Kad ljeti zaboli uho

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz

Infekcije uha češće se javljaju u ljetnim mjesecima kada je plivanje jedna od omiljenih aktivnosti. Otitis externa, odnosno “plivačko uho“, infekcija je vanjskog zvukovoda, kanala koji se proteže od uške do bubnjića.

 
Kad ljeti zaboli uho

Građa i funkcija uha

Organ sluha i ravnoteže, sastavljen je od tri osnovna dijela: vanjsko uho, srednje uho i unutrašnje uho.

Vanjsko uho (auris externa) čini ušna školjka koja hvata zvučne valove, vanjski zvukovod prosječne duljine 3,5 cm i bubnjić koji predstavlja granicu između vanjskog i srednjeg uha. Udubljenja i izbočenja ušne školjke hvataju zvučne valove te ih šalju u smjeru vanjskog zvukovoda. Na ulazu u vanjski zvukovod nalaze se zaštitne dlačice. Vanjski zvukovod, koji je djelomično hrskavične, a djelomično koštane podloge, svojim oblikom pojačava frekvenciju zvučnih valova i na njegovoj se površini nalaze višeslojni oroženi pločasti epitel, žlijezde lojnice i dlake. Vanjsko uho završava bubnjićem (membranatympanica) - sivom, ovalnom membranom koja je u sredini ljevkasto uvučena. Uobičajenu floru vanjskog zvukovoda čine bakterije: Staphylococcus (S. auricularis, S. epidermidis, S. capitis) i Corynebacterium (Turicella otitidis, C. auris) te Streptococci i Enterocoocci skupine.

Srednje uho (auris media) čine zrakom ispunjeni prostori koji su preko Eustahijeve cijevi povezani s nosnim dijelom ždrijela, te bubnjište u kojem se nalaze slušne koščice. Središnji najuži dio bubnjišta leži između bubnjića i izbočenja bazalnog zavoja pužnice, a u gornjem dijelu bubnjišta nalaze slušne koščice - čekić, nakovanj i stremen. Zvučni val koji dolazi iz vanjskog uha pokreće bubnjić prema unutra čime dolazi do gibanja čekića, nakovnja i stremena. Oni pokreću perilimfu predvorja i pužnice. Pritisak frekvencije ljudskog glasa pojačava se do baze stremena 22 puta, a to je potrebno da bi pokreti bubnjića prešli u gibanje perilimfe. Eustachijeva tuba odgovorna je za prozračivanje i drenažu srednjeg uha, te za izjednačavanje tlaka u bubnjištu s onim koji izvana pritišće na bubnjić. Kod novorođene djece, ona je postavljena gotovo vodoravno zbog čega se infekcije iz nosnog dijela ždrijela lako šire u srednje uho, pa često dolazi do upala srednjeg uha. 

Unutrašnje uho (auris interna) sastoji se od 2 funkcionalno različita dijela - tri polukružna kanalića odgovorna su za osjet ravnoteže i položaja tijela, a membranozna pužnica (cochleae) slušni živac prenosi u mozak.

 

Cerumen                                                                                                          

 Cerumen je smolasta žuta masa koja se sastoji od deskvamiranih korneocita (rožnate stanice) pomiješanih sa sekretima lojnih i ceruminoznih žlijezda vanjskog zvukovoda. Ceruminozne žlijezde su modificirane žlijezde znojnice slične apokrinim žlijezdama, koje luče loj sastavljen od zasićenih i nezasićenih viših masnih kiselina, alkohola, skvalena (12-20% sekreta) i kolesterola (6-9% sekreta). Po tipu može bit suhi i mokri. Mokri tip cerumena koji je svijetlo ili tamnosmeđi i ljepljiv, sadrži visoku koncentraciju lipida i pigmentnih granula, za razliku od suhog tipa koji je siv ili žutosmeđ i lomljiv (suhi sadrži oko 20% lipida, a mokri minimalno 50% lipida). Mokri tip je češći kod bijelaca i Afro-amerikanaca, a suhi je dominantniji kod Azijata, američkih domorodaca, populacije Istočne Europe, Srednjeg Istoka i Južne Amerike. Također je primijećeno da je cerumen kod djece vlažniji i lakše razgradiv nego kod odraslih.

Uloga cerumena je čišćenje i podmazivanje zvukovoda, odbijanje vode i zadržavanje nečistoća. Nije do kraja jasna uloga u zaštiti od bakterijskih i gljivičnih infekcija, jer s jedne strane zbog kiselog sastava mogao bi onemogućiti razvoj bakterija i gljivica, ali s druge strane količina cerumena koja nastaje tijekom godine relativno je konstantna unatoč različitim rizicima za pojavu infekcija.

U normalnim uvjetima, cerumen se eliminira samočišćenjem. Poremećajem tog mehanizma dolazi do sabijanja i nastanka ceruminalnog čepa. Sabijeni cerumen nalazimo kod jedno od 10-ero djece, jednog od 20-ero odraslih i kod više od 1/3 gerijatrijske populacije i populacije ljudi s posebnim potrebama. Ceruminalni čep može uzrokovati svrbež, bol, nagluhost, tinitus, vrtoglavicu i dovesti do povećanog rizika za razvoj infekcije. S obzirom da su žlijezde koje luče cerumen smještene u lateralnom dijelu zvukovoda, sabijeni cerumen u medijalnom dijelu upućuje na to da je pacijent koristio nekakvo pomagalo (štapić za uho) kojim gaje potisnuo dublje u zvukovod. Anatomske promjene, kao npr. stenoza u vanjskom uhu, povećana produkcija keratina (keratosis obturans), mehanički nadražaj kože (npr. slušnim aparatom) i prečesto uklanjanje cerumena, također mogu dovesti do njegova sabijanja.

Terapija ceruminalnog čepa obuhvaća primjenu vodikovog peroksida koji osim što omekšava ceruminalni čep i tako olakšava njegovo uklanjanje iz zvukovoda djeluje i antiseptički. Kod pacijenata kod kojih ceruminalni čep perzistira trebali bi češće primjenjivati preparate koji omekšavaju takve čepove i dovode do njihovog lakšeg uklanjanja iz zvukovoda. Takvi proizvodi u svome sastavu najčešće sadrže maslinovo ulje, parafinsko ulje, trigliceride kaprilne i kaprinske kiseline (dobiveni esterifikacijom iz kokosovog i palminog ulja), kikiriki ulje ili glicerol, te na tržište dolaze u obliku kapi i sprejeva.

 Svrbež koji se javlja najčešće je posljedica iritacije zvukovoda vatenim štapićem, a može se liječiti ukapavanjem 1% otopine salicilnog alkohola, 3 puta na dan. Ako to ne pomogne, liječnik će cerumen ukloniti pomoću posebnih instrumenata ili ispiranjem s toplom vodom pod pritiskom. Ispiranje je kontraindicirano ako je bubnjić oštećen, jer bi moglo dovesti do pojave infekcije, ali i do oštećenja bubnjića.


Upala vanjskog zvukovoda

Otitis externa može biti akutna difuzna ili lokalizirana upala, kronična upala, otomikoza, virusna upala, pa i maligna upala vanjskog uha. Česta je pojava kod svih dobnih skupina, a nešto je češća u ljetnim mjesecima kada se ljudi češće kupaju u moru i/ili bazenima. Kontinuirano izlaganje zvukovoda vodi može dovesti do značajnog gubitka cerumena. Voda iritira kožu zvukovoda, pa se smanjuje prirodna kiselost tog prostora. Uklanjanje cerumena uz pomoć štapića za uši ili prsta može oštetiti kožu zvukovoda i omogućiti prodor bakterija, jer izostaje njegov protektivni učinak.

 Neke kronične bolesti kao primjerice psorijaza, seboroični dermatitis i alergije mogu također dovesti do upale zvukovoda. Glavni simptomi upale su bol (70%), svrbež (60%), nagluhost (32%) i osjećaj začepljenosti uha (22%). Prilikom pregleda liječnik će uočiti crvenilo, edem, otoreju, pojavu krasta u zvukovodu, te regionalno povećane limfne čvorove. Tijek bolesti može se podijeliti u više faza: prva faza je proupalna i karakterizirana je svrbežom, edemom i osjećajem začepljenosti uha; druga faza je akutna upalna faza i tada se pojavljuje bol u uhu te osjetljivost uške i tragusa na dodir, a bol se može javiti i prilikom žvakanja (osjetljivost i bol uške i tragusa su znakovi koji razlikuju upalu vanjskog uha od upale srednjeg uha). Kako upala napreduje, svrbež, bol i osjetljivost na dodir postaju još intenzivniji, zvukovod sve crveniji i natečeniji, a iz njega može i početi curiti žuto-zelenkasti gnoj. 

Uzrok „plivačkog uha“ je bakterijska infekcija nastala kao posljedica poremećaja protektivne barijere i/ili oštećenja kože, u kombinaciji s povećanom količinom vode u zvukovodu te toplinom. Također, voda koja se predugo zadrži u zvukovodu pogoduje bubrenju cerumena i može pospješiti razvoj upale. 

Bakterije koje su najčešće uključene u taj proces su E. coli, Pseudomonas aeruginosa, Proteus vulgaris i S. aureus.

 U liječenju upale, nakon čišćenja zvukovoda (koje obavlja liječnik) primjenjuju se topički antibiotici najčešće u kombinaciji s kortikosteroidom, jer antibiotik uništava bakterije, a kortikosteroidi smanjuju upalu i omogućuju da antibiotik prodre dublje u zvukovod. Kapi za uho često sadrže i glicerol koji na sebe veže vodu i sekrete iz upalnog područja te tako suši zvukovod. Postoje i kapi s fenazonom i prokainkloridom koje imaju protuupalno i anestetsko djelovanje. Kod jačih upala liječnik može u zvukovod staviti sterilnu pamučnu krpicu dobro namazanu antibiotskom masti, a pacijent tada na krpicu kapa još i propisane kapi. Nakon vađenja krpice (najčešće 48 sati) pacijent nastavlja s kapanjem kapi u zvukovod do ozdravljenja. Ako su bolovi u uhu jaki može se primijeniti i neki analgetik. Bolest najčešće traje 5-7 dana, a do poboljšanja dolazi većinom drugi dan primjene terapije. Za vrijeme liječenje i neko vrijeme nakon izlječenja potrebno je držati uho maksimalno suhim - preporuča se kupanje u kadi umjesto tuširanja, a ne preporučaju se plivanje ni vodeni sportovi.

Za prevenciju bolesti važno je eventualne ozljede kože zvukovoda svesti na minimum i izbjegavati što je više moguće izloženost zvukovoda vodi. Preporuča se primjena kape za kupanje dok je primjena zaštitnih čepića za uši dvojbena, jer mogu iritirati zvukovod. Nakon kupanja glavu treba nagnuti i pričekati da voda iscuri iz uha, te kosu obrisati ručnikom. Korisno je primijeniti i sušilo za kosu, ali na najmanjoj brzini i stupnju zagrijavanja te s primjerene udaljenosti. Nakon kupanja preporuča se primjena kapi koje sadrže izopropilni alkohol ili parafinsko ulje koji suše površinski sloj kože u zvukovodu, a dobro je također da kapi sadrže octenu kiselinu, 70%-tni alkohol ili neko drugo kiselo sredstvo koje vraća prirodnu kiselost zvukovoda.

O kroničnom otitis externa govorimo u slučaju kada nije došlo do potpunog zalječenja akutnog otitisa, ili u slučaju kada upala traje duže od 3 mjeseca. U tim slučajevima bol nije tako intenzivna kao kod akutnog oblika, ali su zato svrbež i stvaranje eksudata izraženiji. Pregledom se uočava nedostatak ušnog voska.

Kronični svrbež koji pacijent pokušava riješiti primjenom štapića za uši ili prstom dovodi do oštećenja kože zvukovoda i ponovljenih epizoda akutne upale vanjskog zvukovoda. Cilj liječenja je obnoviti epitel zvukovoda i potaknuti ponovno stvaranje cerumena, a to se postiže primjenom kapi za uho koje suše zvukovod i koje sadrže tvari koje pomiču pH zvukovoda prema kiselom (prirodno stanje) - smjesa octa i vode ili 70% etanola i vode.

Normison sprej je namijenjen za preventivnu i popratnu terapiju kod upala vanjskih zvukovoda, posebno kod čestog i dugotrajnijeg kontakta s vodom. 

Sastav Normison spreja za uho omogućava brzo sušenje površinskog dijela kože vanjskog zvukovoda. Sadrži izopropilni alkohol, vodu, octenu kiselinu i dekspantenol. Kisela komponenta pomaže u ponovnom uspostavljanju i održavanju prirodnog kiselog zaštitnog ogrtača kože. Dekspantenol omogućava dodatnu zaštitu i njegu kože. 

 

Za zaštitu uha savjetujte pacijentima slijedećih 7 pravila i korištenje Normison spreja za uho:

1. uho treba održavati suhim - nakon svakog kupanja osušiti ga mekanim ručnikom ili papirnatom maramicom, te koristiti Normison sprej za uklanjanje zaostale vode u zvukovodu.

2. treba izbjegavati plivanje u vodi sumnjive kvalitete i zadržavanje stranih predmeta (pijesak, dlačice od šišanja) u zvukovodu.

3. izbjegavati guranje stranih predmeta u uho, jer je i manja ozljeda kože dovoljna za prodor mikroorganizama.

4. ne treba pretjerivati s pranjem uha sapunom i/ili šamponom, jer je odmaš-ćena koža osjetljivija na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože koja je njezina prirodna zaštita.

5. pojačan svrbež zvukovoda može biti početni znak upale, pa je uputno obratiti se liječniku i po potrebi započeti terapiju na vrijeme.

6. u slučaju prekomjerna stvaranja cerumena, treba ga redovito odstranjivati, a posebno prije odlaska na ljetovanje.

7. nikad ne pokušavati odstraniti cerumen bilo kakvim predmetima, jer postoji opasnost da ga se nagura dublje u zvukovod i/ili ošteti koža. 

 

Normison sprej za uho:

• dezinficira i suši vlažnu kožu zvukovoda

• normalizira prirodni kiseli zaštitni omotač

• obnavlja i štiti epitel kože uha

• sprječava učestale upale 

• posebno se preporučuje nakon kupanja, plivanja, ronjenja.

 

OKTAL PHARMA PROMO


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner