Gljivice na noktima - simptomi i liječenje

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Katarina Kujundžić, mag.pharm.

 Prevalencija svih gljivičnih infekcija noktiju među odraslima osobama u zapadnom svijetu, bez obzira na uzročnika, iznosi od 2% do 14%

 Gljivice na noktima -  simptomi i liječenje

 

Prevalencija onihomikoza

Tinea unguium su infekcije dermatofitima (ponajprije Trichopyton rubrum) koje predstavljaju oko 80% do 90% svih onihomikoza. Na noktima su česte i infekcije kvasnicama. Infekcije su pet puta češće na nožnim prstima. Učestalost onihomikoze noktiju na nogama usko je povezana s gljivičnim infekcijama na stopalu. 

Najčešća infekcija noktiju dermatofitima je distalno-lateralna subungvalna onihomikoza koja počinje na distalnom ili lateralnom dijelu nokta. Nokat postane žućkasto-bijel i distalno odignut od podloge (oniholiza) a s godinama se postupno proksimalno širi. S vremenom zadeblja cijela ploča nokta koja postane smećkasto crna i krhka, te deformirana. Problemi nisu samo estetski -prilikom hodanja mogu se pojaviti i bolovi, a olakšan je i razvoj bakterijske infekcije, jer neliječena onihomikoza predstavlja stalan izvor infekcije.

 

Liječenje onihomikoza

Gljivična infekcija noktiju često se ponavlja, a prema studiji iz 1998. godine, u roku od jedne do tri godine nakon izlječenja, infekcija noktiju na nogama može se ponoviti u otprilike 20% slučajeva1.

Osnovnim liječenjem onihomikoza još uvijek se smatra sustavno liječenje, naravno uz određene pretpostavke, kao što su potvrđena dijagnoza, uzimanje u obzir nuspojava, interes bolesnika itd.2

U slučaju kada infekcija ne prelazi više od polovice površine nokta, ako je korijen nokta nezaražen i ako je zaražen manji broj noktiju (do četiri) - neke europske smjernice priznaju liječenje lokalnim antimikoticima.3–5 Kod lokalnog liječenja glavni je problem prodiranje dovoljne terapijske koncentracije aktivnog sastojka u dublje slojeve nokta. Među ostalim, čvrstoću noktu daje otprilike devedeset slojeva rožnatih stanica i manji sadržaj vode. Slijedom toga, nokat se ponaša kao hidrofilna membrana i propusniji je za vodu od epiderme. Aktivni sastojci i formulacije moraju, dakle, biti prilagođeni značajkama nokta.

 

Liječenje na principu snižavanja pH

Osim lijekova, na tržištu postoji i velik broj medicinskih proizvoda za lokalno samoliječenje onihomikoza, kod kojih je čest mehanizam djelovanja inhibicija rasta i razmnožavanja gljivica zbog snižavanja pH u noktu.

Dermatofitima ne odgovara kiseli okoliš6, jer su kod pH manjeg od 4 keratinaze gljivica koje inače optimalno funkcioniraju u neutralnom ili alkalnom okolišu (pH 6–9) inhibirane. Posljedično im je onemogućeno hranjenje keratinom, glavnim izvorom hranjivih tvari7. Zaraženi nokti, zbog amonijaka koji gljivice izlučuju, u metabolizmu proteina imaju bazični pH, a zdravi nokti kiseli pH8.

Ti pripravci često sadržavaju octenu, mliječnu ili limunsku kiselinu i etil-laktat koji se razgrađuje na mliječnu kiselinu i etanol. Nekima su dodani pospješivači penetracije i voda koja hidrira nokat, što poboljšava penetraciju.

 

Nailner protiv gljivičnih infekcija noktiju djeluje na principu snižavanja pH vrijednosti

Proizvodi Nailner proizvedeni su posebno za pomoć kod uklanjanja gljivičnih infekcija noktiju. Patentirani prijenosnik osigurava prijenos aktivnog sastojka kroz keratinske slojeve nokta, a mliječna (Lactic Acid) i limunska kiselina (Citric Acid) snižavaju pH vrijednost. Formulaciji je dodan i glicerin (Glycerin) koji vlaži i njeguje nokte.

Jedinstven sastav proizvoda Nailner omogućuje trostruko djelovanje:

-          uklanja gljivične infekcije noktiju

-          sprječava ponovnu infekciju

-          njeguje nokat.

Nailner lak 2u1 sadrži i tvar za posvjetljivanje, koji prve rezultate daje već nakon tjedan dana.

 

Literatura

Preuzeto iz: Pal, Marjetka. 2014. Možnosti zdravljenja najpogostejših dermatomikoz pri odraslih in mladostnikih. Farmacevtski vestnik 65: 98-99.

(1) Alley MR, Baker SJ, Beutner KR, Plattner J. Recent progress on the topical therapy of onychomycosis. Expert Opin Investig Drugs 2007; 16: 157-167.

(2) de Berker D. Clinical practice. Fungal nail disease. N Engl J Med 2009; 360: 2108-2116.

(3) Seebacher C, Brasch J, Abeck D, Cornely O, Effendy I, GinterHanselmayer G et al. Onychomycosis. Mycoses 2007; 50: 321-327.

(4) Roberts DT, Taylor WD, Boyle J. Guidelines for treatment of onychomycosis. Br J Dermatol 2003; 148: 402-410.

(5) Lecha M, Effendy I, Feuilhade de Chauvin M, Di Chiacchio N, Baran R. Treatment options—development of consensus guidelines. J Eur Acad Dermatol Venereol 2005; 19 Suppl 1: 25-33.

(6) Martinez-Rossi NM, Persinoti GF, Peres NT, Rossi A. Role of pH in the pathogenesis of dermatophytoses. Mycoses 2012; 55: 381-387

(7) Peres NT, Maranhao FC, Rossi A, Martinez-Rossi NM. Dermatophytes: host-pathogen interaction and antifungal resistance. An Bras Dermatol 2010; 85: 657-667

(8) Kunert J. Physiology of keratinophilic fungi. In: Kushwaha RKS, Guarro J, ed. Physiology of keratinophilic fungi. 1st ed. Bilbao: Revista Iberoamericana de Micología; 2000.

 MEDIS ADRIA PROMO


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner