Fotozaštita - priručnik za ljekarnike

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Aisa Zanki Zelić, mag.pharm., univ.mag.pharm. dermatofarmacije i kozmetologije

Faktori rizika za nastanak raka kože su fototip kože, količina madeža, genetska predispozicija, starost, ali ključan i najvažniji faktor rizika je izlaganje UV zrakama

 
Fotozaštita - priručnik za ljekarnike

Zemlja je neprestano izložena Sunčevoj svjetlosti koja je neophodna za život. Svjetlost koju emitira Sunce sastoji se od infracrvenog (IR), ultraljubičastog (UV) i vidljivog dijela spektra (Slika 1.).

 

Tijekom ljetnih mjeseci zračenje ja najjače, i to u periodu od 10 do 17 sati. Na višim nadmorskim visinama atmosfera je tanja, pa se zato povećanjem nadmorske visine za 300 m zračenje povećava za 4%. Onečišćenje zraka slabi ozonski omotač i potiče nastajanje ozonskih rupa što dovodi do većeg prodiranja Sunčevog zračenja na zemlju. Snijeg reflektira približno 90% UV zračenja što je više od bilo kojeg drugog materijala, dok primjerice pijesak reflektira 15-30% UV zračenja. Sunčeve zrake prodiru kroz vodu do približno 1 m dubine, a voda pri tome i značajno reflektira UV zračenje.

Samo 10% Sunčeva spektra otpada na ultravioletno (UV) zračenja (200-400 nm). No upravo je taj dio biološki najaktivniji. Na temelju duljine vala i bioloških osobina indukcije eritema i melaninskih pigmentacija, UV-zračenje dijelimo u tri područja: UVC (200-280 nm), UVB (280-320 nm) i UVA (320-400 nm). UVC-zračenje skoro se u potpunosti apsorbira u ozonskom omotaču i ne dopire do zemljine površine. UVB-zrake iz Sunčeva svjetla prodiru do Zemljine površine te uzrokuju iritacije konjuktive oka. Na koži uzrokuju eritem, i to 12-24 sata nakon što je koža obasjana, a nakon 48-72 sata koža počinje tamnjeti. UVB-zrake glavni su medijator konverzije 7-dihidroksikolesterola u biološki aktivan oblik vitamina D3. Veće doze UVB-zračenja uzrokuju akutna i kronična oštećenja stanica epidermisa i vezivnog tkiva, te promjene stanične membrane što je osobito važno za karcinogenezu. Ovisno o dozi UVB-zračenja, prvo nastaje unutarstanični edem, a kasnije se pojavljuju diskerotične stanice (sunburn stanice) koje su jedno od očitovanja malignog rasta, a nastaju, između ostalog, zbog oštećenja DNK. Da bi se lakše pamtilo, UVB-zrake povezuju se s engleskom riječi burn-opekline. UVA-zračenje dio je Sunčeva svjetla koje na Zemljinu površinu prodire u malim količinama. U malim dozama na koži ne uzrokuje ni eritem ni pigmentaciju. U većim dozama uzrokuje eritem i tzv. neposrednu pigmentaciju. Kako bi se utjecaj UVA-zraka lakše pamtio, slovo A povezuje se s engleskom riječi aging-starenje.

Novija istraživanja sve se više bave djelovanjem infra crvenih (IR) zraka (800-1.440 nm) ali i vidljivog svjetla (400- 800 nm) posebno kod hiperpigmentacijskih poremećaja kao što je melazma. IR zrake mogu oštetiti ekspresiju gena u stanicama kože pridonoseći starenju kože, ali i fotokarcinogenezi. Na vidljivi spektar sunčevog svjetla dosada se nije obraćala pozornost. Danas znamo da vidljivi spektar sunčevog svjetla ima puno manje učinaka na kožu od UV zračenja, ali da je bitan u pogoršanjima nekih dermatoloških bolesti kao što su porfirija, solarna urtikarija, polimorfna svjetlosna erupcija i sl. (Tablica 3 i Slika 1).

 

Faktor zaštite od sunčevog zračenja (Sun Protection Factor-SPF faktor) je primarna mjera učinkovitosti sredstva za zaštitu od sunca. SPF faktor je omjer minimalne doze UV zračenja potrebne za nastajanje eritema-crvenila (MED-minimalna doza eritema) na koži, zaštićenoj određenim proizvodom, i na nezaštićenoj koži.

Jednostavnije rečeno, SPF je mjera koja označava koliko dugo je moguće ostati na suncu bez opasnosti od opeklina u odnosu na okolnosti bez zaštite. SPF faktor govori o zaštiti od UVB zračenja, a za štetno djelovanje sunčevog zračenja na ljudsku kožu odgovorno je i UVA zračenje. Da bi proizvodi za sunčanje imali preventivne karakteristike u razvoju raka kože moraju štititi i od UVA i od UVB zračenja. PPD (Persistent Pigment Darkening) procjenjuje pigmentaciju nastalu dva sata po završetku izlaganja UVA zrakama. Znanstvena istraživanja su pokazala da se određena biološka oštećenja kože mogu spriječiti i reducirati ako je omjer UVA i UVB zaštite 1/3.

Na ambalaži proizvoda taj je omjer predstavljen oznakom UVA u krugu.

Prema načinu djelovanja, preparati za zaštitu od sunca dijele se na organska (prije nazivana kemijska) i anorganska (prije nazivana fizikalna) zaštitna sredstva (Slika 3.). Organska sredstva za zaštitu djeluju tako da apsorbiraju fotone UV zračenja i djelomično ih filtriraju, no ipak manji dio UV zraka prodre u kožu. Anorganska sredstva za zaštitu djeluju kao fizikalna barijera koja odbija ili raspršuje UV zrake. U pravilu je potrebna kombinacija nekoliko UV filtara da bi se postigla širokospektralna zaštita.

 

Novije spoznaje kazuju da osim UV zračenja, i ostala zračenja, a osobito infracrveno zračenje, te pod određenim uvjetima i vidljivo zračenje, prdoinose oštećenju kože. Stoga se pokazala potreba za razvojem novih sredstava za zaštitu kože. U koži postoji niz antioksidansa i enzimatskih sustava (Tablica 2.) koji stanice štite od agresivnog utjecaja slobodnih radikala. Antioksidativne molekule kao što su vitamini A, C i E usporavaju starenje tako da onemogućuju slobodne radikale u oksidaciji osjetljivih molekula, smanjuju nastanak slobodnih radikala ili neutraliziraju već nastale reaktivne kisikove spojeve (Reactive oxygen species–ROS). Zbog toga se dodaju u topikalne preparate za njegu i zaštitu.

 

Ekstrakti bilja kao što su karotenoidi i polifenoli važna su skupina s vrlo izraženim antioksidativnim svojstvima, korištena i u topikalnim preparatima. U polifenole spadaju tanini, lignani i flavonoidi. U flavonoide spada nekoliko stotina komponenti, a to su između ostalih flavonoli, flavoni, katehini, flavanoni, antocijanidini i izoflavonoidi (Tablica 1).

 

Najveći izazov kod korištenja topikalnih antioksidansa je pronalaženje optimalne formulacije. Učinkovita formula mora biti kompatibilna (antioksidansi s ostalim komponentama u preparatu), stabilna, mora dobro prodirati u kožu i biti pravilne djelotvorne doze. Topikalno naneseni antioksidansi pokazali su svoju učinkovitost in vivo i in vitro. Mjesta za napredak još uvijek ima, jer istraživanja s tom vrstom preparata ne pokazuju potpunu zaštitu. Za UVA i UVB zaštitu postoje mjerljive standardizirane oznake kojima se korisnicima olakšava snalaženje kod odabira preparata. Za infracrveno i vidljivo zračenje, standardizirane oznake još ne postoje što otežava snalaženje, te se na tome intenzivno radi.

Fotoprotekcija predstavlja skup mjera zaštite od navedenih štetnih učinaka zračenja Sunčevog spektra.

Ona podrazumijeva izbjegavanje izlaganja suncu, posebno između 10 i 16 sati, nošenje fotoprotektivne odjeće, kapa, šešira i naočala te primjenu fotoprotektivnih sredstava, odnosno krema za zaštitu od sunca. Sve te mjere smatraju se ispravnim fotoprotektivnim ponašanjem i predstavljaju imperativ u prevenciji zloćudnih tumora kože, ali i u prevenciji njena starenja (Slika 4).

Faktori rizika za nastanak raka kože su fototip kože (Tablica 4), količina madeža, genetska predispozicija, starost, ali ključan i najvažniji faktor rizika je izlaganje UV zrakama.

Novijim istraživanjima svakim danom otkrivamo sve više činjenica o pozitivnim i negativnim učincima Sunčevog zračenja, te kako se pravilno izlagati i zaštititi. Istraživanja treba nastaviti, a provođenjem javnozdravstvenih kampanja poput Euro Melanoma Day kampanje, sve nove spoznaje približiti širokoj javnosti.

 

Literatura:

1. D. McDaniel, P. Farris, G. Valacchi, Atmospheric skin aging- Contributors and inhibitors, J Cosmet Dermatol 2018; 17:124-137

2. S. Grether-Beck, A. Marini, T. Jaenicke, J. Krutmann, Photoprotection of human skin beyound ultraviolet radiation, Photodermatol Photoimmunol & Photomed 2014; 30: 167-174

3. K. Kotarczak, A. Osmola-Mankowska, M. Lodyga, A. Polanska, M. Mazur, Z. Adamski, Photoprotection: facts and contraversies, Eur Rew Med Pharmacol Sci 2015; 19: 98-112

4. J. Krutmann, A. Bouloc, G.Sore, B. A. Bernard, T. Passeron, The skin aging exposome, Jour Dermatol Sci, 2017; 85: 152-161

5. Održiva zaštita od sunca, www.hdkk-cscc.hr/wp-content/uploads/2013/01/Odrziva-zastita-od-sunca.pdf

6. Commission Recommendation of 22 September 2006 on the efficacy of sunscreen products and the claims made relating thereto https://www.tib.eu/en/search/id/BLSE%3ARN196934205/2006-647-EC-Commission-Recommendation-of-22-September/

7. Colipa recommendation No23 Important Usage and labelling instructions for sun protection products http://www.dweckdata.com/PIP/COLIPA_Labelling_Guidance_Dec_2011.pdf

8. Sunscreen Use and Duration of Sun Exposure: a Double-Blind, Randomized Trial,J-F

P. Autier, J-F.Dore, S.Negrier, D.Lienrd, R.Pannizon, F.J.Lejeune, D.Guggisberg, A.M.M.Eggermont, For the European Organization for Research and Treatment of Cancer Melanoma Group J Natl Cancer Inst (1999) 91 (15) 1304-1309

DOI:https://doi.org/10.1093/jnci/91.15.1304 Published:04 August 1999

9. A. Zanki-Zelić, Uloga ljekarnika u odabiru preparata za fotoprotekciju, In Pharma, br. 37, svibanj/lipanj 2015, 9-17

10. A. Zanki-Zelić, Nove spoznaje za potpunu fotozaštitu, In Pharma, br. 38, srpanj/kolovoz 2015, 2-4

11. N. Pustišek, Fotoprotekcija smjernice za zaštitu od sunca, In pharma, br.43, svibanj/lipanj 2016, 8-10

12. S. Darlington, G. Williams, R. Neale, C. , Frost, A.Green, A randomized controlled trial to assess sunscrean application and beta caroten supplementation in prevention of solar keratoses, Arch.Dermatol. 2003 Apr; 139(4):451-5


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner