanja su emulzije ili gelovi koji sadrže komponente koje djeluju hidratantno, imaju protuupalno i antioksidativno djelovanje

Koža nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti

Sunce je smješteno u svemiru 149 milijuna kilometara od Zemlje, a svojom energijom omogućava opstanak života na Zemlji. Fotokemijska energija akumulirana u molekulama omogućuje nastanak metaboličkih i bioloških procesa u živim organizmima. Sunčevo svjetlo sudjeluje i u nastanku raznih bolesti kože, bilo da djeluje izravno (opekline i fototoksične dermatoze) bilo neizravno, posredovanjem drugih tvari (fotoalergijske pojave) do degenarativnih i malignih bolesti (elastoza i tumora).

 Sunčevo zračenje i izlaganje suncu

Svjetlosna energija akumulirana je u česticama zvanim fotoni. Energija zračenja obrnuto je proporcionalna valnoj duljini svjetla (Planckova formula) što znači da je energija svjetlosnih elektromagnetnih valova veća, ako je kraća valna duljina. Svjetlost koju emitira Sunce sastoji se od infracrvenog (IR), ultraljubičastog (UV) i vidljivog dijela spektra. Samo 10% Sunčeva spektra otpada na ultravioletno (UV) zračenja (200-400 nm).  No, upravo je taj dio Sunčeva spektra biološki najaktivniji. UV-zračenje (Slika 1.) dijelimo u tri područja: UVC (200-280 nm), UVB (280-320 nm) i UVA (320-400 nm). UVB-zrake iz Sunčeva svjetla prodiru do Zemljine površine.

 

Mnogi utjecaji UV-zračenja na kožu kao i na organizam nisu u cijelosti dovoljno istraženi, no poznato je da fotoni oštećuju deoksiribonukleinsku kiselinu (DNK) direktno i indirektno putem oksidativnog stresa. Oksidativni stres, procesima oksidacije i redukcije, rezultira nastajanjem reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) što uzrokuje lokalnu upalu i propadanje vezivnog tkiva (slika 2.).

 

Pojačano nastajanje endopeptidaza kao što su matriksne metaloproteinaze (MMP) dovodi do propadanja ekstracelularnog matriksa, a ono rezultira nastajanjem bora uz gubitak vlage i elasticiteta, pojačava osjetljivost kože i poremećaje u cijeljenju.

Izlaganje UV zračenju inducira nastanak različitih neuropeptida koji dovode do imunosupresije i fotostarenja, dodatno dovodi do zadebljanja epiderme, narušavanja barijerne funkcije kože i sloma homeostaze tkiva. Jedan od načina oštećenja DNK je pojava ciklobutan-pirimidinskih dimera (Slika 3.). Takva oštećenja, kao i ometanje reparacije DNK pod utjecajem fotoreaktivirajućih enzima, mogu biti uzrokom pojave staničnih atipija i malignog rasta.

 

Jasno je da nekontrolirano izlaganje sunčevom zračenju dovodi do promjene u strukturi i funkciji kože. Osnovna prevencija svih oblika fotooštećenja je odgovorno ponašanje na suncu, uz pravilnu zaštitu od sunčevog zračenja. Intenzitet UVA zraka se tijekom dana, a niti tijekom godine, ne mijenja značajno. Treba voditi računa „da sunce ne sija samo na plaži“. Iako u dječjoj dobi nećemo naići na kronična oštećenja kože nastala pod utjecajem sunca, upravo je djetinjstvo najosjetljivije razdoblje, jer „koža pamti“. Djelovanje UV zraka na kožu je kumulativnog karaktera. Dokazano je da se najveći dio ukupne životne akumulacije događa tijekom djetinjstva i adolescencije, pa je zato naglasak preventivnih programa odgovornog ponašanja na suncu usmjeren na dječju i adolescentsku dob.

Izlaganje suncu utječe na kožu ne samo djelovanjem UV zračenja već i djelovanjem infracrvenog zračenja (IR) te njihovom kombinacijom. IR zračenje doživljavamo kao toplinu. Uočeno je da temperatura kože, mjerena u dermisu, raste sa 40°C na 43°C nakon 15-20 minuta izlaganja izravnom ljetnom podnevnom suncu. Temperatura pojačava učinak UV zračenja na kožu.

Lipidi u koži mogu biti oštećeni toplinom što dovodi do daljnjeg oštećenja epidermalne barijere i daljnje dehidracije. Čak i kad koža izgleda neoštećeno sunčevim zračenjem, pojačani transepidermalni gubitak vode (TEWL) je činjenica kao i iritacija živčanih završetaka. Vjetar koji često puše uz more u toplim danima pojačava isparavanje vode iz kože. Zbog efekta hlađenja vjetra, smanjuje se osjećaj topline i osobe se duže izlažu suncu. Zbog pojačanog isparavanja koža gubi vlagu i u vodi topive prirodne faktore ovlaživanja. Pod djelovanjem sunca tijelo pojačava proizvodnju znoja. Rožnati sloj kože nabubri i opusti se što olakšava prodiranje zračenja u epidermis.

Najčešća posljedica neodgovornog i pretjeranog izlaganja suncu su sunčane opekline.

Tip kože po Fitzpatrick klasifikaciji (Tablica 1) pomaže nam u određivanju tko je u riziku od razvoja sunčanih opeklina i s njima povezanih bolesti.

Sunčane opekline su bolno crvenilo, ponekad plikovi uzrokovani izlaganjem sunčevim UV zrakama. Liječe se slično toplinskim opeklinama, pomoću hladnih obloga, nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (NSAIL), a u teškim slučajevima, sterilnim previjanjem i lokalno primijenjenim antibakterijskim lijekovima.

Simptomi i znakovi pojavljuju se za 1-24 h nakon izlaganja suncu, te osim u jakim reakcijama dosežu vrhunac unutar 72 h. Kožne promjene javljaju se u rasponu od blagog crvenila s kasnijim površinskim ljuštenjem, do boli, otekline i plikova. Opekline od sunca koje pogađaju potkoljenice, osobito pretibijalne površine su posebno neugodne i često polako zacjeljuju.

Ako je zahvaćen veliki dio površine tijela, mogu se razviti opći simptomi (vrućica, tresavica, slabost, šok) slični onima kod toplinskih opeklina; oni su vjerojatno uzrokovani otpuštanjem interleukina 1 (IL-1). Najčešće kasne komplikacije su sekundarna infekcija, mrljasta pigmentacija i osip nalik na milijariju. Oljuštena koža može tijekom sljedećih nekoliko tjedana biti izrazito osjetljiva na sunčevu svjetlost. Daljnje izlaganje treba izbjegavati, sve dok se opeklina potpuno ne povuče.

 

Njega kože nakon izlaganja suncu

Pri ublažavanju simptoma mogu pomoći oblozi od hladne vode kako bi se smanjila celularna dehidracija te potaknula reepitelizacija, oralna primjena NSAIL kao i lokalno nanošenje losiona s aloa verom. Lokalna primjena kortikosteroida nije ništa učinkovitija od hladnih obloga. Područja s plikovima ne trebaju se liječiti slično kao i druge opekline sterilnim povijanjem i lokalnom primjenom bacitracina ili srebrnog sulfadiazina. Mast ili losione koji sadrže lokalne anestetike (npr. benzokain) treba izbjegavati zbog opasnosti od alergijskog kontaktnog dermatitisa.

Čak i nakon izlaganja suncu bez znakova eritema, preporuča se primjerena njega kože, a u slučajevima sunčanih opeklina, njega je obavezna.

Kao prvi korak nakon izlaganja suncu, kožu treba oplahnuti mlakom vodom da se ukloni znoj i površinska prašina. Za čišćenje kože preporučuju se surfaktanti nježni za lipide i proteine kože. Većina preparata za njegu nakon sunčanja su emulzije ili gelovi koji sadrže komponente koje djeluju hidratantno, imaju protuupalno i antioksidativno djelovanje. Formulacije koje sadrže vazokonstrikivne ili adstringentne komponente koriste se da ublaže toplinu i osjećaj zatezanja.

Hidratantne komponente su klasične i dobro poznate higroskopne tvari ili humektanti koji mogu na sebe navući vodu iz okoline, a služe nadoknadi izgubljene tekućine u koži. Među najpoznatijim hidratantnim komponentama su: butilen glikol, glicerin, mliječna kiselina, pantenol, PCA, propilen glikol, sorbitol, urea.

 

Protuupalne komponente kao što su dekspantenol, gliciretinična kiselina, bisabolol ili alantoin, dodaju se u preparate za njegu nakon sunčanja da bi umanjile eritem i njegove simptome boli, crvenila i pečenja. Intenzivnije djelovanje imaju adstrigentne komponente koje imaju lokalni anestetski učinak i ublažavaju svrbež.

Od davnina se u narodnoj medicini koriste ekstrakti listova, kore te cvjetova hamamelisa. Galatanini i proantocijanidini imaju konstriktivno djelovanje na vanjske membrane kože, a flavonoidi ostvaruju antiinflamatorni učinak. U studijama je hamamelis pokazao protuupalni učinak i učinak na smanjenje eritema. Ti učinci su ipak manji u usporedbi s onima koje pokazuju preparati koji sadrže kortizon. Učinci su usporedivi s učincima 0,1% dimetidin maleat antihistaminskog gela. Niska toksičnost i nepostojanje poznatih neželjenih učinaka, favoriziraju uporabu hamamelisa u preparatima za njegu nakon sunčanja.

Polihidroksi kiseline (PHK) su podskupina alfa-hidroksi kiselina (AHK) poznate po učinku modulacije keratinizacije, normalizacije debljine i eksfolijacije rožnatog sloja te obnavljaju barijerni integritet posredovan αlfa-hidroksi skupinom. PHK imaju prednost nad konvencionalnim AHK kiselinama (glikolna i mliječna kiselina) jer su manje iritantne za kožu uslijed svoje veličine, pa se mogu koristiti i na osjetljivoj i iziritiranoj koži. Veliki broj PHK su ujedno i jaki humektanti. Glukonolaktonu, laktobionskoj kiselini te glukoheptnolaktonu dokazani su antioksidativni učinci. Keliranjem oksidacijskih metala PHK blagotvorno štite kožu od UV induciranog oštećenja.

Komponente koje hlade kao što su mentol, kamfor i slični često se koriste u kozmetičkim, a posebno često u pripravcima za njegu nakon sunčanja. Karminativno svojstvo i svojstvo hlađenja kod mentola potvrđeno je u mnogim istraživanjima. Jedno od istraživanja na mentolu potvrdilo je svojstvo hlađenja kože kod ispitanika i do 70 minuta nakon nanošenja, premda nema utjecaj na prag osjećaja hladnoće i boli. Uslijed brzog isparavanja alkohol pobuđuje trenutačni osjećaj hlađenja i snižava prag osjećaja topline. Komponente koje hlade u preparatima za njegu nakon sunčanja, umiruju i blagotvorno djeluju na osjećaj topline i zatezanja, pa makar i na kratko vrijeme, što svakako potiče na korištenje takvih kozmetičkih preparata.

Sustav antioksidansa u koži je vrlo složen, višeslojan i još uvijek nije u potpunosti poznat. Sustav se sastoji od različitih lipofilnih antioksidansa (vitamin E, koenzim Q10, karotenoidi i vitamin A), hidrofilnih (vitamin C, urična kiselina i glutation) te enzimatskih antioksidansa (katalaza i sl.). Antioksidansi u preparatima za njegu nakon sunčanja imaju za cilj obnoviti potrošen antioksidativni potencijal kože i antioksidativnu obranu u rožnatom sloju kože. U preparate se zbog toga dodaju vitamin A, C, E, ubikvinon (koenzim Q10 ), i/ili biljni polifenoli iz zelenog čaja (katehini), vina (resveratrol), nara (antocijanidini i hidrolizirani tanini) ili soje (genistein).

Osobito je interesantan ekstrakt zelenog čaja koji je u studijama pokazao fotoprotektivni i antiinflamatorni učinak, te učinak zaštite od UVA zračenja nakon topičke primjene. Komponente ekstrakta zelenog čaja su epigalokatehin (EGC), epikatehin (EC), epikatehin-3-galat (ECG) i epigalokatehin galat (EGCG).

Ostale komponente koje se dodaju u preparate kao na primjer shea maslac, ugrađuju se u lipidni dio. Shea maslac ima poznata zacjeljujuća svojstva koja umiruju eritem i površinsku iritaciju. Nesaponirajuće komponente maslaca, terpenski alkoholi i steroli sadrže i 5-10% fitosterola koji stimuliraju stanični rast. Shea maslac sadrži i jake antioksidanse, butilirani hidroksitoluen i različite katehinske komponente. Netoksičan je i neiritirajući, sadrži linolensku kiselinu, a koristan je i kao UV filter. Shea maslac ima i hidratantna, umirujuća i antiinflamatorna svojstva, te učinak protiv starenja, a dobra je podloga za komponente koje se iz njega lagano otpuštaju.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje bogato je polifenolnim komponentama jakog djelovanja (oleuropin) na slobodne kisikove radikale. Rezultati istraživanja pokazuju da bi uporaba ekstra djevičanskog maslinovog ulja na kožu nakon sunčanja mogla prevenirati nastanak karcinoma kože, smanjujući oštećenja DNK slobodnim kisikovim radikalima.

Kožne kromofore sudjeluju u fotooštećenju kože, a smatra se da molekule antagonisti fotoekcitiranog statusa pružaju potencijalnu terapeutsku mogućnost u fotoprotekciji kože.

Istražuju se dvije skupine aktivnih komponenti, direktni antagonisti fotooksidativnog stresa (faktori zaštite, gasitelji fotoekscitiranog statusa, antioksidansi, redoks modulatori i inhibitori glikacije) i poticatelji fotoadaptacije (nuklearni faktor eritroid2-faktor 2 aktivator, izazivači heat-shock odgovora i poticatelji malatotioneina).

Gasitelji su komponente koje imaju sposobnost dezaktivacije fotoekcitirajućeg statusa direktnim kemijskim i/ili fizikalnim interakcijama. Fizikalni gasitelji mogu podnijeti opetovane cikluse gašenja ekscitiranog stanja bez kemijskog trošenja ili potrebe za metaboličkom regeneracijom, pa su samim time vrlo aktivna klasa komponenti. U te komponente spadaju vitamin E, askorbat L-prolin, L-prolin metilester, karotenoidi (likopen, lutein i zeaksantin) i mikroni osmoprotektant ektoin. Ektoin ima i jaki hidratantni učinak, pa se već koristi u komercijalnim preparatima.

Novija istraživanja bave se enzimima koji imaju mogućnost obnavljanja DNK u stanicama. Tako se primjerice koriste fotoliaze podrijetlom iz riba ili prokariota, pri čemu one nisu prisutne u ljudskoj koži. Fotoliaze se povezuju na ciklobutan-pirimidinske dimere, nastale nakon izlaganja UV zračenju. Nastali kompleks aktiviran je zračenjem valne duljine 300-500 nm čime započinje proces obnove kože. Kod ponovnog zračenja aktiviranim svjetlom valne duljine 365 nm, uočeno je smanjenje nastanaka ciklobutan pirimidinskih dimera od 40-45%. Topikalna aplikacija molekularno fotoprotektivnih komponenti je u potpunosti kompatibilna s namjenom sredstava za njegu nakon sunčanja i predstavlja obećavajući pristup preveniranju karcinoma.

 

Zaključak

Upotreba preparata za njegu nakon sunčanja neophodna je da bi se podupro prirodni proces regeneracije kože nakon izlaganja suncu. Blago čišćenje, hlađenje, hidratacija i njega, osnove su dobre njege nakon sunčanja. U zadnje vrijeme provode se uspješna, opsežna istraživanja s ciljem otkrivanja načina preveniranja ili obnove kože oštećene izlaganjem suncu, čime se smanjuje rizik nastajanja raka kože.

 

Literatura:

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/dermatologija/reakcije-na-suncevu-svjetlost/suncane-opekline, pristupljeno 3. srpnja 2018.

N. Pustišek, Fotoprotekcija-smjerice za zaštitu od sunca, In Pharma, br. 43 svibanj/lipanj 2016

I. Dobrić, Dermatovenerologija, 2. izdanje; Grafoplast; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagreb; 1998

J. Lipozenčić, Dermatovenerologija, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Medicinska naklada, Zagreb; 2008

A. J. Monseau, Z. M. Reed, K. J. Langley, C. Onks, Sunburn, thetmal and chemical injuries to the skin, Prim Care Clin Office Pract 42 (2015) 591-605

A. O. Barel, M. Paye, H. I. Maibach, Handbook of cosmetic science and technology Third edition, Informa healthcare USA inc, New York, 2009

A. Zanki-Zelić, Uloga ljekarnika u fotoprotekciji, inPharma, br. 37 svibanj/lipanj 2015

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner