Acetilcistein i propolis

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autor članka: Luka Skelin, mag.pharm.

U terapiji respiratornih infekcija

Acetilcistein i propolis

Acetilcistein je derivat aminokiseline cisteina. Prvi put je kao mukolitik spomenut 1962. godine. Djeluje mukolitički, antioksidativno te kao mukoregulator.

Mukolitičko djelovanje temelji se na razgradnji guste sluzi na manje dijelove, čime se ona rezrjeđuje, pa se olakšava iskašljavanje. Viskoznost iskašljaja dijelom je posljedica povećanog stvaranja sulfomucinskih glikopeptida. N-acetilcistein svojom sulfhidrilnom skupinom kida disulfidne veze mukopolisaharidnih lanaca i ima depolimerizacijski učinak na lance. Zbog toga smanjuje viskoznost bronhalnog sekreta i dovodi do njegovog lakšeg iskašljavanja.

 

Komplementarno djelovanje acetilcisteina i paracetamola

Acetilcistein antioksidativno djelovanje posjeduje zbog direktnog vezanja na slobodne kisikove radikale, neutralizira ih, sprječava oštećenje stanica, te indirektno povećava sintezu glutationa - molekule veoma važne za detoksikaciju organizma. Time se objašnjava učinak acetilcisteina kao antidota pri trovanju paracetamolom, pri čemu se uglavnom koriste parenteralni oblici acetilcisteina (140 mg/kg tjelesne mase, 70 mg/kg, 17 doza). Paracetamol se brzo apsorbira u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta te najveću koncentraciju u plazmi postiže između 30 i 60 minuta, a kod predoziranja unutar 4 sata od trenutka primjene. Molekula paracetamola koja je sama po sebi netoksična, brzo se metabolizira u jetri i formira glukokonjugate i sulfokonjugate, također netoksične spojeve koji se izlučuju urinom. Mali dio primjenjene doze metabolizira se pomoću citokrom P-450 enzima koji stvara reaktivni, potencijalno toksični, intermedijarni metabolit koji ima veliki afinitet vezanja za jetreni glutation koji ga neutralizira i zatim se izlučuje bubrezima. Terapijske doze paracetamola najčešće ne zasite konjugacijske metaboličke puteve, te ne rezultiraju stvaranjem velike koncentracije reaktivnog metabolita. Međutim, tijekom predoziranja (>150 mg/kg) su konjugacijski putevi zasićeni, veći dio doze metabolizira se preko citokroma , dolazi do potrošnje jetrenih zaliha glutationa i vezivanja reaktivnog metabolita na stanične proteine, što izaziva nekrozu stanice. Acetilcistein štiti jetru obnavljajući zalihe glutationa i preuzimanjem uloge supstrata za toksični metabolit, dok s aktivnom molekulom paracetamola acetilcistein ne ulazi u reakciju. Stoga je primjena acetilcisteina kod pacijenata koji uzimaju paracetamol - ne samo opravdana nego i poželjna - posebice ako pacijet ima oštećenu funkciju jetre.

Nakon primjene, oko 50% acetilcisteina u organizmu veže se za proteine plazme. Zbog značajnog efekta prvog prolaska kroz jetru, bioraspoloživost oralno primjenjenog acetilcisteina je vrlo mala i iznosi oko 10%. Vrijeme poluživota acetilcisteina iznosi približno 1 sat i ponajviše ovisi o brzini biotransformacije u jetri. Najviša razina u plazmi postiže se tijekom 1-2 sata, pri čemu najviša razina metabolita cisteina dostiže vrijednost od 2 mikromola po litri.

U jetri se acetilcistein metabolizira u cistein (aktivni metabolit), diacetilcistin, cistin i druge miješane disulfide. Acetilcistein i njegovi metaboliti prisutni su u tri različita oblika: dijelom su slobodni, vezani za proteine labilnim disulfidnim vezama ili su ugrađeni u aminokiseline. Acetilcistein se izlučuje gotovo isključivo bubrezima, i to u obliku neaktivnih metabolita (anorganski sulfati, diacetilcistin).

Kontraindikacija za primjenu tog lijeka je preosjetljivost na acetilcistein. Oprez je potreban kod osoba koje boluju od peptičkog ulkusa, astme, osoba koje imaju zatajenje bubrega ili jetre te kod srčanih bolesnika.

Preporuka je da se koristi 2 sata prije ili poslije amfotericina, tetraciklina, eritromicina i ampicilina. Tu preporuku treba uzeti s rezervom, jer se temelji na studijama starijima od 30 godina, kojima je tek nedavno utvrđena greška u metodologiji provođenja. Studija najnovijeg datuma, koja se bavila tom problematikom, pokazuje da acetilcistein zapravo značajno utječe negativno samo na karbapeneme, i to tako da im smanjuje stabilnost u otopini, dok na ostale antibiotike gotovo da nema utjecaj. Iznimka su antibiotici penicilinske skupine, kojima se MIC u prisutstvu acetilcisteina značajno smanjuje kod širokog spektra uzročnika respiratornih infekcija.

Moguće nuspojave su pospanost, ošamućenost, mučnina, povraćanje, reakcije preosjetljivosti (svrbež, osip, urtikarija) bronhospazam, tahikardija, promjene krvnog tlaka. Nije primjeren za uporabu kod djece mlađe od 2 godine. Nema dostupnih podataka o izlučivanju u majčino mlijeko, kao ni podataka o prolasku acetilcisteina kroz krvno-moždanu barijeru ljudi.

Mogu ga koristiti djeca od 2. godine života, pri čemu je maksimalna dnevna doza 300 mg; od 6-12 godina maksimalna dnevna doza iznosi 400 mg; za odrasle je maksimalna dnevna doza 600 mg.


Propolis

Način prikupljanja i uloga propolisa u higijeni košnice govore u prilog tome da su pčele još u početcima naše civilizacije otkrile i stvarale antibiotik širokog spektra djelovanja. Te empirijske pretpostavke suvremena je znanost potvrdila brojnim istraživanjima koja su dokazala njegova dobra antibakterijska, antifungalna i antivirusna svojstva.


Djelovanje propolisa na infekcije virusima prehlade i gripe

Studijama provedenim širom svijeta dokazana je velika antiinfektivna aktivnost propolisa, zbog čega je i poznat kao “prirodni antibiotik“ koji pomaže kod raznih infekcija, ali pritom ne izaziva nuspojave uobičajene kod primjene sintetskih antibiotika. Učinkovit u borbi protiv bakterija i gljivica, antagonistički djeluje i na viruse, što je i potvrđeno mikrobiološkim analizama i studijama na pokusnim životinjama koje su dokazale utjecaj propolisa na reprodukciju virusa. Prema dijelu istraživanja o antivirusnoj aktivnosti propolisa, najzaslužniji su dominantni flavonoidi i derivati aromatskih kiselina, među kojima se kao ključni spojevi najčešće spominju kvercetin i kavena kiselina. Danas, međutim, sve veći broj autora smatra da su za antivirusno djelovanje propolisa jednako odgovorne glavne sastavnice kao i slabo zastupljeni spojevi, kao što su to neki esteri kavene i ferulične kiseline. Olakšavanju simptoma virusnih oboljenja pridonose i antioksidativna, imunomodulatorna i protuupalna aktivnost sastavnica propolisa. Veliki broj polifenolnih spojeva iz njegovog bogatog sastava odgovorno je za status propolisa kao moćnog antioksidansa i čuvara organizma. Svojim djelovanjem neutralizira slobodne radikale i pojačava aktivnost antioksidacijskih enzima, a stanice imunološkog sustava potiče na proizvodnju tvari s protuupalnim djelovanjem i inhibiciju sinteze tvari koje podržavaju upalne procese.


Važnost standardizacije propolisa

Jedna od glavnih prepreka sustavnijoj primjeni propolisa kod virusnih infekcija u medicini je neujednačenost kemijskog sastava, koja se javlja kao posljedica različitog geografskog i botaničkog porijekla biljaka iz kojih se proizvodi. Osiguravanje ujednačenog sastava koji jamči reproducibilnost biološkog djelovanja propolisa, nastoji se posljednjih godina postići standardizacijom njegovih ekstrakata. Proizvodi se pritom najčešće standardiziraju prema koncentraciji galangina, a sve više i prema udjelima pinocembrina, kavene i kumarne kiseline.  Napretkom tehnologije omogućeno je dobivanje standardiziranih ekstrakata propolisa. Radi se od dinamičkoj, višestrukoj ekstrakciji u kojoj su svi koraci ekstrakcije i pročišćavanja analitički kontrolirani, da bi u krajnjem proizvodu dobili čiste aktivne tvari, bez onečišćenja, neaktivnih tvari i alergena. Ekstrakti ESIT® M.E.D.® propolisa standardizirani su prema ukupnim polifenolima, od kojih 6 najaktivnijih (apigenin, krizin, galangin, pinocenbrin, pinobanskin i kvercetin) imaju udio od minimalno 25%,  te predstavljaju trenutno najčišće, najsigurnije i najdjelotvornije ekstrakte za primjenu u medicini.

 

Literatura:

  1. L. Drago, B. Mombelli, E. De Vecchi, M.C. Fassina L. Tocalli & M.R. Gismondo (2000) In Vitro Antimicrobial Activity of Propolis Dry Extract, Journal of Chemotherapy, 12(5), 390-395
  2. Owumi, S. E., Andrus, J. P., Herzenberg, L. A. and Herzenberg, L. A. (2015), Co-administration of N-Acetylcysteine and Acetaminophen Efficiently Blocks Acetaminophen Toxicity. Drug Dev. Res., 76: 251–258
  3. Kujumgiev, A., Tsvetkova, I., Serkedjieva, Y., Bankova, V., Christov, R., & Popov, S. (1999). Antibacterial, antifungal and antiviral activity of propolis of different geographic origin. Journal of ethnopharmacology64(3), 235-240
  4. Landini G, Di Maggio T, Sergio F, Docquier J-D, Rossolini GM, Pallecchi L. 2016. Effect of high N-acetylcysteine concentrations on antibiotic activity against a large collection of respiratory pathogens. Antimicrob Agents Chemother 60:7513–7517
  5. Goswami, M., & Jawali, N. (2010). N-Acetylcysteine-mediated modulation of bacterial antibiotic susceptibility. Antimicrobial agents and chemotherapy54(8), 3529-3530

 

ABELA PHARM PROMO

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner