Sikavica, Silybum marianum

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Jasminka Papić, dipl.ing.

Iako se koristi već tisućama godina, zbog rezultata dobivenih brojnim kliničkim studijama, sve se više preporuča za terapiju toksičnih oštećenja jetre

Sikavica, Silybum marianum

Poznata još u doba Krista, sikavica se već 2000 godina kontinuirano primjenjuje u liječenju raznih problema jetre. Suvremena znanost omogućila je i detaljno ispitivanje njezinog farmakološkog učinka koji je istraživan u brojnim kliničkim studijama širom svijeta. Iako se mišljenja stručnjaka o djelotvornosti sastavnica sikavice znatno razlikuju, neosporna je činjenica da pripravci koji je sadrže, bez obzira na mehanizam djelovanja, pokazuju zaštitno djelovanje protiv višestrukih utjecaja koji štete jetri. Stoga se sve više preporuča primjena njezinog ploda i njegovog ekstrakta za terapiju toksičnih oštećenja jetre.

Opis

Sikavica, Silybum marianum (L.) Geartn., poznata je i kao obični oslobod ili osljebad. Pripada porodici Asteraceae, a raste kao jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visokom 0,2–1,5 m. Listovi su joj svijetlozeleni, bijelo prošarani sa žutim bodljikama na rubovima. Veliki cvatovi rastu na pojedinačnim dugim stapkama. Imaju cvatni ovoj čiji se oštro nazubljeni, bodljasti listići djelomično preklapaju. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti cvenoljubičasti, rjeđe plavoljubičasti ili bijeli. Cvjetaju od lipnja do rujna. Plodovi su sivosmeđe roške s kundarom. Biljka je jako bodljikava. Prve domovine sikavice bile su: južna Europa, južna Rusija, Mala Azija i srednja Afrika. Danas je široko rasprostranjena, a raste na sunčanim i kamenitim položajima, obrađenim tlima, uz putove u primorskim krajevima. U Hrvatskoj raste u primorskom dijelu zemlje1-3.

Ljekovita svojstva sikavice poznata su od davnine. Upotrebljavala se još u doba Kristova rođenja, kada se njezin korijen koristio za poticanje povraćanja. Intenzivni uzgoj i primjena u liječenju raznih tegoba započeli su u srednjem vijeku, u Srednjoj Europi. Pretpostavlja se da se najprije upotrebljavala zajedno s medovinom kao sredstvo za povraćanje. Kasnije se destilat dobiven iz listova i sjemenki koristio protiv kuge, trovanja, vrućice i probadanja „sa strane" (pri čemu se nekada vjerojatno mislilo na upalu pluća ili porebrice). U obliku obloga primjenjivala se kod bolesti jetre i nesvjestice. U narodnoj medicini bila je lijek i za bolesti slezene, pomoć kod malarije, migrene, putne mučnine, proširenih vena, želučano-crijevnih i žučnih tegoba. Liječnici su je prepisivali i kod hepatitisa, masne jetre, kronične upale i ciroze jetre te kao sredstvo u slučaju trovanja zelenom pupavkom2-3.

Temelje primjene sikavice u terapiji jetrenih bolesti, zbog čega se i danas najviše koristi, postavio je liječnik Gottfried Rademacher (1772. – 1850.), a sustavno ispitivanje mehanizama njezinog djelovanja i primjena u ljekarništvu započeli su sredinom prošlog stoljeća2.

Kemijski sastav

Kao droga se koriste zreli, osušeni, smeđe isprugani plodovi - roške (Fructus cardui mariae) kojima se odstranjuje čekinjasta kunadra (papus). Najvažnije biološki aktivne skupine spojeva koje plodovi sikavice sadrže su: flavonoglikani, flavonoidi i masno ulje.

Flavonoglikani se sastoje od flavonoida taksifolina i različito vezanog koniferilnog alkohola. Njihov specifičan kompleks poznat pod nazivom silimarin, prvi je put izoliran iz ploda sikavice 1968. godine. U njegovom sastavu dominiraju tri flavonoglikana: silibin (silibinin), silikristin i silidijanin, a cijeli kompleks čine i manje zastupljeni flavonoglikani kao što su: dehidrosilibin, 3-dezoksisilikristin, deoksisilidijanin, siliandrin, silibinom, silihermin, neosilihermin. Pretpostavlja se da je najaktivniji među njima silibin (slika br. 19) koji je smjesa dva stereoizomera A i B (u omjeru 1:1). Zreli plod sadrži 1,5-6% silimarina.

Slika br.1. Strukture izomera silimarina
Strukture izomera silimarina

Skupinu flavonoida čini više flavonskih i flavonolnih spojeva. Masno ulje zastupljeno je sa 16-18%, a sadrži većinom linolensku i oleinsku kiselinu uz nešto miristinske, palmitinske i stearinske.

U sastavu roške također sudjeluju i amini (triamin, histamin), betain hidroklorid, tokoferol (oko 0,6%), steroli (kampesterol, stigmasterol, beta-sitosterol) te bjelančevine kojih može biti 25-30%.

U zelenim dijelovima biljke nalaze se također veće količine flavona i flavonola (slobodnih ili vezanih u obliku glikozida) te fumarna kiselina i poliacetileni3-5.

Farmakološka aktivnost

Kao lijek upotrebljavaju se zreli plodovi sikavice i njihovi pripravci, osobito visokokoncentrirani suhi ekstrakt. Ekstrakt se najčešće proizvodi ekstrakcijom acetonom ili etilnim alkoholom iz plodova, sjemenki i lišća. Farmakološki je najvrjedniji ekstrakt plodova koji je najčešće standardiziran na 70% silimarina (računato na silibin). Istraživanjima je dokazan višestrani mehanizam djelovanja sikavice. Stoga se i njezina farmakološka aktivnost može podijeliti u nekoliko skupina. Među učincima hepatoprotektivnog djelovanja navode se:

  •     antagonističko djelovanje na brojne toksine jetre
  •     utjecaj na promjenu vanjske građe stijenki jetrenih stanica (hepatocita) čime se sprječava ponovni prodor toksina i pospješuje djelovanje enzima polimeraze te povećava sinteza bjelančevina u ribosomima
  •     induciranje, odnosno aktiviranje enzima koji u jetri razgrađuju strane tvari
  •     poticanje obnove stanica nakon oštećenja
  •     blagi utjecaj na modulaciju imuniteta
  •     sposobnost hvatanja slobodnih radikala na staničnim i substaničnim membranama
  •     smanjenje lipidne peroksidacije
  •     utjecaj na regeneraciju stanica.

Farmakološka aktivnost sikavice i djelotvornost njezinih sastavnica u olakšavanju raznih tegoba, osigurali su učinkovitu primjenu njezinog standardiziranog ekstrakta u olakšavanju raznih simptoma toksičnog oštećenja jetre i u dodatnom liječenju:

  •     virusnog hepatitisa
  •     ciroze jetre (i masne jetre) izazvane djelovanjem alkohola i drugih štetnih kemikalija
  •     upalnih stanja jetre
  •     posljedica trovanja zelenom pupavkom (Amanita phalloides)
  •     povećanja koncentracije enzima jetre u vezi sa žučnim bolestima.

Ekstrakt sikavice također se koristi za sprječavanje ili ublažavanje toksičnog djelovanja nekih lijekova (fenotiazina, butirofenona) te kod oslabljenog imuniteta kao i u raznim pripravcima antioksidativnog djelovanja.

Silimarin ima utjecaj i na gušteraču kod dijabetesa koji uništava beta stanice. Taj učinak rezultat je djelovanja silimarina na povećanje koncentracije glutationa u gušterači i krvi, na inhibiciju hiperglikemije, antioksidativno djelovanje i očuvanje stanične funkcije i strukture.
Zelenim dijelovima biljke pripisuje se sposobnost održavanja zdrave jetre te djelovanje kod funkcionalnih poremećaja, žutice, žučnih kolika i sličnih bolesti2,6-13.

Istraživanja i znanstveni dokazi
djelotvornosti sikavice

Objavljeni rezultati brojnih kliničkih ispitivanja ljekovitog djelovanja sikavice često se razlikuju u ocjeni njezine djelotvornosti. Prema nekim autorima njezina primjena ne utječe značajnije na liječenje pacijenata s jetrom oštećenom djelovanjem alkohola ili virusa hepatitisa, dok prema drugima postoje neosporni dokazi o učinkovitosti ekstrakta sikavice u prevenciji mogućeg i „popravljanju" nastalog oštećenja.

Najveći broj istraživanja posvećen je razjašnjenju mehanizma djelovanja flavonoglikanskog kompleksa silimarina i njegove glavne komponente silibina koji se u liječenju ljudi gotovo isključivo primjenjuje kao hepatoprotektivna supstancija. Za učinkovitost u liječenju jetre vrlo je važan njegov utjecaj na aktivnost enzima  RNA polimeraze I i transkripciju ribosomalne RNA, čime se potiče i sinteza proteina u ribosomima, ključna za obnavljanje strukturnih proteina i enzima uništenih djelovanjem toksina jetre. Pokusi su pokazali da silimarin blokira centre vezivanja toksina i time sprječava i otežava njihovo nakupljanje u jetri. Pri tome važnu ulogu ima i njegovo snažno antioksidativno djelovanje koje je prema nekim istraživanjima višestruko jače nego kod vitamina E.

Silimarin ima također važnu ulogu u smanjivanju jetrene i mitohondrijske oksidacije glutationa, budući da djeluje kao kelator željeza čija povišena koncentracija potiče te oksidacijske procese koji mogu pogoršati oštećenje jetre kod pacijenata s kroničnim virusnim hepatitisom. Pored toga, smanjuje aktivnost tumorskih promotora, stabilizira masne stanice i usporava metabolizam kalcija. Topičkom primjenom na kožu potiče regulaciju nekih tumorskih supresora te dovodi do inhibicije stanične proliferacije,što je bitno kod ozljeda izazvanih UVA zrakama2,6-13.

Na temelju obavljenih kliničkih studija pretpostavlja se da silimarin ublažava ošećenja jetre izazvana djelovanjem alkohola, raznih industrijskih kemijskih sredstava i psihofarmaceutika, te ubrzava normalizaciju narušene funkcije jetre2,5,7.

Djelotvornost silimarina posebno se spominje u sprječavanju toksičnog učinka zelene pupavke Amanita phalloides. Njezina toksična sastavnica alfa-amanitin izaziva oštećenje jetre i prestanak rada bubrega. Suportivni učinak silimarina pri detoksikaciji temelji se na njegovom utjecaju na smanjenje protrombinskog vremena i smanjenje mogućnosti hemoragijske nekroze. Djeluje također na transportne sustave i receptore smještene na staničnoj membrani9.

Sikavica u komercijalnim proizvodima

Sikavica se, osim u farmaciji, koristi i kao sastavni dio dodataka prehrani. Pri tome se primjenju gotovi proizvodi iz visokokoncentriranih suhih ekstrakata. Oni se temelje na određenom, standardiziranom sadržaju silimarina, a na tržište dolaze kao kapsule, tablete ili dražeje. Prosječne preporučene doze silimarina (računatog kao silibin) su 200–400 mg/dan 1-3.

Od zdrobljenih plodova sikavice može se spravljati i čaj. Međutim, on nije tako djelotvoran u liječenju jetrenih tegoba, budući da silimarin nije topljiv u vodi, ali se može primjenjivati protiv probavnih tegoba i tegoba žučnog mjehura.

Čaj se priprema i od zeleni sikavice, a najčešće se koristi za poticanje probave te za održavanje zdrave jetre.

Ekstrakt sikavice dodaje se i kozmetičkim pripravcima, i to prvenstveno zbog antioksidativnog djelovanja svojih sastavnica koje štite kožu od oksidativnog stresa jednog od najvažnijih uzroka prijevremenog starenja kože. Sikavica štiti kožu od vanjskih štetnih utjecaja i štetnih UVA zraka. Na taj način djeluje protiv bora, jača čvrstoću i elastičnost kože14.

Literatura:

  1. Grdenić V., Kremer D. Ljekovito bilje i ljekovite droge: farmakoterapijski, botanički i farmaceutski podaci, Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb 2009,  463-464.
  2. Leung, A. Y., Foster, S., Encyclopedia of Common Natural Ingredients Used in Foods, Drugs and Cosmetics. Second Edition. New York, John Wiley & Sons, 1996, 467-468.
  3. Schafner W., Häfelfinger Beat Ernst B. Ljekovito bilje – kompendij, Leo-commerce, Rijeka, 1999, 256-257.
  4. Wang K, Zhang H, Shen L, Du Q, Li J. Rapid separation and characterization of active flavonolignans of Silybum marianum by ultra-performance liquid chromatography coupled with electrospray tandem mass spectrometry, J Pharm Biomed Anal. 53, 4, 2010,1053-7.
  5. Polyak S.,J, Morishima C., Lohmann V., Pal S., Lee D.,Y., Liu Y., Graf T.,N., Oberlies N.,H. Identification of hepatoprotective flavonolignans from silymarin. Proc Natl Acad Sci U S A. 2010 Mar 30;107(13):5995-9.
  6. Haddad Y., Vallerand D., Brault A., Haddad P.,S. Antioxidant and Hepatoprotective Effects of Silibinin in a Rat Model of Nonalcoholic Steatohepatitis. Evid Based Complement Alternat Med. 2009 Nov 1.
  7. Fraschini F, Demartini G., Esposti D. Pharmacology of Silymarin, Clin Drug Invest, 22, 1, 2002.
  8. El-Kamary S.,S., Shardell M.,D., Abdel-Hamid M., Ismail S., El-Ateek M., Metwally M., Mikhail N., Hashem M., Mousa A., Aboul-Fotouh A., El-Kassas M., Esmat G., Strickland G.,T. A randomized controlled trial to assess the safety and efficacy of silymarin on symptoms, signs and biomarkers of acute hepatitis. Phytomedicine. 16, 5, 2009,391-400.
  9. Vogel G., Tuchweber B., Trost W., Mengs U. Protection by silibinin against Amanita phalloides intoxication in beagles, Toxicology and Applied Pharmacology, 73,3, 1984, 355 – 362.
  10. Kim S.,H, Cheon H.,J, Yun N., Oh S.,T., Shin E., Shim K.,S., Lee S.,M. Protective effect of a mixture of Aloe vera and Silybum marianum against carbon tetrachloride-induced acute hepatotoxicity and liver fibrosis. J Pharmacol Sci., 109, 1, 2009, 119-27.
  11. Schrieber S.,J, Wen Z., Vourvahis M., Smith P.,C., Fried M.,W., Kashuba A.,D., Hawke R.,L. The pharmacokinetics of silymarin is altered in patients with hepatitis C virus and nonalcoholic Fatty liver disease and correlates with plasma caspase-3/7 activity. Drug Metab Dispos. 36, 9, 2008, 1909-16.
  12. Ramasamy K., Agarwal R. Multitargeted therapy of cancer by silymarin. Cancer Lett. 8, 269(2), 2008, 352-62.
  13. White C.,P, Hirsch G., Patel S., Adams F., Peltekian K.,M. Complementary and alternative medicine use by patients chronically infected with hepatitis C virus. Can J Gastroenterol. 21, 9, 2007, 589-95.
  14. Singh R.,P., Agarwal R. Cosmeceuticals and silibinin. Clin Dermatol. Review.27, 5, 2009, 479-84.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner