Arnika - prirodna pomoć kod sportskih ozljeda

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Katarina Fehir Šola, mag.pharm., univ.mag.pharm.

Koristi se lokalno kod opeklina, ozeblina, ugriza insekata, iščašenja, modrica, reumatskih problema, lokalizirane boli u mišićima te kod posljedica nesreća i sportskih ozljeda - hematoma i oteklina

Arnika - prirodna pomoć kod sportskih ozljeda

 Brđanka ili arnika, latinskog imena Arnica montana L., Asteraceae poznata je još od 16. Stoljeća, a u narodnoj medicini koristi se kao pripravak u liječenju povreda i bolova, za liječenje upale nastale sportskim ozljedama ili napornim radom.

Arnika raste na planinskim pašnjacima u različitim predjelima Europe te na području Sjeverne Amerike. Na području Europe kultivira se za proizvodnju ljekovitih pripravaka. Ta biljka je trajnica s uspravnom, slabo razgranatom stabljikom, visokom do 60 cm. Cijela biljka je pokrivena malim dlačicama. Ima snažan i aromatičan miris.

Arnika je zaštićena biljna vrsta i teško ju je kultivirati. Upravo zbog toga što je zaštićena često se umjesto Arnice montana koristi američka livadna brđanka – Arnica chamissonis koja se uzgaja upravo za potrebe farmaceutske industrije.

U ljekovite svrhe koristi se cvijet biljke – Arnicae flos. Cvjetovi arnike su narančaste ili žute boje, a cvatu od svibnja do kolovoza. Kada se sakupljaju cvjetovi, odstranjuju se pricvjetne listne glavice. Kada se osuše, cvjetove treba čuvati  u dobro zatvorenim posudama.

Kemijski sastav

Sastojci arnike su dobro istraženi. Cvijet arnike sadrži seskviterpenske laktone, 0,4-0,6% flavonoida ( glavne sastavnice su izokvercitrin, astragalin i luteolin-7-glukozid), 0,2-0,3% eteričnog ulja (derivati timola, monoterpeni i seskviterpeni), aminokiseline, gorke tvari, kavenu kiselinu, alkaloide, amine (betain, kolin i trimetilamin), ugljikohidrate (sluzni polisaharidi uključujući inulin), kumarine, karotenoide, masne kiseline, fitosterole, poliacetilene te tanine.

Upotreba

Cvjetovi arnike koriste se za izradu vodenih ili uljnih iscrpina. Najpoznatiji oblik je Arnicae tinctura koja je oficinalna u DAB 10 i Ph.Helv.VII.

U fitoterapiji se koristi lokalno kod opeklina, ozeblina, ugriza insekata, iščašenja, modrica, reumatskih problema i lokalizirane boli u mišićima. Također se koristi kod posljedica nesreća i sportskih ozljeda kod hematoma i oteklina. 

Naime, kada dođe do sportske ozljede, oštećuje se meko tkivo i dolazi do pucanja vlakna mišića, tetiva i/ili ligamenata. Uz to može doći do pucanja kapilara ozljeđenog tkiva što dovodi do otoka na tom području. U slučaju kada dođe do otoka, ozlijeđeno područje postaje bolno i osjetljivo na dodir, jer dolazi do razvoja upale. U tretiranju takvih ozljeda svoje mjesto nalazi gel od arnike.

Komisija E izvještava da arnika, primijenjena na koži, ima antiflogističko djelovanje. Također, preparati s arnikom pokazuju analgetsko i antiseptično djelovanje. Istraživanja na životinjama pokazala su antimikrobnu, antitumorsku, protuupalnu, analgetsku, imunostimulatornu i kardiotoničnu aktivnost, što se pripisuje njenoj sastavnici – helenalinu.

Za sada su provedena klinička istraživanja kojima se potvrdio pozitivan učinak arnike na upalu mišića i poboljšanje venskog tonusa. Za vanjsku upotrebu kod odraslih može se koristiti tinktura.  Masti, kreme, gelovi i komprese pripravljeni su od tinktura, tekućih ekstrakata, razrijeđenih tinktura ili tekućih ekstrakata, dekokta.  Najpopularniji preparati koji sadržavaju arniku su upravo masti ili kreme za masažu. Preporuka je izbjegavati oralnu upotrebu.

Studija koja je rađena na osobama oboljelim od osteoartritisa, ispitivala je djelotvornost gela arnike (sa standardiziranim ekstraktom arnike) u razdoblju od 3 tjedna. Gel je na oboljela mjesta nanošen najmanje 2 puta na dan. Dokazano je da se bol uzrokovana osteoartritisom smanjila u ispitivanom razdoblju. Naime, osteoartritis karakterizira postupno omekšavanje i razaranje zglobne hrskavice, s posljedičnim odebljanjem subkondralne kosti i rastom novih koštanih izraslina. Najčešće zahvaća zglobove ruku, koljena, kukova, te lumbalne i cervikalne kralješke. Javlja se bol koja je duboka i „tupa“, a pogoršava se kretnjama zglobova. Stanje akutne boli poboljšava se mirovanjem, osobito za vrijeme ranih stadija bolesti. U kasnijim fazama, pacijenti mogu patiti od noćne i jutarnje boli te jutarnje ukočenosti.

Također je provedena studija ispitivanja djelotvornosti gela arnike  u odnosu na ibuprofen na 174 osobe. Studija je pokazala da nema značajnije statističke razlike u analgeziji između uporabe gela arnike i oralnog uzimanja ibuprofena.

Te studije, a i mnoge druge, opravdavaju upotrebu gela arnike u liječenju osteoartritisa i drugih bolesti i povreda uzorkovanih ozljedama lokomotornog sustava.

Oprez

Upotreba te biljke dozvoljena je samo za primjenu izvana, na koži. Arnika se ne smije uzimati oralno, osim u primjerenim homeopatskim razrijeđenjima. Kod osjetljivih osoba može izazvati iritaciju i promjene na koži, pa je potreban oprez kod korištenja. Smije se primijeniti samo na neoštećenu kožu.

Potreban je oprez i kod osoba koje su alergične na biljke iz porodice glavočika (Asteraceae) npr. kamilicu, neven ili stolisnik.

Zbog nedostatka informacija, potrebno je izbjegavati korištenje u trudnoći i tijekom dojenja.

Što još savjetovati pacijentu kod sportskih ozljeda?

Osim preporuke za korištenjem lokalnih i/ili oralnih analgetika, biljnih gelova i obloga, pacijentu moramo preporučiti i pravila kojih se mora pridržavati.

Kod ozljeda kod kojih se javlja bol, treba ju što efikasnije i brže ublažiti pravilnim odabirom preparata. Liječenje se započinje savjetovanjem o prekidu sportskih aktivnosti, uzimanje lijekova ( NSAIL) i korištenje lokalnih antireumatskih lijekova u obliku gela ili krema, te gelova biljnog podrijetla. Samoliječenje možemo savjetovati ako nema krvarenja, ako oteknuće nije jako, ako je zadržana mobilnost, te ako su bolovi blagi do srednje jaki.

Glavni ciljevi pri liječenju boli su:

  • smanjenje subjektivnog intenziteta i trajanja boli
  • prevencija ponovljenih ozljeda
  • prevencija progresije akutne boli u kroničnu
  • obnavljanje funkcije zahvaćenog područja

 

Ako je ozljeda svježa, bitno je pacijentu objasniti važnost pridržavanja RICE protokola (akronim od eng. Rest, Ice, Compression, Elevation).

RICE protokol je općeprihvaćen način tretiranja ozljeda, koji može ubrzati oporavak te umanjiti bol i otok. RICE se primjenjuje na sve sportske ozljede, osim tendinitisa i bursitisa, a sastoji se od 4 koraka: odmor, hlađenje, kompresija i podizanje.

Odmor – nakon što je došlo do ozljede, potrebno je prekinuti svaku fizičku aktivnost koja će uzrokovati daljnje naprezanje i pogoršanje stanja ozljeđenog područja. Pacijentu je potrebno preporučiti mirovanje u trajanju od 1 do 2 dana da ne bi došlo do pogoršanja oštećenja.

Hlađenje – ako se pravovremeno primjeni, hlađenje značajno umanjuje otok i upalu. U prvih 48 sati poželjno je stavljati hladne obloge svakih jedan do dva sata, u trajanju od 10 do 15 minuta. Važno je savjetovati da hladni oblog ne smije biti u direktnom doticaju s kožom da bi se spriječio eventulani nastanak ozeblina.

Kompresija – uporaba kompresivnih zavoja ili odgovarajućih steznika pomaže u ublažavanju otoka. Prilikom kompresije dolazi do boljeg rasprostiranja nakupljene tekućine te do njene brže resorpcije u okolna tkiva. Ako je kompresija prečvrsta dolazi do prekida cirkulacije te može doći do neosjetljivosti, trnaca, boli, hladnoće i otoka distalnog područja. Kompresiju je najbolje  primijeniti u razdoblju od 48-72 sata nakon ozljede.

Elevacija –  je važna u procesu smanjenja otoka. Pacijentu je potrebno savjetovati da prilikom hlađenja, sjedenja ili ležanja nastoji podići ozlijeđeni dio tijela.

Postoje situacije u kojima se ne preporučuje samoliječenje, već je pacijetnu potrebno savjetovati da potraži liječničku pomoć.

Situacije u kojima se ne preporučuje samoliječenje

  • ako se radi o umjerenoj do jakoj boli
  • ako se povećava hematom ili crvenilo kože ozlijeđenog područja
  • ako su uz bol prisutni smanjenje osjeta i trnci distalno od bolnog područja
  • ako se bol nastavlja i 7 dana nakon primijenjene terapije
  • ako se povećao intenzitet ili promijenio karakter boli
  • ako se radi o pelvičnoj boli ili abdominalnoj boli (osim dismenoreje)
  • ako je bol popraćena povraćanjem, mučninom, groznicom ili drugim simptomom koji upućuje na sistemsku infekciju
  • ako se vidi da je zglob deformiran, ima abnormalne kretnje, ili postoji sumnja na frakturu kostiju
  • ako se radi o trudnici u zadnjem trimestru trudnoće
  • ako je bolesnik mlađi od 2 godine
  • ako bol traje više od 2 tjedna

 

 

Literatura:

Dragos D, Gilca M, Gaman L, Vlad A, Iosif L, Stoian I, Lupescu O, Phytomedicine in Joint Disorders.

Cameron M, Chrubasik S., Topical herbal therapies for treating osteoarthritis.

Adkison JD. The effect of topical arnica on muscle pain. Ann Pharmacother. 2010;44(10):1579-84.

Kuštrak.D, Farmakognozija I fitofarmacija, Golden marketing, Zagreb 2005, 409-412.

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz