Sva lica suhe kože

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Aisa Zanki Zelić, mag.pharm., univ.mag.pharm. dermatofarmacije i kozmetologije

U današnje vrijeme mnogi ljudi imaju problema sa suhoćom kože koja se javlja ovisno o različitim unutarnjim i vanjskim čimbenicima

Sva lica suhe kože

 Koža (grč. dermis; lat. cutis) je vrlo složen, a ujedno i naš najveći organ koji pokriva cijelu površinu tijela. Osnovna funkcija joj je zaštita tijela i unutarnjih organa od negativnih utjecaja iz okoline. Koža štiti od mehaničkih, kemijskih i bioloških štetnih utjecaja, dehidracije, štetnog sunčeva zračenja i patogenih mikroorganizama. Ima i termoregulacijsku, sekrecijsku i osjetilnu funkciju. Prima raznovrsne podražaje koji rezultiraju osjetima dodira, topline, hladnoće, boli, vibracije, pritiska. Receptori za te osjete su živčani završeci kojih u koži ima nekoliko milijuna, vrlo neravnomjerno raspoređenih. Koža ima i vrlo važnu funkciju u imunološkim procesima organizma. Iza svih funkcija koje koža obavlja krije se njena složena građa.

Normalna se koža morfološki sastoji od tri sloja. To su: epidermis, dermis i subcutis.

Prema tipovima, koža može biti normalna, masna, suha i mješovita. Suha koža smatra se takvom zbog strukturalnih i funkcionalnih modifikacija epidermisa. U današnje vrijeme mnogi ljudi imaju problema sa suhoćom kože koja se javlja ovisno o različitim unutarnjim i vanjskim čimbenicima. Vanjski faktor koji pridonosi pojavi suhoće kože je život u hladnim klimama, osobito tijekom zimskih mjeseci. Koži ne godi hladan zrak okoliša, jer dovodi do smanjenja količine krvi u njoj, ali ni suhi i grijani zrak zatvorenih prostora, jer dovodi do pojačanog isparavanja kroz nju. Pretjerano pranje kože također dovodi do sušenja kože. Mnoga sredstva za pranje sadrže surfaktante koji otapaju i emulgiraju lipide hidrolipidnog sloja kože, ali i intracelularne korneocitne lipide, te na taj način oštećuju kožnu barijeru.

Unutarnji čimbenici koji pridonose suhoći kože su genetska predispozicija i hormonalni utjecaj uslijed čega žene češće od muškaraca imaju problema sa suhom kožom. Dob je važan unutarnji čimbenik koji dovodi do sušenja kože. Povećanjem životne dobi dolazi do promjena u procesu keratinizacije i sadržaju lipida u rožnatom sloju kože. S obzirom na starenje populacije, suha koža će se sve više pojavljivati kao problem. I mnoga kronična oboljenja kao i terapije mogu dovesti do povećanja suhoće kože.

Ključni nedostaci kože koji pridonose pojavi suhe kože su faktori ovlaživanja kože (NMF, eng. natural mosturizing factors), nedostaci u kožnoj barijeri, ceramidi i nedostaci u kožnoj hidratantnoj mreži u dubljim slojevima derm, tj. u akvaporinskim kanalićima.

Faktori ovlaživanja kože (NMF) u visokim se koncentracijama nalaze isključivo u keratinocitima rožnatog sloja kože. NMF čine amino kiseline i njihovi derivati (~40%) uključujući pirolidon-karboksilnu kiselinu (PCA~12%), laktate (~12%), urea (~7%) i anorganske soli (~18%). Ti higroskopni faktori ovlaživanja vežu vodu iz atmosfere, ali i vodu koju dobivaju iz dermisa, omogućavajući keratinocitima da ostanu vlažni unatoč isušujućem učinku okoliša. Filagrin je histidinom bogati protein koji veže keratin, a sintetizira se u keratohijalinskim granulama. Za njega se prije nekoliko desetaka godina mislilo da je izvor NMF. Mutacije i smanjeni učinak filagrina smatraju se prema najnovijim saznanjima uzrokom atopija i suhe kože. Ta saznanja povećala su zanimanje i pridonijela važnosti NMF-a. Dokazane su smanjene koncentracije NMF-a, uključujući PCA, urokanske kiseline i aminokiselina kod pacijenata s različitim stupnjevima atopijskog dermatitisa. Koncentracije ovise o filagrinskom genotipu i jačini bolesti. Nedostatak ureje u rožnatom sloju kože povezan je s atopijama, psorijazom te kserozom kod starijih ljudi.

Ceramidi su glavni intercelularni lipidi rožnatog sloja kože i čine 40-50% svih lipida. Devet je podklasa ceramida u rožnatom sloju kože. Oni igraju vrlo važnu ulogu u održavanju barijerne funkcije kože. Za većinu poremećaja kože koje karakterizira suhoća kao što je atopijski dermatitis, dokazano je da imaju smanjen ili promijenjen profil ceramida u rožnatom sloju. Ta promjena dovodi do smanjene barijerne funkcije kože. Navedene promjene dovode i do manje uređenih lipidnih struktura koje su uzrok povećane permeabilnosti rožnatog sloja kože. Studije su pokazale da se starenjem smanjuje sadržaj lipida u rožnatom sloju kože. Sniženi sadržaj lipida uzrok je i pojačane sezonske suhoće kože u zimskim mjesecima.

Akvaporini predstavljaju vodene kanaliće koji se pojavljuju i kod biljaka i životinja, a važni su za hidrataciju kože. Akvaporini su mikroskopski vodeni kanali koji se nalaze u staničnim membranama i kontroliraju prijenos vode u stanice i iz njih. Akvaporini čine mrežu koja prenosi vlagu kroz različite epidermalne slojeve kože.

Suha koža pogađa sve, pa i najmlađu djecu. Kod djece se ona javlja dijelom zbog utjecaja nasljednih čimbenika, a dijelom zbog pretjeranog korištenja sapuna i/ili neprilagođenih proizvoda za higijenu i njegu. Razlikujemo nekoliko stupnjeva i oblika suhe kože, s time da se intenzitet patoloških promjena može kretati od lakših do težih. Kod svih oblika zapaža se nedostatak lipida i vlage, što kožu čini ljuskavom, hrapavom i grubom, te ona biva zategnutom i pojačano svrbi. Osim normalne suhe kože, najčešće se javljaju atopijska suhoća i različiti oblici ihtioze.

Normalna suha koža pokazuje blage do umjerene promjene koje su prilično uobičajene u općoj populaciji. Javlja se tijekom jeseni i zime kad je vlažnost okoliša relativno niska. Takva koža karakterizirana je fisurama, pukotinama i ljuskama na koži ruku, lica, vrata i nogu, osobito potkoljenica. Uobičajeno se tretira čišćenjem uljnim preparatima te nanošenjem ulja, uljnih preparata i hidratantnih emoliensa. Preferiraju se preparati koji sadrže hijaluronsku kiselinu, ureju, glicerol, propilen glikol, sorbitol ili varijante vitamina, iako se ni s jednim preparatom ne postiže potpuno i trajno povlačenje simptoma.

Atopijski dermatitis je kronična upala gornjih slojeva kože sa svrbežom, te se često razvija kod ljudi koji imaju peludnu groznicu ili astmu i čiji članovi obitelji imaju takva stanja. Glavni klinički znak atopijskog dermatitisa je suha koža s povećanim gubitkom vodenog sadržaja (eng. transepidermal water lost, TEWL) te abnormalne izražajnosti sfingomijelin deaciklaze koja hidrolizira sfingomijelin u sfingosulforsforilkolin, a ne u ceramid, pa se redukcijom ceramida pogoršava zaštitna funkcija rožnatoga sloja. Suha koža omogućuje prodor alergena, iritansa i patogenih mikroorganizama te nastanak upale. Deficit filagrina dovodi do ihtioziformnih promjena sličnih vulgarnoj ihtiozi. Promjene u diferencijaciji keratinocita i poremećaju evaporacije kože uzrokuju suhu kožu kod bolesnika s atopijskim dermatitisom. Ljudi s atopijskim dermatitisom obično imaju mnoge druge alergijske poremećaje. Povezanost dermatitisa i tih poremećaja nije jasna; neki ljudi mogu imati nasljednu sklonost proizvodnji prekomjernih protutijela, kao što je imunoglobulin E, kao reakciju na veliki broj različitih podražaja. Mnoga stanja mogu dovesti do pogoršanja atopijskog dermatitisa kao što su emocionalni stres, promjene u temperaturi ili vlažnosti, bakterijske infekcije kože i dodir s nadražujućom odjećom (naročito vunom). Kod neke dojenčadi atopijski dermatitis mogu izazvati alergije na hranu. Katkad se javlja već u prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja. Atopija kod dojenčadi prikazuje se s crvenim vlažnim osipom (curenje tekućine) i krastama na licu, koži glave, mjestima na koje se stavljaju pelene, šakama, rukama, stopalima i nogama. Često dermatitisi nestaju u dobi od 3 ili 4 godine, premda se obično ponovno javlja. Kod starije djece i odraslih osip se često javlja (i ponovno javlja ili recidivira) u obliku samo jedne ili nekoliko mrlja, naročito na nadlakticama, na prednjoj strani lakatnog zgloba ili na stražnjoj strani koljenog zgloba (ekstenzorne površine). Premda su boja, jačina i sijelo (mjesto) osipa različiti, on uvijek svrbi, pa često dovodi do nekontroliranog češanja, izazivajući ciklus svrbež-češanje-svrbež-češanje, što pogoršava problem. Češanjem i trljanjem može se oštetiti (raskinuti) koža što omogućuje prodor bakterija i nastanak infekcije.

Izlječenja nema, ali određene mjere mogu pomoći. Izbjegavanjem dodira s tvarima za koje se zna da nadražuju kožu može se izbjeći nastanak osipa. Kortikosteroidne kreme ili masti mogu olakšati osip i suzbiti svrbež. Međutim, primjena kortikosteroidnih krema na veću površinu ili tijekom duljeg vremenskog razdoblja može izazvati ozbiljne medicinske probleme, naročito kod dojenčadi. Nadraživati mogu i sapun i voda, pa čak i sušenje kože, naročito trljanje ručnikom. Preporučuje se primjena ulja ili nemirisnih maziva, kao što su vlažne kreme za kožu.

Ihtioza je stvaranje ljusaka i perutanje kože, što se može javiti u rasponu od blage do neugodne suhoće (kseroderma) te do teške deformirajuće bolesti (nasljedna ihtioza). Ihtioza također može predstavljati znak neke sistemske bolesti. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se emolijensima, te ponekad retinoidima peroralno. Kseroderma (kseroza) je najblaži oblik ihtioze, nije niti nasljedna, niti je povezana sa sistemskim poremećajima. Obično zahvaća potkoljenice sredovječnih ili starijih bolesnika, najčešće za hladna vremena, te onih koji se prečesto kupaju. Moguć je blag do umjeren svrbež kao i dermatitis uzrokovan sredstvima za pranje ili drugim nadražajnim sredstvima. Nasljedne ihtioze koje su obilježene pretjeranim nakupljanjem roževine na površini kože, dijele se prema kliničkim i genetičkim mjerilima.

Neke ihtioze se pojavljuju zasebno, bez popratnih anomalija (npr. obična ihtioza, X–vezana ihtioza, lamelarna ihtioza, epidermolitična hiperkeratoza). Druge su dio sindroma koji zahvaća brojne organe (npr. Refsumova bolest i Sjögren–Larssonov sindrom). Ihtioza može predstavljati rani znak neke sistemske bolesti (npr. lepre, hipotireoze, limfoma, AIDS–a). Uzrokuju je i neki lijekovi (npr. nikotinska kiselina, triparanol, butirofenoni). Orožnjavanje s perutanjem može biti nježno i ograničeno na trup i noge ili izraženo, zadebljano i opće prošireno. Kod svih oblika ihtioze pomaže kada se smanje kupanje ili tuširanje. Sapuni se smiju koristiti samo u kožnim naborima. Proizvodi na osnovi heksaklorofena se ne smiju rabiti, jer im je povećana apsorpcija i toksičnost. Emolijens, po mogućnosti vazelin, mineralno ulje ili losione koji sadrže ureu ili α–hidroksi kiseline, treba nanositi dva puta na dan, osobito nakon kupanja dok je koža još vlažna. Ihtioza uzrokovana sistemskom bolešću može se malo popraviti nanošenjem propilen glikola. Za odstranjenje ljusaka kod nasljednih ihtioza može se svake večeri nakon hidratacije kože nanositi pripravak 50%-tne vodene otopine propilenglikola u obliku okluzivnog zavoja. Kod djece pripravak propilenglikola treba nanositi dva puta na dan, bez primjene okluzivnog zavoja noću. Nakon što se ljuskanje smanji, primjena se može prorijediti. Druge učinkovite tvari su gel 6%-tne salicilne kiseline, hidrofilni vazelin i voda (u jednakom omjeru) te hladne kreme i α-hidroksi kiseline u različitim podlogama. Kod većine ihtioza učinkoviti su oralno primijenjeni sintetski retinoidi, pri čemu treba primjenjivati najnižu učinkovitu dozu.

  

Literatura:

J. Lipozenčić i suradnici, Dermatovenerologija, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Medicinska naklada, Zagreb, 2008.

M. Čajkovec, Kozmetologija, 2. izdanje, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.

M. Šitum, Smjernice u dijagnostici i liječenju dermatoza i tumora kože, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2012.

I. Dobrić i suradnici, Dermatovenerologija, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1994.

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/kozne-bolesti/dermatitis/atopijski-dermatitis, pristupljeno 3. studenog 2017.

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/dermatologija/poremecaji-oroznjavanja/ihtioza, pristupljeno 3. studenog 2017.

http://zdravljezasve.hr/html/zdravlje04_Tema_kozza.html, pristupljeno 2. studenog 2017.

J. Y. Ruey, E. J. Van Scott, Treatment of dry skin, US Patent 4197316, 1980.

T. M. Weber, M. Kausch, F. Rippke, A. M. Schoelemann, A. W. Filbry, Treatement of xerosis with topical formulation containing glyceryl glucoside, natural mosturizing factors and ceramide, J. Clin. Aesthet. Dermatol. Aug. 5 (2012) 29-39

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner