Što nakon sunčanja?

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: prim.dr.sc. Nives Pustišek, dr.med, spec.dermatolog i venerolog, subspecijalist dječje dermatologije, Klinika za dječje bolesti Zagreb

Za opečenu površinu mogu se preporučiti kreme, gelovi ili sprejevi koji hlade kožu, ubrzavaju epitelizaciju i tako donose olakšanje

 
Što nakon sunčanja?

 

Svima je već jasno da nekontrolirano izlaganje sunčevom zračenju dovodi do promjene u strukturi i funkciji kože. Osnovna prevencija svih oblika fotooštećenja jest odgovorno ponašanje na suncu, uz pravilnu zaštitu od ultraljubičastog (UV) sunčevog zračenja.

UVB zrake su kraćih valnih duljina, prodiru u površinski sloj kože i oštećuju staničnu DNA. Najintenzivnije su u sredini dana, za ljetnih mjeseci. Kratkoročno, UVB zrake uzrokuju crvenilo, hiperpigmentacije i opekline od sunca, a dugoročno smanjuju obrambenu sposobnost kože i uzrokuju zloćudne bolesti. UVA zrake su duljih valnih duljina, prodiru u dublje slojeve kože gdje oštećuju kolagena i elastična vlakna, te sudjeluju u ubrzanom starenju kože. I UVA zrake su odgovorne za nastanak zloćudnih bolesti kože i smanjivanje obrambene sposobnosti. Intenzitet UVA zraka se ne mijenja značajno tijekom dana, a niti tijekom godine. Dakle, treba voditi računa „da sunce ne sija samo na plaži“.

Iako u dječjoj dobi nećemo naići na kronična oštećenja kože nastala pod utjecajem sunca, upravo je djetinjstvo najosjetljvije razdoblje, pa se ne kaže bez razloga „koža pamti“. Djelovanje UV zraka na kožu je kumulativnog karaktera - zbraja se kroz život. Dokazano je da se najveći dio ukupne životne akumulacije događa tijekom djetinjstva i adolescencije, pa je zato fokus preventivnih programa odgovornog ponašanja na suncu usmjeren na dječju i adolescentsku dob.

I koliko god da se govori o odgovornom ponašanju na suncu (izbjegavanje boravka na otvorenom u vremenu kada je sunčevo zračenje najjače, korištenje odjeće i zaštitnih krema…) u praksi se često vide akutna oštećenja kože u dječjoj i odrasloj dobi, te kronična oštećenja u odrasloj i starijoj životnoj dobi. Svi smo svjedoci neodgovornog ponašanja na otvorenom, neusklađenog s preporukama za zaštitu od sunca.

 

Akutna oštećenja kože - posljedica nekontroliranog izlaganja suncu

Sunčane opekline, tj. solarni dermatitis, akutno je oštećenje kože nastalo kao posljedica nekontroliranog izlaganju suncu (UVB zrakama). Karakterizira ga intenzivno crvenilo koje se javlja 4-6 sati nakon izlaganja, praćeno osjećajem pečenja, često i bolnosti kože. U težim slučajevima vide se mjehuri i opći simptomi slabosti, glavobolje, temperature, pa čak i kolapsa. Simptomi se obično smanjuju 72 sata nakon akutnog izlaganja suncu, a razvijaju se pigmentacije.

Ako su se razvile sunčane opekline pacijentu je najbolje preporučiti da se okupa u mlakoj vodi, odnosno da opekline prekrije hladnim oblozima (voda na sobnoj temperaturi, nikako iz hladnjaka). Obloge treba mijenjati svakih 15-ak minuta (zadatak im je da hlade kožu, odvedu toplinu iz kože i stvaraju osjećaj ugode). Radi smanjenja osjećaja pečenja i boli, a ponekad i za povišenu tjelesnu temperaturu koja se može javiti uz sunčane opekline, preporuča se primijeniti lijek na bazi paracetamola ili ibuprofena. Za opečenu površinu mogu se preporučiti kreme, gelovi ili sprejeve koji hlade kožu, ubrzavaju epitelizaciju i tako donose olakšanje, a za teže oblike opeklina u dogovoru s liječnikom, tijekom nekoliko dana i lokalni kortikosteroid.

Fototoksične i fotoalergijske reakcije nastaju kao posljedica međusobnog djelovanja UVA zraka i određenih okolišnih kemijskih tvari prisutnih na koži ili u njoj. Te tvari nazivamo fotosenzibilizatorima, a u kožu mogu doći putem krvotoka (na primjer lijekovi) ili nakon kontakta s kožom (na primjer biljke, kreme, hrana, kozmetički proizvodi i slično). Klinička prezentacija fototoksičnih reakcija javlja se na koži izloženoj suncu i podsjeća na sunčeve opekline.

Za razvoj fotoalergijske reakcije, koja je i rjeđa, potrebni su imunološki mehanizmi, te se sama klinička prezentacija može širiti i na dijelove tijela koji nisu nužno izloženi suncu, iako su simptomi uvijek jače izraženi na fotoeksponiranim mjestima. I liječnici i ljekarnici dužni su educirati pacijente da se kod uzimanja fotosenzibilnih lijekova ne izlažu suncu, da reakcije nastaju zbog djelovanja UVA zraka tako da do reakcije može doći i tijekom vožnje u automobilu (UVA zrake prolaze kroz prozorsko staklo).

Kod jačih reakcije bit će potrebna lokalna kortikosteroidna terapija, ponekad i sistemska.

Spomenut ću kratko i dva stanja koja nastaju kao posljedica akutnog djelovanja sunca i topline, nisu vezana uz kožne promjene, ali o njima treba voditi računa, posebno kod najmanjih.

Sunčanica se češće javlja kod djece kao posljedica duže izloženosti suncu bez zaštite za glavu. Dolazi do edema mozga što se kod veće djece očituje glavoboljom, a kod manje uznemirenošću, povraćanjem i dehidracijom. Dijete je potrebno smjestiti u zamračenu, klimatiziranu prostoriju, staviti hladni oblog na glavu, dati sredstvo za uklanjanje temperature i glavobolje (paracetamol, ibuprofen). Svakako je nužno nadoknaditi izgubljenu tekućinu. Ukoliko se djetetovo stanje ubrzo ne stabilizira, treba ga što prije odvesti liječniku.

Toplotni udar je vrlo ozbiljno stanje kojem su najčešće sklona dojenčad i mala djeca. Nastaje kao posljedica visoke temperature i vlage, uz neprikladnu sintetičku odjeću. Najčešće pogađa djecu u automobilu za vrućih dana kada je hlađenje neadekvatno. Djeca su blijeda, iscrpljena i malaksala. Koža je hladna, disanje i puls ubrzani. Djetetu treba hitna pomoć! Treba mu dati hladni napitak, umotati ga u hladnu plahtu i hitno potražiti liječnika.

 

Kronična oštećenja kože kao posljedica ponavljanog nekontroliranog izlaganja suncu

Kronična oštećenja kože kao posljedica nekontroliranog izglaganja suncu često su kozmetički poremećaji poput poremećaja pigmentacija (češće hiperpigmentacija), vaskularnih promjena poput teleangiektazija, prijevremenog starenja kože popularno nazvanog photoageing, do nastanka karcinoma kože poput aktiničkih keratoza, bazalioma, spinalioma i malignog melanoma.

Starenje kože pod utjecajem sunca – photoageing- ekstrinzično, vanjsko, prijevremeno starenje kože, proces je starenja kože pod utjecajem vanjskih čimbenika kao što su pušenje, alkohol, neadekvatna prehrana i kronično izlaganje UV zračenju. Od nabrojenih čimbenika, dokazano najvažniju ulogu ima nekontrolirano, prekomjerno izlaganje UV zračenju. Ekstrinzično starenje kože najbolje se može vidjeti na fotoeksponiranim mjestima kao što su lice, vrat, dekolte i ekstenzorne strane ruku. Danas se pretpostavlja da je 80% promjena kože lica, vezanih uz proces starenja, nastalo kao posljedica kroničnog izlaganja suncu. Koža postaje suha, naborana i gruba, javljaju se nepravilne hiperpigmentacija i hipopigmentacije. Gubi se tonus i elasticitet kože, dolazi do povećane fragilnosti stijenke krvnih žila s pojavom teleangiektazija, cherry angioma te modrica, tzv. senilne purpure.

Fotostarenje kože događa se u svim slojevima kože, no najjače promjene zabilježene su upravo u dubljem sloju kože, dermisu. Glavnu ulogu imaju UVA zrake koje su veće valne duljine i prodiru u dublje slojeve kože te oštećuju strukturu kolagenih i elastičnih vlakana. Pod djelovanjem UV zračenja inducira se sinteza različitih enzima što ima za posljedicu smanjenje sitneze kolagena i povećanje njegove razgradnje. Histološko obilježje kože ostarjele pod utjecajem sunca je elastoza, akumulacija amorfnog elastotičnog materijala unutar gornjeg i srednjeg dermisa koji se boji bojama za elastin. Pod utjecajem UV zraka u koži se stvaraju i slobodni kisikovi radikali koji oštećuju nukleinske kiseline, lipide i proteine, uključujući i kolagena vlakna. Razlika između fiziološkog (kronološkog) i prijevremenog starenja kože najbolje se može vidjeti uspoređujući kožu lica, vrata ili dorzuma šake (fotoeksponiranu kožu) s na primjer kožom aksila, dakle mjestom koje je zaštićeno od utjecaja sunca.

Osim fotoprotekcije, u prevenciji oštećenja kože od sunca primjenjuju se različiti antioksidansi poput vitamina C, zelenog čaja, resveratrola, polifenola, alfa-lipoične kiseline, melatonina, selena i slično. U samoj terapiji oštećene kože na prvom mjestu su retinoidi koji djeluju na povećanje debljine epidermisa te uzrokuju neokolagenezu što rezultira stvarenjem novog kolagena i smanjenjem solarne elastoze.

Kratko ću samo spomenuti i najčešće promjene pigmentacije koje nastaju zbog nekontroliranog izlaganja suncu.

Sunčane pjege (solarni lentigo) su svijetlosmeđe pigmentirane mrlje različitih veličina, lokalizirane na fotoeksponiranim djelovima tijela, najčešće na licu, dorzumima šaka, podlakticama i gornjem dijelu leđa. Liječenje sunčanih pjega je u prvom redu kozmetološko, primjenjuju se destruktivne metode kojima je cilj odstranjenje pojačano pigmentiranog epidermisa kao krioterapija, laserska kirurgija i različiti kemijski pilinzi. Kao alternativa navedenim metodama kod pacijenata koji ne žele agresivne tretmane primjenjuju se topički pripravci poput retinoida, azelaične kiseline i slično. Pjege (efelide) su svijetlosmeđe pigmentacije, obično manje od 6 mm lokalizirane na licu, ramenima i rukama. Obično se javljaju na tipu kože I i nije ih potrebno liječiti. Hipopigmentacije se također mogu javiti kao posljedica djelovanja UV zračenja. Bjelkaste, oštro ograničene mrlje veličine nekoliko milimetara, oblično na ekstenzornoj strani podlaktica i potkoljenica, nazivaju se hypomelanosis gutatta idiopathica. To je kozmetički poremećaj i osim prevencije, odnosno odgovornog ponašanja na suncu, nema zadovoljavajućeg liječenja.

 

Fotokarcinogeneza

Aktiničke keratoze ili solarne keratoze su najčešće tumorske promjene na koži i danas se smatraju ranim oblikom planocelularnog karcinoma kože. Javljaju se na fotoeksponiranim mjestima i jasno su povezane s kroničnim izlaganjem UV zrakama. Klinički se radi o okruglim ili ovalnim crvenkastosmeđim promjenama, obično oštro ograničenim, veličine 0,5-2 cm, hrapave površine, ponekad prekrivene adherentnim ljuskama.

Bazocelularni karcinom najučestaliji je zloćudni tumor kože i općenito najučestaji zloćudni tumor u ljudi. To je semimaligni ili lokalno agresivni tumor čije stanice potječu iz temeljnog sloja epidermisa, folikula dlake i lojnih žlijezda. U pravilu ne metastazira i ne nalazi se na sluznicama. Kod 80% bolesnika lezije su lokalizirane na gornje dvije trećine lica. Rizični čimbenici za nastanak su kronična izloženost UV zračenju (osobito UVB zrake), uporaba solarija, genetski čimbenici, tip kože I i II, ionizirajuće zračenje, kemijski karcinogeni (anorganski arsen) i imunosupresija.

Spinocelularni ili planocelularni karcinom kože u više od 90% slučajeva javlja se na dijelovima tijela izloženim suncu (lice, donja usna, vrat, ušna školjka, podlaktice, dorzumi šake) te je desetak puta rjeđi nego bazaliom. Agresivan je, izrazito lokalno destruktivan i ima sklonost mestastaziranju. Glavni čimbenik rizika je izloženost UV zračenju i fototip kože I i II. Često se kod bolesnika sa spinocelularnim karcinomom kože vide i brojni drugi znakovi kroničnog aktivničkog oštećenja kože.

Maligni melanom je najzloćudni tumor koji nastaje malignom preobrazbom melanocita i karakterizira ga izrazita sklonost ranom limfogenom i hematogenom metastaziranju. Melanom je jedan od tumora s najvećim porastom broja oboljelih, zbog čega sve više predstavlja javnozdravstveni i medicinski problem. I tu su dvije skupine čimbenika važne za nastanak bolesti: čimbenici domaćina (obiteljska sklonost prema melanomu, prethodno dijagnosticiran melanom ili ne-melanomski zloćudni tumor kože, tip i broj nevusa, tip kože, pigmentacije i imunosupresija) te okolišni čimbenici. Najvažniji okolišni etiološki čimbenik u nastanku melanoma je UV zračenje, i to tzv. intermitentno izlaganje UV zrakama, odnosno povremeno intenzivno sunčanje praćeno opeklinama kože s mjehurima. Ipak, kod nekih oblika melanoma, kao što je lentigo maligna melanoma, presudan je i kumulativan, dugogodišnji učinak UV zračenja.

 

Zaključak

U zaključku je nužno naglasiti važnost fotoprotektivnog ponašanja da bi prevenirali nastanak akutnih i kroničnih promjena. Važno je, osim terapije, ponovno naglasiti važnost fotoprotektivnog ponašanja kako bi se spriječio nastanak novih oštećenja. Istraživanja su također pokazala da se i jedan dio već nastalih oštećenja kože može smanjiti redovitim korištenjem fotoprotektivnih sredstava. Na primjer, u oko 25% slučajeva može doći do spontane regresije aktiničnih keratoza kod osoba koje redovito koriste fotoprotektivna sredstva. Također je važno istaknuti nužnost redovitih dermatoloških pregleda i samopregleda kože. Prepoznati melanom u ranoj fazi, dok je debljine tanje od 1 mm, glavni je uzrok produljenog preživljavanja bolesnika. Bolesnici kod kojih se melanom dijagnosticira u uznapredovalom stadiju, još uvijek, unatoč brojnim terapijskim modalitetima, imaju bitno kraće preživljenje.

 

Literatura:

Šitum M. Sunčajte se pametno i odgovorno! U: Iličković M. Sunce pod lupom. Zagreb: Biblioteka festivala prvo ljeto;2010. str 111-123.

Pustišek N, Šitum M. Koža – od začeća do starosti. U: Šitum M i sur. Dermatologija treće životne dobi. Zagreb: Medicinska naklada;2017. str 1-10.

Poduje S, Šitum M. Fiziološke promjene kože. U: Šitum M i sur. Dermatologija treće životne dobi. Zagreb: Medicinska naklada;2017. str 11-29.

Šitum M, Buljan M, Poduje S, Anđelinović D. Najčešćći tumori kože. U: Šitum M i sur. Dermatologija treće životne dobi. Zagreb: Medicinska naklada;2017. str 135-181.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner