HIJALURONSKA KISELINA

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Jasminka Papić, dipl.ing.

Molekula za mladenački izgled kože i vitalnost zglobova

HIJALURONSKA KISELINA

 Hijaluronska kiselina je supstancija snažne biološke aktivnosti koju proizvodi ljudski organizam. Kao ključna molekula u procesu starenja kože, odgovorna je za njezinu elastičnost i potpornu funkciju. U ljudskom organizmu najviše je ima u oku i zglobovima (hrskavici) te vezivnom, epitelnom i živčanom tkivu. Pomaže u očuvanju kolagena, povećanju vlage, elastičnosti i fleksibilnosti.

Starenjem se značajno smanjuje količina hijaluronske kiseline i njezinih receptora u koži, pa se usporavanje i nadoknada njezinog gubitka smatraju ključnim čimbenicima u prevenciji  krhkosti i osjetljivosti kože.

Zbog širokog spektra svoje fiziološke aktivnosti, hijaluronska kiselina se posljednjih desetljeća primjenjuje i u sve više grana medicine, a planetarnu popularnost već je postigla u suvremenoj kozmetologiji.

 

Kemijski sastav i svojstva

Hijaluronska kiselina ima jednostavnu kemijsku strukturu: disaharidne jedinice koje sadrže glukuronsku kiselinu i N-acetil-glukozamin. Tako povezani čine specifičan polimer, linearnu polisaharidnu molekulu s velikim brojem (i do 25.000) hidrofilnih disaharidnih jedinica. Hijaluronska kiselina ima oblik prozirnog gela, a  sastoji se uvijek i isključivo od istih disaharidnih jedinica u svim tkivima i kod svih bioloških vrsta. Identična molekula hijaluronske kiseline danas se može suvremenim biotehnološkim metodama proizvesti i iz neanimalnih izvora.

Hijaluronska kiselina ubraja se u skupinu glikozaminoglikana, polisaharidnih lanaca proteoglikana koji stvaraju temeljnu tvar vezivnih tkiva i važni su za određivanje njihovih visokoelastičnih svojstava. U organizmu je prisutna u obliku soli, uglavnom kao natrijev hijaluronat, a nalazi se u izvanstaničnom prostoru u gotovo svim dijelovima tijela, gdje utječe na viskoznost izvanstanične tekućine. Sintetizira se uz pomoć enzima koji se nalaze na staničnoj membrani. Ljudsko tijelo sadržava prosječno 15-ak grama hijaluronske kiseline čija se trećina svakodnevno razgrađuje i ponovno sintetizira. Starenjem se moć njezinog obnavljanja znatno smanjuje.

Pad koncentracije hijaluronske kiseline započinje već s oko 20 godina, ali postaje zamjetan u tridesetim i četrdesetim godinama života. To smanjenje utječe, između ostalog, na metabolizam kože, a na kraju rezultira njezinim boranjem, gubitkom elastičnosti i smanjenjem kolagena bitnog za strukturu kože i drugih tkiva. Smanjenje koncentracije hijaluronske kiseline negativno utječe i na fibroblaste kože - što uzrokuje daljnji pad kolagena, koji se odražava na smanjenje elastičnosti kože.

Hijaluronska kiselina je energetski stabilna molekula koja na sebe veže velike količine vode, pa u hidratiziranom stanju zauzima veliki volumen zbog čega, već u malim koncentracijama, u vodenoj otopini stvara hidratizirani gel. Vrlo je otporna na kompresiju što je čini izrazito važnim sastavnim dijelom svih zglobova. Ona je i sastavni dio vezivnog tkiva dermisa u kojem ispunjava prostor između kolagenih i elastičnih vlakana te sudjeluje u transportu nutrijenata i hidrataciji kože, a ima ulogu i u sanaciji štete izazvane djelovanjem slobodnih radikala kao i u obrani od drugih mehaničkih i kemijskih oštećenja. Novijim znanstvenim istraživanjima utvrđen je njezin pozitivan utjecaj i na samu proizvodnju kolagena, a dokazana su joj i antibakterijska i protuupalna svojstva koja pomažu kod zacijeljivanja oštećene kože.

Zbog svoje snažne biološke aktivnosti, hijaluronska kiselina je našla svoju primjenu u medicini i kozmetologiji. Od prvih, ne tako davnih početaka sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, paleta njezine primjene progresivno se širi, pa se njezini različiti pripravci danas koriste i za liječenje reumatoloških i oftalmoloških bolesti i poremećaja, te za ubrzavanje cijeljenja rana. Najveću pozornost danas ipak privlače pripravci hijaluronske kiseline koji se koriste u korektivnoj i estetskoj medicini i kozmetologiji.

 

Primjena hijaluronske kiseline u korektivnoj i estetskoj medicini i kozmetologiji

Neki od vanjskih i vidljivih pokazatelja starenja su suha i mlohava koža, prhut, opušteni kapci i usne. Oni se javljaju kao posljedica gubitka sposobnosti pojedinih molekula u koži da na sebe vežu i zadrže dovoljne količine vode. Gubitak vode u tkivu ne uzrokuje samo suhoću nego i gubitak volumena kože koja je stalno izložena unutarnjim (prirodnim procesima starenja) i vanjskim čimbenicima starenja, poput djelovanja UV zraka. Pomoć u smanjenju i odgodi tih pojava može biti upravo primjena hijaluronske kiseline. Osnovni razlog zbog kojeg ona utječe na bolji izgled i ublažavanje znakova kronološkog starenja kože je njezina sposobnost vezanja vode i smanjenja njenog gubitka. Ljepši izgled kože tijekom uzimanja zamjenske hormonske terapije, rezultat je djelovanja hijaluronske kiseline čija se koncentracija djelovanjem tih lijekova znatno povećava.

Studije su pokazale da postoji više mjesta u koži koja su uključena u kontrolu sinteze hijaluronske kiseline i biokemijske reakcije u kojima sudjeluje. Tako je dokazano da vrlo važnu ulogu u nastanku bora ima suhoća rožnatog sloja uzrokovana dugotrajnom izlaganju sunčevim zrakama. Pritom je utvrđeno da su takve bore znatno vidljivije i dublje u okolišu s manje vlage nego u onom u kojem je postotak vlage viši. Razlog za to je smanjena količina hijaluronske kiseline, zbog čega se dodatno smanjuju i kapacitet zadržavanja vlage i elastičnost kože. Smanjenjem epidermalnog gubitka vode, hijaluronska kiselina može pomoći u prirodnom ublažavanju znakova starosti kože povezanih s djelovanjem sunca. U prilog tome govore i svjedočanstva brojnih ispitanica koje su nakon primjene seruma s hijaluronskom kiselinom potvrdile značajno poboljšanje izgleda svoje kože koja je imala bolju teksturu i glatkoću uz smanjenje vrećica ispod očiju.

Postoje različite vrste hijaluronske kiseline koja se u osnovi može podijeliti na molekule visoke i niske molekulske mase. U kozmetici prednost ima druga vrsta, manja molekula koja učinkovitije prodire u kožu, a pritom ima jednako dobru sposobnost vezanja i očuvanja vlage kao i veće molekule.

Smanjenje bora - Dokazano je da serum protiv bora i kreme za okolicu očiju s hijaluronskom kiselinom mogu, u nekim slučajevima, ostvariti pozitivan učinak već nakon dva do pet tjedana primjene, iako se ti isti učinci najčešće postižu tek nakon šest ili više tjedne aplikacije. Znatno bolji i brži anti-aging rezultati postižu se injekcijskim unošenjem cijele molekule (tzv. fileri) hijaluronske kiseline u kožu. Time se nadomješta njezin nedostatak u koži i vraćaju viskozna i elastična svojstva. 

Hijaluronska kiselina se također može razlomiti u manje segmente nazvane fragmenti hijaluronske kiseline (HAF - Hyaluronic Acid Fragments). Oni mogu ulaziti duboko u kožu, gdje pokreću vrlo specifične fiziološke mehanizme kao što su epitelijalno i dermalno zacijeljivanje i poticanje sinteze vlastite hijaluronske kiseline. 

Topička primjena pripravaka koji sadrže cijele molekule hijaluronske kiseline ostvaruju samo učinak hidratacije. Razlog je veličina cijele molekule koja vrlo teško ulazi u kožu izvana, pa jedva uspijeva doći i do površinskih slojeva epidermisa.

Fileri hijaluronske kiseline postali su zlatni standard u estetskoj kirurgiji, međutim, slabiji, ali još uvijek vrlo korisni učinci pomlađivanja kože, mogu se postići i primjenom seruma i krema s hijaluronskom kiselinom. Brojna istraživanja provode se u svrhu pronalaženja najboljih oblika i načina primjene tih pripravaka. Tako su rezultati nasumičnog, dvostruko slijepog ispitivanja provedenog prije nekoliko godina na 40 odraslih žena koje su pokazivale umjerene kliničke znakove starenja kože, pokazali da proizvodi koji sadrže hijaluronsku kiselinu učinkovito smanjuju pojavu bora i opuštenosti kože već nakon 30 dana konzistentne primjene. Kod nekih ispitanica, pritom su zabilježeni vidljivo povećanje volumena obraza i punije usne (obilježja povezana s mladenačkim izgledom).

Još bolji rezultati postignuti su primjenom proizvoda koji je sadržavao šest oblika hijaluronske kiseline koja je tako mogla ostvariti veću biološku aktivnost. Analizom i mjerenjima tri sata te sedam, 14 i 30 dana nakon početka tretmana, dokazana je njegova izražena učinkovitost nakon 30 dana, a u pojedinim slučajevima, već i nakon 14 dana. Poboljšanja su se odnosila na povećanje volumena i poboljšanje kontura kože lica. Povećan je također i volumen usana, te su smanjeni dubina i volumen bora. Ista poboljšanja nisu primijećena u kontrolnoj skupini koja je dobivala placebo.

Ispitivanja su pokazala da se blagi učinci poboljšanja izgleda kože mogu postići i peroralnom primjenom pripravaka u čijem sastavu sudjeluje i hijaluronska kiselina.

 

Primjena hijaluronske kiseline kod čireva, rana i opeklina od sunca - Hijaluronska kiselina nije blagotvorna samo u smanjenju bora i suhoće kože, ona je zbog svog svojstva održavanja vlage u oštećenom tkivu korisna i u liječenju groznice i herpesa na usnicama, čireva, rana, ugriza i opeklina. Zbog toga mnogi pripravci za olakšavanje tih tegoba sadrže hijaluronsku kiselinu koja ubrzava procese ozdravljenja i sprječava daljnja oštećenja i krvarenje.

Hijaluronska kiselina je dio strukturnih elemenata usta i usana u kojima se uz kolagenska vlakna nalazi i voda. Kolagen i hijaluronska kiselina daju usnama strukturu i oblik. Zahvaljujući činjenici da se voda veže na hijaluronsku kiselinu, ona predstavlja ključni element hidratizacije kože i tkiva usana i usta, čime osigurava čvrstoću njihovih gradivnih elemenata, pomaže u dovođenju hranjivih tvari u oštećena tkiva, kontrolira upalu i pomaže u eliminaciji štetnih tvari.

 

Primjena hijaluronske kiseline kod osteoartritisa i bolova u zglobovima

Hijaluronska kiselina nalazi se u svim kostima, zglobovima, vezivnom tkivu i strukturama hrskavice cijelog tijela. Hrskavica štiti površinu kostiju od oštećenja, a ujedno apsorbira opterećenja prilikom pokreta. Njezina uloga jest omogućiti glatko klizanje rubova kostiju jedne o drugu u zglobu, te smanjiti trenje i pritisak između njihovih rubova prilikom pokreta. Korisne funkcije hijaluronske kiseline uključuju i reguliranje upalnih procesa u stanicama, jačanje imunih odgovora, popravljanje oštećenja fibroblasta i održavanje epitelnih stanica kože. Zbog svojih je svojstava hijaluronska kiselina stoga djelotvorna pomoć pri ublažavanju bolova i napetosti povezanih s degenerativnim bolestima zglobova. Ona se nalazi i u sinovijalnim membranama koje okružuju svaki zglob i izlučuju viskoznu sinovijalnu tekućinu koja podmazuje površinu zglobova, osiguravajući im tako nesmetano kretanje.

Hijaluronska kiselina danas je sve popularnija upravo u tom segmentu medicine te se učestalo koristi za olakšavanje bolova i ozljeda izazvanih osteoartritisom, posebno koljena i lakta. Njezinu primjenu kod osteoartritisa putem injekcija u relativno visokim dozama koje daje liječnik, odobrila je i FDA te je danas sve češći postupak učinkovitog olakšavanja bolova, posebno kod osteoartritisa koljena.

Prema nekim studijama, djelotvorne mogu biti i niže doze hijaluronske kiseline koje se primjenjuju peroralno. Učinke je moguće postići u pogledu smanjenja krutosti zglobova i kronične boli, posebice u početnoj fazi bolesti.

Nasumični, dvostruko slijepi, placebom kontrolirani pokusi, provedeni između 2008. i 2015. pokazali su njezinu učinkovitost u liječenju simptoma povezanih sa sinovitisom. Posebno dobri rezultati dobiveni su primjenom kod bolova u koljenima, kod zglobnog izljeva ili upale, te poboljšanja mišićne snage koljena.

Slične rezultate pokazala je i studija provedena na 60 pacijenata s dijagnosticiranim osteoartritisom koljena. Jedna skupina ispitanika dobivala je placebo, a druga 200 mg hijaluronske kiseline na dan, tijekom 12 mjeseci. Sudionici obiju skupina imali su obvezu svakodnevnog izvođenja propisanih vježbi jačanja kvadricepsa. Poboljšanje je zabilježeno u obje skupine, ali su rezultati bili znatno bolji kod pacijenata koji su uzimali hijaluronsku kiselinu čije su učinke neki od njih osjetili već u 2. i 4. mjesecu terapije. Rezultati studije su dokazali realnu mogućnost peroralne primjene hijaluronske kiseline u svrhu ublažavanja simptoma osteoartritisa koljena, kod bolesnika mlađih i starijih od 70 godina, posebno kada se ona kombinira s vježbama jačanja kvadricepsa.

Primjena injekcija hijaluronske kiseline kod osteoartritisa kukova znatno je rjeđa zbog teže dostupnosti oboljelom mjestu, čime sam tretman postaje složeniji.

Studije provedene na velikom broju pacijenata ipak dokazuju mogućnost učinkovite primjene tretmana i u tom slučaju. Zahvat se provodi uz lokalnu anesteziju i, kada je to moguće, uz praćenje ultrazvukom. Značajna poboljšanja u vidu ublažavanja ili čak izostanka boli tijekom razdoblja i do godinu dana, zabilježena su kod velikog broja tretiranih pacijenata. Peroralna primjena hijaluronske kiseline kod osteoartritisa kuka može olakšati bolove naročito kada se koristi u početnoj fazi bolesti, posebno kada se dopunjuje s propisanom fizikalnom terapijom i zdravim životnim navikama koje uključuju kretanje, kontrolu tjelesne mase i pravilnu prehranu.

Povećanje učinka peroralnih pripravaka hijaluronske kiseline kod osteoartritisa postiže se njenim kombiniranjem s glukozaminom.

 

Hijaluronska kiselina - pomoć kod suhih očiju

Hijaluronska kiselina dominantna je komponenta tekućine u unutrašnjosti oka (tekućina staklastog tijela) kojoj daje gelasti karakter. Taj gel apsorbira udarce i šokove te služi za transport hranjivih tvari u oko. Te karakteristike hijaluronske kiseline dugo su poznate, pa se ona sve više koristi u medicinske svrhe za liječenje i ublažavanje simptoma raznih bolesti i tegoba oka. Danas se, na primjer, kapi za oči koje sadrže hijaluronsku kiselinu redovito primjenjuju za ublažavanje problema suhih očiju u kojima obnavljaju vlagu i pomažu pri proizvodnji suza. Prema nekim studijama, hijaluronska kiselina pomaže i u suzbijanju oksidativnih oštećenja uzrokovanih UVB svjetlom unutar rožnice.

U oftalmologiji se hijaluronska kiselina učestalo i uspješno koristi, prvenstveno zbog svojih lubrikantnih svojstava. Primjenjuje se u pripravcima za liječenje ozljeda i bolesti oka, uključujući katarakte, posebno u vrijeme prije i poslije operacije kada su oči osjetljive i suhe. Kapi s hijaluronskom kiselinom koriste se i kod transplantacije rožnice ili liječenja odignuća (ablacije) mrežnice.

 

Hijaluronska kiselina u njezi usne šupljine

U opseg primjene hijaluronske kiseline uključena je i njezina uporaba u dentalnoj medicini, i to prvenstveno za izradu otopina i gelova namijenjenih održavanju oralne higijene (na primjer upale i krvarenje desni).  S obzirom na to da njezina primjena ne izaziva nikakve nuspojave, da ne ulazi u interakcije s drugim lijekovima, te da ne predstavlja nikakvu prijetnju zdravlju u slučaju gutanja, može se dugotrajno koristiti, a prikladna je i za djecu i trudnice. 

Osim najčešće primjene kod liječenja i ublažavanja tegoba gingivitisa, hijaluronska kiselina se zbog svojih elastičnih svojstava koristi i kao zamjena prirodnoj slini u slučajevima njezinog smanjenog lučenja. Zbog svog blagog protuupalnog, antibakterijskog, analgetskog i zaštitnog djelovanja, hijaluronska kiselina se u obliku različitih pripravaka ordinira i kod nadraženog grla, oštećene sluznice i promuklosti te nakon vađenja zubi,  poslije operacija i implantoloških zahvata. Primjenjuje se i kod djece, i to najviše prilikom nicanja zubića.

 

Oblici i doze primjene hijaluronske kiseline

Koža i oči

Injekcije – primjenjuje ih liječnik na koži, usnama ili oku.

Kreme, serumi, losioni – ovisno o proizvođaču sadrže različite koncentracije i tipove hijaluronske kiseline (serumi najčešće 0,1%). Najučinkovitiji tipovi sadrže najmanje dvije veličine molekula hijaluronske kiseline, zbog toga što različite veličine djeluju na različite načine. Prema provedenim studijama, značajno poboljšanje hidratacije i elastičnosti kože te smanjenje bora, može se postići svakodnevnim nanošenjem seruma koji sadrži 0,1% hijaluronske kiseline.  

Kapi za suhe oči – koncentracija hijaluronske kiseline u tim pripravcima iznosi 0,2%–0,4%. Najčešće se stavlja po jedna kap u oko, i to 3–4 puta na dan, tijekom tri mjeseca.

 

Osteoartritis i bolovi u zglobovima

Liječenje osteoartritisa provodi se različitim načinima primjene hijaluronske kiseline koja se najčešće dobiva iz pijetlove ili pileće krijeste, a ponekad i iz bakterija.

Oralna primjena

  • Odrasli stariji od 18 godina mogu uzimati po 50 mg hijaluronske kiseline, 1 – 2 puta na dan uz obrok.
  • Oboljeli od osteoartritisa – prema podacima provedenih istraživanja ublažavanje simptoma postiže se svakodnevnom primjenom 80 mg pripravka sa 60%-70% hijaluronske kiseline, tijekom osam tjedana.

Injekcije

Primjene se razlikuju. Za kontrolu boli i smanjenje upale uglavnom se daju injekcije hijaluronske kiseline izravno u bolni zglob, jednom tjedno tijekom nekoliko tjedana.

 

Literatura:

  1. Papakonstantinou E, Roth M,  Karakiulakis G.  Hyaluronic acid: A key molecule in skin aging. Dermatoendocrinol, 4 (3), 2012, 253–258.
  2. Nobile V, Buonocore D, Michelotti A, Marzatico F. Anti-aging and filling efficacy of six types hyaluronic acid based dermo-cosmetic treatment: double blind, randomized clinical trial of efficacy and safety, J Cosmet Dermatol. 13(4), 2014, 277–287.
  3. Gold MH. Use of hyaluronic acid fillers for the treatment of the aging face.Clin Interv Aging, 2(3), 2007,369-376.
  4. Pavicic T, Gauglitz GG, Lersch P, Schwach-Abdellaoui K, Malle B, Korting HC, Farwick M. Efficacy of cream-based novel formulations of hyaluronic acid of different molecular weights in anti-wrinkle treatment.  Drugs Dermatol. 10(9), 2011, 990-1000.
  1. Poetschke J, Schwaiger H, Steckmeier S, Ruzicka T, Gauglitz GG.Anti-wrinkle creams with hyaluronic acid: how effective are they?MMW Fortschr Med. 25;158 Suppl 4, 2016,1-6.
  2. Di Cerbo A, Laurino C, Palmieri B, Iannitti T. A dietary supplement improves facial photoaging and skin sebum, hydration and tonicity modulating serum fibronectin, neutrophil elastase 2, hyaluronic acid and carbonylated proteins. J Photochem Photobiol B.,144: 2015, 94-103
  3. Wang CT, Lin J, Chang CJ, Lin YT, Hou SM. Therapeutic effects of hyaluronic acid on osteoarthritis of the knee. A meta-analysis of randomized controlled trials.J Bone Joint Surg Am.  86-A(3), 2004, 538-45.
  4. Arrich J, Piribauer F, Mad P, Schmid D, Klaushofer K, Müllner M. Review: Intra-articular hyaluronic acid for the treatment of osteoarthritis of the knee: systematic review and meta-analysis,CMAJ 12, 2005 vol. 172 no. 8 doi: 10.1503/cmaj.1041203
  5. Weick JW, Bawa HS, Dirschl DR. Hyaluronic Acid Injections for Treatment of Advanced Osteoarthritis of the Knee: Utilization and Cost in a National Population Sample.,7;98(17), 2016, 1429-1435.
  6. Toshiyuki Tashiro et al. Clinical Study Oral Administration of Polymer Hyaluronic Acid Alleviates Symptoms of Knee Osteoarthritis:ADouble-Blind, Placebo-Controlled Study overa12-Month Period. The Scientific World Journal Volume 2012, Article ID 167928, 8 pages doi:10.1100/2012/167928
  7. Masuda et al. Oral hyaluronan relieves knee pain: a review. Oe et al. Nutrition Journal (2016) 15:11 DOI 10.1186/s12937-016-0128-2
  8. Moskowitz RW.Hyaluronic acid supplementation.Curr Rheumatol Rep, 2(6), 2000,466-471.
  9. Van den Bekerom M. P. J,  Rys B. Mulier M. Viscosupplementation in the hip: evaluation of hyaluronic acid formulations,Arch Orthop Trauma Surg, 28(3), 2008, 275–280.
  10. Richette R, Ravaud P, Conrozier T, Euller-Ziegler L, Mazières B, Maugars Y, Mulleman D, Clerson P, Chevalier X. Effect of hyaluronic acid in symptomatic hip osteoarthritis: A multicenter, randomized, placebo-controlled trial, Arthritis & Rheumatism, 60, (3), 2009, 824-830.
  11. Troiano P, Monaco G. Effect of hypotonic 0.4% hyaluronic acid drops in dry eye patients: a cross-over study, Cornea, 27(10), 2008, 1126-1130.
  12. Čejka Č, Luyckx J, Ardan T, Pláteník J, Širc J, Michálek J, Čejková J. The effect of actinoquinol with hyaluronic acid in eye drops on the optical properties and oxidative damage of the rabbit cornea irradiated with UVB rays.Photochem Photobiol. 86(6): 2010, 1294-1306. 
  13. Dahiya P, Kamal R. Hyaluronic Acid: A Boon in Periodontal Therapy, N Am J Med Sci. 5(5): 2013, 309–315.

 

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner