Bolesti vena - što savjetovati pacijentima

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Katarina Fehir Šola, mag.pharm. univ.mag. fitofarmacije i dijetoterapije

Preventivno djelovanje i edukacija pacijenata iznimno su važni, a pravilnom terapijom i promjenom načina života mogu se značajno usporiti razvoj bolesti i pojava daljnjih simptoma

Bolesti vena - što savjetovati pacijentima

Važno je naglasiti da je kod bolesti vena uloga ljekarnika velika, te se posebna pažnja treba obratiti na poticanje suradnje. 

Razlikujemo tri vrste vena: površinske, perforantne i duboke vene. Površinske se nalaze odmah ispod kože, duboke su smještene između mišića, a perforantne spajaju površinske i duboke vene. Kada stojimo, krv u venama mora svladati silu težu kako bi došla do srca. To omogućava venska pumpa, a mišići nogu i stopala kontrakcijama usmjeravaju krv prema srcu. Kada se relaksiraju, valvule se zatvaraju i sprječavaju vraćanje krvi prema natrag. Kada su mišići relaksirani, a stijenka vene je slaba ili oštećena, venski sustav prestaje raditi normalno i krv počinje teći od srca (unatrag). To za rezultat ima povišenje tlaka unutar vena, što dovodi do patoloških promjena u venama i tkivima, a manifestira se oticanjem nogu. Oštećenjem valvula i stijenki krvnih žila dolazi do pojave venske insuficijencije.

Simptomi venske insuficijencije u početku su blagi, pa ih pacijenti često ignoriraju, a liječniku se obraćaju tek u poodmaklom stadiju bolesti. Bolest počinje osjećajem boli, težine u nogama, umorom, oteknućem gornjeg dijela stopala i gležnja. Za vrijeme povišenih temperatura, posebice u ljeto, simptomi su intenzivniji. U kasnijem stadiju javljaju se plavkaste mrlje, tzv. varikozne vene koje mnogi pacijenti doživljavaju više kao kozmetički nego zdravstveni problem. Ako se u toj fazi vene ne počnu liječiti, bolest napreduje te se pojavljuje hiperpigmentirani dermatitis. Iz njega se u slijedećoj fazi bolesti mogu razviti ulkusi.

Ako stanje postane kronično, govorimo o kroničnoj venskoj bolesti. Nastaje kada krvni ugrušak blokira protok krvi iz dubokih vena prema srcu. Najčešći uzroci nastanka su prvenstveno genetska predispozicija, prekomjerna tjelesna težina, trudnoća, dugotrajno stajanje ili dugotrajno sjedenje. Varikoziteti se češće javljaju kod žena, zato što estrogen ima utjecaj na vensku strukturu. Simptomi kronične venske insuficijencije nisu specifični, pa pacijenti ne prepoznaju simptome i, nažalost, pomoć traže prekasno -  kada su simptomi vidljivi, a bol narušava kvalitetu njihova života.

Važno je naglasiti da je kod bolesti vena uloga ljekarnika velika, te se posebna pažnja treba obratiti na poticanje suradnje, jer je preventivno djelovanje iznimno važno. I edukacija pacijenata je iznimno važna, jer se pravilnom terapijom i promjenom načina života mogu značajno usporiti razvoj bolesti i pojava daljnjih simptoma. Treba što prije djelovati na čimbenike koji mogu pogoršati bolest - povećanu tjelesnu težinu, predugo izlaganje suncu, prehranu (smanjiti unos soli). Treba preporučiti redovnu fizičku aktivnost s naglaskom na hodanje, plivanje ili vožnju biciklom, ali izbjegavati sportove koji stvaraju veliki pritisak na venski sustav, poput odlaska u teretanu, te dugotrajno sjedenje ili stajanje. Oprez je potreban ako pacijent ima ulkus ili je koža pacijenta crvena i bolna. 

Za postavljanje dijagnoze i procjenu stanja oboljenja koristi se CEAP (Clinical, Etiologic, Anatomic, Pathophysiologic) klasifikacija, standardizirana metoda za procjenu venske bolesti prema kliničkim, etiološkim, anatomskim i patofiziološkim čimbenicima. Važno je da ljekarnici znaju CEAP klasifikaciju da bi u razgovoru s pacijentom mogli utvrditi stanje oboljenja, te ga uputili liječniku ako stanje bolesti nije za samoliječenje. Pacijenta treba odmah uputiti liječniku ako ima varikozne vene (vidljive proširene i vijugave vene površinskog sustava).

Posebnu pažnju treba posvetiti trudnicama koje pate od bolova u nogama, grčeva u mišićima i proširenih vena. Vene u trudnoći nastaju zbog pritiska maternice na krvne žile i zbog djelovanja progesterona. Mogu se povući nakon trudnoće, ali i trajno ostati. Za njih vrijede iste preporuke kao i za druge osobe koje pate od proširenih vena - korištenje preventivnih kompresijskih čarapa, hladne kupke za noge, odmaranje s povišenim nogama.

Tablica 1 - Klinička klasifikacija odnosi se na klasifikaciju stupnja ozbiljnosti bolesti

Klasa

Naziv

Opis

Sinonimi

Uputa pacijentu

0

Bez znakova bolesti vena

1

Teleangiektazije ili retikularne vene

Proširene potkožne plavkaste vene (oko 1 mm)

Paučinaste vene

Plave vene

Kozmetički problem; nema potrebe za medicinskim tretmanom.

2

Varikozne vene

Supkutane proširene vene, promjera ≥3 mm

Varikozitet, variks

Javiti se liječniku specijalistu.

3

Edem

Povećan volumen tekućine u koži i supkutanom tkivu

Oticanje oko gležnja

Javiti se što prije liječniku specijalistu.

4

Kožne promjene (pigmentacija, lidodermatoskleroza, venozni edem)

Pigmentacija kože - žućkasto-smećkaste pigmentacije i upalno fibrozirajući procesi na koži u području skočnog zgloba.

Ekcemi - crvenilo, otok, vlaženje, vezikuli, erozije, kruste i ljuskanje. 

Lipodermatoskleroza - lokalizirana kronična upala i fibroza kože i potkožnog tkiva (znak ozbiljne kronične venske bolesti).

Bijela atrofija: lokalna, često okrugla bjelkasta i atrofična područja na koži uz hiperpigmentacije.

Ulkus: smješten je na donjoj polovici potkoljenice, najčešće u predjelu medijalnog maleola. Dno venskog vrijeda često je prekriveno žućkastim fibrinskim naslagama nakon čijeg uklanjanja zaostaju crvene granulacije i novoformirane kapilare.

Javiti se što prije liječniku specijalistu.

5

Kožne promjene opisane u klasi 4, uz izliječeni ulkus

Javiti se što prije liječniku specijalistu.

6

Kožne promjene opisane u klasi 4, uz aktivni ulkus

Javiti se odmah liječniku specijalistu.


Da bismo mogli pravilno savjetovati pacijenta koji dođe u ljekarnu, važno je pratiti smjernice postupanja s obzirom na simptome. 

 

Preparati  za samoliječenje

Na tržištu postoji velik broj proizvoda u obliku gelova, sprejeva, krema i tableta za pomoć kod proširenih vena. Kreme i gelovi imaju učinak hlađenja na koži, smanjuju svrbež i djeluju protuupalno. U njima se najčešće nalaze kombinacije raznih biljnih vrsta koje imaju pogodan učinak na proširene vene. Ako je došlo do poremećaja venske cirkulacije, odnosno do proširenja vena, tim postupcima ublažavaju se trenutni problemi (crvenilo, svrbež, otok) ali izlječenje nije moguće. No, uz dobru prevenciju i edukaciju, u liječenju vena mogu se postići dobri rezultati, bolest zadržati pod kontrolom te dugo očuvati radna sposobnost. Svakako treba preporučiti redovito korištenje preparata lokalno, pogotovo tijekom ljeta kada su problemi jače izraženi.

Najčešći preparat koji se koristi za liječenje bolesti vena su heparinski gelovi ili kreme. Nakon površinske primjene heparin djeluje antitrombotički, pojačava mikrocirkulaciju, djeluje protuupalno te dovodi do stabilizacije tkiva. Heparin inhibira stvaranje ugrušaka u stanjima otežane cirkulacije krvi. Koristi se lokalno za liječenje površinskog tromboflebitisa, postoperativnog varikoflebitisa nakon safenektomije. Gel se smije primjenjivati 1-3 puta na dan, utrljavanjem količine od 3-10 cm istisnutog gela na zahvaćenu površinu.

Na tržištu se nalaze i različiti preparati biljnog porijekla namijenjeni tegobama kod proširenih vena, i to u raznim farmaceutskim oblicima. Gel je većini bolesnika najugodniji za primjenu, jer izaziva osjećaj hlađenja. Gelovi i kreme najčešće su kombinacija različitih biljhih vrsta, među kojima su najpopularniji gel od divljeg kestena i vinove loze.

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.) je u službenoj kliničkoj fitoterapiji odobren za liječenje kronične venske insuficijencije i tegoba s proširenim venama. U ljekarničke svrhe koriste se sjeme, kora i list. No, u farmakopejama je oficinalno samo sjeme divljeg kestena. Europska regulatorna agencija odobrila je upotrebu kestena kao lijeka na temelju izvedenih kliničkih studija u kojima je dokazano povoljno djelovanje njegova ekstrakta kod tegoba s venama. Aktivna komponenta u ekstraktu sjemena je escin koji ima izraženo djelovanje na stijenke kapilara: normalizira vaskularnu permeabilnost, pojačava otpornost kapilara i reducira istjecanje tekućine kroz njihove stijenke. Provedeno je niz kliničkih ispitivanja koja su dokazala poboljšanje simptoma kao što su bol u nogama, smanjenje edema i pruritusa. Zaključak je Cohrane sistematskog pregleda da je ekstrakt sjemena divljeg kestena učinkovit u terapiji kronične venske insuficijencije.

Gotu kola (Centella asiatica L.) se koristi u tradicionalnoj i suvremenoj medicini u liječenju venske insuficijencije i regeneracije živčanih stanica. Glavna djelatna komponenta je triterpen aziatikozid. Gotu kola je dobar venetonik i limfotonik. Kliničkim studijama dokazano je svojstvo poticanja protoka krvi, poboljšanje cirkulacije krvi u mozgu i nogama, te nedvojbena djelotvornost pri kroničnoj slabosti vena. Aktivna komponenta triterpenoid povećava protok krvi te ima dokazanu djelotvornost na jačanje kože. Gotu kola se koristi u pripravcima za peroralnu primjenu, koji pomažu kod venskih tegoba, umornih i otečenih nogu. U terapijske svrhe upotrebljava se ekstrakt gotu kole koji je standardiziran na udio aziatikozida (10%). Oprez je potreban kod osoba starije životne dobi, a ne preporučuje se  osobama mlađim od 18 godina, trudnicama i dojiljama.

Žuti kokotac (Melilotus officinalis L.) djeluje antiflogistički, potiče cirkulaciju krvi i limfe, te sprječava nastanak edema. Koristi se kod svih tegoba kronično slabog rada vena, te u liječenju upale krvnih žila, nakon tromboze i zastoja limfe, kod hemoroida. Droga sadrži eterično ulje sa slobodnim kumarinom, dihidrokumarin melilotin (0,2%) i melilotnu kiselinu (ester kumarinske kiseline) te flavonoide, trijeslovine, kolin i smole. S kumarinima je potreban oprez, jer mogu uzrokovati glavobolju i povraćanje, a maksimalna dnevna doza je 50 mg. Posebno se koristi kod tegoba vezanih uz kroničnu vensku insuficijenciju, kod bolova i osjećaja težine te grčeva u nogama. Potiče cirkulaciju u nogama. Koristi se u peroralnim i lokalnim pripravcima u obliku gelova. Najčešće se kombinira s drugim biljnim vrstama.

Ginko (Ginkgo biloba L.) je čest sastojak gelova za vene. Sadrži dvije skupine spojeva: flavonozide koji imaju antioksidativni učinak i terpene koji potiču cirkulaciju. Standardizirani pripravak mora sadržavati  24% ginkoflavonoglikozida i 6% terpena. Suhi ekstrakt listova ginka smanjuje lomljivost kapilarnih stijenki i pucanje kapilara, povećava protok krvi kroz kapilare, poboljšava tonus krvnih žila i sprječava nastanak krvnih ugrušaka. Koristi se kod slabe cirkulacije i proširenih vena.

Širokolisna ili bodljikava veprina (Ruscus hypoglossum, L.) ima svojstva i djelovanje slično sjemenkama divljeg kestena. Njene sastavnice djeluju sinergistički na tonus venoznih žila, poboljšavaju vensku cirkulaciju i limfni tok, te smanjuju oštećenja kapilara i nastajanje edema. Ima protuupalno i dekongestivno djelovanje. Pripravci se primjenjuju kod bolesti krvnih žila s tegobama kao što su bol, osjećaj težine, noćni grčevi u listovima, svrbež i otekline, te u slučaju hemoroida. Za farmakološku aktivnost najvažniji su: smjesa steroidnih saponina (4–6%): ruscin, ruskogenin (oko 0,12%), ruskozid, neoruskogenin i flavonoidi. Primjenjuje se peroralno i lokalno, a najčešće u obliku gotovih pripravaka (kapsule, tablete) sa suhim ekstraktom, standardiziranim na ruskogenin. Dnevna doza mora sadržavati 7-11 mg ruskogenina.

Hamamelis (Hammamelis virginiana L.) zahvaljujući svom sastavu ima dobro protuupalno, analgetsko i adstringentno djelovanje na vene, pa se stoga preporučuje kod svih poremećaja venske cirkulacije (proširene vene, upale vena, hemoroidi…). Bogat je trijeslovinama i flavonoidima, a sadrži i organske kiseline te eterična ulja.

Vinova loza (Vitis vinifera L.) sadrži polifenolne spojeve (fenolne kiseline i njihove derivate), antocijane, flavan-3-ole, tanine (proantocijanidini) koji pojačavaju tonus vena i kapilara, jačaju njihove stijenke i reguliraju permeabilnost. Imaju izraženo antioksidativno djelovanje. List vinove loze najčešće se koristi nakon sušenja u obliku standardiziranog ekstrakta. Prema francuskoj farmakopeji, suhi list mora sadržavati najmanje 4% ukupnih polifenola i 0,2% antocijanina. Preporučena doza ovisi o koncentraciji polifenolnih spojeva u ekstraktu.

Sjemenke grožđa (Vitis vinifera L.), odnosno njihovo ulje, djeluje kao snažan antioksidans zbog obilja polifenola i oligomernih proantocijanidina. Brojne znanstvene studije govore o povoljnim učincima polifenola iz sjemenki grožđa kao što su poboljšanje cirkulacije i jačanje stijenki kapilara, vena i arterija. Biljke stvaraju resveratrol kada su izložene mehaničkom ili UV oštećenju te prilikom obrane od nametnika. On sudjeluje u unutarstaničnim procesima odgovornim za antioksidacijsku zaštitu, stvaranje energije u mitohondrijima, supresiju onkogena, obnavljanje DNA i apoptozu, čime direktno utječe na usporavanje procesa starenja. Glavni učinci resveratrola su: smanjenje lipida i kolesterola u krvi, sniženje krvnog tlaka, inhibicija agregacije krvnih pločica i poboljšanje funkcije endotela krvnih žila. Upravo ta važna funkcija koristi se u liječenju i prevenciji oboljenja krvnih žila.

Bioflavonoidi su predmet brojnih istraživanja i kliničkih studija zbog antitrombotičkog svojstva, korisnog u liječenju flebitisa i drugih poremećaja zgrušavanja. Iz te skupine spojeva danas se u terapiji proširenih vena i hemoroida najviše upotrebljavaju rutin (rutozid) i hesperidin. Rutin sadrže heljda (Fagopyrum esculentum Moench), rutvica (Ruta graveolens L.), cvijet crne bazge (Sambucus nigra L.) i neke druge biljke. Rutin pospješuje učvršćivanje stijenki kapilara i vena i povećanje njihove elastičnosti, te sprječava i ublažava stvaranje popucalih kapilara na koži listova i bedara. Ima ga u obliku krema i emulzija. Hesperidin se nalazi u bijelom sloju usplođa citrusa. Iz njega se dobiva i djelomice hidrogenirani sintetski derivat diosmin koji se u lijekovima i ljekovitim pripravcima koristi u skupini vazoprotektora i ima znanstveno utemeljen mehanizam djelovanja.

Diosmin pojačava tonus i smanjuje širinu vena, slabost venskih stijenki, te sprječava ili ublažava napredovanje kroničnih venskih bolesti. Potiče limfnu drenažu i smanjuje propusnost i lomljivost kapilara, pritom ih štiteći od oštećenja. Kombinacija bioflavonoida diosmina (90%) i flavonoida izraženih kao hesperidin (10%) djeluje na povratak krvi u vaskularnom sustavu - na razini vena smanjuje vensku distenzibilnost i venski zastoj; na mikrocirkulacijskoj razini smanjuje kapilarnu permeabilnost i povećava kapilarnu otpornost. Kontrolirane, dvostruko slijepe studije dokazle su statistički značajan odnos između doze i učinka za venski kapacitet, vensku distenzibilnost i vrijeme pražnjenja vena. U usporedbi s placebom studije su pokazale terapijsko djelovanje u flebologiji kod liječenja bolesnika s funkcionalnom i organskom kroničnom venskom insuficijencijom nogu, te u proktologiji kod liječenja bolesnika s hemoroidalnom bolešću.

 

Kompresivna terapija

Jako je važno ispravno savjetovati pacijenta o kompresivnoj terapiji. Kompresivne čarape su elastične čarape koje stežu vene i sprječavaju otjecanje krvi u obratnom smjeru, prema stopalu. Takvim djelovanjem pomažu cijeljenje kožnih promjena (rane, ulkusi) i sprječavaju nastanak novih rana i ulkusa. Elastični zavoji koriste se dok se ne stabiliziraju edemi i ulkusi, a nakon toga se upotrebljavaju komercijalne elastične (kompresivne) čarape.

Čarape koje imaju distalni cirkumferencijski tlak od 20–30 mmHg indicirane su za manje varikozne vene i blagu kroničnu vensku insuficijenciju; od 30–40 mmHg su indicirane za veće varikozne vene i srednje izraženu bolest; a od 40 do >60 mmHg za teški oblik bolesti. Čarape se moraju obući nakon buđenja, preporučuje se još u krevetu prije nego se stane na noge. Pritisak im je najjači u području gležnja, a prema gore je sve manji.

Kontraindikacije za kompresivnu terapiju su: periferna arterijska bolest s kritičnom ishemijom, upalne bakterijske bolesti (celulitis), dekompenzacija srca, trofičke promjene kod dijabetečkog stopala, sistemske bolesti, kontaktna preosjetljivost, zloćudni tumori, maligni limfedem udova, a posebno valja obratiti pažnju na starije bolesnike.

 

Literatura:

J. Lipozenčić. Dermatovenerologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2004.

S. Marinović Kulušić, J Lipozenčić. Prevencija kronične venske insuficijencije, Medix 84/85 (2009) 229-231.

Francetić i sur. Farmakoterapijski priručnik, 7. izdanje, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.

D. Kuštrak, Farmakognozija Fitofarmacija, Golden marketing - Tehnička knjiga, zagreb, 2005. 

NG Bisset, M Wichtl. Herbal Drugs and Phytopharmaceuticals, 2. izdanje, CRC Press, Boca Raton & London & New York & Washington DC, 2001.

S. Marković. Fitoaromaterapija: monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka: temelji fitoaromaterapije, Centar Cedrus, Zagreb, 2005.

I. Buhač: Vene i venska cirkulacija, inPharma 7, 2010.

L. Pollak: Divlji kesten, inPharma 7, 2010.

J. Papić: Biljke kao pomoć kod poremećaja venske cirkulacije, inPharma 13, 2011.

M. Sertić: Bolesti vena, Priručnik za samoliječenje, CASI, 2017.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner