Onihomikoza

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Anamaria Balić, dr.med., KBC Zagreb

Sve što treba znati o gljivičnim infekcijama nokta

Onihomikoza

 

Onihomikoza je gljivična infekcija nokatne ploče, ležišta ili matriksa nokta, koja čini jednu trećinu svih gljivičnih oboljenja kože i njenih adneksa, te ujedno polovinu svih bolesti nokta. 

 Oko 90% slučajeva onihomikoze uzrokovano je dermatofitima, tj. gljivama roda Trichophyton, rijeđe Epidermophyton (Tinea unguium). Preostali slučajevi onihomikoza uzrokovani su kvasnicama (Candida) te nedermatofitnim plijesnima (npr. Scopulariopsis, Fusarium, Aspergillus, Alternaria).

 

Incidencija bolesti mnogo je veća od zabilježene

Smatra se da je pojavnost bolesti mnogo veća od uobičajeno zabilježenih 2-8%, od čega je zastupljnost među stanovništvom u Europi 23%.

Promjene stila života i navika današnjeg stanovništva kao što su nošenje okluzivne obuće, izloženost vlažnim i nedovoljno dezinficiranim površinama u sportskim objektima, te diseminacija različitih rodova gljiva, uvelike su pridonjeli porastu incidencije gljivičnih oboljenja noktiju u svijetu.

 

Čimbenici rizika su:

-          postojanje gljivične infekcije kože stopala (Tinea pedis)

-          od ranije postojeća distrofija nokta

-          starija životna dob

-          imunosupresivna stanja

-          periferna vaskularna bolest

-          periferna neuropatija, najčešće u sklopu šećerne bolesti

-          hiperhidroza – prekomjerno znojenje

-          psorijaza

-          trauma i deformiteti stopala

Nošenje okluzivne obuće i čarapa koji onemogućuju cirkulaciju zraka unutar same obuće te pridonose pojačanom znojenju stopala, dovode do stvaranja vlažnog okruženja koje pogoduje nastanku i širenju gljivičnih oboljenja kao što se događa i u kontaktu s raznim vlažnim površinama, npr. bazeni, svlačionice, strunjače.

U današnje vrijeme, do porasta incidencije dermatomikoza i u mlađoj ženskoj populaciji dolazi zbog povećanja trenda ugradnje umjetnih noktiju i takozvanog trajnog lakiranja ''geliranjem''.

 

Nokti prstiju stopala češće su zahvaćeni od noktiju šaka

To je zato što nokti na stopalima sporije rastu, imaju smanjenu opskrbu krvi i često su u tamnom i vlažnom okruženju.

Bolest najčešće počinje na slobodnom rubu nokta i njegovim postraničnim dijelovima kao bijelkaste ili žućkaste mrlje koje se šire prema bazi nokta. Kasnije se mogu pojaviti odvajanje nokatne ploče, tzv. oniholiza, te subungvalna hiperkeratoza koja dovodi do zadebljanja nokta, te u konačnici do njegove destrukcije i mrvljenja.

 

Onihomikoza i njene posljedice – više od samog estetskog problema

Dermatomikoza predstavlja više od estetskog problema koji uvelike opterećuje pacijente, dovodi do smanjenog samopuzdanja, srama, promjena svakodnevnih navika, pa čak i do straha od pojavljivanja u društvu zbog ponekad izrazite deformacije nokta. 

Povremeno, zbog ograničenja kretanja kao rezultata izrazitog zadebljanja nokatne ploče i prateće bolnosti, onihomikoza može indirektno dovesti do pogoršanja periferne cirkulacije, te posljedično do venske staze i dijabetičkog stopala.

Olakšan je i razvoj bakterijske infekcije, jer neliječena onihomikoza predstavlja stalan izvor infekcije. Gljivična infekcija može se proširiti s nokta na druge dijelove tijela, ali može i uzrokovati oboljenje kod druge osobe.

 

Liječenje onihomikoze pravi je izazov

S obzirom da su gljivične infekcije uzročnik tek polovice distrofija nokta, potvrda gljivičnog oboljenja vrlo je važna. U suprotnom, ako pacijent nema onihomikozu, izbijegavaju se dugotrajna i neuspješna liječenja antimikoticima.

U slučaju ranog prepoznavanja infekcije i zahvaćenosti manje površine nokatne ploče jednog ili nekoliko prstiju, učinkovitom se pokazala intenzivna terapija lokalnim antimikoticima, često uz kemijsku ablaciju nokatne ploče keratoliticima, ali uz uvjet redovite i dugotrajne primjene.

Na tržištu postoji i velik broj medicinskih proizvoda za lokalno samoliječenje onihomikoza, kod kojih je čest mehanizam djelovanja inhibicija rasta i razmnožavanja gljivica zbog snižavanja pH u noktu. Pri kiselom okolišu gljivični enzimi keratinaze ne mogu razgraditi keratin kao glavni izvor hranjivih tvari, što dovodi do inhibicije rasta i razmnožavanja gljiva. 

U lokalne oblike liječenja ubrajaju se i terapija laserom, fotodinamska terapija te kirurška terapija.

U slučaju uznapredovale ili raširene onihomikoze - liječenje se danas zasniva poglavito na sistemskoj terapiji, bez ili u kombinaciji s lokalnom terapijom. Sistemska terapija je izbor liječenja ako se lokalna terapija pokazala neučinkovitom, ako je zahvaćeno više od 50% površine distalnog dijela nokatne ploče, ako je zahvaćen je matriks nokta ili u slučaju kada je zahvaćeno više noktiju.

Da bi poboljšali učinak terapije i ograničili recidive, bolesnici ne smiju koristiti tuđe ručnike, čarape ili obuću, trebaju rezati nokte na kratko, održavati nokte i kožu stopala suhim ali hidriranim, nositi upijajuće pamučne čarape koje se peru na temperaturi ≥ 60 °C, koristiti natikače u javnim tuševima, bazenima i garderobama, dezinficirati pribor za nokte prije ubotrebe, rabiti prašak ili sprejeve protiv gljivica za obuću, te poraditi na održavanju zdravlja i kontroli kroničnih bolesti.

Zaključno, ako postoji sumnja na onihomikozu, preporuča se rano postavljanje dijagnoze i liječenje s ciljem rješavanja infekcije i ponovnog rasta zdravog nokta. 

Ako se liječenje započne dovoljno rano, i to svakodnevnom aplikacijom lokalnih pripravaka u razdoblju od 6-12 mjeseci, onihomikozu možemo uspješno liječiti i time sprječiti daljnje širenje infekcije na druge dijelove tijela, ili na druge osobe, te možemo sprječiti potrebu za uvođenjem sistemskih lijekova.

 

 

Literatura:

  1. Westerberg DP, Voyack MJ. Onychomycosis: Current trends in diagnosis and treatment. Am Fam Physician. 2013;88:762-70.

  2. Taheri A, Davis SA, Huang KE, Feldman SR. Onychomycosis treatment in the United States. Cutis. 2015;95:E15-21

  3. Gold LFS and Rosen T. Onychomycosis: Diagnosis, treatment, and prevention strategies. Dermatology News. 2016:2-15.

  4. Kreijkamp-Kaspers S, Hawke KL, van Driel ML. Oral Medications to Treat Toenail.Fungal Infection. JAMA. 2018;319:397-398.

  5. Sleven R, Lanckacker E, Delputte P, Maes L, Cos P. Evaluation of topical antifungal products in an in vitro onychomycosis model. Mycoses. 2016;59:327-30.

  6. https://www.aad.org/public/diseases/contagious-skin-diseases/nail-fungus#prevent

  7.  Drago L, Micali G, Papini M, Piraccini BM, Veraldi S. Management of mycoses in daily practice. G Ital DermatolVenereol. 2017;152:642-650.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner