Vlasi – ukras na tijelu

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Aisa Zanki Zelić, mag.pharm., univ.mag.pharm. dermatofarmacije i kozmetologije

Ljudsko tijelo prekriveno je dlakama koje imaju zaštitnu funkciju, jer štite organe vida, njuha i sluha, a važne su i za osjet dodira

 
Vlasi – ukras na tijelu

Dlake su orožale, elastične, nitaste tvorbe raspoređene po koži tijela. Duge dlake su: kosa (capilli), brada (barba), pazušne dlake (hirci) i stidne dlake (pubes kod muškaraca i crines kod žena). Kratke dlake su: obrve (supercilia), trepavice (cilia), dlake u nosu (vibrissae) i dlake u slušnom kanalu (tragi) (Tablica 1).

 

Tablica 1 - Kosa i dlake u brojkama

Ukupni broj kose i dlaka

cca 2.000.000

Broj vlasi na glavi

Plavih cca 150.000

Smeđih cca 120.000

Tamno smeđih cca 110.000

Crnih cca 100.000

Crvenih cca 85.000

Srednja gustoća kose

280-340 vlasi/cm2

Promjer kose

0,03-0,12 mm

Rast kose

0,35 mm/na dan

Najduži rast kose prije ispadanja

cca 72 cm

Vijek trajanja kose

4-6 godina

Boja kose

Određena je prisutnim pigmentima u kori vlasi

Sastav kose

80% keratina

Sadržaj vode

Ovisi o relativnoj vlažnosti zraka

Fiziološki gubitak

50-70 vlasi i dlaka/na dan

Nosivost jedne dlake

50-100 g

Istezljivost vlasi

Do 40% bez oštećenja


 

Nastanak i građa dlake

Folikul dlaka razvija se kod ljudskog embrija već u petom mjesecu. Svaki osnovni folikul nastaje iz bazalnog sloja epidermisa tako da se keratinociti dijele i poput pupa prodiru u dermis; kasnije se udubina izdužuje i kanalizira. Ispod tog epitelnog pupa nalazi se zgusnuta tvar opskrbljena krvnim žilama za budući korijen dlake. To je germinativna zona koja se odlikuje velikom metaboličkom aktivnošću. Tada počinje rasti dlaka, a uz duge dlake kasnije se stvara žlijezda lojnica i mišić podizač dlake (musculus errector pili).

Folikul dlake može se podijeliti u tri dijela. Gornji dio je infundibulum i proteže se od ulaza u folikul do mjesta gdje se ulijeva sekret žlijezde lojnice. Isthmus je srednji dio i proteže se od uljeva žlijezde lojnice do hvatišta kostriješnog mišića. Preostali dio folikula je pars inferior.

Dlaka je vrlo složene građe. Sastoji se od korijena (radix pili), stabljike (scapus seu corpus pili) i vrha (apex pili). Korijen dlake ima proširenu glavicu poput lukovice (bulbus pili) u koju je utisnuta papila. U neposrednom dodiru s papilom je matriks dlake, u kojem se nalaze keratinociti koji se dijele i melanociti koji stvaraju melanin (eumelani ili pheomalanin) i ubrizgavaju ga u okolne keratinocite. Stanice u donjem dijelu bulbusa (matrix dlake) su žive i vrlo produktivne, a udaljeni dijelovi keratiniziraju.

Dlaka raste mitotskom diobom stanica na onom mjestu na kojem stanice folikula i korijena čine jedinstvenu staničnu masu, tzv. matricu dlake. I u dlakama, kao i u epidermisu, novonastale stanice putuju prema vrhu dlake. Različite dlake žive različito dugo. Tako npr. obrve i trepavice žive nekoliko mjeseci, dok dlake u vlasištu žive nekoliko godina.

Za mediteransko podneblje tipično je da su dlake deblje i crne boje, dok su u sjevernijim područjima dlake svijetlije i nježnije.

 

Faze rasta dlake

Rast dlake prolazi kroz tri stadija: anageni, katageni i telogeni stadij (Slika 1).

 

Slika 1 - Životni ciklus vlasi

 


Anagena faza rasta je stadij intenzivne mitotičke aktivnosti u području matriksa vlasi i proces orožnjavanja i oblikovanja složene valjkaste tvorbe koja stalno raste. U toj fazi dlaka nikada ne ispada spontano, a kod čupanja se osjeća bol.

Katageni stadij je karakteriziran prestankom rasta i uvlačenjem folikula. Ta faza traje u prosjeku tri tjedna.

Telogena faza se nastavlja od početka rasta nove dlake koja se počinje oblikovati u dnu folikula. Korijen dlake u telogenoj fazi ima izgled kundaka, a dlaka je potisnuta u gornji dio folikula, tako da se njezin promijenjeni korijen nalazi u visini izljeva žlijezde lojnice. Ta se dlaka lako gubi češanjem. Telogena faza traje tri do četiri mjeseca.

Stadij izmjene vlasi kod ljudi odvija se asinkrono, za razliku od nekih manjih sisavaca koji sinkrono gube dlaku. Ukoliko se asinkrona aktivnost folikula poremeti, nastaje alopecija.

 

Sastav dlake

Vlas je pretežno (oko 80%) građena od proteina keratina, zatim sadržava oko 17% drugih proteina, 1% lipida, oko 0,5% mineralnih supstancija i tragove nukleinskih kiselina. Keratin vlasi nije jedinstvena sastava i može se podijeliti u barem četiri vrste keratina. To su keratin vanjskih i unutarnjih slojeva kutikule, zatim keratin korteksa i keratin medule. Vanjski sloj kutikule (alfa-sloj) izgrađen je iz stanično-membranskog kompleksa koji se sastoji iz proteina i lipida, a ostali slojevi kutikule građeni su od proteina. Osim toga u kutikuli se nalazi 54 mmola/g izodipeptida NƐ(γ-glutamil) lizina. U kori se nalaze alfa-helitički mikrofibrili koji daju čvrstoću.

Aminokiseline u keratinu vezane su različitim vezama. Amidna veza povezuje aminokiseline u spirale polipeptidnih lanaca koji su dugi kao vlas. To su najčešće veze u kosi i mogu se prekinuti jedino djelovanjem vrlo jakih kiselina i lužina, ili mehanički. Jednom prekinute veze ne mogu se više uspostaviti.

Disulfidna veza se nalazi u cistinu. Ona poprečno povezuje lance keratina. Broj tih veza ovisi o vrsti kose, što je više tih veza, kosa je otpornija na kemikalije i mehaničku obradu. Dok smeđa kosa ima 4-5% sumpora, crvena kosa sadržava oko 8% sumpora. Zbog toga se crvena kosa teže češlja i kovrča se. Disulfidna veza je osjetljiva na reducentna sredstva, pa se koristi pri trajnom kovrčanju kose i depiliranju.

Vodikovi mostovi povezuju imidine i karbonilne skupine u suhoj kosi. To su najslabije veze u kosi. Otvaraju se već u prisutnosti vode, a ponovo uspostavljaju sušenjem kose.

Jonska veza uspostavlja se između amino i karboksilnih skupina i najjača je pri pH vrijednosti 4,0, a u lužnatoj se sredini gubi, pa keratin izrazito bubri. Ta se osobina osobito koristi za pripremu dlake za brijanje.

Hidrofobna veza povezuje postrane lance u molekulama aminokiselina.

 

Tipovi dlaka

Kod ljudi razlikujemo tri tipa dlaka. Spolno neovisne su one koje nisu pod utjecajem spolnih hormona, a to su obrve, trepavice te kosa okcipitalno. Ambispolne su one koje su pod utjecajem takvih količina steroidnih hormona kakve su prisutne kod žena, a smještene su aksilarno i na donjem pubičnom trokutu. Muške spolne dlake su one na donjem pubičnom trokutu te na bradi.

Estrogeni usporavaju brzinu rasta vlasi u anagenoj fazi ciklusa, te ju produljuju. Androgeni imaju dvojako djelovanje. Dlake brade, pubisa i aksile rastu pod utjecajem androgena, dok se frontalno i parijetookcipitalno kod genetski determiniranih osoba skraćuje trajanje anagene faze, te dlaka regredira u velusnu dlaku.

 

Poremećaji u rastu dlaka

Poremećaji vidljivog dijela vlasi uzrokovani su egzogenim noksama: ili su prirođeni ili su izolirani, ili pak nastaju u sklopu nekih sindroma. Egzogene nokse su mehaničke kao četkanje ili kovrčanje. Kemijske nokse su bojenje ili izbjeljivanje i one su trajne. Feniranje je fizikalna noksa. Sve one mogu dovesti do uzdužnog ili poprečnog pucanja vlasi.

Alopecije su stanja gubitka dlake na vlasištu i/ili drugim dijelovima tijela. Mogući uzroci su poremećaji stabljike dlake, poremećaji keratinizacije, endokrinološke ili druge sistemskee bolesti, mehanički uzroci, upale ili druge bolesti koje izravno pogađaju dlačne folikule.

Alopecija izazvana lijekovima može biti djelomična ili kompletna. Može se ispoljiti samo na vlasištu i/ili drugim mjestima. Najteži gubitak vlasi obično se zbiva kod citotoksičnog liječenja. Alopecija uzrokovana citostaticima započinje ubrzo nakon primjene lijeka. Učinak je ovisan o dozi i na sreću je reverzibilan. Lijekovi koji mogu uzrokovati alopeciju su antikoagulansi, antikonvulzivi, antitiroidni lijekovi, β-blokatori adrenoreceptora, obustava oralnih kontraceptiva, etretinat, soli zlata, litij, natrijev valproat i citotoksični lijekovi.

Hirzutizam je pretjerana dlakavost, napose kod žena, prema muškom tipu rasta dlaka. Razlikujemo idiopatski hirzutizam koji je često nasljedna pojačana dlakavost kod žena, te simptomatski koji se pojavljuje samostalno ili uz simptome virilizacije. Uzroci simptomatskog hirzutizma mogu biti policistični jajnici, tumori jajnika, kongenitalna adrenalna hiperplazija, hiperprolaktinemija, akromegalija. Hipertrihoza predstavlja rast dlaka na mjestima koja inače nisu dlakava. Oba stanja mogu biti izazvana lijekovima, a u nekim slučajevima istim lijekom. Lijekovi koji ih mogu izazvati su acetazolamid, anabolni steroidi, androgeni, kortikosteroidi (topički i sistemski), ciklosporin, dihidrotestosteron, minoksidil, oralni kontraceptivi, penicilin, fenitoin te tamoksifen.

 

Literatura:

1. J. Lipozenčić i suradnici, Dermatovenerologija, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Medicinska naklada, Zagreb, 2008.

2. M. Čajkovec, Kozmetologija, 2. izdanje, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.

3. I. Dobrić i suradnici, Dermatovenerologija, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1994.

4. R.Walker, C.Edvaeds, V.Božikov, V.Baču-Vrca, Klinička farmacija i terapija, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

5. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/dermatologija/bolesti-dlake/alopecija, pristupljeno 15. ožujka 2018.

6. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/dermatologija/bolesti-dlake/hirzutizam, prisupljeno 15. ožujka 2018.

 

Slike preuzete sa stranice https://svijet-kose.hr/2016/01/31/struktura-kose-i-vlasista/, pristupljeno 15. ožujka 2018.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner