Alergijski rinitis

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Katarina Fehir Šola, mag.pharm., univ.mag.pharm.

Pacijentima je često potrebno pomoći u pravilnom odabiru preparata, jer često miješaju hunjavicu i alergiju, pa je u takvim slučajevima savjet ljekarnika iznimno važan

Alergijski rinitis

Alergije spadaju među najčešće zdravstvene tegobe suvremenog svijeta. Alergijske reakcije vrlo su česte, a istraživanja pokazuju da je njihova pojavnost u općoj populaciji sve veća. U posljednjih dvadesetak godina broj pacijenata koji pate od alergija višestruko se uvećao. Sve je više i odraslih osoba koji iskuse simptome sezonske alergije, iako nikada prije nisu bile alergične. Zbog načina života i sve većeg onečišćenja zraka, te zbog sve učestalije upotrebe raznih aditiva i konzervansa u hrani i ostalim proizvodima namijenjenim za široku potrošnju, suvremeni čovjek okružen je sve većim brojem različitih potencijalnih alergena. Na prvom mjestu po učestalosti su inhalacijske alergije, slijede alergijske reakcije na različite sastojke hrane (prehrambene namirnice, aditivi, konzervansi, prehrambene boje) koje se najčešće očituju kožnim simptomima kao urtikarija ili alergijski dermatitis.

Simptomi alergija ovise o tome na koji način alergeni ulaze u tijelo. Ako ih udišemo (inhalacijski alergeni) simptomi se javljaju u nosu, očima, sinusima, grlu. Tu je najčešće oboljenje alergijski rinitis.

 

Alergijski rinitis

Alergijski rinitis je alergijska upala nosne sluznice. Pogađa u prosjeku oko 20% odrasle populacije. Prema ARIA (Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma ) smjernicama, prisutnost više od 2 simptoma koji uključuju vodeni iscjedak iz nosa, neprohodnost i svrbež nosa te kihanje, a traju duže od jednog sata u većini dana, upućuju na to da se radi o alergijskom rinitisu. Alergijski rinitis povezuje s se razvojem astme i egzacerbacijom postojeće astme kod djece i odraslih. Tu su i drugi komorbiditeti poput sinusitisa, upale uha, infekcije gornjeg dišnog sustava, disanja na usta, nosne polipoze, poremećaja sna.

Najčešća je podjela alergijskog rinitisa prema trajanju i težini simptoma. Prema trajanju simptoma dijeli se na: intermitentni (< 4 dana u tjednu ili <4 tjedna) i perzistentni (>4 dana u tjednu i >4 tjedna). Obje se vrste prema težini simptoma mogu manifestirati kao blagi ili umjereni, do teški alergijski rinitis. Kod blagog alergijskog rinitisa nisu prisutni teški simptomi, san je normalan kao što su i dnevne aktivnosti, radna sposobnosti ili obavljanje školskih aktivnosti. Umjereno-teški alergijski rinitis karakterizira prisutnost jednog ili više problema: poremećaj spavanja, dnevnih aktivnosti, prisutnost smetnji u školi ili na poslu, prisutnost teških simptoma.

 

Liječenje alergijskog rinitisa

Prema ARIA smjernicama predlaže se liječenje alergijskog rinitisa započeti najučinkovitijim lijekom. Farmakoterapija uključuje: antihistaminike (oralni i lokalni), blokatore leukotrijenskih receptora, kromone (stabilizatori mastociti), kortikosteroide (intranazalni i oralni), antikolinergike (intranazalni ipratropiji), te kratkotrajno dekongestive (lokalni i oralni). Intranazalni kortikosteroidi su najučinkovitiji lijekovi kod alergijskog rinitisa.

Alergije se liječe lijekovima – antihistaminicima - koji ne sprječavaju oslobađanje histamina, niti vežu već oslobođeni histamin, nego sprječavaju efekte histamina na razini H1 receptora i smanjuju intezitet daljnje degranulacije mastocita. Postoje oralni i intranazalni antihistaminici koji spadaju u prvu liniju terapije blagih do umjerenih simptoma alergijskih reakcija. Oralni antihistaminici druge generacije imaju smanjeni potencijal sedacije (lijekovi prve generacije imali su kao nuspojavu pospanost). Tu pripadaju lijekovi: loratadin, desloratadin, cetirizin, levociterizin, feksofenadin. Ti se lijekovi uzimaju najčešće jednom na dan i imaju minimalne nuspojave. Terapija ovisi o intezitetu i trajanju, te se svakom bolesniku pristupa individualno. Farmakoterapija ima stupnjevit pristup, ovisno o razvoju simptoma bolesti.

Pacijente koji koriste anithistaminike, a idu na kožne testove za alergiju, potrebno je upozoriti da prije testiranja mora proći razdoblje eliminacije lijeka od tri dana. U savjetovanju pacijenata važno ih je upozoriti i na nuspojave lijekova, koje mogu biti alergološkog tipa, savjetovati ih kako da prate simptome i kada da se obrate liječniku.

Na tržištu postoje antihistaminici koji su registrirani kao OTC, te ih kao takve pacijenti koriste za samoliječenje. Pri odabiru antihistaminika vrlo je važan savjet ljekarnika. Osim antihistaminika, u liječenju mogu pomoći i morska voda s ektoinom, masti za nos koje sprječavaju ulazak alergena u dišni sustav te tako pridonose smanjenju pojavnosti alergijskih reakcija.

Bezreceptni lijekovi za olakšanje simptoma alergijskog rinitisa dostupni u Hrvatskoj su oralni antihistaminici i dekongestivi. ARIA smjernice za redovitu primjenu, ne preporučuju oralne dekongestive zbog nuspojava i relativno niskog doprinosa u smanjenju simptoma rinitisa. Umjesto kombinacije oralnih dekongestiva i anhitistaminika, ARIA smjernice daju prednost oralnim antihistaminicima.

 

Oralni antihistaminici

Loratadin i desloratadin - loratadin je selektivni antagonist perifernih histaminskih H1 receptora. Kada se uzima u preporučenoj dozi, kod većine ljudi ne pokazuje klinički značajan sedativni  učinak. Glavni metabolit loratadina je desloratadin koji je farmakološki aktivan i odgovoran za veliki dio kliničkog učinka. Loratadin i desloratadin postižu vršnu koncentraciju u plazmi (tmax) za 1-1,5 sati, odnosno 1,5-3,7 sati nakon primjene. Simptomi zabilježeni kod predoziranja su somnolencija, tahikardija i glavobolja. U slučaju predoziranja, potrebno je uvesti opće simptomatsko liječenje, te se može okušati s davanjem aktivnog ugljena razmućenog u vodi te razmotriti mogućnost ispiranja želuca. Loratadin se ne može ukloniti iz krvi hemodijalizom. Prema podacima dobivenim ispitivanjima na životinjama, loratadin ne pokazuje teratogeni potencijal. Međutim, sigurnost primjene tijekom trudnoće nije utvrđena, pa se primjena tijekom trudnoće ne preporučuje. Loratadin se izlučuje u majčino mlijeko, te se stoga ne preporučuje ni dojiljama. U kliničkim ispitivanjima u kojima se procjenjivala sposobnost upravljanja vozilima, sposobnost bolesnika koji su primali loratidin nije bila smanjena. Međutim, bolesnike je potrebno obavijestiti da u vrlo rijetkim slučajevima neki ljudi osjete omamljenost koja može utjecati na njihovu sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima.  

Cetirizin - ljudski metabolit hidroksizina, potentan je i selektivan antagonist perifernih H1-receptora. Uz anti-H1 učinak, pokazao je antialergijske učinke - u dozi od 10 mg jednom ili dva puta na dan, inhibira kasnu fazu regrutiranja eozinofila u koži i konjunktivama kod ispitanika s atopijom izloženih alergenima.  Najčešće se koristi kod djece u dobi od 6-12 godina u dozi od 5 mg, dva puta na dan (pola tablete dva puta na dan). Odrasle osobe, adolescenti i djeca starija od 12 g. uzimaju 10 mg jednom na dan. Preporučuje se oprez kod bolesnika s epilepsijom i bolesnika s rizikom pojave konvulzija. Upotreba se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 g. jer taj oblik lijeka ne omogućava odgovarajuću prilagodbu doze. U preporučenoj dozi, cetirizin je pokazao poboljšanje kvalitete života bolesnika s cjelogodišnjim i sezonskim alergijskim rinitisom. Zbog farmakokinetičkog, farmakodinamičkog te profila tolerancije cetirizina, uz primjenu tog antihistaminika ne očekuju se nikakve interakcije. Za cetirizin su dostupni vrlo rijetki klinički podaci o izloženosti tijekom trudnoće, pa je potreban oprez prilikom propisivanja cetirizina trudnicama i dojiljama.

Feksofenadin je H1 antihistaminik bez sedativnog učinka i farmakološki  je aktivni metabolit terfenadina. Ispitivanja crvenila izazvanog histaminom te otoka, nakon jedne i dvije dnevne doze eksofenadinklorida, pokazala su da antihistaminski učinak postaje vidljiv u tijeku jednog sata, a maksimum se postiže za 6, te traje 24 sata. Zapažen je pozitivan terapijski odgovor, ovisan o dozi, u rasponu oralnih doza od 10-130 mg. U tom modelu antihistaminskog učinka, uočeno je da su potrebne doze od barem 130 mg za postizanje trajnijeg učinka koji bi se održao tijekom 24 sata. Maksimalna inhibicija u područjima s crvenilom i otokom kože bila je veća od 80%. Klinička ispitivanja sezonskog alergijskog rinitisa pokazala su da su doze od 120 mg dostatne za djelotvornost lijeka tijekom 24 sata. Feksofenadin se ne metabolizira u jetri, pa stoga ne stupa u interakcije s ostalim lijekovima putem jetrenog mehanizma. Međutim, uzimanje antacida koji sadrže gel aluminijevog ili magnezijevog hidroksida 15 min. prije feksofenadinklorida, uzrokuje smanjenje njegove biodostupnosti, najvjerojatnije zbog vezivanja u gastrointestinalnom sustavu. Zato se preporučuje razmak od 2 sata između uzimanja feksofenadinklorida i antacida koji sadrže aluminijev ili magnezijev hidroksid. Nema odgovarajućih podataka o primjeni kod trudnica i dojilja, pa se ne preporučuje osim kada je to zaista neophodno. Na temelju farmakodinamičkog profila i prema prijavljenim nuspojavama, nije vjerojatan utjecaj feksofenadinklorida na sposobnost upravljanja vozilima ili rada na strojevima.

 

Ostale terapijske mogućnosti

Fiziološka otopina smanjuje kontakt sluznice i alergena, može smanjiti iritaciju nosa i suhoću, pomaže uklanjanju suhe ili guste sluzi. Na tržištu je dostupna u obliku kapi, spreja (pogodan za djecu),  masti (duža prisutnost na sluznici nosa, film na sluznici štiti od kontakta s alergenom).

Sterilna otopina morske vode sadrži bogatstvo soli i oligoelemenata. Morska voda je mineralna voda koja sadrži sve elemente iz periodičnog sustava, te elemente u tragovima - sumpor, bor, silicij, bakar, brom, stroncij i kalij. Sadrži i vitamine, mineralne soli te aminokiseline. Osim tih važnih sastojaka, sadrži i fitoplanktone i zooplanktone koji oslobađaju organske tvari s antibiotskim, hormonalnim i bakteriostatskim svojstvima. Prisutna je kao izotonična i hipertonična otopina. Hipertonična otopina pomaže uklanjaju viška tekućine iz otečene sluznice nosa. Prirodna dekongestija omogućena je mehanizmom osmotskog gradijenta (dostupna kao 2,6%, 2,2%, 2,3% i 1,7% NaCl).  Blago hipertonična otopina djeluje kao prirodni dekongestiv, a soli iz mora djeluju trofički na sluznicu. Kvaliteta preparata morske vode svakako ovisi o izboru mora koje je uzeto za proizvodnju. Osim po tome, preparati s morskom vodom mogu se razlikovati i po različitim dodacima koji se u njih stavljaju. Da bi se postigao potencijalni antibakterijski i antivirusni učinak dodaju se bakar, mangan radi povećanja otpornosti prema alergenima, aloe vera radi dodatnog učinka smirivanja nadraženosti, a d-pantenol pomaže regeneraciji sluznice nosa.

Dodatak  molekule ektoina koja djeluje citoprotektivno te smanjuje upale, uvelike pomaže u liječenju alergijskog rinitisa. Ektoin je 100% prirodni sastojak koji se dobiva iz mikroorganizama (ekstremofila) koji žive u ekstremno nepovoljnim uvjetima (temperatura, tlak, salinitet). Da bi se zaštitili od tih štetnih vanjskih učinaka, ekstremofili proizvode ektoin koji na nosnoj sluznici stvara zaštitni film.

Proizvodi s morskom vodom, s dodacima  i bez njih, pomažu u svakodnevnoj higijeni nosa, održavaju sluznicu nosa vlažnom te iz njega uklanjaju nečištoće i alergene.

Izotonična otopina s dodatkom ektoina (2%) u kapima za oko koristi se za ublažavanje očnih simptoma alergijskog konjuktivitisa. Može se koristitii u kombinaciji s drugim antialergijskim proizvodima. Kapi za oko ne smiju se koristiti kod ozljede oka, a treba pričekati najmanje 15 minuta prije primjene drugog proizvoda za oko.

Alergijski konjunktivitis može biti sezonski ili atopičan, a javlja se uglavnom kod kontakta očne sluznice s alergenom iz okoline. Najčešći je uzročnik peckanja, svrbeža, suzenja i crvenih očiju. Često se pojavljuje u kombinaciji s rinitisom. Glavni simptomi su svrbež, otečenost i crvenilo spojnice te pojačano suzenje uz odsustvo gustog sekreta. Sluznica oka je crvena i mutna, a uz očne smetnje mogu se javiti i kihanje, urtikarija i svrbež kože.

Lokalni antihistaminici brzo uklanjaju simptome, ali im je djelovanje kratko, pa se moraju često primjenjivati. Sve se više koriste lokalni antialergici u obliku kapi za oči, jer se brže resorbiraju i imaju smanjenu mogućnost superinfekcija, što je  često kod primjene sistemskih antialergika. Između aplikacija kapi potrebno je obilno ispirati oko umjetnim suzama, koliko god puta je potrebno. Umjetne suze stvaraju zaštitni sloj koji štiti od vanjskih utjecaja te pomažu u uspostavi narušenih funkcija oka.

U simptomatskom liječenju pomaže ispiranje fiziološkom otopinom, zatim cvjetni hidrolati bez alkohola, umjetne suze i ovlaživači sluznice i kože. Minerali poput kalcija i cinka mogu imati zaštitni učinak na sluznicu, osobito u preventivi. Umjetne suze ne bi smjele imati dodatak konzervansa, već sposobnost da se prilikom izlaganja svjetlosti razlažu na prirodne sastojke suza da se izbjegne dodatna iritacije oka koja se javlja kod primjene kapi za oči koje sadrže kemijske konzervanse.

Navedene smetnje najveća su smetnja korisnicima kontaktnih leća. Njima znatno pomaže nošenje jednodnevnih leća koje se mijenjaju svakodnevno da bi mogućnost kontaminacije alergenom bila minimalna. Pacijenti sa sindromom suhog oka obavezno moraju dodatno vlažiti oči.

 

Literatura:

V. Grdinić, A. Grundler Bencarić: Ljekarnička praksa: terapijske doze i promjena lijeka, 347-350.

http://www.almp.hr/upl/lijekovi/SPC/UP-I-530-09-12-02-532.pdf/loratadin

http://www.almp.hr/upl/lijekovi/SPC/UP-I-530-09-11-02-325.pdf/citerizin

http://www.almp.hr/upl/lijekovi/SPC/UP-I-530-09-09-02-427.pdf/feksofenadin

H.P. Rang, M.M. Dale, J.M. Ritter, P.K. Moore: Farmakoterapija, str. 229-230, 253, 343

Church MK, Church DS. Pharmacology of antihistamines, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3667286/

Bosquet J. Khaltaev N. Cruz AA et al. Allergic rhinitis and its impact on astma guidelines (ARIA) 2008. update (in collaboration withthe World Health Organization, GA(2)LEN andAllerGen). Allergy 2008; 63(suppl):8-160.

Poje G. Branica S. Smjernice za liječenje alergijskog rinitisa - uloga intranazalnih kortikosteroida. Medicus 2013;22(2):89-95.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner