Intervju – važnost crijevne mikrobiologije

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz

Dr.sc. Ivom Hojsak, dr.med., dječja gastroenterologinja u stručnom radu najviše se bavi zatajenjem crijeva, crijevnom rehabilitacijom, kroničnim upalnim bolestima crijeva, te kliničkom prehranom

Intervju – važnost crijevne mikrobiologije

 

Donosimo razgovor s dr.sc. Ivom Hojsak, dr.med., dječjom gastroenterologinjom koja se u stručnom radu najviše bavi zatajenjem crijeva, crijevnom rehabilitacijom, bolesnicima s kroničnim upalnim bolestima crijeva, te kliničkom prehranom. Područje njezina znanstvenog interesa su probiotici i njihova primjena u pedijatrijskoj populaciji, te uloga prehrane u kroničnim upalnim bolestima crijeva.

 

Dr.sc. Iva Hojsak, dr.med., subspecijalist pedijatrijske gastroenterologije i hepatologije, s Klinike za dječje bolesti Zagreb, Zavoda za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i poremećaje prehrane, Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH za dječju gastroenterologiju i poremećaje prehrane ujedno je i tajnica Udruženja za prehranu Europskog društva za dječju gastroenterologiju i prehranu (ESPGHAN), tajnica za edukaciju ESPGHAN-a te članica radne skupine za probiotike i prebiotike ESPGHAN-a.

 

  • S obzirom da ste članica radne skupine za prebiotike i probiotike ESPHGAN-a, a temeljem vašeg znanstvenog interesa, možete li nam pobliže objasniti karakteristike crijevne mikroflore i njene eventualne podudarnosti među ljudima ?

Crijevna mikroflora razvija se vrlo rano, prema današnjim spoznajama čak i prije poroda, kada crijevna mikroflora zarobljena u imunološkim stanicama majke dolazi do crijeva fetusa. Osim toga na razvoj prve crijevne mikroflore veliki utjecaj imaju rani događaji; tip poroda (vaginalni ili carski rez), vrsta prehrane (dojenje ili dojenačka formula) te rana primjena antibiotika. Mikrobiota je u prvih nekoliko mjeseci života promjenjiva, a nakon uvođenja kašaste/krute hrane (dohrane) postaje stalna te sve više nalikuje odrasloj crijevnoj mikroflori. Smatramo da negdje između 1. i 3. godine života crijevna flora poprima svoj konačni oblik.

Svaka osoba ima jedinstvenu crijevnu mikrofloru, po čemu se razlikuje od ostalih ljudi (slično kao otisak prsta) iako su rodovi bakterija između ljudi slični.

Kasnije, tijekom života crijevna mikroflora može promijeniti svoj sastav, npr. prilikom primjene antibiotika, tijekom infekcija ili kroničnih bolesti. Međutim, čim prestane djelovanje nokse, ona se vraća u svoj prvotni sastav.

Poznato je da postoji razlika u sastavu crijevne mikroflore između različitih populacija. Ono što je zanimljivo je da je njezina raznolikost u razvijenom svijetu značajno manja. Tako da se najveća raznolikost (prisustvo velikog broja različitih bakterijskih sojeva) nalazi u izoliranim zajednicama, odnosno plemenima koja žive u prašumama.

 

  • Koji je značaj „dobrih“ bakterija u borbi/kompeticiji s patogenim mikroorganizmima ?

Naša crijevna mikroflora ima brojne pozitivne učinke na naše zdravlje, odnosno ponaša se kao dodatni, „virtualni“, organ u našem tijelu. Bakterije naše crijevne mikroflore, nastanjujući sluznicu crijeva sprječavaju prodor patogenih bakterija, izlučuju bakteriocine (tvari koje uništavaju patogene bakterije) te imaju metaboličku ulogu razgrađujući složene ugljikohidrate u kratkolančane masne kiseline koje potom služe kao hrana stanicama crijeva.

Osim toga, one su u konstantnom kontaktu s našim imunološkim sustavom s kojim komuniciraju putem specifičnih receptora, držeći ga na taj način u aktivnom („budnom“) stanju. Kao dobre bakterije koje mogu imati učinak sličan našoj mikroflori, često se spominju probiotici. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, to su živi mikroorganizmi koji, kada se primijene u dovoljnoj dozi, imaju pozitivan učinak na zdravlje domaćina.

 

  • Na što treba obratiti pozornost kod odabira suplementacije probiotikom, tj. može li pojedini soj stvoriti negativne posljedice po novorođenče/dojenče? Koliko je presudan učinak ovisan o soju mikroorganizama?

Izuzetno je važno u kliničkoj primjeni ne govoriti o probioticima općenito. Danas sve relevantne organizacije navode da se prilikom preporuke probiotika treba preporučiti probiotski soj koji je klinički ispitan i dokazano učinkovit za svaku pojedinu kliničku indikaciju.

Naime, svaki probiotski soj ima specifično lokalno, metaboličko, ali i imunološko djelovanje, što je utvrđeno različitim ispitivanjima u tzv. in vitro uvjetima. Osim toga, postoje brojne randomizirane studije tijekom kojih su se neki probiotski sojevi pokazali učinkovitima u npr. liječenju akutnog virusnog proljeva, dok drugi probiotiski sojevi nisu.

 

  • U kojim područjima je primjena probiotika otišla najdalje?

Učinkovitost probiotika u prevenciji i liječenju različitih bolesti i stanja predmet je brojnih istraživanja.

Međutim, neke od najznačajnijih indikacija definitivno su prevencija proljeva uzrokovanog antibiotikom, liječenje akutnog vodenog, virusnog, proljeva, prevencija infekcija gornjih dišnih putova kod djece, liječenje dojenačkih kolika, ali i neke specifične indikacije kao što je recimo prevencija upale ilealnog spremnika (Jpoucha)  nakon kolektomije zbog ulceroznog kolitisa.

Često se govori i o primjeni probiotika u prevenciji alergija, međutim, tu istraživanja još uvijek nisu dala jednoznačni rezultat.

 

  • Što je s funkcionalnim bolestima; koje su najčešće; nedavno su izašle nove smjernice; na kojoj razini zdravstvene skrbi je potrebno rješavati funkcionalne poremećaje?

Funkcionalne (funkcijske) bolesti probavnog sustava vrlo su česte, a javljaju se u svakoj životnoj dobi. Kad govorimo o njima, najčešće mislimo na dojenačke kolike, funkcijske abdominalne bolove dječje dobi, iritabilni kolon, funkcijsku dispepsiju te funkcijsku opstipaciju.

Prošle godine Europsko i Sjevernoameričko pedijatrijsko gastroenterološko društvo revidiralo je kriterije o funkcijskim gastrointestinalnim tegobama dojenačke i dječje dobi (tzv. IV. rimski kriteriji). Cilj je postaviti dijagnozu funkcijskih tegoba bez široke dijagnostičke obrade, odnosno ne postavljati dijagnozu tako da se prvo isključe najčešći organski uzroci tegoba, jer poznato je da se tegobe kod tih bolesnika pogoršavaju s brojem učinjenih pretraga.

S obzirom na učestalost i karakter tegoba, dijagnoza funkcijskih tegoba spada u domenu primarne zdravstvene zaštite. Osim toga, istraživanja u razvijenim zemljama svijeta pokazala su da liječnici primarne zdravstvene zaštite postavljaju dijagnozu jednako dobro kao liječnici tercijarne zdravstvene zaštite, ali uz puno manje učinjenih pretraga, a time i manje troškova.

Često je uvriježeno mišljenje da djeca s funkcijskim tegobama simuliraju bolove, međutim treba znati da je bol, iako je funkcijska, stvarna, te narušava kvalitetu života djeteta i obitelji u jednakoj mjeri kao i organska. Važno je roditelje i dijete umiriti, objasniti im uzrok tegoba te njihovu prolaznu i benignu narav. Terapijske mjere su u funkcijskim tegobama ograničene; važno je dati laksativnu terapiju u opstipaciji, a kod bolnih tegoba mogu se dati provjereni probiotski sojevi (npr. L. reuteri Protectis).

 

  • Kakva je struktura ESPHGANA i kakve još smjernice ESPHGAN izdaje?

ESPGHAN je Pedijatrijsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu čiji je cilj okupiti europske stručnjake iz tog područja, te ujednačiti zdravstvenu zaštitu i skrb djece u Europi. Unutar ESPGHAN-a djeluju pojedini odbori (npr. Odbor za prehranu, gastroenterologiju, hepatologiju...) i brojne radne skupine koje provode zajedničke projekte i istraživanja, ali donose i smjernice na temelju dosadašnjih dokaza i iskustva.

 

  • Sudjelovali ste u izradi smjernica?

Dosad sam u sklopu Odbora za prehranu sudjelovala u izradi različitih smjernica. Od onih važnijih za opću populaciju izdvojila bih Smjernice o primjeni vitamina D, Smjernice o primjeni vitamina K, Smjernice o uvođenju dohrane dojenčadi.

Osim toga, unutar Radne skupine za probiotike izdali smo smjernice o primjeni probiotika u akutnom proljevu i proljevu uzrokovanom antibiotikom.

 

  • Postoji li jednoznačan stav o primjeni vitamina D kod donošene ili nedonošene djece tijekom prve godine života?

Suplementacija vitaminom D obavezna je tijekom prve godine života, neovisno o donošenosti.

 

  • Što je s dječjim formulama, koliki je udio dojene djece u prvim mjesecima života, a koliko ih uzima nadomjesnu prehranu, te kako se to odražava na količinu kolekalciferola?

To se pitanje često postavlja, budući da je količina vitamina D u majčinom mlijeku značajno niža no u dojenačkoj formuli. Međutim, gotovo je nemoguće izdati različite smjernice za sve skupine dojenčadi (dojenčad koja se isključivo doji, dojenčad koja povremeno uzima dojenačku formulu, te dojenčad koja je dominantno na dojenačkoj formuli). Preporučene doze su 400 ij vitamina D na dan, međutim mogu se dati i više doze, jer nemaju štetni učinak na zdravlje djeteta. Europska agencija za sigurnost hrane i ESPGHAN navode da primjena do 1.000 ij vitamina D na dan kod dojenčadi ne uzrokuje nuspojave.

 

  • Kada govorimo o vitaminima, uz vitamin D u najranijoj dobi značajan je i vitamin K. Kakve su tu najnovije spoznaje i preporuke?

Primjena vitamina K vrlo je važna u novorođenačkoj dobi, jer prevenira potencijalno smrtonosnu hemoragijsku bolest novorođenčadi. U RH vitamin K daje se kao intramuskularna injekcija u rodilištu.

ESPGHAN-ov Odbor za prehranu također preporuča intramuskularnu primjenu vitamina K u rodilištu (1 mg). Ako to nije moguće iz bilo kojeg razloga, sljedeće pouzdane sheme su 3 × 2 mg vitamina K1 oralno po rođenju, te nakon 4 do 6 dana i nakon 4 do 6 tjedana, ili 2 mg vitamina K1 oralno po rođenju, a nakon toga 1 mg jednom tjedno tijekom 3 mjeseca.

 

  • Postoji li nešto što biste izdvojili kako bi zdravstvena skrb bila učinkovitija, imajući na umu glavne dionike - od patronažne službe, farmaceuta, primarne pedijatrijske zdravstvene zaštite, pa sve do tercijarnih centara?

Mislim da su u dobroj zdravstvenoj zaštiti najvažnija dobra suradnja i međusobno uvažavanje.


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner