Hidrolizirani kolagen - dodatak prehrani za zdrave zglobove

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autor članka: assist.ddr. Matjaž Deželak, univ.dipl.biol.

Ranom prevencijom mogu se usporiti i sprječiti ograničenja koštanih funkcija

Hidrolizirani kolagen - dodatak prehrani za zdrave zglobove

 

Budući da populacija biva sve starijom, artritis je postao velik zdravstveni problem i zahtijeva inovativno upravljanje bolešću. Terapija lijekovima ne daje trajne rezultate, pa se umjesto na strategije liječenja sve više usredotočava na ranu prevenciju radi sprječavanja ili usporavanja ograničenja koštanih funkcija.

 

Biokemija kolagena

Kolageni su skupina od 28 različitih strukturnih proteina u vezivnim tkivima u tijelima životinja. Svi tipovi imaju zajedničko obilježje, tj. desnu trostruku zavojnicu koja se sastoji od alfa lanaca sakupljenih u lik u obliku užeta, omeđen C- i N-propeptidima. Kolageni su najobilniji proteini kod sisavaca i predstavljaju oko 30 % ukupne proteinske mase u organizmu, dok je više od 90% kolagena u ljudskom tijelu tipa I.

Kolagen se sastoji od tri niza polipeptida (alfa-lanaca) koji oblikuju jedinstvenu strukturu trostruke zavojnice.

Slika 1: Trostruka zavojnica kolagena

(https://openi.nlm.nih.gov/imgs/512/85/3464725/PMC3464725_1755-1536-5-15-3.png)

 

Da bi stvorili trostruku zavojnicu, lanci moraju sadržavati glicin kao svaki treći ostatak i tako predstavljati ponavljajuću strukturu Gly-X-Y, pri čemu su X i Y uglavnom prolin (Pro) i hidroksiprolin (Hyp). Nadalje, aminokiseline Lys, Gln i Arg pokazuju periodičnu distribuciju od 18 ostataka.

 

Struktura zglobova

Zglobovi su spojevi između kostiju u tijelu, koji koštani sustav povezuju u funkcionalnu cjelinu. Iako složene strukture i organizacije, gotovo isključivo su sastavljeni od vezivnog tkiva bogatog kolagenom, tj. kostiju, hrskavice, tetiva, ligamenata i enteze. Zdravi zglobovi, osobito zglobovi udova, mogu izdržati sabijanje i teška opterećenja, te istovremeno izvoditi glatke i precizne pokrete. Dva najvažnija sastavna dijela zglobova koja se obično oštećuju u patologijama zglobova su kosti i hrskavica. Zbog toga se u daljnjem tekstu usredotočava osobito na ta dva vezivna tkiva.

Kolagen predstavlja oko 80% ukupnih koštanih proteina, a oko 95% je tip I. Njegova ispravna sinteza, savijanje i razgradnja ključni su za homeostazu kostiju. Hrskavica je izdržljivo i glatko elastično tkivo, punjenja poput gume, koje, što je najvažnije, prekriva i štiti krajeve dugih kostiju na zglobovima. Osim toga, ona je i strukturni dio mnogih drugih dijelova tijela za koje je potrebno nešto između krutosti i elastičnosti. Za razliku od koštanog tkiva koje je građeno gotovo isključivo od kolagena tipa I, hrskavica se sastoji pretežno od kolagena tipa II.

 

Patologije povezane s kolagenom

Kolagen je vrlo stabilan protein u normalnim zdravim uvjetima. Može se razgrađivati na različite načine, no uglavnom se smatra da postoje dvije mogućnosti – unutarstanična i izvanstanična razgradnja. Glavni uzrok međustanične razgradnje su proteolitični enzimi, osobito katepsini. U životinjskom tkivu mogu se naći razni proteolitični enzimi koji su katalizatori hidrolize proteina u polipeptide u kiselom okolišu. Kod izvanstaničnog načina ima nekoliko faza, uključujući depolimerizaciju s propadanjem molekularnih struktura, aktivnost tkivnih kolagenaza i toplinsko raspadanje njihovih proizvoda razgradnje koji gube strukture trostruke zavojnice i postaju raspoloživi za nespecifične proteinaze. Kolagenaze se mogu sintetizirati pomoću mnogih stanica u ljudskom tijelu (npr. fibroblasta, neutrofila, tumorskih stanica). Postupni gubitak kolagena u hrskavičnom tkivu utječe na njegovu funkcionalnost i može dovesti do jednog od više od 100 poremećaja zglobova, zajedničkg naziva artritis, pri čemu uobičajeni simptomi uključuju crvenilo, toplinu, oticanje i smanjeni raspon pokreta zahvaćenih zglobova.

Tijekom starenja, a posebno kod žena u postmenopauzi, promjenama u kolagenskoj mreži smanjuju se mehanička snaga i elastičnost kostiju i hrskavice. Dok je osteoporoza u menopauzi jasno povezana s manjkom estrogena čime se smanjuje stopa sazrijevanja kolagena, istraživanjem gubitka kolagena povezanog sa starošću otkriveno je nekoliko biokemijskih mehanizama:  1. porast ukupnog metabolizma kolagena može biti uzrokom oštećenih posttranslacijskih modifikacija; 2. izmijenjene posttranslacijske modifikacije ometaju stvaranje poprečnih veza između molekula kolagena temeljenih na tvorbi aldehida, od specifičnih ostataka telopeptidnog hidroksilizina ili lizina; 3. abormalan porast lizilhidroksilaze ili glikosilaze; 4. tvorba naprednih krajnjih proizvoda glikacije pomoću Maillardovih reakcija prouzročenih nakupljanjem šećera koji se može reducirati; 5. racemizacija i izomerizacija ostataka aminokiselina tijekom starenja. Genetske predispozicije također su povezane s povećanim gubitkom kolagena, što se nažalost može pojaviti i kod mlađih ljudi kao i kod djece. Postoji nekoliko mutacija u kolagenu tipa I, tipa III ili tipa VI kao lizilhidroksilaza ili prokolagenska N-proteinaza koje su uzrokom različitih patologija kao što je osteogenesis imperfecta, podtipovi Ehlers-Danlosovog sindroma, smanjenje koštane mase i mineralne gustoće te neuredan raspored kolagena.

Među bolestima zglobova najčešći je osteoartritis (OA) koji polako napreduje tijekom desetljeća, manifestira se u epizodama bola, a vrhunac je gubitak zglobne funkcije. Dvojbenim studijama pokazalo se da promjene kostiju mogu početi razgradnju hrskavice ili utjecati na nju. Unatoč mnogim naporima nema lijeka za OA, a dostupnom terapijom, farmakološkom i nefarmakološkom, samo se smanjuju simptomi, osobito bol, upala i nepokretljivost.

 

Kolagen kao dodatak prehrani

Prema mišljenju mnogih istraživača, blagotvorni učinci oralne primjene kolagenskih hidrolizata znače slijedeće: dijetalni bioaktivni peptidi prelaze crijevnu barijeru, zatim stižu u cirkulaciju i postaju raspoloživi za metaboličke procese. Kolagenski hidrolizati rabe se u medicinske svrhe kao npr. u visokoenergetskim dodatcima, gerijatrijskim proizvodima i tijekom enteričnih dijeta, terapeutskih ili dijeta za kontrolu težine. Budući da populacija postaje sve starija, artritis je postao velik zdravstveni problem i zahtijeva inovativno upravljanje bolešću. U ponudi je nekoliko lijekova za liječenje osteoporoze, kao što su bifosfonati ili paratiroidni hormonski derivati. Ipak, istaknuto je da je takva terapija obično slaba i prednosti ne traju nakon završetka liječenja. Stoga se umjesto na strategije liječenja, sve više usredotočuje na ranu prevenciju radi sprječavanja ili usporavanja ograničenja koštanih funkcija.

Tijekom zadnjih 30 godina istraživanja u prehrani dovela su do uzbudljive progresivne podrške teorije da se vođenjem računa o prehrani, uključujući dodatke prehrani, mogu izmijeniti specifične ciljne funkcije u tijelu i tako smanjiti rizik od bolesti. U tom smislu, vođenje računa o prehrani može biti učinkovito sredstvo borbe s problemom artritisa i njegovih posljedičnih skupih posljedica po zdravlje. Pokazalo se da je nutritivni pristup troškovno učinkovit način poboljšanja kostiju i hrskavice. Primarni cilj prehrambene strategije je osigurati dostatno bioraspoloživ broj sastavnih elemenata, kao što su kalcij i specifični proteini, kao i nutrijenti sa specifičnim svojstvima očuvanja kostiju (vitamini, neke masne kiseline, mikronutrijenti...). Ipak, znanstvenici moraju podastrijeti visoku razinu dokaza temeljenih na kliničkim ispitivanjima, prekliničkim istragama te mehaničkim studijama da bi mogli postaviti tvrdnje o utjecaju na zdravlje.

 

Hidrolizirani kolagen (HC)

Proizvodi za razgradnju kolagena često se rabe u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji ili izradi tkiva, zahvaljujući njihovom kapacitetu pretvorbe u gel te njihovim površinskim i hidratantnim svojstvima. Želatin je prvi derivat kolagena koji se rabi stoljećima. Dobiva se termalnom hidrolizom kolagena koji djelomično razdvaja lance uništavanjem međusobnihpoprečnih veza. Daljnja obrada može uključivati hidrolizu ovisnu o pH vrijednosti, kojom se dobiva želatin tipa A (kisela obrada) ili želatin tipa B (lužnata obrada). Završni korak, ekstrakcija uporabom odgovarajućeg otapala, temperature, vremena i pH vrijednosti, ima važan utjecaj na dužinu polipeptidnih lanaca, a tako i na funkcionalna svojstva želatina.

Da bi se proizveo hidrolizirani kolagen (HC), želatin se podvrgava enzimatskoj hidrolizi, pri čemu su najčešće rabljene proteaze tripsin, kimotripsin, pepsin, alkalaza, properaza E, pronaza, kolagenaza, bromelain i papain. Većina varijanata HC-a u obliku je bijelog praha dobre topljivosti, koji se obično rabi kao dodatak prehrani ili je uključen u razne prehrambene proizvode. Kao i kod želatina, distribucija molekularne težine HC-a, struktura i sastav, kao i posljedično funkcionalna svojstva, ovise o uvjetima obrade kao i o sirovini i posebnosti enzima koji se rabi radi hidrolize želatina. U prosjeku, molekularna masa HC-a je između 2 i 6 kDs. U komercijalnom smislu najzanimljiviji su izvori kolagena svinjska koža (46%), goveđa koža (29%) te svinjske i stočne kosti (23%). Ipak, zbog krize povezane s goveđom spongiformnom encefalopatijom (BSE) i zbog mnogih drugih religijskih i kulturnih razloga, potrebni su alternativni izvori, pa ima sve više interesa za proizvodnju od nesisavaca.

Slika 2: Od kolagena do želatine i hidroliziranog kolagena (Daneaultetal., 2017)

 

Sigurnost

Centar za sigurnost hrane i prehranu Američke agencije za hranu i lijekove (USFDA) odobrio je HC kao Općenito prepoznat kao siguran (Generally Recognized As Safe -GRAS). Zaista nema dokumentiranih dokaza o škodljivosti uzimanja HC-a, osim rijetkih alergija, osjeta neugodnog okusa ili osjećaja težine u želucu. Status GRAS za HC opravdan je u nekoliko dobro definiranih kliničkih studija.

  1. Tijekom nasumičnog paralelnog placebom kontroliranog kliničkog ispitivanja u više centara, u kojem je sudjelovalo 389 pacijenata kojima je oralno davano 10 g HC-a tijekom šest (6) mjeseci, samo je njih 12 odustalo zbog nuspojava, a među njima je njih devetero (9) primilo placebo.
  2. U nasumičnoj paralelnoj dvostruko-slijepoj studiji u više centara, izvršenoj na stotinu muških i ženskih dobrovoljaca starijih od 40 godina s osteoartritisom koljena, ispitanici su dobro podnijeli HC.
  3. Kod životinja, analizama akutne subakutne, mutagenske i teratogenske toksičnosti nije dokazan nijedan zdravstveni rizik.
  4. Analizom akutne i subakutne toksičnosti kolagena iz goveđe derme nisu se pokazale istaknute škodljive posljedice, osim lokalne iritacije koja se pojavila samo nakon parenteralne primjene.
  5. Visoki stupanj sigurnosti oralne primjene HC-a kod štakora, kada im se daje oko 10 puta veća doza od one koja se trenutačno daje ljudima. Unatoč tome, štakori bi mogli pokazati hipertrofiju bubrega pri dozi 100 puta većoj od preporučenog dnevnog unosa.
  6. U dva istraživanja akutne i supkronične toksičnosti kod štakora kojima se davala hidrolizirana pileća sternalna hrskavica u jednoj dozi od 5.000 mg/kg, sve su životinje preživjele bez većih patoloških lezija, i tijekom studije normalno su dobivale na težini.
  7. Rizik od kroničnih toksičnih učinaka nije bio veći kod morskih štakora kojima se davao HC u dnevnim dozama 1–9 g/kg tjelesne težine, od rizika kod štakora koji su se hranili osnovnom hranom za glodavce.
  8. Kada je sav proteinski unos bio u obliku kolagena uz dodatak triptofana, kalcija, magnezija, fosfora, kalija i vitamina, srčane aritmije primijećene su kod 3 od 6 ispitanika koji su primali 75 g na dan.
  9. Ipak, zabilježeni su smrtni slučajevi kod pretilih odraslih osoba koje su smanjivale tjelesnu težinu dijetama tijekom kojih su dobivali iste količine kolagena ili hidrolizata želatine (300–500 kcal na dan) ali, ono što je ovdje važno - bez bilo kakvog dodatka mikronutrijenata.

 

Bioraspoloživost

Oralno primijenjen HC probavlja se u crijevima, prelazi crijevnu pregradu, ulazi u cirkulaciju i postaje raspoloživ za metaboličke procese u ciljnim tkivima. Iako HC ne sadrži sve esencijalne aminokiseline (triptofan, metionin, cistein, tirozin) često se rabi kao dodatak drugim proteinima, zahvaljujući visokom stupnju probavljivosti, činjenici da ga potrošači dobro podnose te specifičnom sadržaju aminokiselina (visoki stupanj hyp, pro i gly). Uzimanjem proteinskog hidrolizata, za razliku od njegovog netaknutog oblika, ubrzavaju se probava i apsorpcija iz crijeva, povećava se postprandijalna bioraspoloživost aminokiselina i često se poboljšava stopa ulaska aminokiselina u ciljna tkiva.

Slika 3: Mehanizmi crijevne apsorpcije hidroliziranog kolagena (Daneaultetal., 2017)

 

Zbog različitih mehanizama crijevnog transporta molekula različite veličine, crijevna propustljivost ima drugačiji obrazac za male čestice molekularne težine od onoga za velike molekule. Peptidi HC-a probavljaju se samo u određenoj mjeri u gastrointestinalnom traktu, pri čemu približno 10% netaknutih proteina velike molekularne težine stigne u krv prolaskom kroz enterocit (transcitoza). Jednim se istraživanjem pokazalo da se samo sat vremena nakon oralne primjene HC-a već 47% apsorbiralo iz gastrointestinalnog trakta miševa, dok je 95% HC-a resorbirano u roku od šest (6) sati od uzimanja. Drugom su studijom pruženi dokazi kod ljudi - oralnim uzimanjem HC-a bitno se povećao peptidni oblik Hypa u krvi, uz najveću razinu nakon 1–2 h, te uz polovično smanjenje nakon 4 sata.

Raznim studijama kod glodavaca i ljudi, pokazalo se da se aminokiseline dobivene iz HC-a, di- i tripeptidi, mogu otkriti u krvi kao i u raznim ciljnim tkivima kao što su hrskavica, kosti i tijelo. Najčešći dipeptid dobiven iz kolagena, koji nalazimo u plazmi, je Pro-Hyp koji je jako otporan na hidrolizu i ne može se probaviti pomoću peptidaze. Nadalje, otkrivene su i male količine drugih peptida kao što su Hyp-Gly, Ala-Hyp, Ile-Hyp, Phe-Hyp, Leu-Hyp, Ala-Hyp-Gly, Pro-Hyp-Gly, i Gly-Pro-Hyp. Nakon oralne primjene HC-a prosječna koncentracija tih peptida u plazmi ovisi, barem u nekoj mjeri, o dozi, dok omjer peptida koji sadrže Hyp ovisi o izvoru (životinje i tkivo). Na kraju, mogu se pojaviti sinergistički učinci s prehrambenom matricom i poboljšati apsorpcija HC-a, kao što je već pokazano za HC iz fermentiranog mlijeka.

Potrebno je više od milijarde molekula glicina i 620 milijuna molekula prolina za sintetizaciju jednog pikograma kolagena tipa II. Ako nema tih aminokiselina, može se poremetiti anabolička faza metabolizma kolagena. Pro i Hyp stabiliziraju trostruku ovojnicu kolagena ograničavanjem rotacije lanca polipeptidnog kolagena i ojačavanjem spiralnih obilježja molekule. Biosinteza prolina povezana je s limunskom kiselinom i ciklusom ureje, ali nastaje samo ako se hranom njih ne unosi dovoljno. Oralno uzeti peptidi iz HC-a, koji sadrže Pro, dobro se apsorbiraju iz crijeva i također se nakupljaju u ciljnim tkivima.

Tehnikom autoradiografije, biodistribucija oralno primijenjenog [14C] Pro-Hypa kod štakora, pokazala je nakon 24 sata široku distribuciju radioaktivnosti 30 minuta nakon uzimanja doze, te povećanje stanične apsorpcije radioaktivnosti u osteoblastima i osteoklastima, kao i u dermalnim fibroblastima, epidermalnim stanicama, sinovijalnim stanicama i kondrocitima. Nadalje, apsorpcija HC-a niske molekularne težine kod ženke štakora koja je podvrgnuta ovariektromiji, povezana je s povećanim sadržajem organske tvari u kostima. U posljednjoj studiji kod miševa i u ljudskoj plazmi, pokazalo se nakon oralne primjene HC-a povećanje Gly-Pro-Hypa, kao i drugih peptida te termalna lokalizacija peptida u kožnim tkivima.

 

Dokazi iz studija na životinjama i iz kliničkih ispitivanja

Primjenom HC-a poticala se u staničnoj kulturi proliferacija pred-osteoblasta. HC goveđeg podrijetla prouzročio je bitno veću aktivnost lužnate fosfataze nakon sedam (7) dana inkubacije, u usporedbi s kontrolnom skupinom. To je potkrijepljeno ispitivanjima mineralizacije, pri čemu je pokazano da je goveđi HV povećavao tvorbu čvora kalcija/fosfora u kulturama MC3T3-E1. Nadalje, mišice C3H/HeN podvrgnute su ovariektromiji radi poticanja gubljenja koštane mase nakon prehrane obogaćene HC-om. Kao što je očekivano, ovariektomijom se potaklo bitno smanjenje mineralne gustoće kostiju, ali prehranom bogatom HC-om došlo je do bitno veće mineralne gustoće kostiju.

Kod štakora u razvoju, dodavanje HC-a označeno je kao način poticanja razvoja dugih kostiju, vjerojatno zbog povećane aktivnosti osteoblasta, a ne zbog smanjene resorpcije kostiju, budući da je primijećen povećan sadržaj seruma osteokalcina i lužnate fosfataze specifične za kosti (BALP) bez bitne razlike u N- i C-terminalnim telopeptidima kolagena tipa I (NTX i CTX). Drugom studijom kod štakora potvrđen je učinak koji ovisi o dozi odabranog HC-a molekularne težine manje od 3 kDa na rast okomitih uzdužnih kostiju, dok želatin kao takav nije proizveo isti učinak. Razlog tomu vjerojatno je bio veći sadržaj čimbenika rasta sličnog inzulinu 1 (IGF1) te koštanog morfogenetskig proteina-2 u skupini  životinja koje su primale terapiju. Načelo „što je više, to je bolje” ne vrijedi za uzimanje HC-a. Umjerenim dozama HC-a (oko 7 % prehrane) povećala se koštana masa štakora tijekom rasta u, a trčanjem se još povećao taj učinak, ali većim unosom HC-a nisu primijećene dodatne prednosti na koštanu masu.

Pokazalo se da je djelotvornost HC-a iz kože morskog psa povećala sadržaj kolagena tipa I i glikosaminoglikana, kao i mineralnu gustoću kostiju u femuru štakora. U vezi s time kod štakora je ispitan HC od bakalara, u razdoblju od 90 dana. Mineralna gustoća femoralne vratne kosti i trabekularna mikroarhitekturalna svojstva očuvana su u odnosu na prehranu kontrolne skupine. Taj blagotvnorni učinak pripisan je bitnom smanjenju proupalnih citokina (IL-1β, IL-6, i TNF-α) i smanjenom urinarnom izlučivanju markera resorpcije NTX i CTX. Osim na kosti, uzimanje HC-a povoljno utječe i na hrskavicu. Jednom je studijom nagoviješteno da HC stimulira biosintezu kolagena u kondrocitima, tj. artikularnim stanicama za sintezu, održavanje i organizaciju izvanstanične matrice. Promjene u sastavu izvanstanične matrice uzrokom su razgradnje kolagena koji stimulira aktivnost kondrocita, uključujući sintezu i stalno preoblikovanje. Na temelju tog istraživanja i recenzije literature zaključeno je da se oralno primijenjen kolagen hidrolizat može nakupljati u hrskavici, te da pomoću kondrocita može stimulirati povećanje u sintezi izvanstanične matrice.

U prvom kliničkom istraživanju proučavali su se učinci samog kalcitonina, ili u kombinaciji s prehranom bogatom HC-om, na metabolizam kostiju žena u postmenopauzi. Rezultatima se otkrilo da je uzimanje 10 g HC-a na dan povezano s unutarmišićnim ubrizgavanjem kalcitonina,te da u razdoblju od 24 tjedna poboljšava i produžuje učinak lijeka, što je pokazano smanjenjem razina poprečnih veza urinarnog piridinolina. U sljedećoj se studiji vrednovao učinak svakodnevnog uzimanja dodatka apsorptivnog kalcija od algi, HC-a i drugih sastavnica matrice, uključujući glukozamin. Rezultat uzimanja tog dodatka bilo je smanjenje urinarnog izlučivanja NTX-a, a razgradnja kolagena smanjena je sprječavanjem ispuštanja metaloproteinaze. U jednoj se studiji na ljudima tijekom 24 tjedna pratilo 147 sportaša. Iako nije bilo dokaza o bolesti zglobova, ta se skupina smatrala visokorizičnom. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije skupine. Jedna je primala formulaciju koja je sadržavala 25 ml tekućine u kojoj je bilo 10 g kolagen hidrolizata, a druga placebo koji se sastojao od 25 ml tekućine koja je sadržavala ksantan gumu. Parametri koji su se vrednovali uključivali su upalu, pokretljivost i bol u zglobovima (tijekom hodanja, zatim stajanja dok su zglobovi u stanju mirovanja, tijekom nošenja predmeta i podizanja). U skupini koja je primala kolagen hidrolizat zabilježen je bitan napredak glede bolova, osobito u podskupini u kojoj su ispitanici patili od artralgije koljena.

Sveukupno, rezultati modela in vitro, in vivo i kliničkih ispitivanja, čvrsti su dokazi da HC ima obećavajući potencijal u održavanju uravnotežene koštane razgradnje u različitim fiziološkim situacijama (rast, gubitak koštane mase, zacijeljivanje) pomoću poticanja tvorbe kostiju.

Slika 4: Fiziološko gledište učinaka hidroliziranog kolagena na preoblikovanje kostiju (Daneaultetal., 2017)

 


Zaključci

Kolageni su najobilnija skupina organskih makromolekula u tijelu životinja. Zahvaljujući svojoj zateznoj čvrstoći, obavljaju brojne važne strukturalne funkcije u tijelu, osobito u vezivnim tkivima. Kolagenski proteini ključni su u vezivnim tkivima te kao proteinska matrica kostiju, tetiva, hrskavice i ligamenata. Njihova odlična svojstva potječu od aminokiselinskog sastava i molekularne strukture. Kolageni su uključeni i u upravljanje staničnih posrednika. Pokazalo se da kolagenski proteini (u obliku HC-a) smanjuju bol i poremećaje funkcionalnosti u bolestima zglobova, uključujući stimulaciju stanica za tvorbu kostiju i hrskavice, poboljšanje apsorpcije kalcija, protuupalna svojstva te svojstva antioksidansa.

Nadalje, svojstva kao što su odlična biorazgradivost, nizak imunogenecitet i mogućnosti proizvodnje na veliko, čine HC zanimljivom mješavinom za široku industrijsku uporabu u prehrambenoj industriji, kozmetičkoj industriji ili medicini.

Ipak, još treba odgovoriti na mnoga pitanja, npr. kakav je optimalan oblik HC-a, koja je optimalna doza? Tek su nedavno istraživači počeli tražiti odgovore na ta pitanja i utvrdili da podrijetlo i dužina hidroliziranog kolagena mogu imati važnu ulogu u pozitivnom djelovanju na različita tkiva. Kao takav, HC bi mogao imati dodatnu vrijednost za kalcij i vitamin D i tako biti odgovor na rastuće zahtjeve za primarnu prevenciju.

 

Literatura:

Porfírio E., Fanaro G. B. (2015). Collagen supplementation as a complementarytherapy for thepreventionandtreatmentofosteoporosisandosteoarthritis: a systematicreview. Brazilian Journal ofGeriatricsandGerontology, 19: 153-164.

Daneault A., Prawitt J., Fabien Soulé V., Coxam V., Wittrant Y. (2017). Biologicaleffectofhydrolyzedcollagen on bone metabolism. CriticalReviewsinFood Science andNutrition, 57: 1922-1937.

Dybka K., Walczak P. (2009). Collagenhydrolysates as a newdietsupplement. ScientificBulletinoftheTechnical University of Lodz. 73: 83-92.

Sibilla S., Godfrey M., Brewer S., Budh-Raja, Genovese L. (2015). Anoverviewofthebeneficialeffectsofhydrolysedcollagen as a nutraceutical on skinproperties: scientificbackgroundandclinicalstudies. The Open Nutraceuticals Journal, 8: 29-42.

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner